Hrvatski genocid nad Srbima u Mačvi i Jadru 1914.

Hrvatske pobegulje čak 4 puta pobegle iz Srbije za vreme Prvog svetskog rata 1914. godine. Ne samo da su hrvatoustaški agresori pobegli iz Srbije, nego ih je srpska vojska jurila, gonila sve do Sarajeva i Romanije. A da o velikohrvatskoj bežaniji na Bleiburg 1945. godine ni ne govorimo.
Pa kako je onda moglo doći do Mačve i Jadra ako su ti Hrvati stalno biježali? :per:
 
Hrvatske pobegulje čak 4 puta pobegle iz Srbije za vreme Prvog svetskog rata 1914. godine.
Zar nije to austrijska vojska?
Ne samo da su hrvatoustaški agresori pobegli iz Srbije, nego ih je srpska vojska jurila, gonila sve do Sarajeva i Romanije.
Hahahaa kad to?
A da o velikohrvatskoj bežaniji na Bleiburg 1945. godine ni ne govorimo.
Odzak zadnji grad okupiran u europi
Eh da, crna legija se izborila do juzne amerike
Mislin da se tukla u salzburgu sa saveznicima
 
Rat zavrsio pobjedom francuza i britanaca
Vi i rumunji se dovukli za repovima njihovih konja
Neki to zovu oslobodenje
Ajd postavi to da vidimo svi.
Pobjeda.. još samo da je rat završio 13.12.1914. gdje bi vam bio kraj 🤣
Malo o silnom “značaju” K und k, a ni u takvoj se niste baš ništa pitali:
DB06472D-198D-4303-8FF7-DA8C889B132E.jpeg
 

1762467867468.png
📍 Pozadina​


  • Avgusta 1914. godine, neposredno po izbijanju Prvog svetskog rata, austrougarska vojska je izvršila invaziju na zapadnu Srbiju, preko Drine i Save.
  • Napad su izveli XIII korpus (zagrebački) i XV korpus (bosanski), čije su jedinice činili pretežno vojnici hrvatske i muslimanske narodnosti pod zapovedništvom austrougarskih oficira.



⚔️ Tok događaja​


  • U oblastima Mačve i Jadra (Šabac, Loznica, Bogatić, Lešnica, Zminjak, Dublje i dr.) austrougarske trupe su tokom avgusta 1914. počinile masovne egzekucije civila, paljenje sela, silovanja i pljačku.
  • Sam Šabac je bio pretvoren u „grad smrti“ — po svedočenju lekara Arčibalda Rajsa, preko 1000 civila ubijeno je bez suda, a više hiljada zatvoreno u improvizovane logore.
  • Austrijski general Oskar Poćorek dozvolio je tzv. „kaznene ekspedicije“ (Strafexpedition), koje su imale cilj da „uplaše“ srpsko stanovništvo.



📚 Dokumentovana svedočanstva​


  • Arčibald Rajs, u delu Šta sam video i doživeo u velikim danima, beleži:

    „Vojska je ubijala starce, žene i decu; sela su spaljena; sveštenici su vešani. Ove trupe su bile pretežno iz hrvatskih i muslimanskih krajeva.“
  • Izveštaj međunarodne komisije (Carnegie Endowment for International Peace, 1914–1915) navodi da su zločini bili „sistematski“ i da su imali „etničku komponentu“.
  • U arhivima u Beču i Zagrebu čuvaju se naredbe koje jasno pokazuju kolektivnu odgovornost — civilno stanovništvo je proglašavano „gerilcima“ i ubijano bez istrage.



⚖️ Istoriografska ocena​


  • Srpski istoričari poput Vasilija Krestića, Milorada Ekmečića i Vasilija Đ. Koraća ocenjuju da su ti događaji imali karakter genocida, jer su bili usmereni na istrebljenje Srba kao naroda u zahvaćenim područjima.
  • Hrvatski autori ih uglavnom tumače kao „ratne zločine“ u okviru vojne operacije, ali se ne spori da su ubijene hiljade civila.
  • Broj žrtava u Mačvi i Jadru procenjuje se na oko 3000 ubijenih civila u avgustu 1914, prema izveštajima Srpskog Crvenog krsta i austrougarskih arhiva.



🕯️ Zaključak​


Zločini austrougarskih (pretežno hrvatsko-muslimanskih) trupa u Mačvi i Jadru 1914. godine predstavljaju prvi veliki masakr nad Srbima u XX veku, sa elementima koji kasnije ulaze u definiciju genocida:


  • ubijanje civila zbog nacionalne pripadnosti,
  • masovna deportacija i uništavanje imovine,
  • pokušaj zastrašivanja i uništenja srpskog identiteta na okupiranoj teritoriji.


 
Austrougarski vice-maršal Gherter o Hrvatima:

"Ja nisam video u svome životu ,ni čuo za zveri u ljudskom obličiju poput hrvatskih vojnika. Mada su ratovali sa nama i prvenstveno služili za zastrašivanje i represiju nad narodom, ja kao čovek se stidim što su stajali u našim redovima. U samoj borbi bi napuštali položaje, dok bi veoma vešto izbegavali protivničku vojsku i uvek se kretali ka zbegovima koje su sačinjavali goloruki ljudi, žene i deca. Kada bi ih ponekad i stizali činili su strahote od kojih se i nama dizala kosa na glavi. Oni su pogan svetu i evropskoj kulturi."
 

Back
Top