Radoboj
Isprava koja je sačuvala uspomenu na stanovnike Radoboja prije četiri stoljeća, pa se time uvrstila u najstarije spomenike ovom naselju, nastala je na vlastelinstvu Krapinsko-kostelskom 1614.godine. To je urbar, popis svih obaveza koje duguju podložnici jednog vlastelinstva svom zemaljskom gospodaru – od novca, do tlake i plodina, uključujući sir, utovljenu perad i jaja.
Neku godinu ranije, velikaši Keglevići otkupili su udio velikaša Sekelja, njihovog suvlasnika na Krapinsko-kostelskom vlastelinstvu, čime su praktički postali jedini vlasnici jednog od najvećih posjeda u ondašnjoj Hrvatskoj (zapravo Slavoniji, kako se tada nazivala sva zemlja između Save i Drave, pa je tako i Zagorje bilo dijelom ondašnje Slavonije; Hrvatskom se nazivala zemlja između takve Slavonije i Dalmacije tj. dijelovi današnje Bosne, Banovina, Kordun i Lika).
Keglevići su već 1613. naredili izradu registra gornice tj. poreza u vinu, koji su podložnici do tada dugovali vlastelinu Sekelju. Uvidjevši očitu korist od takve isprave, oni su odmah naredili i izradu kompletnog urbara za cijelo svoje vlastelinstvo, koji je izrađen 1614/1615. g. Tu će se prvi puta pojaviti cijelo naselje Radoboj i, poimenično, domovi njegovih stanovnika.
Navedena isprava čuva se danas u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu, kao dio arhiva velikaške obitelji Čikulin-Sermage – u fasciklu III, pod brojem 206. Pisana je na ondašnjem službenom jeziku ugarske administracije, latinskom, a počinje naslovom «
Cives oppidi Crapinae» (Građani trgovišta Krapine).Nakon popisa 117 domova krapinskih purgara, tu su ostala naselja krapinskog dijela vlastelinstva podijeljena na tri kotara (
praeconatus) –Prigorski (14 sela), Srednji (18 sela) i Toplički (4 sela).
Citiramo, u prijevodu, stranice 23 i 24 iz navedene isprave, na kojima su zabilježeni sljedeći domovi Radobojčana, podložnika krapinskog vlastelinstva:
Kmetovi i gornjaci plemenitog
Ivana Logmagi od Dubrovnika,
založeni 1612.godine
Selo Radoboj
pusto | Juraj Cernek (Crnek) na selištu 1 |
pusto | Mijo Poginjen na selištu 1/2 |
pusto | Vinko Cernek s braćom, selište 1 |
| Ivan Branjog na selištu 1 |
| za Jurjevo i Miholje forinti 20, krajcara 2 |
| pšenice četrtaka 4 |
| prosa četrtaka 8 |
| zobi četrtaka 1 |
| kopuna 1 |
| zatim za mlinarenje – kopuna 1 i forinte 3 |
pusto | Grga Heršić na selištu 1 |
| Juraj Jemrihović na selištu 1 |
| daje sve kao i Ivan Branjog |
Gornjaci
| Matija Cernek forinta 3 i kopuna 1 |
| Luka Cerovečki (kao gore) |
| Fabijan Pospiš (kao gore) |
| Matija Radobojski drugač Jemrihović (kao gore) |
pusto | Stjepan Cvertilo (kao gore) |
pusto | Mijo Isti / tj. Cvertilo (kao gore) |
Kako je iz gornjeg vidljivo, Keglevići su 1612.. godine ustupili u Radoboju kao zalog (za primljeni zajam) Dubrovčaninu, plemiću Ivanu Logmagi, šest kmetskih domova i još toliko gornjačkih.Teže je protumačiti zašto su, dvije godine kasnije, od tih šest kmetskih selišta četiri zabilježena kao pusta. Kod gornjaka – to su bili seljaci bez selišta, u koje se ubrajala okućnica, oranice i sjenokoše – od šest zabilježenih domova u Radoboju dva su bila napuštena. Je li to neka epidemija opustošila Radoboj? Ili su, zbog loših uvjeta, podložnici krenuli nekud dalje? Iz ovog dokumenta odgovor se ne može dokučiti.
Još jedno objašnjenje: četrtak (ili kvarta) bio je mjera za plodove u zrnu (pšenica, zob i sl.). Mjerio je četvrtinu vagana, dakle oko 13 litara.
Nastavljamo sa stranicama 26, 27 i 28 navedene isprave, na kojima su zabilježeni sljedeći domovi podložnika vlastelinstva krapinskog u Radoboju:
Mijo
Cigula, od jedne šume na (T)kalcima (daje) forinte 3
Luka
Cerovečki od jedne krčevine iza
Dedek (nečitko) od 1596 daje forinti 30
Mato
Kovač od dvaju krčevina na Dedekovoj
Gori za 2 ½ rala daje forinti 12
Ivan
Branjog od krčevine Mije
Bratkovića u Prevorju (?) za rala 3 forinti 15
Mijo Isti (tj.Branjog) od krčevine na
Rovecu za rala 3 od 1596 forinti 30
Zatim od sjenokoše na Prahičnom forinti 15
Grga
C(e)rnek od krčevine na Ravenu
za rala 2 daje od 96. forinti 3
Zatim za druge krčevine na Malom
Žlebu za 1 ½ ral daje od 96. forinti 3
Vinko Isti (tj.Cernek) od jedne sjenokoše
na Prosečnom (?) za kosca ½ daje kopuna 1
Juraj Isti (tj Cernek ) od jedne krčevine
na Velikom Žlebu za 1 ral forinti 6
udova Kata
Branjogicu od jedne krčevine
u Dolcu za rali 2 ½ – daje od 1596.g. forinti 30
Juraj
Branjog od jedne krčevine u Rovecu
za ½ rala – daje od 1596 forinti 12
zatim od krčevine na Loveščaku rali 1 ½ forinti 6
zatim za druge krčevine na Globočecu
za ½ rala daje od 1596 piceka 1
Matija
Jemrihović od jedne male krčevine
od 1596 daje forinti 4, krajcera 2
Andrija
Heršić od jedne krčevine od 96. forinti 6
Jakob
Oderjanić od jedne šume na Sekolju
za rala 1 ½ od 96. kopuna 1
zatim od jedne krčevine za ral 1 forinti 6
Martin
Škrinjar od krčevine
u Vučenskom dolu daje forinti 22, krajcera 2
(stražar) Blaž
Cvertilo od krčevine na Kamenjaku forinti 12
Marko
Branjog od krčevine Mali Žleb za ral daje forinti 20
Mijo
Heršić za krčevinu Dolek zvane daje forinte 3
Pavel
Cic od krčevine također daje forinti 6
(lugar) Petar
Malagorski od jedne krčevine na Sekolju daje forinti 20
također od jedne sjenokoše na Vučjoj Zlaki
za kosca 1, od Jurjeva 1612 daje kopuna 1
Ivan
Branjog od jedne krčevine na Prosečnom
za rala 2, od 1612 daje kopuna 1
Ivan
Mateić građanin od jedne krčevine
na (T)Kalcima daje forinti 10
Potkraj Keglevićevog urbara iz 1614/15.godine, na stranici 147: među platišama posebnog činža za krčevine i šume nalazimo i našeg Radobojčana
Miju Cigulu, koji plaća 7 forinti i 2 krajcara, a duguje i jednog tovljenog pijetla (kopuna).
I nevelik broj radobojskih prezimena iz 1614.godine pruža ipak zanimljivu građu za analize. Tako među njima nalazimo etnonime poput
Cerovečkog,
Malagorskog i
Oderjanića – koji pokazuju stariji zavičaj tih prezimena: naselja Cerovec, Malu Goru i Odru. Iz drugih prezimena naziru se zanimanja, koja su vjerojatno bila tradicionalna u obitelji:
Kovač,
Škrinjar, a možda i
Cigula (
cingulum na latinskom znači – ovratnik). Barem dva stara radobojska prezimena spadaju među patronimike, jer pokazuju osobno ime starješine obitelji:
Jemriha i
Mateja. Barem pet današnjih radobojskih prezimena živi u istom mjestu dokazano četiri stoljeća – i danas možete u telefonskom imeniku naći Radobojčane
Cerovečkog,
Cigulu,
Crneka,
Cvrtilu i
Branjuga (ovo prezime živi u susjednoj Novoj Vasi ).
Možemo dodati da se u Hrvatskom državnom arhivu čuvaju matične knjige župe Radoboj od 1723.godine. To znači, da bi se za velik broj današnjih Radobojčana mogla izraditi slika neprekinutog obiteljskog stabla, njihovih predaka i rođaka, «visoka» skoro tri stoljeća. Nema mnogo naselja, koja se mogu time pohvaliti.
