Докази да су се Словени на Балкан доселили у 6. (или било ком) веку

Опет лажеш. :kafa:

Quis enim ambigit Slauinorum regna in primitie apostolice et uniuersalis ecclesie esse comme(mo)rata, cum a cunabulis escam predicationis apostolice ecclesie perceperunt cum lacte carnis, sicut Saxones nouo tempore a nostro antecessore pie memorie Gregorio papa doctrinam pariter et litterarum studia in ea uidelicet lingua, in qua illorum mater apostolica ecclesia infulata manebat?
Da; izvinjavam se, sad ponovo pročitah šta je Kole11 izjavio...ne od apostola, već u vreme apostolske i opšte Crkve.
Simpatični ste vas dvojica ..... :D

Prvo bi trebalo da naučite da se period apostolske crkve završio negde u periodu između 100. i 170.godine, zavisi od tumačenja.

Što se pisma Pape Ivana X tiče, nepodeljeno je mišljenje u nauci da je Papa smatrao da su Sloveni autohtoni. Pogledajte raspravu Ivana Mužića, https://hrcak.srce.hr/file/127768

U hrvatskoj historiografiji gotovo je jednodušno (Ferdo Sišić, Marko Perojević, Lovre Katić, Nada Klaić, Stjepan Gunjaca, Benedikta Zelić-Bučan i drugi) prihvaćeno mišljenje da se iz jednog pisma pape Ivana X. koje se datira oko 925. može zaključiti da su Hrvati u današnjoj svojoj domovini autohtoni

Iz navedenog smisla moguće je izvoditi zaključak da je papa Ivan X . v jero - vap i u autohtonost Hrvata. Međutim, posebno je pitanje da li je ovo papino pismo autentično. Naime, nije isključena mogućnost razmišljanja u smislu, kako to čini Josip Srebrnić, da se radi o krivotvorenju bitnih dijelova isprave.11 Međutim, takva pretpostavka u historiografiji nije prihvaćena. Već je Vjekoslav Klaić istaknuo da, ako ovo pismo u bitnim dijelovima nije autentično, » . . .č e m u je onda Ivan X . uopće tu poslanicu i pisao?«13 Ako je citirano papino pismo autentično, kako većina historičara misli, onda može biti predmet posebnog istraživanja samo to da li su papina uvjerenja iz pisma povijesno točna.


Dakle, bilo bi poželjno da barem imitirate nepristrasnost obzirom da ste sistemski istoričari. Papa Ivan X je bio uveren da su Sloveni autohtoni, to je činjenica koju morate da prihvatite........ :D
 
Ja sam već rekao, to što neko upotrebi neko ime za nekog, za to mora da se ustanovi kontekst. Dušana Spasojevića nisu zvali Šiptar zbog toga što je bio Albanac, a zvali su ga Šiptar. Srbe su tokom celog 18. veka zvali Ilirima, ne znam koliko velikim slovima da to napišem, da to nije nekih dva ili tri pominjanja, Ludolf ovaj ili Fridrih onaj, nego je jednostavno ilirsko ime korišćeno kao nacionalno ime za Srbe. Ali niko pod time nije pokušavao da istakne kako su Srbi isti oni Iliri iz vremena Rimskog carstva, niti je to negirao, niti se iko time uopšte bavio. Čak i ako je neko možda to i mislio, mora da se vidi na osnovu čega je to mislio ili je to lupio. Ovako ispada da smo svi poreklom od ...
Do tog dela se slažem sa tobom.

Veneti/Venedi/Venden/Wenden/Vinden... Vind/Vend/Wend/Windischar ima danas prezime u Slovenaca Vindišar
Sličan bućkuriš kao Slavi,Sclavi,Sclawi....
Jedan drugom prethodi a i paralelno se koristi, po meni jedina razlika je, da ovaj prvi nije u startu pogrdan.

Na području današnje Slovenije,Austrije te zapadne Italije je došlo do preklapanja naziva lokalnog stanovništva, oblika i varijacija je zaista mnogo ali osnova je ista.
Germani su sa sobom vodili Vende
https://slavicchronicles.com/history/vandals-a-slavic-tribe/
https://www.jassa.org/?p=731
Najverovatnije je da je Pavle Solarić bio u pravu.

Ova tematika je mene zaintrigirala još pre raspada juge i zaista sam se mnogo načito.
Današnji Slovenci su SloVeneti.
Da uprostim, oni koji još uvek pletu vence i mogu se sporazumeti sa ostalim "Slovenima" :)


4444.png


Na slici gore galski Veneti i Venellii, čisto da se vidi koliko je kompleksna ta politika imenovanja.
Oni koji su osvajali, su najverovatnije i najmanje znanja imali i još manje interesa lokalna imena čuvati/razumeti.
 
И Божовиќ прави иста грешка, не го става референци од каде го превзема. Најверојатно дека и тој го прочита од Ратомир во својата книга. Во реалност каде и да одиш во Мијачија нема да најдеш или чуеш нешто што има врски со Галиција ,нема песни,нема приказни,нема легенди. А и уште една работа, Галиција е генерално послабо развиена област без многу плодна земја, Мијаците се овчари. Така да нема логика да тие таму живееле. И уште нешто, во Галиција никогаш не беше мир, многу пати беше војна и локални услови помеѓу локално население.
Направив грешка , Татомир треба а не Ратомир. Татомир Вукановиќ.
Можда има неке везе да је ГАЛИЦА реч из српског језика. Напр. као модра галица користила се у малим дозама за фарбање https://books.google.rs/books?id=70IgAQAAMAAJ&q=модра+галица&dq=модра+галица&hl=en&sa=X&ved=2ahUKEwi4-pXJoszxAhUP3BoKHT-gDZgQ6AEwAnoECAkQAg

Реч је о сулфату бакра, кога данас ѕовемо плави камен
Галиција е најверојатно име добила по трачко племе Гети.
 
Направив грешка , Татомир треба а не Ратомир. Татомир Вукановиќ.

Галиција е најверојатно име добила по трачко племе Гети.

...i to što Grigorie piše pola veka pre Tatomira...

To za Galiciju, ne razumem kako se dolazi do Geta. Prema Fasmeru, ime Galicije vuče poreklo od svrake (galke).
 
Prvo bi trebalo da naučite da se period apostolske crkve završio negde u periodu između 100. i 170.godine, zavisi od tumačenja.
Не, прочитај нпр. симбол вере:

Верујем у једног Бога, Оца, Сведржитеља, Творца неба и земље и свега видљивог и невидљивог.
И у једног Господа Исуса Христа, Сина Божјег, Јединородног, од Оца рођеног пре свих векова; Светлост од Светлости, Бога истинитог од Бога истинитог, рођеног, не створеног, једносушног са Оцем, кроз кога је све постало;
Који је ради нас људи и нашега спасења сишао с небеса, и оваплотио се од Духа Светога и Марије Дјеве и постао човек;
И Који је распет за нас у време Понтија Пилата, и страдао и погребен;
И Који је васкрсао у трећи дан по Писму;
И Који се узнео на небеса и седи с десне стране Оца;
И Који ће опет доћи са славом, да суди живима и мртвима, његовом Царству неће бити краја.
И у Духа Светог, Господа, животворног, Који од Оца исходи, Који се са Оцем и Сином заједно поштује и заједно слави, Који је говорио кроз пророке.
У једну, свету, саборну и апостолску Цркву.
Исповедам једно крштење за опроштење грехова.
Чекам васкрсење мртвих.
И живот будућег века. Амин.
 
Simpatični ste vas dvojica ..... :D

Prvo bi trebalo da naučite da se period apostolske crkve završio negde u periodu između 100. i 170.godine, zavisi od tumačenja.

Što se pisma Pape Ivana X tiče, nepodeljeno je mišljenje u nauci da je Papa smatrao da su Sloveni autohtoni. Pogledajte raspravu Ivana Mužića, https://hrcak.srce.hr/file/127768

U hrvatskoj historiografiji gotovo je jednodušno (Ferdo Sišić, Marko Perojević, Lovre Katić, Nada Klaić, Stjepan Gunjaca, Benedikta Zelić-Bučan i drugi) prihvaćeno mišljenje da se iz jednog pisma pape Ivana X. koje se datira oko 925. može zaključiti da su Hrvati u današnjoj svojoj domovini autohtoni

Iz navedenog smisla moguće je izvoditi zaključak da je papa Ivan X . v jero - vap i u autohtonost Hrvata. Međutim, posebno je pitanje da li je ovo papino pismo autentično. Naime, nije isključena mogućnost razmišljanja u smislu, kako to čini Josip Srebrnić, da se radi o krivotvorenju bitnih dijelova isprave.11 Međutim, takva pretpostavka u historiografiji nije prihvaćena. Već je Vjekoslav Klaić istaknuo da, ako ovo pismo u bitnim dijelovima nije autentično, » . . .č e m u je onda Ivan X . uopće tu poslanicu i pisao?«13 Ako je citirano papino pismo autentično, kako većina historičara misli, onda može biti predmet posebnog istraživanja samo to da li su papina uvjerenja iz pisma povijesno točna.


Dakle, bilo bi poželjno da barem imitirate nepristrasnost obzirom da ste sistemski istoričari. Papa Ivan X je bio uveren da su Sloveni autohtoni, to je činjenica koju morate da prihvatite........ :D

Ovde im toliki broj problema

1. Šta znači bilo bi poželjno da makar imitrate nepristrasnost i gde sam ja to pogrešio? Šta sam kazao što je netačno?
2. Ne možeš tvrditi nepodeljeno je mišljenje, a samom sebi skakati u usta tako što postaviš da postoje pojedina mišljenja da pismo nije u punoj autentičnosti očuvano (i Katičić ističe da je tekstu u delovima iskvaren, što i ne čudi kada se ima na umu da je očuvano u prepisu iz kasnog XVI stoleća, u pokušaju pripisanom Tomi Arhiđakonu, tj. u HSM)
3. Da je mišljenje nepodeljeno u nauci, netačno je, a to si mogao saznati i od samoga Mužića koji se sa Katičićem upravo oko toga raspravljao. https://hrcak.srce.hr/file/22570
4. Jedna od stvari koje ti i još nekoliko nikako da shvati o istoriji jeste da ukoliko se posle skoro hiljadu godina (ili približno) pojavi neki dokument koji radikalno menja tvrdnje u odnosu na ranije, potpuno je nekritički pristupati sa gle, vidi šta je ovaj napis'o! Mora da je to istina!
 
* tačno je da Teofilakt Simokata svedoči da su se Sloveni ranije zvali Geti. Zvanična nauka ne uzima da je Simokata mogao imati početkom VII stoleća decidna saznanja o tome, već da je vrlo moguće reč o prilično tradicionalnom dovođenju u vezu naroda sa antičkim narodima teritorija iz koje su došli. To se tumači da je koren poistovećivanja Avara sa Slovenima u Porfirogenitovo vreme, ili kod Teofana Gota sa Skitima, jerbo su Goti došli sa skitskih područja.
Не свједочи то Симоката, него то ти тврдиш (тумачиш) да Симоката свједочи.
Нигдје у рукопису Симоката не пише недвосмислено да су се Склавени раније звали Гети.
Тачно јесте да Симоката у седмој књизи 2.поглавље (овдје) у 5.пасусу пише да су се Римљани приближили Гетима (јер је ово старији назив за варваре), у том поглављу заиста у 2.пасусу помиње Склавене, међутим од трећег пасуса није јасно да ли под варварима мисли на Склавене.
Овдје ваља погледати (то је Мајкл Витби примијетио) друга мјеста гдје помиње Гете и Склавене у истом пасусу и по ономе како је написано у трећој књизи, 4.поглавље (овдје)
Simocata 116 Sklaveni Getae.jpg

7) The war between Romans and Persians was flourishing and restive. As for the Getae, that is to say the herds of Sclavenes, they were fiercely ravaging the regions of Thrace; the Medes encountered the Roman generals and were squandered in slaughter;
Не може се закључити да Симоката поистовјећује Гете и Склавене, већ прије да су у питању два колективитета.
 
Не свједочи то Симоката, него то ти тврдиш (тумачиш) да Симоката свједочи.
Нигдје у рукопису Симоката не пише недвосмислено да су се Склавени раније звали Гети.
Тачно јесте да Симоката у седмој књизи 2.поглавље (овдје) у 5.пасусу пише да су се Римљани приближили Гетима (јер је ово старији назив за варваре), у том поглављу заиста у 2.пасусу помиње Склавене, међутим од трећег пасуса није јасно да ли под варварима мисли на Склавене.
Овдје ваља погледати (то је Мајкл Витби примијетио) друга мјеста гдје помиње Гете и Склавене у истом пасусу и по ономе како је написано у трећој књизи, 4.поглавље (овдје)
Pogledajte prilog 961823

Не може се закључити да Симоката поистовјећује Гете и Склавене, већ прије да су у питању два колективитета.

Čekaj malo. Nešto tu ne razumem. Šta tačno veli Vitbi?

As for the Getae, that is to say the herds of Sclavenes meni ovo deluje kao da ne govori o dve različite skupine, u ovom citatu.
 
Čekaj malo. Nešto tu ne razumem. Šta tačno veli Vitbi?

As for the Getae, that is to say the herds of Sclavenes meni ovo deluje kao da ne govori o dve različite skupine, u ovom citatu.
То је Витбијев превод тог пасуса. Нисам на то мислио, када сам написао да је Витби примијетио, мислио сам на фусноту
(5) The Romans drew near to the Getae (for this is the older name for the barbarians),6
Гдје након констатације да је ово (Гети) старији назив за варваре, указује у фусноти на везу
6 Cf. iii. 4. 7 with n.
са трећом књигом, 4.поглавље, 7.пасус, који сам приложио и у којем се указује на однос (везу) Склавена и Гета.

Овдје је суштина (неважно да ли сам ја или било ко у праву или криву) да се код неког рукописа не требамо ограничити на једну реченицу (па то још тумачити како нам мило), него погледати садржај испред и иза, видјети везу са другим поглављима гдје се помињу исти појмови, само тако ћемо боље сагледати наводе у рукопису. У супротном селективним избором реченица из садржаја ћемо само "болдовати" наше жељено тумачење.
 
Poslednja izmena:
Vizantijski hroničar Konstantin Manas u svojoj hronici, opisujući opsadu Carigrada 626. godine, Slovene, poredeći sa skakavcima, naziva Tauroskitima. U 3771. redu:

tavroskit.JPG


Sličica iz hronike (ne ova stranica, nego primer):

1625662374830.jpeg


U njegovo vreme, „Tavroskitija” je termin koji se odnosi na zakarpatske predele, na Galiciju i generalno ruske zemlje.

Nesumnjivo, ovo se odnosi na uvrenje o poreklu tih „Skita” koji dolaze i napadaju Romejsko carstvo.
 
Vizantijski hroničar Konstantin Manas u svojoj hronici, opisujući opsadu Carigrada 626. godine, Slovene, poredeći sa skakavcima, naziva Tauroskitima. U 3770. redu:



U njegovo vreme, „Tavroskitija” je termin koji se odnosi na zakarpatske predele, na Galiciju i generalno ruske zemlje.

Nesumnjivo, ovo se odnosi na uvrenje o poreklu tih „Skita” koji dolaze i napadaju Romejsko carstvo.
Volinija? :D
 
Rižanski pravorijek s početka IX stoleća; najverovatnie iz 804. godine. Hrv. prevod sa latinskog izvornika:

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

Kad smo se, po zapovijedi prepobožnoga i preuzvišenoga gospodina cara Karla Velikoga i njegova sina kralja Pipina, mi, tj. svećenik Izzo i knezovi Kadolah i Ajo, njihovi sluge, uputili u Istru zbog poslova svetih Božjih crkava i naših gospodara i zbog nasilja nad narodom, nad siromasima, siročadi i udovicama, prvi smo došli na zemljište Kopra, na mjesto koje se zove Rižan. Pošto su se tu našli na okupu patrijarh časni muž Fortunat, biskupi Teodor, Lav, Stauracije, Stjepan i Lovro, ostali prvaci i puk istarske pokrajine, tada iz pojedinih gradova ili kula izabrasmo sto sedamdeset i dva glavara i zaprisegosmo ih na četiri sveta Božja evanđelja i na moći svetaca da će što god znaju o čemu ih budemo pitali govoriti istinu. Najprije da će nam bez straha od bilo koga kazati istinu o poslovima svetih Božjih crkava, zatim o porezu našim gospodarima ili o nasilju pa o običaju naroda te zemlje i o postupku prema siročadi i udovicama. Oni nam za pojedine gradove ili kule uručiše isprave sastavljene u vrijeme vojnog meštra Konstantina ili Bazilija, koje su sadržavale potvrdu da od crkava nemaju pomoći i da im ne daju daću koja bi se temeljila na običaju.

»A što nas pitate o nasilju koje je nad nama vršio vojvoda Ivan, ono što znamo reći ćemo po istini.

Glava I.
Oteo je naše šume iz kojih su naši pređi dobivali pašarinu i žirovinu, oteo nam je, nadalje, donje kule odakle su naši pređi dobivali prihode slično kako smo prije kazali. Sada nam Ivan to uskraćuje. Osim toga, na naše zemlje naselio je Slavene: oni oru naše zemlje i naše šikare, kose naše livade, pasu na našim pašnjacima i za te naše zemlje plaćaju porez Ivanu. Osim toga, ne ostaju nam ni volovi ni konji, ako pak što kažemo, vele da će nas ubiti. Oteo nam je i naša manja sela kojima su naši pređi upravljali po starom običaju.

Glava II.
Od davnine, dok smo bili pod vlašću grčkog carstva, naši su pređi po običaju dobivali položaj domaćih tribuna ili njihovih zamjenika a tako i čuvara. Po tim častima dolazili su u vijeće i na sjednicama sjedili svaki prema svojoj časti. Tko je htio dobiti čast veću od tribunske išao je na carski dvor, koji bi ga imenovao konzulom. Tada je carski konzul svagdje imao mjesto odmah iza vojničkog meštra. Sada nam je naš vojvoda Ivan postavio stotnike, razdijelio puk među svoje sinove, kćeri i svog zeta, pa oni pomoću tih siromaha grade sebi palače. Oduzeo nam je tribune, ne dopušta nam da držimo slobodnjake nego samo kad nam je oduzeo naše... U naše kuće i na naše posjede smještamo došljake a nemamo ih u svojoj vlasti.

U vrijeme Grka svaki je tribun imao pet zlatnika i više, a i to nam je oteo. Nikada nismo davali krmu, nikada nismo na dvoru kulučili, nikada obrađivali vinograde, nikada gasili vapno, nikada gradili kuće, nikada kopali kanale, nikada hranili pse i nikada davali doprinos u naravi kao što sada činimo pa za svakog vola dajemo mjeru žita, nikada nismo davali doprinos za ovce kao što sada činimo te svake godine dajemo ovce i janjad, sada plovimo u Mletke, Ravenu, Dalmaciju i po rijekama, što nikada nismo radili.

Poganima Slavenima, kad ih je sebi na grijeh a nama na propast preselio na zemljišta crkava i puka, tri smo godine davali one desetine koje smo morali davati svetoj crkvi.

Sve te kuluke i namete koji su naprijed spomenuti vršimo na silu, što naši pređi nisu nikada činili, i zato smo svi pali u siromaštvo... Ako nam pomogne gospodin car Karlo, možemo se spasiti, inače bolje nam je umrijeti nego ovako živjeti.«

Tada reče vojvoda Ivan: »Za te šume i pašnjake o kojima govorite ja sam mislio da kao svojina gospodina cara moraju služiti općem dobru. No ako vi sada to izjavljujete pod zakletvom, ja vam se više neću protiviti. Doprinos od ovaca neću ubuduće tražiti, osim kako je to prije kod vas bilo uobičajeno. Slično tome, što se tiče dara gospodinu caru ili rada ili plovidbe ili većeg kuluka, ako vam se čini teškim, neka toga više ne bude. Vaše ću vam slobodnjake vratiti prema zakonu vaših predaka i dopustit ću vam da držite slobodne ljude da budu pod vašom zapovijedi onako kako se ponašaju prema svakoj vlasti našega gospodara. Pod vašom vlašću neka budu došljaci koji su se naselili na vašem zemljištu.

Što se pak tiče Slavena o kojima govorite, pođimo na zemlje na kojima obitavaju i razmotrimo gdje bi mogli obitavati bez vaše štete pa neka tu obitavaju. Gdje pak nanose kakvu štetu bilo poljima, bilo šumama, bilo šikarju, bilo ma gdje, mi ćemo ih odatle izbaciti. Ako želite da ih otpremimo na takva pusta zemljišta gdje mogu boraviti bez vaše štete, neka ondje budu od koristi za opće dobro kao i ostali puk.«

Tada smo se mi izaslanici gospodina cara pobrinuli da vojvoda Ivan dade zaloge da će popraviti sve gore navedeno: žirovinu, travarinu, kuluk, doprinose u naravi, zatim pitanje Slavena, teških poslova i plovljenja, a da zaloge preuzmu Damjan, Honorat i Grgur.
 
Rižanski pravorijek s početka IX stoleća; najverovatnie iz 804. godine. Hrv. prevod sa latinskog izvornika:

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

Kad smo se, po zapovijedi prepobožnoga i preuzvišenoga gospodina cara Karla Velikoga i njegova sina kralja Pipina, mi, tj. svećenik Izzo i knezovi Kadolah i Ajo, njihovi sluge, uputili u Istru zbog poslova svetih Božjih crkava i naših gospodara i zbog nasilja nad narodom, nad siromasima, siročadi i udovicama, prvi smo došli na zemljište Kopra, na mjesto koje se zove Rižan. Pošto su se tu našli na okupu patrijarh časni muž Fortunat, biskupi Teodor, Lav, Stauracije, Stjepan i Lovro, ostali prvaci i puk istarske pokrajine, tada iz pojedinih gradova ili kula izabrasmo sto sedamdeset i dva glavara i zaprisegosmo ih na četiri sveta Božja evanđelja i na moći svetaca da će što god znaju o čemu ih budemo pitali govoriti istinu. Najprije da će nam bez straha od bilo koga kazati istinu o poslovima svetih Božjih crkava, zatim o porezu našim gospodarima ili o nasilju pa o običaju naroda te zemlje i o postupku prema siročadi i udovicama. Oni nam za pojedine gradove ili kule uručiše isprave sastavljene u vrijeme vojnog meštra Konstantina ili Bazilija, koje su sadržavale potvrdu da od crkava nemaju pomoći i da im ne daju daću koja bi se temeljila na običaju.

»A što nas pitate o nasilju koje je nad nama vršio vojvoda Ivan, ono što znamo reći ćemo po istini.

Glava I.
Oteo je naše šume iz kojih su naši pređi dobivali pašarinu i žirovinu, oteo nam je, nadalje, donje kule odakle su naši pređi dobivali prihode slično kako smo prije kazali. Sada nam Ivan to uskraćuje. Osim toga, na naše zemlje naselio je Slavene: oni oru naše zemlje i naše šikare, kose naše livade, pasu na našim pašnjacima i za te naše zemlje plaćaju porez Ivanu. Osim toga, ne ostaju nam ni volovi ni konji, ako pak što kažemo, vele da će nas ubiti. Oteo nam je i naša manja sela kojima su naši pređi upravljali po starom običaju.

Glava II.
Od davnine, dok smo bili pod vlašću grčkog carstva, naši su pređi po običaju dobivali položaj domaćih tribuna ili njihovih zamjenika a tako i čuvara. Po tim častima dolazili su u vijeće i na sjednicama sjedili svaki prema svojoj časti. Tko je htio dobiti čast veću od tribunske išao je na carski dvor, koji bi ga imenovao konzulom. Tada je carski konzul svagdje imao mjesto odmah iza vojničkog meštra. Sada nam je naš vojvoda Ivan postavio stotnike, razdijelio puk među svoje sinove, kćeri i svog zeta, pa oni pomoću tih siromaha grade sebi palače. Oduzeo nam je tribune, ne dopušta nam da držimo slobodnjake nego samo kad nam je oduzeo naše... U naše kuće i na naše posjede smještamo došljake a nemamo ih u svojoj vlasti.

U vrijeme Grka svaki je tribun imao pet zlatnika i više, a i to nam je oteo. Nikada nismo davali krmu, nikada nismo na dvoru kulučili, nikada obrađivali vinograde, nikada gasili vapno, nikada gradili kuće, nikada kopali kanale, nikada hranili pse i nikada davali doprinos u naravi kao što sada činimo pa za svakog vola dajemo mjeru žita, nikada nismo davali doprinos za ovce kao što sada činimo te svake godine dajemo ovce i janjad, sada plovimo u Mletke, Ravenu, Dalmaciju i po rijekama, što nikada nismo radili.

Poganima Slavenima, kad ih je sebi na grijeh a nama na propast preselio na zemljišta crkava i puka, tri smo godine davali one desetine koje smo morali davati svetoj crkvi.

Sve te kuluke i namete koji su naprijed spomenuti vršimo na silu, što naši pređi nisu nikada činili, i zato smo svi pali u siromaštvo... Ako nam pomogne gospodin car Karlo, možemo se spasiti, inače bolje nam je umrijeti nego ovako živjeti.«

Tada reče vojvoda Ivan: »Za te šume i pašnjake o kojima govorite ja sam mislio da kao svojina gospodina cara moraju služiti općem dobru. No ako vi sada to izjavljujete pod zakletvom, ja vam se više neću protiviti. Doprinos od ovaca neću ubuduće tražiti, osim kako je to prije kod vas bilo uobičajeno. Slično tome, što se tiče dara gospodinu caru ili rada ili plovidbe ili većeg kuluka, ako vam se čini teškim, neka toga više ne bude. Vaše ću vam slobodnjake vratiti prema zakonu vaših predaka i dopustit ću vam da držite slobodne ljude da budu pod vašom zapovijedi onako kako se ponašaju prema svakoj vlasti našega gospodara. Pod vašom vlašću neka budu došljaci koji su se naselili na vašem zemljištu.

Što se pak tiče Slavena o kojima govorite, pođimo na zemlje na kojima obitavaju i razmotrimo gdje bi mogli obitavati bez vaše štete pa neka tu obitavaju. Gdje pak nanose kakvu štetu bilo poljima, bilo šumama, bilo šikarju, bilo ma gdje, mi ćemo ih odatle izbaciti. Ako želite da ih otpremimo na takva pusta zemljišta gdje mogu boraviti bez vaše štete, neka ondje budu od koristi za opće dobro kao i ostali puk.«

Tada smo se mi izaslanici gospodina cara pobrinuli da vojvoda Ivan dade zaloge da će popraviti sve gore navedeno: žirovinu, travarinu, kuluk, doprinose u naravi, zatim pitanje Slavena, teških poslova i plovljenja, a da zaloge preuzmu Damjan, Honorat i Grgur.
U čemu je značaj dokumenta koji opisuje naseljavanje Slevena u Istru u 8.veku? Na drugoj temi si citirao Borija koji se poziva na pismo pape Grgura u kome navodi da Sloveni prodiru u Italiju (Istru) još krajem 6.veka.

Da li hoćeš da kažeš da su Sloveni u Istru doletali iz Pripjata u više vremenskih intervala?
 
i tako ide svojim tokom.
za 50-tak godina

znate srbi su živeli vekovima u današnjoj hrvatiji
kaj? ćuj kakvi srbi? oni su vlasi nikad nisu bili ovdje, ovo kaj ima to je pak došlo u europsku uniju ne, tek poćetkom 21 stoljeća.
ali postoje topnimi, povelje
hahaha ćuj ludih vlaha, još uvijek se bave teorijama zavjere, ćitajte zvaničnu povjest i vaši povjesnićari isto pišu ne.

čiča miča gotova priča
 
Sale, postoji razlika kada neko tvrdi nešto jer se toga seća ili kada tvrdi nešto jer je izmislio. Za hrvatsku, kao i za Kosovo, postoje viševekovni materijalni tragovi našeg postojanja tamo, koje i ako razruše ili spale, ostaće temelji ispod zemlje. Sa druge strane, postojimo mi, koji u svom znanju i tradiciji negujemo sećanje i dokaze da nas je tamo bilo.

Ne može se to uporediti sa time gde niti u našoj pisanoj tradiciji postoje dokazi o nekoj našoj istoriji na Balkanu u 400 i nekoj godini, a gde god da zabodemo ašov, udaramo u rimljanske temelje.
 
Rižanski pravorijek s početka IX stoleća; najverovatnie iz 804. godine. Hrv. prevod sa latinskog izvornika:

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

Kad smo se, po zapovijedi prepobožnoga i preuzvišenoga gospodina cara Karla Velikoga i njegova sina kralja Pipina, mi, tj. svećenik Izzo i knezovi Kadolah i Ajo, njihovi sluge, uputili u Istru zbog poslova svetih Božjih crkava i naših gospodara i zbog nasilja nad narodom, nad siromasima, siročadi i udovicama, prvi smo došli na zemljište Kopra, na mjesto koje se zove Rižan. Pošto su se tu našli na okupu patrijarh časni muž Fortunat, biskupi Teodor, Lav, Stauracije, Stjepan i Lovro, ostali prvaci i puk istarske pokrajine, tada iz pojedinih gradova ili kula izabrasmo sto sedamdeset i dva glavara i zaprisegosmo ih na četiri sveta Božja evanđelja i na moći svetaca da će što god znaju o čemu ih budemo pitali govoriti istinu. Najprije da će nam bez straha od bilo koga kazati istinu o poslovima svetih Božjih crkava, zatim o porezu našim gospodarima ili o nasilju pa o običaju naroda te zemlje i o postupku prema siročadi i udovicama. Oni nam za pojedine gradove ili kule uručiše isprave sastavljene u vrijeme vojnog meštra Konstantina ili Bazilija, koje su sadržavale potvrdu da od crkava nemaju pomoći i da im ne daju daću koja bi se temeljila na običaju.

»A što nas pitate o nasilju koje je nad nama vršio vojvoda Ivan, ono što znamo reći ćemo po istini.

Glava I.
Oteo je naše šume iz kojih su naši pređi dobivali pašarinu i žirovinu, oteo nam je, nadalje, donje kule odakle su naši pređi dobivali prihode slično kako smo prije kazali. Sada nam Ivan to uskraćuje. Osim toga, na naše zemlje naselio je Slavene: oni oru naše zemlje i naše šikare, kose naše livade, pasu na našim pašnjacima i za te naše zemlje plaćaju porez Ivanu. Osim toga, ne ostaju nam ni volovi ni konji, ako pak što kažemo,
vele da će nas ubiti. Oteo nam je i naša manja sela kojima su naši pređi upravljali po starom običaju.

Glava II.
Od davnine, dok smo bili pod vlašću grčkog carstva, naši su pređi po običaju dobivali položaj domaćih tribuna ili njihovih zamjenika a tako i čuvara. Po tim častima dolazili su u vijeće i na sjednicama sjedili svaki prema svojoj časti. Tko je htio dobiti čast veću od tribunske išao je na carski dvor, koji bi ga imenovao konzulom. Tada je carski konzul svagdje imao mjesto odmah iza vojničkog meštra. Sada nam je naš vojvoda Ivan postavio stotnike, razdijelio puk među svoje sinove, kćeri i svog zeta, pa oni pomoću tih siromaha grade sebi palače. Oduzeo nam je tribune, ne dopušta nam da držimo slobodnjake nego samo kad nam je oduzeo naše... U naše kuće i na naše posjede smještamo došljake a nemamo ih u svojoj vlasti.

U vrijeme Grka svaki je tribun imao pet zlatnika i više, a i to nam je oteo. Nikada nismo davali krmu, nikada nismo na dvoru kulučili, nikada obrađivali vinograde, nikada gasili vapno, nikada gradili kuće, nikada kopali kanale, nikada hranili pse i nikada davali doprinos u naravi kao što sada činimo pa za svakog vola dajemo mjeru žita, nikada nismo davali doprinos za ovce kao što sada činimo te svake godine dajemo ovce i janjad, sada plovimo u Mletke, Ravenu, Dalmaciju i po rijekama, što nikada nismo radili.

Poganima Slavenima, kad ih je sebi na grijeh a nama na propast preselio na zemljišta crkava i puka, tri smo godine davali one desetine koje smo morali davati svetoj crkvi.

Sve te kuluke i namete koji su naprijed spomenuti vršimo na silu, što naši pređi nisu nikada činili, i zato smo svi pali u siromaštvo... Ako nam pomogne gospodin car Karlo, možemo se spasiti, inače bolje nam je umrijeti nego ovako živjeti.«

Tada reče vojvoda Ivan: »Za te šume i pašnjake o kojima govorite ja sam mislio da kao svojina gospodina cara moraju služiti općem dobru. No ako vi sada to izjavljujete pod zakletvom, ja vam se više neću protiviti. Doprinos od ovaca neću ubuduće tražiti, osim kako je to prije kod vas bilo uobičajeno. Slično tome, što se tiče dara gospodinu caru ili rada ili plovidbe ili većeg kuluka, ako vam se čini teškim, neka toga više ne bude. Vaše ću vam slobodnjake vratiti prema zakonu vaših predaka i dopustit ću vam da držite slobodne ljude da budu pod vašom zapovijedi onako kako se ponašaju prema svakoj vlasti našega gospodara. Pod vašom vlašću neka budu došljaci koji su se naselili na vašem zemljištu.

Što se pak tiče Slavena o kojima govorite, pođimo na zemlje na kojima obitavaju i razmotrimo gdje bi mogli obitavati bez vaše štete pa neka tu obitavaju. Gdje pak nanose kakvu štetu bilo poljima, bilo šumama, bilo šikarju, bilo ma gdje, mi ćemo ih odatle izbaciti. Ako želite da ih otpremimo na takva pusta zemljišta gdje mogu boraviti bez vaše štete, neka ondje budu od koristi za opće dobro kao i ostali puk.«

Tada smo se mi izaslanici gospodina cara pobrinuli da vojvoda Ivan dade zaloge da će popraviti sve gore navedeno: žirovinu, travarinu, kuluk, doprinose u naravi, zatim pitanje Slavena, teških poslova i plovljenja, a da zaloge preuzmu Damjan, Honorat i Grgur.
Joаnnes Dux постаје војвода Иван?????
А да га посрбимо у Јована.
Што да не.
Нека и Мркаљ мало сеири.

Чеч чек а што не дуче Јон да мало Власи (Ћићи) сеире.
Склави се уосталом лепо подударају са румунофоном - Влашком популацијом.

А да га претвотимо у Ђованија?
Можда у Јохана?
........
??????


Склавос и Склавис је опет постало Словени!!!!!

А "vele da će nas ubiti"!!!!!!!!!!

На којем то језику веле и помоћу којих трикова их разумеју?
 
Poslednja izmena:
Јоаннес је или Ломбард или Франак!
Зашто се Дукс Јоаннес у преводу представља као Словен, војвода Иван?
Франци и Ломбарди су носили словенска имена????

Ма све су то Срби.
Да не закерам више.
Србија до Токија!!!!!!!
Ојхааааааа!

Уосталом Пипери су од Пипина, а Брус Ли је Бранислав, а наш Крсто, знаменити, Колумновић је и `мерику открио.
 
Poslednja izmena:
Joаnnes Dux постаје војвода Иван?????
А да га посрбимо у Јована.
Што да не.
Нека и Мркаљ мало сеири.

Чеч чек а што не дуче Јон да мало Власи (Ћићи) сеире.
Склави се уосталом лепо подударају са румунофоном - Влашком популацијом.

А да га претвотимо у Ђованија?
Можда у Јохана?
........
??????


Склавос и Склавис је опет постало Словени!!!!!

А "vele da će nas ubiti"!!!!!!!!!!

На којем то језику веле и помоћу којих трикова их разумеју?

Šta, greh je što piše vojvoda Ivan?

Sve pape se zovu Ivan ili Jovan, u našem jeziku.

Neki prevode kao knez Ivan.
 
Šta, greh je što piše vojvoda Ivan?

Sve pape se zovu Ivan ili Jovan, u našem jeziku.

Neki prevode kao knez Ivan.
Их грех!
Није грех али је обмана!
Фабрикује се некакав словенски рам и темељ тамо где га нема.
Нада.
Франци и Ломбарди су питању!
Аксиом Склави једнако Словени је безумно глуп и неодржив.
Опет нема словенског језика у овом тексту.
Не може се назрети ни електронским микроскопом.
Не само у овом тексту него ни у једном.
Опет Франци и Ломбарди разумеју претње Склава.
Склави једнако Словени је једнако глуп аксиом као круг је квадрат.
Не можеш се огласити пре сопственог рођења!
У овом тексту се Словени не спомињу.
Они се фабрикују у преводима са латинског.
Словени у том тренутку још не постоје!
 
Славене, Славене......
Када би само користио главу на исти начин као када раскринкаваш оне који би постојање Словена померили још дубље у прошлост.
Или и даље не разумеш разлику између језика и идентитета.
Матерњи језик и идентитет нису уопште повезани!
Околности их повезују!
Како се мењају околности, мењају се и стварају нове везе између језика и идентитета!

Које је разлика?
Јустинијан=Управда
Јоаннес=Иван

Свако одговор мимо, нема је, је погрешан!
Иста је то матрица фабриковања!
 

Back
Top