Zaista mi nedostaju bioskopi. Znam, znam, reći ćete da Beograd sada ima više bioskopskih dvorana nego ikada. I bićete u pravu, ali ja ne govorim o dvoranama u kojima puštaju filmove, već o bioskopima. Bioskop je institucija, škola, a dvorana je, ipak, samo dvorana i ništa više. Verovatno sam razmaženo samoživ kada danas, u vreme kad udobno zavaljeni u omiljenu fotelju, možete naručiti i pogledati sve što pomislite. E, pa, ne govorim o tome. Govorim i mislim o hramovima umetnosti. Da, baš tako kako sam rekao - hramovima. U njih se ulazilo sa strahopoštovanjem. Svaki novi film je bio novo iskustvo koje nas je, kako nam se činilo, približavalo svetu kojem smo težili. Sa druge strane, biti gledalac imalo je svoja pravila. Tačno se znalo ko...