,,,miris gvožđa i ozona, neko viče kroz megafon ali reči se pretvaraju u oblak prašine, i onda nebo počinje da se savija, kao da ga neko gužva rukama.
Kroz prozor prolazi ptica od stakla, a iza nje _ žena, ili možda senka žene, ili samo svetlost koja glumi telo.
Kamenje, četiri komada, svaki pulsira drugačijom bojom, a kad ih pogledaš dovoljno dugo, čuješ pesmu iz detinjstva koju nikad nisi čuo.
Neko ti nudi taksi, ali vozilo nema točkove, ni vrata, samo sedište koje lebdi u vazduhu i povremeno trepne ochima,,,ochi,,,ochi,,,hjin ne diraj,,,
Između zgrada, kroz maglu od reklama, prolaze vojnici obučeni u šarene kostime, pucaju iz pušaka koje zvuče kao smeh beba.
Radio_glas bruji u pozadini, reči se sudaraju, prave vatromet od slogova...