ne bih sad da politizujem ovu temu,ali djindjic (i demokrate) bi ono,danas (u smislu danas je danas,sutra je sutra) morao biti ponosan na vucica.ili vice versa
to je zbog uvodjenja hegelovog finalizma u stvartnost (realnost)...
djidjic je studirao kod prof.habermasa. ovaj je izucavao hegela.
citava hegelova filozofija se bazira na kantu, koji je i osnivac idealisticke skole subjektivizma kod nemaca.
tacnije.....na kantovom moralnom imperativu kod svakog pojedinca.a to je nesto sto vucko imanentno evocira u danasnjem drustvu,naglasavam,danasnjem...
zbog cega danasnjem...zato sto je osnovna ideja kod hegela da drustvo evoluira,tj.da se konstantno menja,razvija...
hegel je ujedinio nedokucivost prirodnih sila, potrebu za drustvenom odgovornoscu i teznju ka bogom. teza, antiteza, sinteza...
medjutim,pojavljuje se skola voluntarizma, a to su sopenhauer i nice...
nice shvata da je pocetak idealizma, moralni imperativ, ujedino i neostvariva zavrsnica,u bilo kom smislu,a tako i kod hegela.time se za sva vremena raskantava sa metafizikom...zapravo, nemackim
pojmovnim shvatanjem realnosti.ovo izgleda ruzno,ali kad ti umre baba,mislices na nju,a onda se stvori i pitanje njenog stana!... kamen osta kamen i nakon smrti....kamenom se i belezimo.
zato,da bi sacuvao coveka od metafizike,istovremeno ga i vezujuci za misao, nice smislja vecno ponavljanje istog...danas je danas, a sutra se jos nije dogodilo,ali ce tada biti danas...
ergo,vecno ponavljanje istog govori da je danas vecno danas...implementacija coveka u vreme.inace,ono bi se izgubilo u nedokucivoj vecnosti kantovog imperativa,kao i covek sa njim.
sad vidite,to su dve strane istog novcica..which is funky.
imajte na umu da je hegel stvarao u doba velikih drustvenih previranja, revolucija, varvarizama i krvoprolica...gde su ljudi bili uvereni da su jedni drugima vuci.
sa danasnje distance, znajuci i voluntaristicku reakciju i zivot kakvog svako ima i zna, i `vecno ponavljanje istog`, oseca se u hegelovom pisanju jedna delikatna nijansa ako ne kasnog prosvetiteljstva i filozofije humanizma, onda dobra nota andragogije, odn. zelja za potpunim vaspitanjem odraslog coveka....onda ogrezlog u krv i plemenski moral,cak imoralnost.hegela smo cenili svi.
danas je covek pregrmeo svu istoriju,i dizanje i pad...rekao bih da je vaspitan.u dovoljnoj meri...bas kako bi hegel zeleo da vidi coveka buducnosti..odn.danasnjice. a onda, u ono vreme,zabludelom,
ponudjeno mu je ,u vrhunskoj pojmovnoj lestvici , Sve....osecaj sigurnosti vecne prirode (Fenomenologija prirode), zdrav razvoj drustva (Fenomenologija drustva) i neosporiva smislenost covekovog mesta u ovakvom svetu (Fenomenologija duha)....na tom fonu moguce su brojne analize zajednice, drustva i pojedinca,cak i danas...sad,ovo je proces otkrica,osvetljenja,otkrovenja...u vremenu.
drustvo ove zemlje je dugo tavorilo u slicnom limbu,ali je konacno ,kao cekic o nakovanj sa zvonom na vrhu u zabavnom parku, doslo do toga da se apeluje na pamcenje kao kategoriju vremena...
dakle,mogli bismo da govorimo DANAS o nekom retrogradnom Helelu ..vezanog za realnost dananjeg drustva.kao pogled kroz retrovizor,umesto zdravog pocetka ka napred,kroz duh vremena,kao kod hegela: prirUda, drustvo, duh...
e,sad,za nicea, sve to je metafizicki teret,lazno i tesko,kameno nebo.
pojedinac uvek zna sta je realnost...realnost je vecno ponavljanje istog.ali sada je naglasak na onome `Isto`...
da sam ucenik hegela,npr. ad hoc bi izneo `razvoj` ove drustvene zajednice u dve,zapravo u tri faze,ukljucivsi retrogradnu memoriju evolucije srpskog drustva.
sfrj se raspala. dug kontinuitet nepostojanja srpske drzave tada se prekida i drustvo mlade,nominalno srpske drzave pocinje ispocetka.
dilema: povezati se sa korenima ili stvoriti nesto novo. to su teza i antiteza. trazi se sinteza. trazila se sinteza. to je kao da citas hegela s kraja ka pocetku.....
ipak....uzdajuci se u trajnost kamena, od koga pocinje priroda koja traje i pre covekovog rodjenja, i tokom njegovog zivota, i nakon njegove smrti, odn. u njenu vecnost,covek moze ovo da shvati kao vecno ponavljanje istog..pogledajmo nalicje,citajmo hegela unazad,od kraja ka pocetku...bili nice ili ne....
prva faza,od kamena nadalje, bila je faza slobe....tu smo se uverili da je kamen kamen,cak i nakon covekovog zivota on stoji nad njime..eto kakva je to - teza...!
druga faza je kontraska,i potpuno nedefinisana, apstrahovana od vremena,uticaja i ljudi, crna zona,nalik na limbo,jedan black hole u kojoj realnost biva usisana i vulgarno dezintegrisana..nakon 2000. to je antiteza.
treca faza je konstitutivna, lici na salu, tj.na jedan zdravo-humorni paradoks, gde hegel pocinje tamo gde se zavrsava,a zavrsava se tamo gde bi na neki nacin tek poceo...kadrovi su zabavni, nalik cirkuskim (opa,dvosmisao.to nije slucajno.).od 2012 do sada,evo je, pomalja se (iz zimskog sna?)..
koja lakrdija,govori pamcenje.koja smesna m.pajtonovska producija hegela.kakva suvisla parodija tog inace ucenja...koja tri reda schwein redundanz ( svinjske suvisnosti) u coveka bremenitom vremenu...
ali drug voluntarista govori...ne vredi cekati ni hegela ni kontrahegela.realnost je uvek ista jer je vecno ponavljanje istog.pio si pivo sa mnom. a stvarnost je uvek tu, s druge stane case, samo preferira beton..