Upoznaj tišinu i tminu - tušta i tma

5jdcohjb.jpg

"O, zagrli me sad, jako, najbolje što znaš
i nemoj crnoj ptici da me daš.

O ne, ne brini, proći će za tren,
ja sam samo malo lud i zaljubljen.

U mojim venama davni sever samuje
i ja ponekad ne znam šta mu je,

što luduje, od sreće tugu tka
moja prosta duša slovenska.

Uplaši me sjaj milion sveća kad se nebom popali.
Gde je tome kraj"?




...............................................................................
"Za kog su tako dubok zdenac kopali?
Zašto se sve to dešava, dal' covek ista rešava
il' smo samo tu zbog ravnoteže među zvezdama?"...

Dj Balašević


(Pjesma o iskonu)
Rig Veda, X, 129



Ni bitka ni nebitka nije bilo tada,
ni zračnog prostora niti nebesa nad njim.
Što je prolazilo čas tamo čas amo?
U čijem okrilju i gdje?
Što bješe to beskrajno bezdno voda?


Ni besmrtnosti ni smrti nije bilo tada.
Ni traga nije bilo danu ni noći.
Po svom je zakonu disalo Jedno,
bez titraja vjetra, a van toga
nije bilo ničega drugog ni daljeg.


U početku bješe tama zavita
u tamu i svemu je bio nespoznatljiv tok.
Životom moćno, uvito u prazninu,
Jedno se porodi snagom žarke težnje.


Ljubavna čežnja obuze ga prvo,
a to je bio zametak prve misli.
Proničuć’ srce mišlju,
mudraci su našli tu vezu
što bitak s nebitkom spaja.


Nit vodilju su tako napeli popr’jeko.
Što je tad bilo gore, a što dolje?
Oploditelji su bili i snage bujanja.
Dolje je bio poriv, a gore obdarenje.


No, tko to izvjesno zna,
objaviti tko nam to može?
Otkud su nastali oni,
otkud je došlo stvorenje?
Bogovi su kasnije došli,
po stvaranju svijeta.
Pa tko onda da zna,
iz čeg je to poteklo?


Iz čega se je razvilo stvorenje,
je li to djelo Njegovo ili nije,
Onoga što nad svemirom
bdije u najvišem nebu?
On sam to zna,
a možda ne zna ni on.
 
Poslednja izmena:
7d3c459d6d94ca3331072ba3f1f1b075 (1).jpg

💛❤️
Taj beskrajni svet u njenim očima, tamna strana meseca, radjanje jutra.
Grimizna praskozorja.!

Bezdan kao korak ka duši, mostovi koje nikada nije prešla i bezbroj malih vrisaka koje nije smela da izusti.
Mislila je , plakaću ako sve pustim iz sebe i dugo će trajati
Rekla je, ostani sad tu.
Htela je samo da je neko sluša.
Da je makar na trenutak izbavi iz te dosadne agonije ustajalosti života.
Da je čvrsto zagrli i napokon je pusti da njena mašta postane iskra i vodilja koju je davno izgubila.
Žena ili devojčica, taj jedan ceo život u njenim neispunjenim željama..
 
Poslednja izmena:
Nauči me da odlutam.
Volela bih tamu i dubine,
Sve bezdane koji ćute.
Da nemam sutra,
Da duša ne boli,
Da sam na samom kraju srca.

Bezimena zvona me dozivaju
A ja ne znam kako da im se vratim.

360101248_645969550896365_1476751230475386625_n-jpg.1735789
FygvNo-aEAQp_oN.jpg

Podji u susret ka meni, da mi budeš ono što sam ja tebi ...
Ne pitaj me gde sve počinje i prestaje Tragovi su sada sakriveni, zatureni u meni. Slušaj vetar on govori. Slušaj tišinu, ona ti govori.
Slušaj svoje srce, ono zna !

Zaključaj reči koje te teraju da zaboraviš, one leče samo u tišini sećanja !
Gde kriješ svojih sto godina samoće koje nosiš u svom pogledu, gde čuvaš izgubljeni raj koji pokušavaš da pronadješ svake noći ili zemlju čuda koja ti je obećana !?

Stalno ti se vraćam iznova i obećanju datom sebi , a koje se nikada neće ispuniti, oproštaj koji se ne izgovara, sećanju koje počinje da bledi .
Tražim nešto za pisanje , jer tišina mi ponekad stvara previše buke
Ali po ko zna koji put, dajem svoje obećanje umirućem svetlu i svetu !
Kad dodje tama , neću te zaboraviti
Neću ! Jer ti znaš da izatkaš lepotu iz tame, gde znam da nisam sam
Neka ti tišina ponovo spoji srce .
Sanjam o tihoj ženi koja ništa ne objašnjava i ništa ne brani, već samo zna gde cveta najredje divlje cveće
Piši , čak i ako je to tišina, kako ne bi umrli od zaborava

 
Poslednja izmena:
Njeni dnevnici , njena remek dela !💛❤️
Nastali u apsolutnoj tišini i tuzi koje čuva tako ljubomorno samo za sebe
Screenshot_1.png

Ti si bila tu, oduvijek
negdje
u kutku nepoznatog mene
kao sjena,
kao skriven život
kao tajna potpunosti
možda
su te tek odveli putevi
na neko
sasvim drugo mjesto
no, sjenka
tvoja nepomična sjenka
ostala je
tu,
duboko u kutku neznanog mene
da jednom otvori
skrovitu
zakopanu svjetlost
ti si bila tu, oduvijek
negdje
na počivalistu za žudnje
ni mašta,
ni stvarnost
tek žena
koja čuva tajnu postojanja
smisao
svega u meni lijepim što postoji
Jovica Letić
Nekada imam želju da budem sam, umorim se od ove vrtoglave stvarnosti.
Hoću da ćutim, da se osamim u nekom ćošku samoga sebe i da se rastvorim u svojim mislima sam samcit .
Da vičem, da se isplačem kao lud i da me tada niko ništa ne pita
A ti ! Ti budi blizu, jer trebaće mi tvoja ruka, tvoje prisustvo i tvoja tišina, tu na kraju uvek nadjem mir
Znam da i ti nosiš breme svojih suza koje niko nikada neće videti
Ušuškanih u bezbrojt teških neprospavanih noći.
Ti ne daš svoju bol I čuvaš svoje strahove, a ipak uspevaš da sanjaš i brineš o voljenima
Proći će , sve će proći , uvek si govorila ..
Za dan, godinu, nekada....
Njena sećanja i neke njene daleke čežnje,kao hiljade godina upletene u pletenice njene kose.
Volela je svoj mir uz zvuk kiše i dubine jezera ,tu je čekala da sve prestane.
Nosila je svoj znak i naš suret duboko u očima.Videla je svoj mesec u njima
Njen svet postoji u dva kutka.Jedan pun osmeha, pažnji prema sitnicama, šarenih boja, maštanju o ljubavi kakvu je samo ona umela da poželi I drugi, pomalo tih i nedodirljiv, često u rasparčanim delovima njene duše i suzama koje je tako sebično čuvala od svih
Samo saznanje da si negde na ovoj zemlji u istom vremenu zajedno sa mnom je deo moga maloga raja u mome bezdanu i paklu
I ja bih uvek izabrao tebe u stotinu života i stotinu svetova.
U bilo kojoj verziji stvarnosti ,pronašao bih te i izabrao !
Samo oni kojima je stalo do tebe mogu te čuti kad si tih
 
Poslednja izmena:
Sećam se,
Prvog susreta u maglenom nevidelu.
Blaga toplina i nevinost.
Meki dodiri i snene senke,
Ni nalik oštrini tame.
Sećam se,
Očiju blagih i ljubavi.
Bezuslovne i praiskonske.
I tada,
U bledoj svesti dolazećeg, znala sam,
Da veća bliskost ne postoji.

img-0098c7bdf17690cae8a15900b03b68b2-v-webp.1752224
💙💛
Screenshot_1.png

💛❤️
Ti si moje putovanje kroz vreme, gde god da sam ja te nosim u sebi kao spas.
I svaki put mi ostaješ dužna jedan deo sebe

Voli me , zagrli me ! Znaš da si ti moj svet
Onaj jedini svet nadanja,moja knjiga svih izgubljenih reči koje nose tvoj lik.
https://www.youtube.com/watch?v=lWfcj0R0kfY
" Idemo tugo niz reku dole
Dole sad rane manje bole..."
 
Poslednja izmena:
Kada sve opusti.
Kada stanem.
Kada odustanem.
Svet, kakav poznajem, više neče postojati.
.............
Ostaće samo čekanje na Jezercetu.
Ono ne umire.
Samo nestaje i javlja se na svakih hiljadu godina.
Tiho i neprimetno.

U zamrlom letu, neka sve noći nestanu.
Zaborav je otrovan lek.
Baš ono šta mi treba,
Da ne odem.
Bar jedan razlog imam da potrajem,
Misionarsi i jalov.
Znam,
Preuzeću tuđe bolove,
Tugama ću se obaviti
I nasmešiti sebi.
Toliko dugujem duši koju su greškom sahranili.
Ni za jednu noć te ne mogu zameniti.
Sve mi je kao pepeo ! Napisane i izgorele sveske o tebi
Dlanovi, puste dine jednog prošlog vremena
I prsti od mastila koliko sam puta počinjao da pišem koliko mi fališ
Moj rukopis u tvom naličju , kao tvoj dodir u mom prokletstvu
Kažu, kada prestaneš da pišeš menjaš celog sebe.
Oduzimaš duši taj najčudniji i najlepši način komunikacije sa spoljnim svetom.
Mada ja mislim da je ipak do zakletve u sebi.
I do obećanja ispisanih i urezanih mastilom na tvojoj i mojoj koži i duši.
ezgif-4-4be411197f.jpg
 

Back
Top