Rižanski pravorijek s početka IX stoleća; najverovatnie iz 804. godine. Hrv. prevod sa latinskog izvornika:
U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.
Kad smo se, po zapovijedi prepobožnoga i preuzvišenoga gospodina cara Karla Velikoga i njegova sina kralja Pipina, mi, tj. svećenik Izzo i knezovi Kadolah i Ajo, njihovi sluge, uputili u Istru zbog poslova svetih Božjih crkava i naših gospodara i zbog nasilja nad narodom, nad siromasima, siročadi i udovicama, prvi smo došli na zemljište Kopra, na mjesto koje se zove Rižan. Pošto su se tu našli na okupu patrijarh časni muž Fortunat, biskupi Teodor, Lav, Stauracije, Stjepan i Lovro, ostali prvaci i puk istarske pokrajine, tada iz pojedinih gradova ili kula izabrasmo sto sedamdeset i dva glavara i zaprisegosmo ih na četiri sveta Božja evanđelja i na moći svetaca da će što god znaju o čemu ih budemo pitali govoriti istinu. Najprije da će nam bez straha od bilo koga kazati istinu o poslovima svetih Božjih crkava, zatim o porezu našim gospodarima ili o nasilju pa o običaju naroda te zemlje i o postupku prema siročadi i udovicama. Oni nam za pojedine gradove ili kule uručiše isprave sastavljene u vrijeme vojnog meštra Konstantina ili Bazilija, koje su sadržavale potvrdu da od crkava nemaju pomoći i da im ne daju daću koja bi se temeljila na običaju.
»A što nas pitate o nasilju koje je nad nama vršio vojvoda Ivan, ono što znamo reći ćemo po istini.
Glava I.
Oteo je naše šume iz kojih su naši pređi dobivali pašarinu i žirovinu, oteo nam je, nadalje, donje kule odakle su naši pređi dobivali prihode slično kako smo prije kazali. Sada nam Ivan to uskraćuje. Osim toga, na naše zemlje naselio je Slavene: oni oru naše zemlje i naše šikare, kose naše livade, pasu na našim pašnjacima i za te naše zemlje plaćaju porez Ivanu. Osim toga, ne ostaju nam ni volovi ni konji, ako pak što kažemo, vele da će nas ubiti. Oteo nam je i naša manja sela kojima su naši pređi upravljali po starom običaju.
Glava II.
Od davnine, dok smo bili pod vlašću grčkog carstva, naši su pređi po običaju dobivali položaj domaćih tribuna ili njihovih zamjenika a tako i čuvara. Po tim častima dolazili su u vijeće i na sjednicama sjedili svaki prema svojoj časti. Tko je htio dobiti čast veću od tribunske išao je na carski dvor, koji bi ga imenovao konzulom. Tada je carski konzul svagdje imao mjesto odmah iza vojničkog meštra. Sada nam je naš vojvoda Ivan postavio stotnike, razdijelio puk među svoje sinove, kćeri i svog zeta, pa oni pomoću tih siromaha grade sebi palače. Oduzeo nam je tribune, ne dopušta nam da držimo slobodnjake nego samo kad nam je oduzeo naše... U naše kuće i na naše posjede smještamo došljake a nemamo ih u svojoj vlasti.
U vrijeme Grka svaki je tribun imao pet zlatnika i više, a i to nam je oteo. Nikada nismo davali krmu, nikada nismo na dvoru kulučili, nikada obrađivali vinograde, nikada gasili vapno, nikada gradili kuće, nikada kopali kanale, nikada hranili pse i nikada davali doprinos u naravi kao što sada činimo pa za svakog vola dajemo mjeru žita, nikada nismo davali doprinos za ovce kao što sada činimo te svake godine dajemo ovce i janjad, sada plovimo u Mletke, Ravenu, Dalmaciju i po rijekama, što nikada nismo radili.
Poganima Slavenima, kad ih je sebi na grijeh a nama na propast preselio na zemljišta crkava i puka, tri smo godine davali one desetine koje smo morali davati svetoj crkvi.
Sve te kuluke i namete koji su naprijed spomenuti vršimo na silu, što naši pređi nisu nikada činili, i zato smo svi pali u siromaštvo... Ako nam pomogne gospodin car Karlo, možemo se spasiti, inače bolje nam je umrijeti nego ovako živjeti.«
Tada reče vojvoda Ivan: »Za te šume i pašnjake o kojima govorite ja sam mislio da kao svojina gospodina cara moraju služiti općem dobru. No ako vi sada to izjavljujete pod zakletvom, ja vam se više neću protiviti. Doprinos od ovaca neću ubuduće tražiti, osim kako je to prije kod vas bilo uobičajeno. Slično tome, što se tiče dara gospodinu caru ili rada ili plovidbe ili većeg kuluka, ako vam se čini teškim, neka toga više ne bude. Vaše ću vam slobodnjake vratiti prema zakonu vaših predaka i dopustit ću vam da držite slobodne ljude da budu pod vašom zapovijedi onako kako se ponašaju prema svakoj vlasti našega gospodara. Pod vašom vlašću neka budu došljaci koji su se naselili na vašem zemljištu.
Što se pak tiče Slavena o kojima govorite, pođimo na zemlje na kojima obitavaju i razmotrimo gdje bi mogli obitavati bez vaše štete pa neka tu obitavaju. Gdje pak nanose kakvu štetu bilo poljima, bilo šumama, bilo šikarju, bilo ma gdje, mi ćemo ih odatle izbaciti. Ako želite da ih otpremimo na takva pusta zemljišta gdje mogu boraviti bez vaše štete, neka ondje budu od koristi za opće dobro kao i ostali puk.«
Tada smo se mi izaslanici gospodina cara pobrinuli da vojvoda Ivan dade zaloge da će popraviti sve gore navedeno: žirovinu, travarinu, kuluk, doprinose u naravi, zatim pitanje Slavena, teških poslova i plovljenja, a da zaloge preuzmu Damjan, Honorat i Grgur.