Postoje dani slomljenih reči i dugih ćutanja,
kao disanje
onako mlako, ne punih pluća,
Umivam bol u morima pakla,
mračni snovi u sivom jezeru,
Ućutim nekad tako
ugrizem se za usne,
kada su zagrljaji prazni,
lepi se,
bol na bol,
misao na misao,
a u mislima uvek ti
ni ne može drugačije...
I evo me...opet se osmehujem..
ti si moje sveto i ljubavno.
Volim te duboke oči koje prate moj tihi korak u noći,
Volim to zvezdano platno koje curi srebrnim sjajem,
volim to pitanje koje odzvanja u tišini
Glumiš li ljubav, ili ljubav glumi tebe?
Volim te u hiljadu i jednom snu,
ukraden i zatočen u meni.