Kako je moja mama bila rodjena u mnogobrojnoj porodici, u kojoj je uz mušku
djecu bilo još četvoro ženske, slijedom toga sam i ja imala čak četiri tetke.
Svaka od tetaka je imala svoj život i porodicu, ali i dovoljno vremena da budu
tetke pune ljubavi koje su obilježile moje djetinjstvo.
Razumljivo je da sam i ja svaku tetku voljela, ali nekako najviše od svih tetku
Eminu kojoj sam malčice i ličila bar što se tiče visine: ona je bila visoka i prilčno
vitka za svoje godine, a ja mršava i vižljasta djevojčica, najviša medju djevojčicama
u razredu. Priznajem da je tu bilo malo i ineteresa, jer od svih tetaka, ona mi je
donosila najljepše poklone i slatkiše
Kada sam krenula u školu pa se pokazalo da mi ide od ruke, tetka je odmah
smislila da jednog dana postanem doktorica, jer je po nekom njenom ubjedjenju
zvanje doktora bilo najveći mogući stupanj uspjeha. Pri tom je tome pridodala
da ću od svih doktora samo ja lično moći da je liječim kad ona jednom bude
stara i bolesna. Nije mi bilo druge nego tetki obećati da ću ispunti njenu želju,
jer kako da je ostavim na cjedilu kad joj jednom budem toliko bila potrebna.
Kod nas je tetka dolazila najmanje dva puta u mjesecu, a kako je živjela u
susjednom gradu, ja nisam mogla da idem kod nje baš svaki put kad poželim,
ali su zato prilike kada bi nas mama vodila kod nje, budile veliku radost u meni.
Živjela je u stanu koji je meni ličio na veliku kutiju ispresjecanu zidovima čineći
sobe i sobice koje su uvijek bile besprijekorno uredne. Najviše me oduševljavala
radna soba mog tetka, koji je volio lov i povremeno sa svojih lovačkih pohoda
donosio ulovljene životinje čije bi glave poslije preparirao i njima ukrašavao zidove
sobe. Bilo je tu prekrasnih ptica i jelena, koji su u mojim dječijim očima izgledali
tako stvarno i zadivljujuće. Od svega su me, pak, najviše opčinjavale njihove
plastične oči koje su izgledale kao prave, pravcate oči koje me upravo gledaju.
Tetka je radila na državnom poslu, ali to je nimalo nije sprječavalo da se potpuno
predano brine o svojoj porodici: tetku i dva sina i ćerki koji su bili dosta straiji od
mene. Naravno da sam voljela i svoje rodjake, naročito najstarijeg rodjaka Emira.
Sjećam se kad smo jednom bili kod tetke, a moj rodjak Emir me poveo u svoju
sobu u kojoj je bilo hiljadu zanimljivih stvari, različitih suvenira, raznih kutija sa
njemu važnim sitnicama, figurica, stripova i raznih knjiga, pa mi rekao da je
medju gomilom knjiga zagubio neko važno pismo pa počeo da pretura po njima.
Odmah sam mu ponudila svoju pomoć i dječijim rukama prevrtala ukoričene
listove u potrazi za pismom.. Nekim čudo desilo se da je iz prve knjige koju sam
uzela ono ispalo. Emir me je za nagradu kasnije poveo u šetnju i kupio mi veliki
sladoled, a ja se pravila važna jer sam mu pomogla, toliko da sam novu majicu
koju mi je mama odjenula baš za tu priliku, nespretno uprljala sladoledom.
Ponekad kada bi bili kod tetke, svi smo zajedno izlazili u šetnju. Tada bi tetka
odijevala divne komplete koje je sama lično krojila zahvaljujući tada popularnom
modnom časopisu Burda, u kojem su dolazile skice iscrtane na ogromnim
listovima papira sa šemama za kroj koje su meni ličile na neki labirint, a u kojima
se tetka tako lako snalazila penoseći ih na materijale i stvarajući prave male
umjetničke kreaciju. Bila sam ponosna što je moja tetka mogla uraditi šta god poželi.
Nažalost, ja nisam ispunila obećanje koje sam dala tetki u djetinjstvu. Nisam nikad
postala doktorica, jer me život odveo u nekom drugom pravcu, a ko zna, da jesam
možda sam joj bar malo mogla olakšati kad se jako razbolila, toliko da ju je bolest
otrgnula od nas, a njenu dobru dušu već odavno odvela u dzenetske bašte.
Nekoliko godina poslije mojoj dragoj tetki Emini, pridružile su se i dobre duše mojih
ostalih tetaka. Vjerujem da su sve četiri zajedno i da, dok negdje odozgo brižno
motre svoju djecu, ponekad bace pogled i na mene, a ponajviše moja tetka Emina.
Riada
djecu bilo još četvoro ženske, slijedom toga sam i ja imala čak četiri tetke.
Svaka od tetaka je imala svoj život i porodicu, ali i dovoljno vremena da budu
tetke pune ljubavi koje su obilježile moje djetinjstvo.
Razumljivo je da sam i ja svaku tetku voljela, ali nekako najviše od svih tetku
Eminu kojoj sam malčice i ličila bar što se tiče visine: ona je bila visoka i prilčno
vitka za svoje godine, a ja mršava i vižljasta djevojčica, najviša medju djevojčicama
u razredu. Priznajem da je tu bilo malo i ineteresa, jer od svih tetaka, ona mi je
donosila najljepše poklone i slatkiše
Kada sam krenula u školu pa se pokazalo da mi ide od ruke, tetka je odmah
smislila da jednog dana postanem doktorica, jer je po nekom njenom ubjedjenju
zvanje doktora bilo najveći mogući stupanj uspjeha. Pri tom je tome pridodala
da ću od svih doktora samo ja lično moći da je liječim kad ona jednom bude
stara i bolesna. Nije mi bilo druge nego tetki obećati da ću ispunti njenu želju,
jer kako da je ostavim na cjedilu kad joj jednom budem toliko bila potrebna.
Kod nas je tetka dolazila najmanje dva puta u mjesecu, a kako je živjela u
susjednom gradu, ja nisam mogla da idem kod nje baš svaki put kad poželim,
ali su zato prilike kada bi nas mama vodila kod nje, budile veliku radost u meni.
Živjela je u stanu koji je meni ličio na veliku kutiju ispresjecanu zidovima čineći
sobe i sobice koje su uvijek bile besprijekorno uredne. Najviše me oduševljavala
radna soba mog tetka, koji je volio lov i povremeno sa svojih lovačkih pohoda
donosio ulovljene životinje čije bi glave poslije preparirao i njima ukrašavao zidove
sobe. Bilo je tu prekrasnih ptica i jelena, koji su u mojim dječijim očima izgledali
tako stvarno i zadivljujuće. Od svega su me, pak, najviše opčinjavale njihove
plastične oči koje su izgledale kao prave, pravcate oči koje me upravo gledaju.
Tetka je radila na državnom poslu, ali to je nimalo nije sprječavalo da se potpuno
predano brine o svojoj porodici: tetku i dva sina i ćerki koji su bili dosta straiji od
mene. Naravno da sam voljela i svoje rodjake, naročito najstarijeg rodjaka Emira.
Sjećam se kad smo jednom bili kod tetke, a moj rodjak Emir me poveo u svoju
sobu u kojoj je bilo hiljadu zanimljivih stvari, različitih suvenira, raznih kutija sa
njemu važnim sitnicama, figurica, stripova i raznih knjiga, pa mi rekao da je
medju gomilom knjiga zagubio neko važno pismo pa počeo da pretura po njima.
Odmah sam mu ponudila svoju pomoć i dječijim rukama prevrtala ukoričene
listove u potrazi za pismom.. Nekim čudo desilo se da je iz prve knjige koju sam
uzela ono ispalo. Emir me je za nagradu kasnije poveo u šetnju i kupio mi veliki
sladoled, a ja se pravila važna jer sam mu pomogla, toliko da sam novu majicu
koju mi je mama odjenula baš za tu priliku, nespretno uprljala sladoledom.
Ponekad kada bi bili kod tetke, svi smo zajedno izlazili u šetnju. Tada bi tetka
odijevala divne komplete koje je sama lično krojila zahvaljujući tada popularnom
modnom časopisu Burda, u kojem su dolazile skice iscrtane na ogromnim
listovima papira sa šemama za kroj koje su meni ličile na neki labirint, a u kojima
se tetka tako lako snalazila penoseći ih na materijale i stvarajući prave male
umjetničke kreaciju. Bila sam ponosna što je moja tetka mogla uraditi šta god poželi.
Nažalost, ja nisam ispunila obećanje koje sam dala tetki u djetinjstvu. Nisam nikad
postala doktorica, jer me život odveo u nekom drugom pravcu, a ko zna, da jesam
možda sam joj bar malo mogla olakšati kad se jako razbolila, toliko da ju je bolest
otrgnula od nas, a njenu dobru dušu već odavno odvela u dzenetske bašte.
Nekoliko godina poslije mojoj dragoj tetki Emini, pridružile su se i dobre duše mojih
ostalih tetaka. Vjerujem da su sve četiri zajedno i da, dok negdje odozgo brižno
motre svoju djecu, ponekad bace pogled i na mene, a ponajviše moja tetka Emina.
Riada
Poslednja izmena: