Hrvatsko ime u Dubrovniku

Zanimljivo kakva selektivnost u iznođenju podataka. Zašto se Dubrovčani obraćaju svom izaslaniku u Beču na italijanskom? Inače, na istom jeziku je i privatna prepiska Marina Darse a.k.a Marina Držića. Da ne misle možda na Hrvate koji znaju italijanski? Na Hrvate kojeg "njihovog jezika" se radi? Štokavskog, kajkavskog ili čakavskog? Drugo, na ovoj temi si izneo neke tvrdnje koje su tačne: da su Hrvati smatrani slovinima, dalmatincima i ilirima. Ali to i sto su bili i Srbi, što ću sada pokazati. A ranije si govorio o nekakvim hrvatskim i albanskim vojnicima iz Dubrovnika, što po tebi je dokaz da je Dubrovnik bio hrvatski. Valjda je po istoj logici onda bio i albanski? Onda navodiš neke dubrovačke pesme gde se spominje hrvatska slovinska zemlja, kao dokaz da su Hrvati bili ti slovini i da to sa Srbima nema veze? Inače, pesma je o Janu Sobjeskom, pa onda sledi da je Dubrovnik poljski grad?
Službeni jezik Dubrovnika je bio talijanski i latinski.
Dovoljno je da pogledaš kako pišu dubrovački pisci i pjesnici. Često je to mješavina čakavsko ikavskog i štokavskog ijekavskog. Nemam pojma zašto stalno guraš Srbe tamo gdje ih nitko ne spominje.
Dubrovački pisac slavi Sobjeskog i piše kako mu se divi hrvatska zemlja, a misli na Dubrovnik. Zašto nije spomenuo Srbiju ili Srbe, a da, Srbi su sa Turcima bili protivnici Sobjeskog.
 
Zanimljivo kakva selektivnost u iznođenju podataka. Zašto se Dubrovčani obraćaju svom izaslaniku u Beču na italijanskom? Inače, na istom jeziku je i privatna prepiska Marina Darse a.k.a Marina Držića. Da ne misle možda na Hrvate koji znaju italijanski? Na Hrvate kojeg "njihovog jezika" se radi? Štokavskog, kajkavskog ili čakavskog? Drugo, na ovoj temi si izneo neke tvrdnje koje su tačne: da su Hrvati smatrani slovinima, dalmatincima i ilirima. Ali to i sto su bili i Srbi, što ću sada pokazati. A ranije si govorio o nekakvim hrvatskim i albanskim vojnicima iz Dubrovnika, što po tebi je dokaz da je Dubrovnik bio hrvatski. Valjda je po istoj logici onda bio i albanski? Onda navodiš neke dubrovačke pesme gde se spominje hrvatska slovinska zemlja, kao dokaz da su Hrvati bili ti slovini i da to sa Srbima nema veze? Inače, pesma je o Janu Sobjeskom, pa onda sledi da je Dubrovnik poljski grad?

Ali, Srbi su smatrani Dalmatama i dalmatinskog govora (hrvatski izvor):

Pogledajte prilog 1676261

I Ilirima:

Pogledajte prilog 1676265
Pogledajte prilog 1676266

Pogledajte prilog 1676267
Pogledajte prilog 1676268
Pogledajte prilog 1676269


Pogledajte prilog 1676272


I Slovinima (evo kako bi hrvatski propagandisti to tumačili):

Pogledajte prilog 1676274

Pogledajte prilog 1676276
Daješ primjere iz 19.i 20.st. što je netko napisao kao dokaz da se pod Dalmatincina misli na Srbe? Ne budi smiješan. Srbe nisu znali pod što smjestiti pa su ih stavili pod skupinu Iliri iako je to bilo potpuno pogrešno.
 
jerbo jazik Dalmatizkij, Harvatzkij, Szarbskij, ili Bosanskij (jere ovo sve jedan jazik jese)...."

Hrvatski aktivisti ovaj rečnik, kojeg Vrančić naziva rečnikom dalmatinskog, smatraju rečnikom hrvatskog i samo hrvatskog, i negiraju Srbima da je ovde reč i o njihovom jeziku, i neće da vide da Vrančić ne pravi razliku u jezicima. A ako hoće da eliminišu Srbe iz priče, onda moraju i sebe, jer Vrančić svoj naziva jezik dalmatinskim, ne hrvatskim, koji se spominje odvojeno od dalmatinskog, pored srpskog i bosanskog. Ako već negiramo tvrdnje Vrančića, onda po istoj logici se ne može svojatati njegov rečnik kao svoje ekskluzivno pravo.
Naravno da je samo hrvatski rječnik ili misliš da su Srbi nekada govorili ikavskim čakavskim pa mijenjali na slavenosrpski, pa opet na hrvatski štokavski?
Ono Srbi svakih nekoliko godina zaborave kako su govorili dan prije.

Zna se da Srbi nemaju neku književnost, ali ovako bezobrazno zahvačati u hrvatsku je smiješno.
 
Eto, ovde se spominje samo bosanski jezik kao slovinski i ilirski, nigde nema ni Srba ni Hrvata, iz čega sledi da je dubrovačka književnost samo bosanska.

Ali tako je to kada je neko po zadatku kao navijač da isteruje svoju priču, i kada istina nekome nije bitna.
Pa da išta znaš osim propagande sa nekog srpskog portala znao bi da i Bosna spada pod Ilirik i ne bi se ovako čudio.
1655. je sud u Rimu presudio da pod ilirski jezik je podrazumijeva, Dalmacija, Hrvatska, Slavonija i Bosna.
 
Dubrovačka vlada 1618. traži od svog izaslanika u Beču da unajmi topnike i profesionalne vojnike uz zahtjev "da budu Hrvati našega jezika i katolici" (tal. original: "...ma che siano Crovati de nostra lingua e cattolici..."), te da pita kada bi mogli stići u Dubrovnik i za koliku plaću.


1737833852954.jpeg

Za to vrijeme zapošljavaju prevoditelja za srpski jezik, kojeg očito ne smatraju svojim, i zabranjuju im noćenje u gradu.
Pokušaj s malo više pojma i logike.

1. Mupi, i ti si Hrvat našeg (srpskog) jezika i katolik.

2. Assemanov molitvenik na srpskom narodnom jeziku - o tome je bilo reči 2011:


Jedna kompilacija ranijih (13-16. st.) tekstova na srpskom narodnom jeziku:

NARODNI SRPSKI JEZIK

3.
Dubrovački molitvenik, oko 1400.(poznat i kao Assemanov ili vatikanski molitvenik):
Psalam 22
Gospod brani mene i ništa meni ne udi. U mjesto paše ondi me shrani. Svrhu vode oslađene izvede mene i dušu moju obrati. Izvede mene svrhu slijeda pravde zaradi imena svoga. Jere ako hodu posrjed sjeni smrtne, no boju se zla jere si ti sa mnom, prut tvoj i štap tvoj kojizi me utješa. Pripravio si prid očima mojima trpezu prima onima koji usiluju mene. Opritilio si uljem glavu moju i pitje tvoje opojilo me je koliko prosvijetljeno jest. I milosrdje tvoje slijedi mene sve dni života moga, da pribivam u domu Gospodinovu u duge dni.
...
Psalam 129

Iz dubina uzazvah k tebi, Gospodi: “Gospodi, usliši glas moj! Budita uši tvoje otvorene na glas molitve moje! Jere ako budeš liobe naše gledati, Gospodine, Gospodine, kto će moći trpiti? Da zašto jest pri tebi milosrdje i krozi zakon tvoj potrpih te, Gospodine. Potrpila jest duša moja riječ tvoju, ufala je duša moja u Gospodina.” Od straže jutarnje deri do noći da ufa Izdrael u Gospodina zašto pri Gospodinu jest milosrdje i u njem jest obilje iskupljenja. I on će iskupiti Izdraela od svijeh zlob njegovijeh."
5. Testament Jelene, ćerke kneza Lazara Hrebeljanovića, Balšine majke i žene Sandalja Hranića, pisan je narodnim jezikom 25. novembra 1442. godine u Gorčanima. Evo primera:

Najprvo od njih da se da gospođe Despine 200 dukat, da mi se poju leturđije i da se razdeli milostinja. I mojemu grbu, gde mi se priluči leći, da se da 200 dukat da mi se poju leturđije inostano i da se dijeli milostinja. I crkve Svetago Georgija u Gorice dadoh olovo, kupiv za 60 dukat, da se pokrije crkva, i jošte da im se da za majstore 30 dukat.

I ovaj čeljad koja je sada pri mni, koji bi se prilučili na samrti moje, da se dast duhovniku mojemu, starcu Jerozolimskomu Nikandru, 50 dukat, i kaluđeru Jovanu 40 dukat, i Vokosavu Tamariću 40 dukat, i popu Teodosiju 20 dukat, i Duce 12 dukat. I vladikam - Ruže i sinu joj 30 dukat, i Kataleni, kćeri Nikolenoj 30 dukat. I Dobrko ako bi se tada primeril na samrti mojej, da mu se da dukat 30. I koje se zgode na samrti mojej devojke, da im se da prićija koliko se može z govorom kako da se udome. A ostala čeljad da se pomiluje z dogovorom koliko se uzmože.

A što je postaljeno u trg, u Lavra Šigovića u Baru še-sat dukat, ti-zi dukati da stoje crkvi novoj u Gorici, što sam učinila Presvetoj Bogorodici moj greb, i po meni i da ima dobit od tijehej dukat čim se okrmljati. I vinogradi koji su u Bjeseh, što sam kupila i s crkvom Svetago Georgija zamenila i utakmila, vinogradi i njive i maslice u Baru, i solila, toj da mi gospodin vojevoda potvrdi crkvi rečenoj. I po mojej samrti da bude tomuj ktitor i okrmitelj moja unuka, gospođa Jelena vojevodina i njih knez Vladislav - ili bi njih gospoctvo ili čije ino, oni o tome popečenje da imut.

I na moje samrti ako se bi koji sudi obreli srebrni, da uzme gospođa Jelena i Vladisav. I što im se svidi od njih da postave u crkvu novu. Na njih rasuždenje da bude, što bi koji nedostatak crkvi, a oni tijem da naprave. A što bi koje pokućje bilo, ili knjige ili što ljubo ino, da se priloži u obe crkve, gde što prestoji.

A što si mi rekal, Vojo, po starcu Radinu u Sveto-Troice crkvi Korčanske, što ću gospostvu vi dati, što li komu inomu, da pišu i obimenju, - da, ovo, što mi moj samisao prinese, Boga moleće i Prečistu Bogorodicu, uimenih i upisah sa rukom duhovnjago mi otca, starca Nikandra Jeruzalimca, što će biti gospostvu vi i inem tvojem, i duše našoj. A jednako je vse Božje i tvoje, i u tvoju kuću prehodi, i na službu duše našoj![/SIZE]

6.
Ruggiero di Pazienza je u okviru svojeg speva Balcino zapisao pesmu koju je 1. maja 1497. godine izvela grupa iz slovenske kolonije u mestu Gioia del Colle. Pesmu su pevali pred napuljskom kraljicom Izabelom del Balco (Isabella del Balzo).

Orao vija se nad gradom Smederevom


Orao vija se nad gradom Smederevom.
Nitkore nećaše s njime govoriti,
Nego Janko vojvoda govoraše iz tamnice:

"Molim ti se, orle,
Siđi malo niže
da s tobom progovoru.

Bogom te (kumim), brate zmaju,
pođi do smederevske (gospode)
Da se mole slavnomu despotu
da me otpusti iz tamnice smederevske.

I ako mi Bog pomože
i slavni Despot pusti iz tamnice smederevske,
Ja te ću napijati crvene krvce turske,
Beloga tela viteškoga."
Itd.


A s tim u vezi:

a) šizma je prešla posred srpskih zemalja i naroda

shizmausrbiji5.jpg



b) Nakon što je Sava Nemanjić, čiji je otac bio kršten kao katolik, izdejstvovao autokefalnost srpske crkve, mnogo je srpskih katolika prešlo u Srpsku crkvu.

Konfesionalno i etničko na Slovenskom Jugu nemaju veze.
 
Pokušaj s malo više pojma i logike.

1. Mupi, i ti si Hrvat našeg (srpskog) jezika i katolik.

2. Assemanov molitvenik na srpskom narodnom jeziku - o tome je bilo reči 2011:





A s tim u vezi:

a) šizma je prešla posred srpskih zemalja i naroda

shizmausrbiji5.jpg



b) Nakon što je Sava Nemanjić, čiji je otac bio kršten kao katolik, izdejstvovao autokefalnost srpske crkve, mnogo je srpskih katolika prešlo u Srpsku crkvu.

Konfesionalno i etničko na Slovenskom Jugu nemaju veze.
Sve je srpsko što Srbin poželi. Zato se ne usude ništa postaviti u transkripciji jer bi ispalo da Srbin ne razumije srpski.
 
Dubrovačka vlada 1618. traži od svog izaslanika u Beču da unajmi topnike i profesionalne vojnike uz zahtjev "da budu Hrvati našega jezika i katolici" (tal. original: "...ma che siano Crovati de nostra lingua e cattolici..."), te da pita kada bi mogli stići u Dubrovnik i za koliku plaću.

Pogledajte prilog 1676197

Za to vrijeme zapošljavaju prevoditelja za srpski jezik, kojeg očito ne smatraju svojim, i zabranjuju im noćenje u gradu.
Какве везе ово има са поменом хрватског имена у Дубровнику?
 
Pravo prezime mu je bilo Pečenić kako se privatno potpisivao, Marulić mu je bilo umjetničko.
Kao što smo mogli videti, nije mu Marulić bilo "umetničko prezime", već Marul. A kada smo kod privatnih potpisivanja, postavio sam lični potpis Marina Držića, gde lepo piše Marino Darsa Raguseo. Ako je verovati potpisu, kao što ti kažeš, onda mu pravo prezime nije bilo Marin Držić, već Marino Darsa. Naravno, pošto ti to ne odgovara, to ne važi, smislićeš neki izgovor, sve zavisno od potrebe, jer si ti ovde na misiji. Malo potpis predstavlja autentični odraz identiteta, malo ne, kako ti odgovara.
Jasno sam dokazima i argumentima pokazao kako selektivno i sa očigledno propagandističkom namerom iznosiš argumente, ili kada nemaš argumenata menjaš temu ili iskrivljuješ ono što sam rekao. Što se tiče ostalog:

1. Ja sam pričao o gradu Zadru, koji je bio italijanski grad između dva rata,koji je bio deo Italije i koji je tada imao italijansku većinu. Ti tvrdiš da on nije italijanski, zato što je on imao hrvatsku većinu u Austrougarskoj , ali su Italijani proterivali Hrvate. Da li ta tvoja logika onda važi za Knin? On je imao srpsku većinu pre ratova u Jugoslaviji. Dakle, po tvojoj logici Knin nije hrvatski, a hrvatska većina je veštački stvorena proterivanjima Srba. Ah da, pošto to tvojoj agendi ne odgovara, iz toga sledi pozivanje na istorijsko pravo i sl. Malo ovaj argument, malo onaj, kada logika zariba. Inače, tada kada su Italijani proterivali Hrvate (pa i druge slovene) iz Zadra, takođe su proterivani Italijani iz Dalmacije koja je pripala kraljevini SHS i verovatno odlazili u taj Zadar.

2. Ko stvarno radi injžinjering i podmeće selektivne dokaze sam demonstrirao konkretnim dokazima i logičkim argumentima, a ne pričama i mentalnim akrobacijama.

3. Što se tiče prezimena, sam si rekao prvo da su prezimena latinizovana i romanizovana, a pošto sam ti pokazao i demonstrirao koliko je to nelogično, menjaš ploču i sada tvrdiš da su ona slovenizovana što sam ja tvrdio a ti osporavao. I sada tvrdiš: "To je ono što sam napisao o slaveniziranju kroz vrijeme".
A nisi to ni tvrdio, nego si pisao pre: "To tako nije točno, treba znati da su se u latinskim zapisima i imena prevodila na latinsku verziju, npr. Ivan-Ioannes, Jura, Đuka- Georgius, Ante, Antun-Antonius, i sl. Vidljivo i u crkvenim maticama za obične ljude.
Bogatiji ili poznati su i prezimena zapisivali u latinskoj ili talijanskoj varijanti. Tako je bilo u cijeloj katoličkoj i protestantskoj Europi do 18.-19.st. kad latinski gubi na značaju kao jezik sporazumijevanja
."
Dakle, uhvaćen si u obmanjivanju i manipulisanju.
A kako je to "slavenizirano kroz vreme" prezime Ghetaldi ili Gondola, kada vidimo da im na grobu stoji originalno prezime? Kako je dubrovački naučnik Marino Ghetaldi (Ghetaldus), koji je pisao na latinskom, postao Marin Getaldić, kada nema dokaza da je on ikada sebe tako smatrao? Kako je filozof Franciscus Patricius tj. Francesco Patrizi, venecijanac,koji je poreklom sa Cresa, koji je samo pisao na latinskom i italijanskom Hrvat? Njemu mu je porodica poreklom iz Sijene u Italiji, po priči su možda i iz Bosne. Dakle, možda je iz Bosne poreklom, što znači da je jeste, što znači da je bio Hrvat, dakle on je Frane Petrić, iako nema dokaza da se on tako smatrao. A da i prihvatimo da je bio poreklom "Hrvat", pošto je pisao na italijanskom u Italiji, valjda je on bio pre svega Italijan? Jer isto se radi kada neko nehrvatskog porekla a piše na hrvatskom, poput Gaja, onda je taj Hrvat. A imamo slučaj venecijanca Marka Pola,kada se u Hrvatskoj spekulisalo da je možda poreklom sa Korčule, iz čega sledi da je on Hrvat Marko Polić. Dakle, mitomansko ludilo.I još takvi mitomani prozivaju druge mitomane da su mitomani. Kako se to npr. razlikuje od makedonskog, albanskog i srpskog svojatanja Aleksandra Velikog? A srpsko svojatanje istog ima korene u delima starih Dubrovčana, koji su po tebi bili Hrvati (a nisu, niti su bili Srbi).

4. Ja sam postavio pitanje povodom postojanja Srba katolika u Dubrovniku, koji su još bili pripadnici starog dubrovačkog plemstva. Ne da li su hteli da se ujedine sa Srbijom ili ne, što nisam ni spominjao. Opet menjaš temu. Dakle, ako je Dubrovnik uvek bio hrvatski i samo hrvatski, kako to da ima tada ljudi, koji još pripadaju najstarijim dubrovačkim porodicama i ne smatraju sebe Hrvatima? Konačno, poslednji potomak Gundulića je tvrdio da nije ni Hrvat, ni Srbin ni Italijan.

I još si rekao: "Daješ primjere iz 19.i 20.st. što je netko napisao kao dokaz da se pod Dalmatincina misli na Srbe? Ne budi smiješan. Srbe nisu znali pod što smjestiti pa su ih stavili pod skupinu Iliri iako je to bilo potpuno pogrešno."

Dao sam hrvatski (što sam naglasio) prevod i izvod izveštaja koji je iz 1610. god. koji je iz 19.i 20.st. Dakle, ako imaš primedbe uputi ih ka biskupu Bizziu koji to kaže ili Franji Račkom koji to objavljuje. Sad, to što su za tebe činjenice u sukobu sa tvojom ideologijom, stoga tim gore...po činjenice.

I najzad, najsmešniji deo:
"Pa da išta znaš osim propagande sa nekog srpskog portala znao bi da i Bosna spada pod Ilirik i ne bi se ovako čudio.
1655. je sud u Rimu presudio da pod ilirski jezik je podrazumijeva, Dalmacija, Hrvatska, Slavonija i Bosna."


Da li ti shvataš da je slika sa bošnjačke FB strane, koja ima za cilj dokazivanje drevnosti bošnjačkog jezika? Imaš na dnu slike adresu www.historijabosneihercegovine.com. Kakav srpski portal? Ta slika je sken iz stare katoličke knjige. Tu se samo spominje ilirski, slovinski i bosanski jezik, kao sinonimi, pa neki Bosanac može da tvrdi da je dubrovačka slovinska kniževnst samo bosanska, kao što ti radiš kada nađeš neki izvor koji radi isto sa hrvatskim, da bi terao svoju agendu.

Što se tiče svega, vidi se da si ljut, jer znaš da nemaš argumente, jer mi se čini da si na zadatku, a moraš nešto reći, što se vidi iz tvog načina pisanja. Naravno, nemam nameru da se preganjam doveka sa nekima koji su već unapred nešto sebi i to guraju, parolama, stavovima, mentalnim akrobacijama, manipulacijom i emocijama, a ne logičnim argumentima ili činjenicama.
 
Poslednja izmena:
Veći dalmatinski gradovi su bili utočišta rimskog stanovništva pred barbarima, dugo su bili pod bizantskom vlasti i tako autonomni od svoje okolice, time su duže sačuvali romanski karakter.
Vremenom se brišu te razlike i stanovništvo se slavenizira.
Zadar uopće nije bio talijanski grad, po A-U popisima u 19. i početkom 20.st. u gradu je 13,5% talijanskog stanovništva i to je najveća koncentracija u Dalmaciji jer u drugim gradovima je to 0,05-3%, u cijeloj Dalmaciji samo 3%.
Kada Italija preuzima grad dolazi do protjerivanja slavenskog stanovništva i naseljavanja Talijana što mijenja etničku sliku, ali to je umjetno stvoreno.

Popis 1890., omjeri su u promilima.
Pogledajte prilog 1676307



Rumunjska je primjer što je moguće postići nacionalnim inžinjeringom u relativno kratkom vremenu. Srbi su prošli slično kada je od mase svega i svačega stvorena nacija koja sada svoje korijene ismijava i negira.


Poznata su porijekla dubrovačkih prezimena, da su neka došla iz Italije itd.
To je ono što sam napisao o slaveniziranju kroz vrijeme. Opet svakome tražiti talijansko porijeklo jer postoji neka riječ u talijanskom koja je slična prezimenu je traljav posao.
Od 15.st. imaš pisce koji žale kako je govor naroda pun stranih riječi, najviše talijanskih. I danas je, daje šarm dalmatinskom govoru, ali i osnove nekih prezimena po riječima iz talijanskog iako nosioci nemaju ništa talijansko u sebi.


Dubrovčani jesu imali poneke svoje izraze u govoru, kao i svaki drugi grad u Dalmaciji, ali tako je bilo diljem Europe i ništa što bi dubrovački govor učinilo posebnim, pogotovo Dubrovčani to nisu tako doživljavali i uvijek su ga smatrali istim sa hrvatskim. Za srpski su zapošljavali prevoditelja.
To kako je Dubrovnik i srpski i hrvatski danas zagovaraju samo Srbi jer im treba zbog siromašne književne povijesti, ali i da na kraju svojataju štokavski i svu književnost na tom izgovori iako su do "nedavno" odbijali ikavsku i ijekavsku štokavicu kao ekskluzivno hrvatski jezik. Sada bi odjednom da je to sve srpsko.
Malo sutra, imate što imate i živite s time, ostavite se tuđeg.

Srbi imaju krivu predodžbu o Srbokatolicima, nisu oni htjeli Dubrovnik pripojiti Srbiji ili da su se stvarno smatrali Srbima nego je to bio pokret većinom od pripadnika ponekih starih patricijskih obitelji koji su sanjali ponovnu uspostavu Dubrovačke republike i vraćanja svojeg vlastelinskog statusa od nekad.
Srbi su im samo bili sredstvo do cilja. Zapravo su upali u mlin hrvatskih i srpskih nacionalnih ciljeva gdje nisu bili od nikoga prihvaćeni pa ni od samih Dubrovčana.



Pravo prezime mu je bilo Pečenić kako se privatno potpisivao, Marulić mu je bilo umjetničko.

Ne znam što te zabavlja u naganjanju s ovim poremećenicima. Navedeno je sve što se moglo navesti, i što prihvaća svjetska filologija, a oni dripaju gluposti koje nemaju veze s razumom i očito su neki poremećaj. bacio sam pogled na tu argumentaciju i ona je idiotska- a sami ne vide da je idiotska.
Marulić se pisao i Marul i Marulić. I što bi to trebalo dokazati?
Jesu li ti ljudi ludi?
Netko se dopisivao ne znam s km na latinskom i sl.
Pa koncem 19. stoljeća Nizozemac, veliki slikar Vincent van Gogh se dopisivao s bratom Theom, koji je većinom živio u Nizozemskoj, uglavnom na francuskom, iako je ponekad i na nizozemskom. Van Goghova pisma, uglavnom na francuskom i uglavnom bratu, i velik su spomenik literature.

Koji su ovo likovi s kojima raspravljaš? O čemu? Rečeno je o regionalnoj dubrovačkoj književnosti SVE. Dobro je rekla ona Bugarka da je govoriti Srbima kao govoriti radiju.
 
Ti "poremećenici" i "ludi ljudi" iz hrvatske znanosti i jezikoslovlja tvrde da su imena s dočetkom na -ul vlaška, a to dalje, opet prema hrvatskoj znanosti, znači: indigeno romanska.

Ako treba navešću primere.
Ne samo to, nego na cincarskom Marula znači šišarka. Ali, dobro, čak i da je Marul ipak bio Marulić, to i nije tako bitno, iako sam ga spomenuo, jer to ionako nije bio glavni argument. On je bio izložen još u prvoj poruci, a kasnije suštinski potvrđen, a ticao se starih dubrovačkih prezimena (slovenskih i romanskih verzija) i njihove etimologije i porekla, a to je pokušano da se zamaskira obrtanjem argumenata i skretanjem teme. Vidi se kako se neki hvataju za par stvari, a zaobilaze ostalo. Imamo smešne reakcije, gde se staro katoličko delo na "bosanskom jeziku" koje sam skinuo sa bošnjačke nacionalističke facebook strane, u šovinističkom mahnitanju proglašava za propagandu sa nekog srpskog portala. Vidimo da stari izvori koje sam postavio, koji osporavaju tvrdnje hrvatskih nacionalističkih aktivista, bivaju umesto argumentovano opovrgunuti ismejani ili preklapani pukim tvrdnjama, koje su često šizofrene: priznaje se da je zvanični jezik Dubrovačke republike bio italijanski i latinski, onda se tvrdi da im je bio potreban prevodilac za Srbe što bi značilo da ne govore isti jezik, da se u Dubrovniku govorio samo hrvatski jezik, i kao dokaz se pruža dopis između samih Dubrovčana na italijanskom. Ko je ovde onda poremećen?

Lično, nisam nigde tvrdio da nije bilo Hrvata u Dubrovniku u staro doba, niti da Hrvati nemaju prava na dubrovačku književnost i kulturu, već da u to staro doba ti Dubrovčani nisu sebe smatrali Hrvatima (kao ni Srbima), niti da su poreklom bili sloveni. Sadašnji Dubrovčani naravno sebe smatraju Hrvatima. Kritikovao sam selektivno prikazivanje dela gde Romani ili slovenizovani Romani Dubrovnika i Dalmacije navode hrvatsko ime kao sinonimno sa slovinjskim, ilirskim i sl. da bi pokazali da je slovinjski jezik i identitet Dubrovnika bio samo hrvatski. Pokazao sam druga dela gde se vidi da su ti termini korišćeni i za druge i da su korišćeni kao sinonimi za sve južne slovene, ne samo Hrvate. Šta je dakle toliki problem ovde?



 
Ti "poremećenici" i "ludi ljudi" iz hrvatske znanosti i jezikoslovlja tvrde da su imena s dočetkom na -ul vlaška, a to dalje, opet prema hrvatskoj znanosti, znači: indigeno romanska.

Ako treba navešću primere.

1737890873006.png

Petar Šimunović, onomastičar i hrvatski akademik

1737890808022.png



Prema tome, jasno je da su Marulićevi roditelji došli zajedno s "albansko-vlaškim doseljenicima".

Prigodna pjesmica:

 
Ja sam pričao o gradu Zadru, koji je bio italijanski grad između dva rata,koji je bio deo Italije i koji je tada imao italijansku većinu. Ti tvrdiš da on nije italijanski, zato što je on imao hrvatsku većinu u Austrougarskoj , ali su Italijani proterivali Hrvate. Da li ta tvoja logika onda važi za Knin? On je imao srpsku većinu pre ratova u Jugoslaviji. Dakle, po tvojoj logici Knin nije hrvatski, a hrvatska većina je veštački stvorena proterivanjima Srba. Ah da, pošto to tvojoj agendi ne odgovara, iz toga sledi pozivanje na istorijsko pravo i sl. Malo ovaj argument, malo onaj, kada logika zariba. Inače, tada kada su Italijani proterivali Hrvate (pa i druge slovene) iz Zadra, takođe su proterivani Italijani iz Dalmacije koja je pripala kraljevini SHS i verovatno odlazili u taj Zadar
Do 1951. Hrvati su bili većina u Kninu. Srpska većina je nastala prekrajanjem općinskih granica i povećanim doseljavanjen iz okolnih srpskih sela zbog razvoja industrije u gradu.
Znači nigdje veze i loš primjer.

2. Ko stvarno radi injžinjering i podmeće selektivne dokaze sam demonstrirao konkretnim dokazima i logičkim argumentima, a ne pričama i mentalnim akrobacijama.
Dokazuješ iz današnje vizure i čudiš se ti argumenti ne pale.

3. Što se tiče prezimena, sam si rekao prvo da su prezimena latinizovana i romanizovana, a pošto sam ti pokazao i demonstrirao koliko je to nelogično, menjaš ploču i sada tvrdiš da su ona slovenizovana što sam ja tvrdio a ti osporavao. I sada tvrdiš: "To je ono što sam napisao o slaveniziranju kroz vrijeme".
A nisi to ni tvrdio, nego si pisao pre: "To tako nije točno, treba znati da su se u latinskim zapisima i imena prevodila na latinsku verziju, npr. Ivan-Ioannes, Jura, Đuka- Georgius, Ante, Antun-Antonius, i sl. Vidljivo i u crkvenim maticama za obične ljude.
Bogatiji ili poznati su i prezimena zapisivali u latinskoj ili talijanskoj varijanti. Tako je bilo u cijeloj katoličkoj i protestantskoj Europi do 18.-19.st. kad latinski gubi na značaju kao jezik sporazumijevanja
."
Dakle, uhvaćen si u obmanjivanju i manipulisanju.
Dobro, Kopernik je po tebi Talijan jer se u talijanskom stilu nazivao na svojim knjigama? Takve primjere ćeš naći za svakoga poznatogabtada i još dosta kasnije.
Pišem ti da si previše zagrižen i uskog pogleda zanemarujuči običaje prije više stoljeća.

440px-De_revolutionibus_1543.png

4. Ja sam postavio pitanje povodom postojanja Srba katolika u Dubrovniku, koji su još bili pripadnici starog dubrovačkog plemstva. Ne da li su hteli da se ujedine sa Srbijom ili ne, što nisam ni spominjao. Opet menjaš temu. Dakle, ako je Dubrovnik uvek bio hrvatski i samo hrvatski, kako to da ima tada ljudi, koji još pripadaju najstarijim dubrovačkim porodicama i ne smatraju sebe Hrvatima? Konačno, poslednji potomak Gundulića je tvrdio da nije ni Hrvat, ni Srbin ni Italijan.
Ne postoje Srbi katolici u Dubrovniku do sredine 19.st. i vjerojatno bi ostali samo fusnota u povijesnim knjigama da nisu spletom okolnosti završili u gradskoj vlasti i ostavili masu falsifikata za sobom na koje se Srbi danas u nedostatku argumenata pozivaju.
Da li ti shvataš da je slika sa bošnjačke FB strane, koja ima za cilj dokazivanje drevnosti bošnjačkog jezika? Imaš na dnu slike adresu www.historijabosneihercegovine.com. Kakav srpski portal? Ta slika je sken iz stare katoličke knjige. Tu se samo spominje ilirski, slovinski i bosanski jezik, kao sinonimi, pa neki Bosanac može da tvrdi da je dubrovačka slovinska kniževnst samo bosanska, kao što ti radiš kada nađeš neki izvor koji radi isto sa hrvatskim, da bi terao svoju agendu.
Ništa čudno, umjetni narodi bez povijesti se grabe za hrvatsku povijest i pokušavaju otrgnuti otužnim argumentima dio za sebe.
 
Znaći postojali su Hrvati koji su govorili kao Dubrovčani i njih su tražili po Zagorju?
Тражили су људе који знају њихов језик, остали их нису интресовали.Као када Немци данас траже Хрвате који говоре немачки језик за рад у Немачкој, да мало парафразирам, али то не спада у помен хрватског имена у Франкфурту.....
 
Тражили су људе који знају њихов језик, остали их нису интресовали.Као када Немци данас траже Хрвате који говоре немачки језик за рад у Немачкој, да мало парафразирам, али то не спада у помен хрватског имена у Франкфурту.....
Jasno, u Zagorju su po selima držani tečajevi dubrovačkog govora.
 
To je retoričko pitanje i razgog zašto je 1951. bilo više Hrvata od Srba.

Samo klerofašistički propagandista može da izjavi(š) da je do 1951. bilo više Hrvata od Srba u Kninu jer 1931. je bilo više Srba.

Popis iz 1931.
1737932434768.png


1737932380568.png


Do 1951. Hrvati su bili većina u Kninu. Srpska većina je nastala prekrajanjem općinskih granica i povećanim doseljavanjen iz okolnih srpskih sela zbog razvoja industrije u gradu.
Treba ovako nešto moći napisati. Neljudskost samozatajna.
 
To je retoričko pitanje i razgog zašto je 1951. bilo više Hrvata od Srba.

Samo klerofašistički propagandista može da izjavi(š) da je do 1951. bilo više Hrvata od Srba u Kninu jer 1931. je bilo više Srba.

Popis iz 1931.
Pogledajte prilog 1677024

Pogledajte prilog 1677023


Treba ovako nešto moći napisati. Neljudskost samozatajna.
Laješ laješ i samo laješ, ali ne laje pas zbog drugog nego radi sebe.
Pišemo o Kninu kao gradu, a ti postavljaš podatke za cijeli kotar.
 

Back
Top