Šopenhauer - Svet kao volja i predstava

Ne,ne...Nesdaq je to sasvim dobro prenela sem "mraka duhovnih očiju",ali sam to shvatio metaforički...
Mozak jeste jedna složena reaktivna mašinerija! I poznata je ta "psihološka sekunda" koja je različitog
trajanja čak i kod iste osobe...Mada postoje i složenija "razmišljanja"-reagovanja kad mozak predviđa-
tada to traje znatno duže...Ili kad rešava složen logički ili matematički problem...
Inače -naš "duh"nema oči kao organ vida i nema čula...Ubeđen sam da da su duhovne percepcije mnogo
suptilnije i neposrednije,ali nisam baš siguran u to-prepustio bih ipak daljem istraživanju da se bavi tim
detaljima duhovnog...Aktivnost duhovnog je u nama pokrivena daleko bučnijom aktivnošću mozga
te je veoma teško,ne i nemoguće razaznati slabiju,ali postojaniju ativnost...Nalik pozadinskom zračenju svemira
koje se tek ovih godina uočilo.Tako će biti i s našim duhom...Potrajaće još dok se ne "izmeri"...

Ti svo vrijeme pričaš O SEBI a SVA SVOJA SHVATANJA (svoe granice) uporno pokušavaš da prijelipiš i drugima, smatrajući da su tvoje granice shvatanja uistinu i njihove. Smiješan si, ali shvatam i to. :) :) :)
 
Можда ја бирам шта желим да активирам, искусим, итд, али никако свесно, већ из неке области до које моја уобичајена, свакодневна свест не допире. Тако да за мене и није неко олакшање ако поломим ногу, а ти ми кажеш да сам ја то изабрала активирајући неке једначине и обрасце тамо у несвесном. Као да је уопште "несвесно" тако добро познато, на дохват руке, изложено на послужавнику да одабереш из њега шта год пожелиш да искусиш. Тако да једино у том смислу твоје мисли нису твоје.

Postoji jedan jedini način za otkrivanje NE-svjesnog. Naravno, tu ne govorimo o svemu što je ne-svjesno u nama već o onome što nam se nudi kao trenutna moguća realnost, a to nam i jeste najvažnije (sve se dešava u sada).

Posmatrajući akciju u kojoj si, tačnije: posmatranjem USMJERENJA akcije koja teče (u kojoj si prisutna naravno) otkrivaš i svoje NE-Svjesno koje ti je najvažnije tog momenta. (I sav kontent tvog Pod-Svjesnog razuma, Svjensom razumu je njegovo NE-Svjesno.) Dakle, prati usmjerenje svoje akcije, prema čemu, prema kojem objektu je Subjekat tvoje realnosti usmjeren. Kad to shvatiš, shvatit' ćeš i posledice koje su ti samim tim već evidentne dozvoliš li usmjerenju da svojom inercijom načini Izbor za tebe. To bi bio tvoj Ne-Svjesni Izbor realnosti. Od momenta kada to shvatiš, svoj Izbor činiš SVJESNO, bilo to da dopustiš manifestaciju momenta onako kako je već inercijom namjereno ili pak svojom svjesnom odlukom da promijeniš usmjerenje svoje akcije ka nekom drugom objektu svoje realnosti. Primjer: ukoliko shvatiš da si golom rukom pošla da podigneš užarenu željeznu šipku, shvatit' ćeš i posledice koje slijede. Shvatanje će da uposli volju da zaustavi akciju u kojoj si, te ćeš svojom voljom, opet, svjesno izabrati da povučeš ruku od užarenog željeza te da ga (željezo), ako već moraš, podigneš, uzmeš, nečim što je prikladnije tim uslovima, situaciji. Taj Izbor realnosti bit' će svjestan.
 
Ti svo vrijeme pričaš O SEBI a SVA SVOJA SHVATANJA (svoe granice) uporno pokušavaš da prijelipiš i drugima, smatrajući da su tvoje granice shvatanja uistinu i njihove. Smiješan si, ali shvatam i to. :) :) :)
A ti ne shvataš da ne postoje kontemplacije kojima se može misliti duhovno...:mrgreen:
Morao bi imati duhovnu komunikaciju za razmenu informacija o duhovnom,(čak i to sam samo približno iskazao)
ovako činiš iste gluposti kao i svi filozofi do tebe...Nema tih reči kojima se mogu opisati čisti duhovni ...no recimo
"ekscesi" koji nas preplavljene moždanim mislima tek u nirvani mogu zadesiti...Mogu i ja da lupetam svašta-nema
problema-ova bela pozadina će i grđe stvari podneti...:mrgreen::lol:
Kao što sam rekao-tek nas čeka proučavanje duhovnog...Mistika je isto što i metafizika:dejstvo sezona na fazon...
 

Супер! Када смо и то дочекали, превод на српски Парерге и паралипомене , после 161 годину од објављивања.

А опет остаје да видимо какав је превод. Јер можда то дело заправо и није преведено, него је само то под наводницима "преведено" попут ових дела о којима сам већ писао овде:

http://forum.krstarica.com/entry.php/31946-O-prevodima-filozofskih-dela

А које би боље превео гугле преводиоц од дотичног "генија" , "доктора филозофије" коме је министарство, амбасада француске доделила посао превода Бергсоновог дела, ваљда мислећи да је дотични компетентан за то , да има знање о филозофији. А испало је да дотични нема благе везе. Па и тај превод нема благе везе са оним што је Бергсон написао у оригиналу. Шта више, нема благе везе ни са чим. Вероватно је дотични професор мислио да је И Бергсон нешто попут Хегела и да ту такође нема никавких мисли већ само празни појмови .... па је тако и превео. У складу са својом празном тинтаром.

Како се данас филозофска дела преводе бојим се да није нешто слично и са овим Шопенахуеровим јер ћемо само бацити паре купујући исто.
 
Додатак посту изнад:

Ево сада сам видео. Ипак се не ради о целокупном преводу већ о избору текстова. Тако да смо се узалуд радовали. Можда за неку деценију или стотинак година.
 
Knjiga o tome da je Zemlja ravna ploča (iz nečijeg sveta kao predstave:mrgreen:) ima
iatu težinu baš kao i ovaj prevod...Dobro je što se nijedan izdavač nije usudio da promašeno investira...:mrgreen:
Iako ništa pouzdano ne znamo-ipak smo našim uverenjem da je svet stvaran malkice odmakli od Arturove puke
konstatacije da svet nije isto što i predstava o njemu...:lol:
 
ipak smo našim uverenjem da je svet stvaran malkice odmakli od Arturove puke
konstatacije da svet nije isto što i predstava o njemu...:lol:
Evo kako nešto što izgleda jednostavno ume da bude komplikovano.
Šta god da kažeš može pogrešno da se tumači.
Hmmm... Svet je stvaran. Na koji svet mislimo? Naš subjektivni svet i doživivljaj, ili nešto što je i van našeg uma a što ne znamo šta je.
Pošto svi pojmovi uglavnom pribadaju realnom svetu, pretpostavljamo da je i ovaj upotrebljen u tom kontekstu. I ako znamo da je svet koji vidimo subjektivna predstava, on je stvaran. Ali i san koji sanjamo je stvaran. A zar nije? A možda shvatamo pojam stvaran drugačije, pa nam onda ništa nije stvarno i onda pojam gubi smisao.
Ali kada se kaže da svet nije isto što i predstava o njemu, onda se misli na svet onakav kakav ne možemo da spoznamo, a to znači bez subjektivnog sadržaja.

Samo jednu stvar treba razumeti. Ako smo to što jesmo, a to je UM (mada neko tako ne misli za sebe, gde ne bih da oponiram), a svet koji doživljavamo proizilazi iz našeg uma, onda naš um ne možemo objašnjavati projekcijom našeg uma. Upravo je suprotno. Ta projekcija je proizvod uma.
A čega je proizvod um? E to je ono što ne znamo tačno. Projekcija nešeg uma ne govori o uzroku našeg uma.
Ovako možemo reći da mi ne možemo da znamo da je ovaj život san u okviru nekog našeg drugog života.
Ali da ne bi bilo mnogo blesavo i obesmišljavajuće, pretpostavljamo da je naš život prva instanca između "stvari po sebi" i nas. Onda je naš realan svet refleksija stvari po sebi pa o "stvari po sebi" možemo zakjučivati aposteriori. Jer se nešto mora prikazati u nekoj formi i sa nekim atributima. Jer, zaista, "stvar po sebi" mora imati svoje osobine koje mi vidimo kao atribute.
I to je to ukratko da kraće ne može. :)
 
Evo kako nešto što izgleda jednostavno ume da bude komplikovano.
Šta god da kažeš može pogrešno da se tumači.
Hmmm... Svet je stvaran. Na koji svet mislimo? Naš subjektivni svet i doživivljaj, ili nešto što je i van našeg uma a što ne znamo šta je.
Pošto svi pojmovi uglavnom pribadaju realnom svetu, pretpostavljamo da je i ovaj upotrebljen u tom kontekstu. I ako znamo da je svet koji vidimo subjektivna predstava, on je stvaran. Ali i san koji sanjamo je stvaran. A zar nije? A možda shvatamo pojam stvaran drugačije, pa nam onda ništa nije stvarno i onda pojam gubi smisao.
Ali kada se kaže da svet nije isto što i predstava o njemu, onda se misli na svet onakav kakav ne možemo da spoznamo, a to znači bez subjektivnog sadržaja.

Samo jednu stvar treba razumeti. Ako smo to što jesmo, a to je UM (mada neko tako ne misli za sebe, gde ne bih da oponiram), a svet koji doživljavamo proizilazi iz našeg uma, onda naš um ne možemo objašnjavati projekcijom našeg uma. Upravo je suprotno. Ta projekcija je proizvod uma.
A čega je proizvod um? E to je ono što ne znamo tačno. Projekcija nešeg uma ne govori o uzroku našeg uma.
Ovako možemo reći da mi ne možemo da znamo da je ovaj život san u okviru nekog našeg drugog života.
Ali da ne bi bilo mnogo blesavo i obesmišljavajuće, pretpostavljamo da je naš život prva instanca između "stvari po sebi" i nas. Onda je naš realan svet refleksija stvari po sebi pa o "stvari po sebi" možemo zakjučivati aposteriori. Jer se nešto mora prikazati u nekoj formi i sa nekim atributima. Jer, zaista, "stvar po sebi" mora imati svoje osobine koje mi vidimo kao atribute.
I to je to ukratko da kraće ne može. :)

Ne nisam mislio na naš svet misli već na realni svet "van" naših misli od kojeg nam stižu kvanti koji pobuđuju te naše šopenhauerovske predstave...:hahaha:
ALI DA NE [/COLOR]PONAVLJAM:


Ono što Kant naziva "stvar po sebi" se razlikuje od onog što Šopenhauer smatra da bi "stvar po sebi" mogla biti...
Za Kanta je to neobjašnjivi motiv umovanja (približno),dok je za vrlog Artura to nedokučiva inteligibilna volja...
Kad ih psihoanaliziramo u tom segmentu njihovog mišljenja-jasno je da traže objašnjenje svoje upitanosti,svog
egzistencijalnog straha...
Tako da je za Sartra stvar po sebi ništa drugo do "zabrinutost za ja" ili kako bi psihoanaliza izrekla :nesvesni
instikti libida,a libido se reflektuje kao strah os ugrženosti i empatija opstojnosti...Amin. (Šalim se -nema amin...)

Iz ovih gombanja subjektivnih misli o mislima,jasno je da ne mislimo o objektivnoj stvarnosti već o našem umu (zvali ga
mozak ili um-isti q...samo pakovanje...)-međutim-bez objektivne stvarnosti ili njenog dejstva na naš um posredstvom naših
čula-nema umovanja! ! ! Tako se senzacije pokazuju kao neophodne i za transcedentalno mišljenje! ! !
U stvari,tragovi senzacija koje se prepliču i o kojima mi mislimo su tenscedentalne misli! Misli o mislima!
Dalje-ko to hoće da zove transcedentalnim (strah od ugrožrenosti mišljenja!:mrgreen uma ili mozga -od volje mu,
ali isto tako je jednostavnije da to zove psihologijom-naukom o mišljenju! ! !

Problem čovek stvara sam sebi...U postojanju kauzaliteta nema-postoji haos,a imaginarni sklopovi dela tog haosa koje
čovek misli su kompleksni skupovi koji su pravilni-determinisani.
Determinisanost je ljudski pokušaj -kompleksni izraz haosa -kreacija ljudskog uma! E tu bi mogao stajati onaj "amin"






Ipak ću dodati,radi lakšeg razumevanja mog skepticizma mogućnosti nas ljudi da išta shvatimo:Kauzalitet i jeste nastao
nesvesnom sumnjom primitivnih ljudi (Heraklit-recimo) da "nešto" pokreče svet...
A kvantna fizika ne poznaje kretanje kao linijsko-promena pozicije iz superpozicije je "skokovita" i "nevremena"!
Takva su sva "kretanja":samo skokovite promene pozicije skupova kvanata u "magnovenjima"...Naša logika to
ne može lako da prihvati jer mozak se seća tragova koji su linije kretanja-Euklidova geo,metrija prostora,ALI
KOJU MI ZAISTA VIDIMO 3D U NAŠOJ KLEMPI SAMO! ! ! Koja ne postoji nigde više...Postoje skupovi kvanata,
ogromni skupovi brzo (za naše shvatanje)promenljivih kvanata u haotičnim promenama pozicija.Sva naša promišljsanja
o tom mikro svetu koji skupovima čini makro svet se imaju iz korena menjati,uključujući matematičke modele (taj posao
je u toku,a ja malo baš i nisam...) jer je očigledno da se moramo rešiti euklidske geometrije i da se vektori i
tenzori mikrosveta moraju shvatiti vernije tim poljima u kojima se odvijaju promene...
Tako da je stvar po sebi,zamislite,ipak samo u pisanoj istoriji...
 
Poslednja izmena:
Ne nisam mislio na naš svet misli već na realni svet "van" naših misli od kojeg nam stižu kvanti koji pobuđuju te naše šopenhauerovske predstave...:hahaha:
ALI DA NE [/COLOR]PONAVLJAM:


Ono što Kant naziva "stvar po sebi" se razlikuje od onog što Šopenhauer smatra da bi "stvar po sebi" mogla biti...
Za Kanta je to neobjašnjivi motiv umovanja (približno),dok je za vrlog Artura to nedokučiva inteligibilna volja...
Kad ih psihoanaliziramo u tom segmentu njihovog mišljenja-jasno je da traže objašnjenje svoje upitanosti,svog
egzistencijalnog straha...
Tako da je za Sartra stvar po sebi ništa drugo do "zabrinutost za ja" ili kako bi psihoanaliza izrekla :nesvesni
instikti libida,a libido se reflektuje kao strah os ugrženosti i empatija opstojnosti...Amin. (Šalim se -nema amin...)

Iz ovih gombanja subjektivnih misli o mislima,jasno je da ne mislimo o objektivnoj stvarnosti već o našem umu (zvali ga
mozak ili um-isti q...samo pakovanje...)-međutim-bez objektivne stvarnosti ili njenog dejstva na naš um posredstvom naših
čula-nema umovanja! ! ! Tako se senzacije pokazuju kao neophodne i za transcedentalno mišljenje! ! !
U stvari,tragovi senzacija koje se prepliču i o kojima mi mislimo su tenscedentalne misli! Misli o mislima!
Dalje-ko to hoće da zove transcedentalnim (strah od ugrožrenosti mišljenja!:mrgreen uma ili mozga -od volje mu,
ali isto tako je jednostavnije da to zove psihologijom-naukom o mišljenju! ! !

Problem čovek stvara sam sebi...U postojanju kauzaliteta nema-postoji haos,a imaginarni sklopovi dela tog haosa koje
čovek misli su kompleksni skupovi koji su pravilni-determinisani.
Determinisanost je ljudski pokušaj -kompleksni izraz haosa -kreacija ljudskog uma! E tu bi mogao stajati onaj "amin"






Ipak ću dodati,radi lakšeg razumevanja mog skepticizma mogućnosti nas ljudi da išta shvatimo:Kauzalitet i jeste nastao
nesvesnom sumnjom primitivnih ljudi (Heraklit-recimo) da "nešto" pokreče svet...
A kvantna fizika ne poznaje kretanje kao linijsko-promena pozicije iz superpozicije je "skokovita" i "nevremena"!
Takva su sva "kretanja":samo skokovite promene pozicije skupova kvanata u "magnovenjima"...Naša logika to
ne može lako da prihvati jer mozak se seća tragova koji su linije kretanja-Euklidova geo,metrija prostora,ALI
KOJU MI ZAISTA VIDIMO 3D U NAŠOJ KLEMPI SAMO! ! ! Koja ne postoji nigde više...Postoje skupovi kvanata,
ogromni skupovi brzo (za naše shvatanje)promenljivih kvanata u haotičnim promenama pozicija.Sva naša promišljsanja
o tom mikro svetu koji skupovima čini makro svet se imaju iz korena menjati,uključujući matematičke modele (taj posao
je u toku,a ja malo baš i nisam...) jer je očigledno da se moramo rešiti euklidske geometrije i da se vektori i
tenzori mikrosveta moraju shvatiti vernije tim poljima u kojima se odvijaju promene...
Tako da je stvar po sebi,zamislite,ipak samo u pisanoj istoriji...

Ebala te haos, entropija i kauzalnost!!! Ništa od toga nema! Sve si nakrivo utupio. Bevando!!! :rotf:
 
Ne nisam mislio na naš svet misli već na realni svet "van" naših misli od kojeg nam stižu kvanti koji pobuđuju te naše šopenhauerovske predstave...:hahaha:
ALI DA NE [/COLOR]PONAVLJAM:


Ono što Kant naziva "stvar po sebi" se razlikuje od onog što Šopenhauer smatra da bi "stvar po sebi" mogla biti...
Za Kanta je to neobjašnjivi motiv umovanja (približno),dok je za vrlog Artura to nedokučiva inteligibilna volja...
Kad ih psihoanaliziramo u tom segmentu njihovog mišljenja-jasno je da traže objašnjenje svoje upitanosti,svog
egzistencijalnog straha...
Tako da je za Sartra stvar po sebi ništa drugo do "zabrinutost za ja" ili kako bi psihoanaliza izrekla :nesvesni
instikti libida,a libido se reflektuje kao strah os ugrženosti i empatija opstojnosti...Amin. (Šalim se -nema amin...)

Iz ovih gombanja subjektivnih misli o mislima,jasno je da ne mislimo o objektivnoj stvarnosti već o našem umu (zvali ga
mozak ili um-isti q...samo pakovanje...)-međutim-bez objektivne stvarnosti ili njenog dejstva na naš um posredstvom naših
čula-nema umovanja! ! ! Tako se senzacije pokazuju kao neophodne i za transcedentalno mišljenje! ! !
U stvari,tragovi senzacija koje se prepliču i o kojima mi mislimo su tenscedentalne misli! Misli o mislima!
Dalje-ko to hoće da zove transcedentalnim (strah od ugrožrenosti mišljenja!:mrgreen uma ili mozga -od volje mu,
ali isto tako je jednostavnije da to zove psihologijom-naukom o mišljenju! ! !

Problem čovek stvara sam sebi...U postojanju kauzaliteta nema-postoji haos,a imaginarni sklopovi dela tog haosa koje
čovek misli su kompleksni skupovi koji su pravilni-determinisani.
Determinisanost je ljudski pokušaj -kompleksni izraz haosa -kreacija ljudskog uma! E tu bi mogao stajati onaj "amin"






Ipak ću dodati,radi lakšeg razumevanja mog skepticizma mogućnosti nas ljudi da išta shvatimo:Kauzalitet i jeste nastao
nesvesnom sumnjom primitivnih ljudi (Heraklit-recimo) da "nešto" pokreče svet...
A kvantna fizika ne poznaje kretanje kao linijsko-promena pozicije iz superpozicije je "skokovita" i "nevremena"!
Takva su sva "kretanja":samo skokovite promene pozicije skupova kvanata u "magnovenjima"...Naša logika to
ne može lako da prihvati jer mozak se seća tragova koji su linije kretanja-Euklidova geo,metrija prostora,ALI
KOJU MI ZAISTA VIDIMO 3D U NAŠOJ KLEMPI SAMO! ! ! Koja ne postoji nigde više...Postoje skupovi kvanata,
ogromni skupovi brzo (za naše shvatanje)promenljivih kvanata u haotičnim promenama pozicija.Sva naša promišljsanja
o tom mikro svetu koji skupovima čini makro svet se imaju iz korena menjati,uključujući matematičke modele (taj posao
je u toku,a ja malo baš i nisam...) jer je očigledno da se moramo rešiti euklidske geometrije i da se vektori i
tenzori mikrosveta moraju shvatiti vernije tim poljima u kojima se odvijaju promene...
Tako da je stvar po sebi,zamislite,ipak samo u pisanoj istoriji...


pa i ti skupovi kvanta su su nastali u klempi tako da po toj logici mozes i njih da odbacis kao realne.....:hahaha:
 
NAJNONVIJU UVID KOJI SAM STEKAO ZAHVALJUJUCI OZIMANU:
NEMOGUCE JE RUKOVATI SE SA NEKIM, JER KAD SE RUKUJES SA NEKIM, TI SE USTVARI RUKUJES SAM SA SOBOM, STO JE BESMISLENO, I ZATO JE SAMO JEDNA OD OVE 2 TVRDNJE TACNA: 1. ILI LJUDI NE TREBA DA SE RUKUJU, 2. ILI SE NEKAD BUKVALNO TREBA RUKOVATI SAM SA SOBOM, LIJEVA U DESNU
ozimane, oci su mi otvorene, zahvaljujuci tebi, 13 ti majki... ljubim u ruke. MOGUCE JE IMATI 13 MAJKI, JER ZBOG KORELATIVNOSTI SUBJEKTA I OBJEKTA, MOJA MAJKA JE ISTA OSOBA KOJA JE I TVOJA, I TI SI ISTA OSOBA KOJA JE I TVOJA (TJ. MOJA) MAJKA, I SAM SI SEBI SIN, LJUBI TE MAJKA, ITD. ITS., TAKO DA ON IMA I VISE MAJKI, ALI NE MOGU DA POLJUBIM VISE OD 26 RUKU (13 x 2), JER ME BOLI KICMA KAD SE SAVIJAM!
 
Poslednja izmena:
Schopenhauer-Gem.jpg
 
ozi, meni nije jasna jedna stvar u tom tvom izlaganju sveta kao volje i predstave.
smatraš da je sve samo predstava i da ništa nije onakvo kakvim se čini. dobro.
sve što vidimo, to je pojavnost, onda sledi priča o onom kralju što sve pretvara u zlato. dobro.
kažeš da su predmeti zapravo samo naše predstave, ali dok ih ne opažamo, one su stvari po sebi, ta neka suština. dobro.
kažeš da će svet ovakav kakav jeste, nestati s našom smrću, jer će nestati i naša predstava o svetu. dobro.

e sad, pošto je sve samo pojavnost, pošto opažamo subjektivno i u našoj svesti ništa nije onakvo kakvo zapravo jeste (ništa nije stvar po sebi), pokaži mi čoveka kome je kameni zid mekan, so slatka, a čisti sneg crn. kako to da svi imaju iste predstave, sa veoooma malim odstupanjima?
skoro je nemoguće dokazati da ti nisi upravu, baš kao što je nemoguće dokazati da jesi, ali zar nije prihvatljivije shvatanje da je sve onakvo kakvo jeste u očima zdravog čoveka?
i nikako mi nije jasno na čemu gradiš to učenje. dobro, platonova pećina, ali ko garantuje da smo mi zarobljenici koji gledaju senke?

o šopenhaueru znam onoliko koliko sam saznao iz tvojih postova, o drugim filozofima i učenjima znam takođe malo, ili nimalo, tako da bih voleo da mi obrazložiš kao detetu od 10 godina. hvala.
 
e sad, pošto je sve samo pojavnost, pošto opažamo subjektivno i u našoj svesti ništa nije onakvo kakvo zapravo jeste (ništa nije stvar po sebi), pokaži mi čoveka kome je kameni zid mekan, so slatka, a čisti sneg crn. kako to da svi imaju iste predstave, sa veoooma malim odstupanjima?

Никако немају сви исте представе. Мој свет као представа различит је од твог света. У сваком тренутку он се мења величином и обликом кад год се моје тело помери, при чему се и то тело мења обликом и величином јер је и само представа.
Ево. Рецимо, довољно је да се мало померим у страну и да цео униврзум промени величину.

Знам. Рећи ћеш "мењају се моје перцепције а величина предмета остаје иста". Али када би размислио видео би да осим перцепција ...у свом искутву немаш ништа друго од предмета.

Интелект са својим формама опажања и сазнања служи једино циљевима индивидуалне воље или другачије речено наших тела. Функција интелекта јесте да буквално нацрта у мојој свести , око мог тела ,слике које зовемо "реалан објективан свет". Те слике су моје представе. Оне се мењају како се моје тело помери. Читав универзум промени своју величину ако ја променим место. Дакле, ту се мењају слике у мојој свести, моје перцепције. То је моја представа. Лично моја.

Ти имаш други универзум...Друге слике које је створила твоја свест.

А што се тиче секундарних квалтиета или боја, мириса, чврстоће којима су те слике обојене не знам да ли си наишао овде на тему о примарним и секундарним квалитетима:

Пренећу нешто из ње овде:

Subjektivitet osecaja dodira i toplote

Zamisli da setas sumom i odjednom u daljini primetis logorsku vatru.

Napolju je veoma hladno i ti osecas tu hladnocu . Kreces se prema vatri . Priblizavas se na deset metara od nje i vec osecas toplotu., priblizavas se na pet metara i osecas vrucinu, priblizavas se na deset santimetara i osecas bol.
Šta smo ovde imali : 1) oset hladnoce,2) oset toplote,3) oset vrucine,4) oset bola.
Da li je vatra kako si joj se priblizavao postajala toplija ? Ne.
Da li je vatra kada si prisao na pet metara do nje postala toplija nego sto je bila kada si bio udaljen deset metara ? Ne. I zasto bi oset toplote bio u vatri a oset bola ne ? Kada je i oset toplote i oset bola upravo to OSET u necijoj svesti.
Vatra je dakle takva kakva je... ni topla, ni hladna , ni vruca , ni bolna. Vec to "NESTO" ima tu sposobnost da to sto zovemo "toplota" proizvede u necijoj svesti kao subjektivan oset.

Dobar primer za ovo je i kada jedna ista voda na jednoj ruci izazove osecaj toplote a na drugoj osecaj hladnoce.

Subjektivitet osecaja cula vida (BOJA)

kidswatchingtv.jpg


Jedna osoba od ovo dvoje jeste daltonista. Isti predmet jedna vidi kao crven ,druga kao zelen.
Pas pored njih isti predmet vidi kao siv. Kanarinac u kavezu (koji vidi i ultraljubicasti deo spektra taj predmet vidi kao X (boja nepoznata coveku)
Pitanje je:
Da li na tv ekranu prikazana crvena, zelena, siva ili X boja ?
Odgovor:
Niti je crven niti zelen vec je to nesto sto nema nikave veze sa bojama niti sa onim sto zovemo "crveno" ili "zeleno" vec to "NESTO" ima tu sposobnost da to sto zovemo "boja" proizvede u necijoj svesti kao subjektivan oset.

Subjektivitet cula sluha (ZVUK)

Jasno je da zvuk nije u zvucniku ili u glasnim zicama vec da ti predmeti imaju takva unutrasnja svojstva da ona u necijoj svesti proizvede osecaj zvuka.

Subjektivitet cula mirisa (MIRIS)

Isto kao i za zvuk.

Subjektivitet cula ukusa (UKUS)

Ovde mozemo izneti onaj interesantan primer iz StareGrcke kada su tadasnji iscelitelji dijagnostikavali neki poremecaj u organizmu na osnovu promene cula ukusa. Jos tada su ljudi prmetili da kako orandzada zdravom coveku moze da bude slatka a bolesnom gorka,pa su se pitali kakva je stvarno ta orandzada ...tj. orandzada po sebi..


skoro je nemoguće dokazati da ti nisi upravu, baš kao što je nemoguće dokazati da jesi,

А не. Свет као представа није хипотеза..већ апсолутна чињеница:

"Realizam, koji se namece sirovom razumu time što se ukazuje kao da je cinjenican, u stvari polazi od jedne proizvoljne hipoteze, pa je zato samo vetropirasta kula u vazduhu buduci da previdja ili porice najprvu cinjenicu, onu da sve ono što mi poznajemo leži unutar svesti. Jer to da je objektivno postojanje stvari uslovljeno jednim predstavljajucim subjektom, i da, prema tome, objektivni svet postoji samo kao predstava, nije nikakva hipoteza, a još manje odluka bez opoziva, ili cak nekakav paradokson uzet radi diskusije, vec je to najsigurnija i najednostavnija istina, cije je saznanje otezano samo time što je ona cak i suvise jednostavna, a svi ljudi nisu dovoljno razboriti da bi posli od prvih elemenata svoje svesti o stvarima.

Шопенахер"
 
Никако немају сви исте представе. Мој свет као представа различит је од твог света. У сваком тренутку он се мења величином и обликом кад год се моје тело помери, при чему се и то тело мења обликом и величином јер је и само представа.
Ево. Рецимо, довољно је да се мало померим у страну и да цео униврзум промени величину.

Знам. Рећи ћеш "мењају се моје перцепције а величина предмета остаје иста". Али када би размислио видео би да осим перцепција ...у свом искутву немаш ништа друго од предмета.

Интелект са својим формама опажања и сазнања служи једино циљевима индивидуалне воље или другачије речено наших тела. Функција интелекта јесте да буквално нацрта у мојој свести , око мог тела ,слике које зовемо "реалан објективан свет". Те слике су моје представе. Оне се мењају како се моје тело помери. Читав универзум промени своју величину ако ја променим место. Дакле, ту се мењају слике у мојој свести, моје перцепције. То је моја представа. Лично моја.

Ти имаш други универзум...Друге слике које је створила твоја свест.

А што се тиче секундарних квалтиета или боја, мириса, чврстоће којима су те слике обојене не знам да ли си наишао овде на тему о примарним и секундарним квалитетима:

Пренећу нешто из ње овде:

Subjektivitet osecaja dodira i toplote

Zamisli da setas sumom i odjednom u daljini primetis logorsku vatru.

Napolju je veoma hladno i ti osecas tu hladnocu . Kreces se prema vatri . Priblizavas se na deset metara od nje i vec osecas toplotu., priblizavas se na pet metara i osecas vrucinu, priblizavas se na deset santimetara i osecas bol.
Šta smo ovde imali : 1) oset hladnoce,2) oset toplote,3) oset vrucine,4) oset bola.
Da li je vatra kako si joj se priblizavao postajala toplija ? Ne.
Da li je vatra kada si prisao na pet metara do nje postala toplija nego sto je bila kada si bio udaljen deset metara ? Ne. I zasto bi oset toplote bio u vatri a oset bola ne ? Kada je i oset toplote i oset bola upravo to OSET u necijoj svesti.
Vatra je dakle takva kakva je... ni topla, ni hladna , ni vruca , ni bolna. Vec to "NESTO" ima tu sposobnost da to sto zovemo "toplota" proizvede u necijoj svesti kao subjektivan oset.

Dobar primer za ovo je i kada jedna ista voda na jednoj ruci izazove osecaj toplote a na drugoj osecaj hladnoce.

Subjektivitet osecaja cula vida (BOJA)

kidswatchingtv.jpg


Jedna osoba od ovo dvoje jeste daltonista. Isti predmet jedna vidi kao crven ,druga kao zelen.
Pas pored njih isti predmet vidi kao siv. Kanarinac u kavezu (koji vidi i ultraljubicasti deo spektra taj predmet vidi kao X (boja nepoznata coveku)
Pitanje je:
Da li na tv ekranu prikazana crvena, zelena, siva ili X boja ?
Odgovor:
Niti je crven niti zelen vec je to nesto sto nema nikave veze sa bojama niti sa onim sto zovemo "crveno" ili "zeleno" vec to "NESTO" ima tu sposobnost da to sto zovemo "boja" proizvede u necijoj svesti kao subjektivan oset.

Subjektivitet cula sluha (ZVUK)

Jasno je da zvuk nije u zvucniku ili u glasnim zicama vec da ti predmeti imaju takva unutrasnja svojstva da ona u necijoj svesti proizvede osecaj zvuka.

Subjektivitet cula mirisa (MIRIS)

Isto kao i za zvuk.

Subjektivitet cula ukusa (UKUS)

Ovde mozemo izneti onaj interesantan primer iz StareGrcke kada su tadasnji iscelitelji dijagnostikavali neki poremecaj u organizmu na osnovu promene cula ukusa. Jos tada su ljudi prmetili da kako orandzada zdravom coveku moze da bude slatka a bolesnom gorka,pa su se pitali kakva je stvarno ta orandzada ...tj. orandzada po sebi..




А не. Свет као представа није хипотеза..већ апсолутна чињеница:

"Realizam, koji se namece sirovom razumu time što se ukazuje kao da je cinjenican, u stvari polazi od jedne proizvoljne hipoteze, pa je zato samo vetropirasta kula u vazduhu buduci da previdja ili porice najprvu cinjenicu, onu da sve ono što mi poznajemo leži unutar svesti. Jer to da je objektivno postojanje stvari uslovljeno jednim predstavljajucim subjektom, i da, prema tome, objektivni svet postoji samo kao predstava, nije nikakva hipoteza, a još manje odluka bez opoziva, ili cak nekakav paradokson uzet radi diskusije, vec je to najsigurnija i najednostavnija istina, cije je saznanje otezano samo time što je ona cak i suvise jednostavna, a svi ljudi nisu dovoljno razboriti da bi posli od prvih elemenata svoje svesti o stvarima.

Шопенахер"
Ustvari si izneo gomilu dokaza o postojanju objektivnog sveta I demantije njegovog postojanja samo u svesti...
Kvaka je u stvaranju hologramskih slika u sivim ćelijama,ali ni ti,jer to Šopenhauer nije ni mogao znati u to vreme,
nemaš pojma o neurologiji I funkcionisanju mozga...
Da je Šopenhauer živ danas sigurno bi se odrekao subjektivizma I shvatio da je mozak jedan fantastičan
ljudski organ koji (ne samo čovekov)prevazilazi sve do čega je čovek naukama I filozofijom shvatio do sada...
Tajne mozga vise nisu tolike tajne,ali su zaista svet koji čini cerebralnu neurologiju najkompleksnijom I
najizazovnijom naukom modernog doba...
 
Ustvari si izneo gomilu dokaza o postojanju objektivnog sveta I demantije njegovog postojanja samo u svesti...
Kvaka je u stvaranju hologramskih slika u sivim ćelijama,ali ni ti,jer to Šopenhauer nije ni mogao znati u to vreme,
nemaš pojma o neurologiji I funkcionisanju mozga...
Da je Šopenhauer živ danas sigurno bi se odrekao subjektivizma I shvatio da je mozak jedan fantastičan
ljudski organ koji (ne samo čovekov)prevazilazi sve do čega je čovek naukama I filozofijom shvatio do sada...
Tajne mozga vise nisu tolike tajne,ali su zaista svet koji čini cerebralnu neurologiju najkompleksnijom I
najizazovnijom naukom modernog doba...

Ja ne знам да ли ти не читаш постове или их читаш али они слабо остављају трага у твом утврђеном и утувљеном систему мишљења.

Сто пута сам ти објашњавао овде да не можеш потезати мозак као решење или доказа нечега као деус екс. Јер оно што представља појам мозак, сав свој садржај има у непосредним садржајима свести и да као такав ..као део свести мозак не може бити објашњење свести.

Такође. Научни метод са совјом простом индукцијом као једини методом закључивања и својом окреунутошћу ка појави... ка емпирисјком свету, поптуно је изван питања којима се идеализам бави.

Ево опет о мозгу и свести Читај. Можда се некако пробије до твог раузма ..мада сумњам.

Уобичајено мишљње многих јесте да је свест везана за мозак и да тим телесним органом могу објашавати исту.
То није тачно зато што није свест у мозгу, већ мозак у свести. А то ћу на овом блогу појаснити :

Одузмимо овом опажају мозга, или појму "мозак" свеједно, све оно што му је додала наша свест и што постоји једино у тој свести, значи све ткз. секундарне и примарне квалитете:

cerebro-y-memoria.jpg

Дакле, одбацимо све осећаје боје, јер они су у свести а не на овом мозгу. Затим, одузмимо све осећаје чврстоће, топлоте итд. јер и ти осећаји су само у свести а не на овом мозгу.

Затим, одузмимо облик и просторност јер и облик и просторност су само форме опажања нашег разума или нешто што егзиситира само у свести а како су то велики Баркли и Имануел Кант давно доказали.

Пошто смо одузели све то, шта је остало од тог мозга којим многи машу као ултимативним објашњем.. као "деус екс махина"?

Ја ћу рећи. Није остало ништа! Одузевши све оно што је у свести, од мозга је остало једно НИШТА за сазнање.

Наравно, остала је ствар по себи. Међутим, њу не можемо звати "мозак".

Додатак:
Ovaj блог je исувише кратак за ову тему тако да је испао пун нејасноћа. па га морам појаснити:
Прво, мора се разумети ово одбацивање секнударних и примарних квалитета на прави начин:

Што се тиче одбацивања секундарних квалитета или боја, чврстоће, топлоте и слично погледајте овај унос.
http://forum.krstarica.com/entry.php...arni-kvaliteti

А што се тиче одбацивања просторности и облика...овај:
http://forum.krstarica.com/entry.php...EKTA-I-OBJEKTA

Сви ти елементи који сачињавају опажај мозга јесу субјективни и постоје само у свести. Тако да мозак , који је састављен од субејктивних осећаја или од садажаја свести да тако кажемо, не може обајшњавати свест јер је део исте . Мозак је у свести а не свест у мозгу.

И не ради се ту само о мозгу. Он је узет зато што се он уобичајено везује за свест. Док је он заправо само опажај међу другим опажајима. Слика међу другим сликама.Оно што важи за њега важи за сваки други опажај, самим тим и цео ткз. спољашњни реалан свет. Од сваке опажене сцене можемо одузети секунударне и примарне квалитете који су сви до једног субјекитивни, или део свести ..тако дошавши до ствари по себи.
 

Back
Top