Determinizam ili slobodna volja ili balans – u šta verujete?

Либертаријанска слободна воља не може да постоји у потпуно детерминистичком свету јер је неузрокована. Цака је у томе што то није слободна воља у оригиналном смислу и што је генерално небитан концепт.
Pito sam te nešto
 
Gluwatj :P na kom saitu može da se widi dali je nešto AI ili prawa osobica
А на ком сајту пише да реч "слободно" у термину "слободна воља" означава потпуну слободу?

Је л слобода говора такође потпуна слобода?
 
А на ком сајту пише да реч "слободно" у термину "слободна воља" означава потпуну слободу?

Је л слобода говора такође потпуна слобода?
Dozvoljena je sloboda govora ali vam ne garantujem slobodu posle govora. Hahaha
 

Telo je determinizam, a svest/duša je(su) slobodna volja.

Ako smo suvlasnici tela sa prirodom, onda je jasno da ne komandujemo mi svime.

Priroda upravlja biološkim procesima: disanjem, varenjem, radom srca, imunitetom, starenjem. To su stvari koje idu same od sebe, potpuno determinisane zakonima prirode – mi tu nemamo nikakav direktan uticaj.

Mi, kao svest/duša, komandujemo izborima: šta ćemo da jedemo, kako ćemo da živimo, kuda ćemo da vodimo svoje telo, hoćemo li ga trenirati ili uništavati.

Dakle, priroda drži „automatiku“ tela, a mi donosimo odluke. Kao da je firma u pitanju sa dva suvlasnika:

priroda drži pogon, mašine i osnovne procese,

a čovek odlučuje o pravcu poslovanja.


Ali, ako jedan suvlasnik pravi štetu – recimo, čovek svesno uništava telo porocima – drugi suvlasnik reaguje. Priroda tada vraća račun: bolest, bol, umor… a na kraju i oduzima pravo korišćenja – smrt.

Zato je telo determinizam, ali svest/duša je slobodna volja. I balans između ta dva je jedini način da „firma“ opstane.

Dakle:

Telo je u rukama prirode i funkcioniše po zakonima determinizma – srce kuca, krv teče, ćelije se obnavljaju, a na kraju sve neminovno stari i umire. To je deo na koji nemamo uticaj.

Svest/duša je naša slobodna volja – mi odlučujemo kako ćemo koristiti telo dok ga imamo u suvlasništvu: da li ćemo ga negovati ili uništavati, da li ćemo život ispuniti smislom ili ga prokockati.


Priroda je determinizam koji ne možemo izbeći, a čovek je slobodna volja koja određuje šta će sa datim vremenom i telom uraditi.
 
Priroda je telo, determinizam, a svest/duša je slobodna volja, odnosno ego. Ego istovremeno štiti telo i čuva nas od tela – naših nagona. Njegova uloga je da balansira: da vodi telo kroz život bez samouništavanja, da koristi slobodnu volju za negovanje i očuvanje tela, i da nas štiti od impulsa i poriva koji bi nas mogli odvesti u propast.

U tom telu, ego si ti – odnosno mi. On je potreban, jer bez ega ne bismo mogli da postojimo kao pojedinci. Ego je naš identitet, ono što nas razlikuje i čini ličnost.

Ali, ako smo samo suvlasnici tela, ego ne sme da preraste u egoizam. Preterani ego vodi u bahatost, sebičnost i iluziju da smo apsolutni gospodari svog tela i života. A to nije istina – jer pola vlasništva pripada prirodi.

Zato ego mora da bude u ravnoteži: dovoljan da znamo ko smo, ali dovoljno skroman i ponizan da prizna da nismo potpuni vlasnici. Telo nam je samo dato na korišćenje, a ne zauvek.
 
Dozvoljena je sloboda govora ali vam ne garantujem slobodu posle govora. Hahaha
Не, него слобода говора није слобода да кажеш шта год хоћеш, како год хоћеш, кад год хоћеш и где год хоћеш. Например, слобода говора не подразумева слободу да се дереш Лудој Насти на уво док он спава. То значи да се не ради о потпуној слободи. Исто тако се слободна воља не односи на потпуну слободу. Није то слобода од свих утицаја већ само од присиле и манипулације. Неко је ту превише буквално, и самим тим погрешно, схватио појам.
 
Priroda je telo, determinizam, a svest/duša je slobodna volja, odnosno ego.
Детерминизам је идеја да све на свету има узрок -- у шта спада и свака твоја одлука. Ако твоје одлуке нису ничим узроковане, онда свет у којем живиш није детерминистички.
 
Determinizam mi je mnogo bliži i skoro sam pisao na jednoj drugoj temi o tome. Razlog su moja lična iskustva sa jednim fenomenom svesti koja me navode da smatram da je i moj i dan drugih osoba koje srećem programiran. Tu dakle mislim i na sopstvene misli i izbore. Međutim, ovaj stav zvuči dosta pesimistički pa i defetistički i često moje misli nisu usklađene vrednosno sa tim stavom. Na primer, danas sam slušao neki video o manifestovanju scenarija realnosti koji želim. To nije u skladu sa mojim verovanjem u determinizam svega ali i za to postoji objašnjenje - i te moje misli koje žele promene u životu su determinisane.
A iza svega toga stoji zakon uzroka i posledice u koji nemam uvid.
 

Back
Top