Blogovi

Srpska rimokatolička misionarsko-prozelitistička književnost 1 Bartolomeo Kašić - otac krađe srpskog jezika iliti Jezuitska misija jezičkog posrbljavanja Balkana Da je današnji hrvatski jezik ustvari Vukov srpski jezik dominantno je mišljenje hrvatskih jezikoslovaca i intelektualaca, ali se ovde pokušavaju nametnuti izvesni nenaučni stavovi da štokavica nije samo srpska već postoji i nekakva hrvatska štokavica. Da vidimo, polako... Zadržimo se na jezuiti Kašiću, koji je nekako bitan jer otkako pokušavaju da sahrane Vuka, hrvatski jezikoslovci upravo Kašića uzdižu na pijedestal oca tzv. "hrvatskog jezika". Međutim, Bartolomeo Kašić pionirski je predstavnik velikog talasa srpske misionarsko-prozelitističke leksikografije i...
Prostor svega lepog sto pročitam ❤️ Rasteš u ženskoj utrobi. Hraniš se ženskim grudima. Rasteš uz saosećanje i posvećenost žene. Preživljavaš sa ljubavlju žene. Kad odrasteš, zaljubiš se u ženu. Bićeš srećan sa njenom ljubavlju. Kad je kuća bez žene, to više nije dom. Uz pomoć žene postaješ otac Zahvaljujući ženi postajete porodica. Čak i u starosti potrebna vam je nega žene I pored svega ovoga, i dalje vršite nasilje nad ženama. Kada dođe vreme, proglasite ih drugom klasom. Ne odustaju od svog mesta u društvu. Da li ste ikada seli i razmišljali o tome kakva je to nezahvalnost? Kada neko ubije ženu, kažu, „sama je kriva, ona je imala aferu sa drugim muškarcem“. Kada neko izvrši nasilje nad ženom, jednostavno pita: Šta...
Tema se odnosi na sva naša očekivanja, nadu, nešto u šta smo verovali. Zadržaću se na emocijama , koje nosimo u sebi , bez obzira kakav utisak želimo da ostavimo na druge.Takođe i na razočarenja koja su neminovna. Koliko duševna bol može da utiče na naše ponašanje , koliko na misli , osećanja. Da li uspevate da zadržite ljubav u sebi ili je pustite da se raspe , smatrajući da je ionako sve besmisleno. Slobodno se izrazite pesmom, citatom ili slobodnim izborom reči. Hvala na odgovorima. Temu sam otvorila na romantici, činilo mi se kao najbezbednije i najiskrenije mesto. Ako nije prikladno , premestite je.
msm se nego šta to , ma da to , tačno to, ponekad mozak se uključi sam, iako u pozadini rade par programa, iako ni on sam ne zna šta su to programi , dali su to zvuci, da li je to boja, da li je to pogled , _koliko toga "da li" se nakupilo ma dosta, i zvuka i boje , _samo oči _njih nemoj_ to je mesto gde duša spava idemo,,,,,,,,,
-Uzmi, mama, ovo je za tebe, - ispružila je svoj mali, dječiji dlan na kojem je bila manja hrpa šarenih kamenčića koje je pronašla u cvjetnjaku iza kuće. Uprkos bolovima koji su nadolazili periodično u valovima, mama joj se toplo nasmiješila. -Hvala ti, mila moja, - rekla je dok je pažljivo uzimala kamenčiće iz djetetove male ruke. - Ovo je predivno. Hvala ti što si me se sjetila. Onda se na vratima sobe pojavila babica koja je stigla nešto ranije i uzela djevojčicu za ruku. - Hajde, malena, idemo da se ti i ja malo zabavimo da ne smetamo mami. Odvela ju je u kuhinju, namazala krišku hljeba sa džemom od jagoda kojeg je pronašla u frižideru i dala je djevojčici koja je već sjedila za trpezarijskim stolom. Nedugo potom, babica se vratila...
Karl Popper: "Pravi racionalista ne misli da on ili bilo ko drugi poseduje istinu; niti misli da puka kritika pomaže da postignemo nove ideje. Nego misli da, u sferi ideja, samo kritička rasprava može pomoći da sortiramo žito od kukolja. Svestan je da prihvatanje ili odbacivanje ideje nikada nije čisto racionalna stvar; ali smatra da samo kritička diskusija može dati zrelost da ideju sagledamo sa više strana i da o njoj donesemo ispravan sud." ------ Ludvig Fojerbah: "Radije bih bio djavo u savezu sa istinom nego andjeo u savezu sa lažima." - Istina nije uvek prijatna i ne odgovara svima. Ko je govori izgleda kao oličenje okrutnosti i zla onima koji ne žele ili neće da je čuju, dok laskavci sa slatkorečivim obmanama izgledaju kao...
"O, zagrli me sad, jako, najbolje što znaš i nemoj crnoj ptici da me daš. O ne, ne brini, proći će za tren, ja sam samo malo lud i zaljubljen. U mojim venama davni sever samuje i ja ponekad ne znam šta mu je, što luduje, od sreće tugu tka moja prosta duša slovenska. Uplaši me sjaj milion sveća kad se nebom popali. Gde je tome kraj"? ............................................................................... "Za kog su tako dubok zdenac kopali? Zašto se sve to dešava, dal' covek ista rešava il' smo samo tu zbog ravnoteže među zvezdama?"... Dj Balašević (Pjesma o iskonu) Rig Veda, X, 129 Ni bitka ni nebitka nije bilo tada, ni zračnog prostora niti nebesa nad njim. Što je prolazilo čas tamo čas amo? U čijem okrilju i gdje...
Po zelenoj mladoj travi prosuo se jaglac žut pod prozorom jorgovan se plavi proljetna kiša skvasila put. U bašti trešnja stara od cvjetova raskošnih haljinu kroji nestašno proljeće joj se prikrada da ružičastom bojom ih boji. A krošnji vrbe što nad rijekom spušta zelenu glavu svoju povjetarac pletenice od lišća plete pa eto ga začas u kosu moju. I mirisan sav i mio šapuće svoje tajne tiho, tiše a u misli moje ti se skrio pa proljeće na tebe miriše. RiadaT.
Dragi prijatelji i ostali dobronamernici, u ovo vreme oseke ideja, a plime toksičnih odnosa, sa velikom radošću sam shvatila da je lični blog dragoceno i spasonosno mesto za dobre odnose... za poklanjanje životne energije, ali i prihvatanje iste...za javno iskazivanje ljubavi i pažnje, prijateljstva i razumevanja, bez straha da ćete biti ismejani, ili da nećete biti shvaćeni...u svakom slučaju, bićete zagrljeni prijateljskom rukom... Dragi prijatelji, hajde da oživimo ovaj blog - šalama! Uživajte! :vzagrljaj: :heart2::vzagrljaj::heart2::vzagrljaj::heart2::vzagrljaj::heart2::vzagrljaj::heart2::vzagrljaj::heart2::vzagrljaj:
Ne, ne idi, ostani još malo Još koji sekund samo. Tako mi retko svratiš u san Iako te svaku noć prizivam. Ne tražim da ostaneš zauvek Samo da noćas budeš mi lek. Davno sam naučila bez tebe, kako da zaustavim sebe. Da usporim srce, utišam dah, zaledim vreme, obuzdam strah. Da hodam bez zvuka koraka, da budem sena usred mraka. U plamenu da budem dim, da gledam a da ne vidim. Naučila da živim bez života, da mi je isto i greh i lepota. Da ljubav ne tražim i ne dajem i da se kajem, gorko da se kajem... Ali sad kad si već tu, ostani još koju sekundu. Znaš, kad vremena nestaje, tren ume da traje... Pokloni mi muziku tvog glasa, neka mi nakratko krv zatalasa Možda zapevam, možda se nasmejem možda oživim, možda se ugrejem. Odavno nisam...
Dovoljno sam stara da pamtim kako je stari svijet nekada jako držao do vlastita ugleda. Recimo, generacija mojih djedova i nana, dijelom i generacija mojih roditelja. Ugled se zapravo zvao obrazom i nije bilo bitno jesi li bogat ili siromašan, jesi li školovan ili nisi, obraz se gradio godinama, a mogao se izgubiti u tili čas. Obraz je, naravno, bio okrenut prema vani, prema drugim ljudima i njihovoj prosudbi tvoje ličnosti i tvog ponašanja. Pazilo se da obraz nije nipošto tvrd (đon – obraz se to zvalo), a to je značilo da nemaš ni stida ni srama, da ti što bi se reklo može svašta stati u obraz. A onda kada bi se granična vrijednost prešla – gubio se obraz. Trajno. I nije bilo te vode koja bi ga mogla oprati, nit’ čarobnog štapića koji...
Otkako je moj dobri stari otac preselio na bolji svijet, svaki Ramazan koji dođe iznjedri neku skrivenu tugu zakopanu duboko u meni koja se izmiješa sa radošću koju donosi ovaj sveti mjesec. Ima neke neobjašnjive topline u njemu koja me podsjeti na djetinjstvo i rodnu kuću, a naročito na oca koji me često pred akšam (prvi mrak) vodio u pekaru u čaršiju u kojoj smo kupovali somune (lepine) bez kojih se niije mogao zamisliti Ramazan, a koji su se obavezno servirali uz iftare.(obrok kojim se prekida cjelodnevni post). Kako su somuni bili vreli, željeli smo da budu takvi i kad ih donesemo kući, pa bi onda sa sobom nosili bošču (stolnjak, platno četverouglastog oblika u koje se nešto zamotava) i u nju umotavali somune i tako mirisne i vrele...
Šarl Bodler: "Zlo se dešava bez napora, prirodno, neizbežno; dobro je uvek proizvod veštine." - Zlo je površno. U njemu nema mudrosti. Zato je reaktivno. Da bi se stiglo do svesne aktivnosti i dobra treba se potruditi i dublje razmisliti. ------- Salvador Dali: "Pravi umetnik nije onaj koji je inspirisan nego onaj koji inspiriše druge." -Pre je kombinacija. Da bi inspirisao druge tada i sam mora biti inspirisan. ------- Konfučije: "Videti šta je ispravno i ne učiniti to je nedostatak hrabrosti." -U većini slučajeva se radi o kukavičluku. Medjutim, nije isključen ni bezobrazluk, koristoljublje i zla namera. ----- Eckhart Tolle: "Vreme uopšte nije dragoceno, jer je iluzija. Ono što smatrate dragocenim nije vreme, već jedna tačka...
Hajdegerovo objašnjenje bitka je dosta apstraktno, pa ga nije lako razumeti. Definisao ga je kao Jednu, zajedničku suštinu iz koje proizilazi mnoštvo individualnih bića/pojava. Dok su bića realizovana, odredjenja i ograničena, bitak je viši, neodredjeni, neshvatljivi potencijal iznad bića. Za konkretniju predstavu toga odnosa može poslužiti seme cveta. U njemu su sve razlike sazete u Jednu snagu ili intenzitet. To ih čini nemanifestovanim i nevidljivim sve dok sažetost ne dostigne kulminaciju i proizvede takvu snagu da seme brsne. Time dodje do ekspanzije, izdvajanja ili individualizacije razlika, tj. pojave korena, stabljike, lišća, raznovrsnih boja latica itd. Sve što je bilo latentno i pasivno u semenu/bitku postaje vidljivo i...
Akšam je već pao rani sa vitkih munara pukli ezani kazaljke na Katedrali se sneno zlate golubovi sivi kod Sebilja se jate. Na mahale se naslonile sutona boje kaldrmom se sjene zlatne roje žmirkaju prvi fenjeri kroz Sarače dućandžije škripave baglame navlače. K'o stražar nad gradom gordi Trebević motri kako Baščaršija dan u njedra skuplja Miljacka lukove mostova vitkih zapljuskuje i valom hitrim modre obale kupa. U zraku već se sluti radost Ramazana kandilje da pali sanja mujezin stari za iftare da mijese mirisne somune već sanjaju brašnjavi pekari. U boščama, somuni tad topli i vreli mirisom svojim plijenit' će sokake a tobdžija stari će uz Kovače do Tabije ubrzat' svoje korake. Aman, lijepo li je sa Bijele tabije pred Ramazan...

...

Jednog dana kad sve ovo prođe. Kad prođu bolesti moje.Ustaću nevin i čist kao tek rođen u slavu ljubavi naše. Jednog dana kad sve ovo prođe.Kad zaborav otme reči tvoje.Ustaćeš, nevina i čista ko gospa sa zida neke neznane katedrale. Krenućemo skupa u svetlost praćeni anđela horom. Jednog dana kad sve ovo prođe, početak novi izbrisaće kraj.Ponosni i nemi, jedno pokraj drugog,na vratima raja čekaćemo znak. Ne videći nikog, poljupce ću krasti.U njegovu slavu, zavet da ti dam. Jednom kad sve ovo prođe...
Josh Billings: "Polovina nevolja u životu proistekne iz toga što se prebrzo kaže da, a sa zakašnjenjem ne." - Češće je tako, mada može biti i obrnuto. Zavisi od situacije. ---- Spinoza: "Ako hoćeš da ti sadašnjost bude drugačija od prošlosti proučavaj prošlost." - Time se uvidi u čemu se greši, šta treba ispraviti ili raditi drugačije da bi se postiglo ono što se želi. --------- Fridrih Niče: "Ko se bori sa čudovištima treba paziti da i sam ne postane čudoviše." - Ko ima posla sa podlim ljudima treba paziti da se ne spusti na njihov nivo i da sam ne počne nepoštenu borbu, jer u tom slučaju nema razlike. ------- Epiktet: "U prirodi je mudrih da odole zadovoljstvima, a budalastih da im budu robovi." - Misli na zadovoljstva sa...
Nešto kao uvod: Većina mojih priča nalazi se na blogovima Noćna šaputanja i u Dnevniku slučajne domaćice - oba bloga su na WP KROFNE Ova priča je istinita i dogodila se davno, ali se sećam svakog detalja, kao da se to dogodilo juče. Moja koleginica i ja. Sedimo iza jednog šaltera, nove na poslu, i ne snalazimo se najbolje. Plašimo se i " svoje senke ", doručkujemo u parkiću, kifle i jogurt. Ne smemo da odemo ni po kafu, da nam neko ne prigovori što smo napustile radno mesto. Iz današnje perspektive, sve ovo mi deluje smešno.Tada mi to nije bilo nimalo smešno. Jednog dana koleginica se javila da je bolesna i da neće doći na posao. Wow, veća odgovornost za mene, uplašenu klinku ubačenu u svet ajkula. Dobro je, ponela sam doručak od...
Zlatan je tipičan muškarac. Zaposlen je, ima djecu i ženu. Za sebe misli da je dobar muž i otac, jer dobro zarađuje i ne vara ženu. Dobro, nećemo računati ako se neki put okrene za zgodnim parom ženskih nogu. To je već urođena, instinktivna radnja, a Zlatan ne može protiv svoje prirode. Ali, Zlatan ima jednu tajnu - nikako ne voli 8. mart. Za Zlatana je 8. mart dan kad muškarci moraju da se pretvaraju da su ono što nisu, a Zlatan je pošten tip, on jednostavno ne voli da laže. Da, da, Zlatan je čovjek načela. Ne voli laž, a 8. mart je dan prepun laži. Cvijeće, čestitke, pokloni, slatke riječi... Sve to kao da dolazi iz nekog drugog čovjeka, ne iz tog Zlatana koji cijelu godinu muški nosi teret brige o porodici. Naravno, Zlatan ne bi...
Gadim se sebe kad pogledam u neke prošle epizode serije mog života Ali Izaći ću na scenu i sve priznati Svaki paradajz i osudu kojim me budu gađali Prihvatiću sa osmehom I nastaviću Svojim putem
Dan je otpočeo zbrda-zdola. A to baš ne volim! Nisam imala poseban plan za danas. Smenjuju se oblaci i sunce. Sparina. U glavi lelujanje. Ni ovako ni onako. Ne 'drži me mesto' ali nisam nervozna. Muzika mi, po občaju, prija. Kada nesvesno biram Bluz za današnju plej listu, znam da je to ono moje 'ni ovako ni onako'. E, sada, hoće li prevagnuti Ovako, ili Onako, to ni sama ne znam do kraja dana. Pokušavam da kontrolišem misli. Selektujem i dajem prvo na opstanak samo lepim mislima. One druge, pri prvom naletu u moju glavu, ubijam. Ne dam im da se roje! Kasno popodne. Samo jakom voljom teram sebe da se provozam biciklom. Spremila sam biciklo, obukla se sportski, uzela flašicu vode, telefon (mada ga izbegavam).E, da, setih se zelene...
Sinoć je moj dobri otac navraćao u napuklu zemlju mojih snova prespavao u mojoj tužnoj pjesmi u nedovršenoj kući bez krova. I pružao je svoje ruke prema meni što mirisale su na zlatno smilje da liječi moju ranu za njim što nikad zarasla nije. I bistrim plavetnim pogledom tiho, pod sjenkom Mjeseca tražio me k'o nekad, djetinjastu i snenu sa lica da mi izbriše tužnu sjenu. Sinoć je moj dobri otac u san dolazio mi nježan i sav brižan htjedoh da ga zagrlim i poljubim al' zalud, mom dodiru osta' nedostižan. RiadaT.
Tokom pljačke u Americi, pljačkaš banke je viknuo svima u banci: "Ne mrdajte. Novac pripada državi. Vaš život pripada vama." Svi u banci su mirno legli. Ovo se zove „Koncept promene uma“ Promena konvencionalnog načina razmišljanja. Kada je jedna gospođa provokativno legla na sto, razbojnik joj je viknuo: "Molim vas, budite civilizovani! Ovo je pljačka, a ne silovanje!" Ovo se zove „Biti profesionalac“ Fokusirajte se samo na ono za šta ste obučeni! Kada su se pljačkaši banaka vratili kući, mlađi pljačkaš (sa masters diplomom) rekao je starijem pljačkašu (koji je završio tek 6 razreda osnovne škole): „Veliki brate, hajde da izbrojimo koliko smo dobili. Stariji razbojnik je opovrgnuo i rekao: "Baš si glup. Toliko je novca da će nam...
Postavljeno mi je pitanje: "Šta znači aktivni moment?" Znači dešavanje ili žarište aktivnosti. Jedino se u tom momentu odvija svaki dogadjaj. Bez toga momenta nije moguć ni jedan proces i promena. Zato je uvek postojeći, ali drugačiji i unikatan jer je promenljiv i tekući. Iz njega izlazi stari, promenjeni moment da bi ušao novi koji se treba promeniti. Prema tome, taj moment ne nastaje sam od sebe niti je nezavisan, već se nalazi u stalnoj interakciji i vezi sa prošlim i budućim. Samo zajedno stvaraju promenu koja ima smisao. Aktivnost i promena može postojati jedino u razlikama. Ako bi postojao samo Jedan, apsolutno Isti moment bez unutrašnje i spoljašnje razlike ne bi bilo ničeg da prouzrokuje pokret i promenu. Takav moment bi...
"Metateza likvida – u slavenskim je jezicima vladao tzv. zakon otvorenih slogova (v. dolje) tj. težnja da ne bude zatvorenih slogova (stsl. je doista bio takov, nije uopće imao zatvorenih slogova). Tomu su zakonu među ostalim smetale i skupine *e i *a (koje će poslije dati o u slav.) s likvidama *l i *r (skupine sastavljene od *e i *a s nazalima *m i *n daju slav. nosne samoglase ę i ǫ, v. gore). Stoga su te skupine *eRC i *aRC (R stoji za *r/l) morale biti nekako uklonjene u slavenskom, a tȃ se promjena različito odigrala u pojedinim slavenskim jezicima. Tu promjenu, koja se je dogodilo negdje u 8. st., nazivamo metatezom likvida. Slavenske su riječi bez metateze likvida zabilježene u inojezičnim izvorima – tako Grk Teofan...
Stara bosanska dvospratnica bila je ispunjena ljudskim dušama. Obred vjenčanja trebao se obaviti u velikoj sobi koja se nalazila na spratu, koja je bila u potpunosti uređena u starom bosanskom stilu. Na drvenim prozorima bijelile su se lagane draperije koje su bile dovoljno guste da zaklanjaju od pogleda sa susjednih prozora starih bosanskih kuća koje su dominirale u cijeloj mahali, a opet dovoljno rijetke da soba ne oskudijeva dnevnim svjetlom. Debeli i teški ćilimi su zastirali starinske podove, a odmah ispod prozora dužinom cijelog zida bila je dugačka drvena sećija, zastrta debelim spužvama po kojima je bila bačena prostirka slična serdžadama, dok su uz sami rub sećije bili poredani dugački zeleni jastuci. Nasuprot sećije, na drugoj...
Back
Top