Da li su kajkavci Hrvati ili zaseban narod?

Di im je ono dalmatinsko l i ć ?
Di im je onaj glas izmedu a i o
Di im je nepostojano lj?
A tek dundo dobar veče...
A da ne govorin o proslosti i ikavici
Stalno negirate cakavstinu
Najstariji pisani dokaz o ijekavskom refleksu jata na ovim prostorima je iz Dubrovnika iz 14-og vjeka. Dubrovnik je od starine ijekavski. Ikavicom se tamo nikad nije govorilo, to vaša mašta. To što su neki dubrovački pisci usvojili poneki ikavizam i čakavizam iz kontakta sa srednjom Dalmacijom nije nikad činilo Dubrovnik ikavskim i čakavskim.
 
Poslednja izmena:
Najstariji pisani dokaz o ijekavskom refleksu jata na ovim prostorima je iz Dubrovnika iz 14-og vjeka. Dubrovnik je od starine ijekavski. Ikavicom se tamo nikad nije govorilo, to vaša mašta. To što su neki dubrovački pisci usvojili poneki ikavizam i čakavizam iz kontakta sa srednjom Dalmacijom nije nikad činilo Dubrovnik ikavskim i čakavskim.
Poneki? Jesi realan
Uporno se pravite ludi kad vidi dunda maroja
Screenshot_20251006-213206_Word.jpg
 
Poneki? Jesi realan
Uporno se pravite ludi kad vidi dunda maroja
U suštini da, to nisu odlike govora samih Dubrovčana već piščev umjetnički jezik u kojem su ubačeni elementi sjevernijih dijalekata.

"Rešetar je Držićevu jezičnu raslojenost razlučio tako što je Drži-
ćev jezik podijelio na »književni« i »pučki« jezik. »Pučki« je jezik Rešetaru
dubrovački govor koji je proizišao iz »istočnohercegovačkog dijalekta«16,
a »književni« jezik sastoji mu se od dubrovačkoga govora koji je pomiješan
s »tuđim« osobinama kakvim su ga prije svega »normirali prvi dubrovački
pjesnici« (1933:121) pod utjecajem čakavskih pjesnika, no bio je i pod utje-
cajem »pobožnih pjesama i knjiga« koje su u Dubrovnik »mnogo dolazile
iz čakavsko-ikavske Dalmacije« (Rešetar 1933:133). Za taj su »književni« je-
zik u većoj ili manjoj mjeri specifični različiti arhaizmi, čakavizmi i ikaviz-
mi, npr. ča, zač, -l na kraju riječi, vazeti, budem + infinitiv za futur I., itd. (Re-
šetar 1933:207—210)."

https://hrcak.srce.hr/75517
 
Don Ivan Filipović Grčić, (Sinj, prije 1660. – Klis?, nakon 1715.) svećenik, književnik i protuosmanski ratnik.

Spominje ga se na početku Morejskog (Bečkog) rata, 1685., kao uglednog vođu velike skupine Cetinjana s kojom je napustio tursko podaništvo i prešao u Solin. Sudjeluje u tadašnjim borbama na hrvatskom jugu, a nakon oslobođenja Sinja od Turaka, 1686., vraća se u Sinj, gdje mu brat Mate uskoro postaje harambaša jedne od bandira. Zbog svojih zasluga od mletačkog dužda prima orden Reda sv. Marka, te postaje vitezom (kavalirom).

God. 1704. u Veneciji, ponovno izdaje Divkovićeve Besjede, no u ikavskom obliku (Beside), a također i vlastitu liturgijsku pjesmu "Pisma koja se piva iliti kanta po epistoli na misi svake nedilje četvrte u misecu, što u jedni strana zovu Mladu nedilju". Na njenom kraju nalazi se zaziv: "Svagda nam bilo Ime Isusovo u pomoć, i ob dan i ob noć, i Prisveto Trojstvo i Divica Marija naša pomoćnica i Sveti Jerolim, Sveti Juraj Mučenik, Sv. Ilija, naše zemlje protekturi, Bosne, Ercegovine, Hrvata i svega slavnoga slovinskoga naroda i jezika hrvatskoga, molite se za nas".

U Bitci pod Sinjem 1715., kao izaslanik, pred turskim predstavnicima odbija predaju grada. Pokopan je vjerojatno na Klisu.
Tи упорно цитираш неке писце из познијег периода. После слома босанске државне власти било је некако нормално да се Срби католици почну идентификовати са Хрватима јер су им они били најближи. Једноставно престала је постојати српска држава Босна, они више нису могли остати Срби јер није постојала ниједна институција која би одржавала њихову националну свест. Због тога пре доласка Турака нема никаквог помена хрватског имена на тлу Босне и Захумља јер је постојала снажна српска институција у виду државе Босна која је одржавала српску националну свест на том подручју.
 
Kačić Miošić svoj jezik naziva slavenskim ali također piše da su njegovi Kačići hrvatsko pleme još od kralja Zvonimira. Poanta je da je po vlastitom priznanju bio Hrvat i da je njegovo narječje bila štokavica. To je dokaz da je štokavica bila prisutna kod Hrvata puno prije Vuka Karadžića.
Где то пише?И где себе назива Хрватом?Језик му јесте била штокавица.
Pa dubrovcani su pricali slicno dalmatincima
DAnas je to ostalo u tragovima kad gutaju lj ili kad govore dundo kao boduli
Дубровчани су слични Херцеговцима јер се одатле Дубровник и насељавао.
Kako nisu kad sam ti ih čak i citirao?
Па видео си како га помињу и који је контекст тога.Штокавице пре сеобе Срба тамо под притиском Турака нема.
 
Где то пише?И где себе назива Хрватом?Језик му јесте била штокавица.

Дубровчани су слични Херцеговцима јер се одатле Дубровник и насељавао.

Па видео си како га помињу и који је контекст тога.Штокавице пре сеобе Срба тамо под притиском Турака нема.
Jel ti išta sam znaš naći? Jel znaš koristiti Google? Evo di piše. Citiram: "Zvonimir, drugim imenom Demetrio. Ovi bi od pape poznan za kralja i s velikim veseljem posvećen i okrunjen, zašto viteški branjaše svetu crkvu rimsku. Ovi kralj imade za ženu sestru svetoga Ladislava, kralja ungarskoga; i ne imadući sina zakonitoga izvan jednoga naravnoga oliti kopilana, Stipana imenom, ovi bi učinjen za kralja hrvatskoga, koji od gospode hrvatske bi zlo gledan i malo od koga za kralja poznan, jer ne biše sin zakoniti kralja Zvonimira. I tako u vrime njegovo bi velika smutnja među gospodom, hotijući se svaki za kralja učiniti. Žena Zvonimirova pobiže u Ungariju g bratu svomu svetomu Ladislavu i pokloni mu kraljestvo hrvatsko, budući ga njoj ostavio na smrti njezin muž Zvonimir. Ladislav skupivši vojsku uputi se g zemlji hrvatskoj. Videći gospoda zlo, koje mogaše sliditi, izabraše dvanajest najbolji knezova, među kojim se nahođaše vrsni knez Juran Kačić, zapitaše mir i primiše za kralja sinovca svetoga Ladislava, koga biše doveo sobom iz Ungarije, a Stipana kopilana baciše na 1091. I ovi kralj novi zvaše se Almo."
 
Где то пише?И где себе назива Хрватом?Језик му јесте била штокавица.

Дубровчани су слични Херцеговцима јер се одатле Дубровник и насељавао.

Па видео си како га помињу и који је контекст тога.Штокавице пре сеобе Срба тамо под притиском Турака нема.
O čemu mi imamo pričati više kada ti ne znaš osnovne stvari koje i dica od 10 godina znaju. Ne znaš da je postojalo 12 hrvatskih plemena:

Kačići
Gusići
Čudomirići
Šubići
Kukari
Lapčani i Karinjani
Mogorovići
Snačići
Lačničići
Poletčići
Jamometići
Tugomirići
 
Где то пише?И где себе назива Хрватом?Језик му јесте била штокавица.

Дубровчани су слични Херцеговцима јер се одатле Дубровник и насељавао.

Па видео си како га помињу и који је контекст тога.Штокавице пре сеобе Срба тамо под притиском Турака нема.
Šta sam vidio? Koji je kontekst toga? Šta lupetaš ti?
 
Где то пише?И где себе назива Хрватом?Језик му јесте била штокавица.

Дубровчани су слични Херцеговцима јер се одатле Дубровник и насељавао.

Па видео си како га помињу и који је контекст тога.Штокавице пре сеобе Срба тамо под притиском Турака нема.
Štokavice je itekako bilo u hrvatskim krajevima u srednjem vijeku. Bilo je u Jajcu, Bugojnu, Kupresu, Livnu, Tomislavgradu, Posušju, Imotskom, Sinju itd.
 
Jel ti išta sam znaš naći? Jel znaš koristiti Google? Evo di piše. Citiram: "Zvonimir, drugim imenom Demetrio. Ovi bi od pape poznan za kralja i s velikim veseljem posvećen i okrunjen, zašto viteški branjaše svetu crkvu rimsku. Ovi kralj imade za ženu sestru svetoga Ladislava, kralja ungarskoga; i ne imadući sina zakonitoga izvan jednoga naravnoga oliti kopilana, Stipana imenom, ovi bi učinjen za kralja hrvatskoga, koji od gospode hrvatske bi zlo gledan i malo od koga za kralja poznan, jer ne biše sin zakoniti kralja Zvonimira. I tako u vrime njegovo bi velika smutnja među gospodom, hotijući se svaki za kralja učiniti. Žena Zvonimirova pobiže u Ungariju g bratu svomu svetomu Ladislavu i pokloni mu kraljestvo hrvatsko, budući ga njoj ostavio na smrti njezin muž Zvonimir. Ladislav skupivši vojsku uputi se g zemlji hrvatskoj. Videći gospoda zlo, koje mogaše sliditi, izabraše dvanajest najbolji knezova, među kojim se nahođaše vrsni knez Juran Kačić, zapitaše mir i primiše za kralja sinovca svetoga Ladislava, koga biše doveo sobom iz Ungarije, a Stipana kopilana baciše na 1091. I ovi kralj novi zvaše se Almo."
Андрија се у младости учио и бавио дуже време у српском предграђу Табану, у Будиму, у „Францишканском” католичком манастиру. Манастирска црква је одувек називана „рацка” (српска). Били су то калуђери Срби католици, јер су говорили и певали духовне песме на српском језику, и себе звали „Раци”.[4]

https://sr.wikipedia.org/wiki/Андрија_Качић_Миошић
 
Где то пише?И где себе назива Хрватом?Језик му јесте била штокавица.

Дубровчани су слични Херцеговцима јер се одатле Дубровник и насељавао.

Па видео си како га помињу и који је контекст тога.Штокавице пре сеобе Срба тамо под притиском Турака нема.
Sa tobom raspravljati nema smisla. Jer ti svaki dokument koji ti se ne sviđa ignoriraš ga ili ga izvrćeš naopako i tvrdiš da u njemu piše nešto suprotno od onoga šta zaista piše. Čim se nešto neki izvor ne uklapa u tvoj antihrvatski narativ ti to banaliziraš i praviš od toga cirkus. To kako ti tumačiš te spise pa tako ih niti jedan povjesničar, profesor povijesti, ili bilo tko relevantan i ozbiljan, ne tumači. Šta je cilj? Misliš da će netko povirovati u tvoja lupetanja?
 
Андрија се у младости учио и бавио дуже време у српском предграђу Табану, у Будиму, у „Францишканском” католичком манастиру. Манастирска црква је одувек називана „рацка” (српска). Били су то калуђери Срби католици, јер су говорили и певали духовне песме на српском језику, и себе звали „Раци”.[4]

https://sr.wikipedia.org/wiki/Андрија_Качић_Миошић
Ti si dosadan više. Djeluješ ograničeno, neinteligentno, i smaraš. Nisi zanimljiv ni malo kao protivnik. Ne piši mi više ništa. Produži dalje. Ćao. Ni ne čitam više šta pišeš.
 
Ti si dosadan više. Djeluješ ograničeno, neinteligentno, i smaraš. Nisi zanimljiv ni malo kao protivnik. Ne piši mi više ništa. Produži dalje. Ćao. Ni ne čitam više šta pišeš.
Pa eto otkud štokavica kod jednog Kačića, ako nisi spreman na jednu fer intelektualnu debatu onda bolje odustani da se ne nerviraš za džabe.
 
Pa eto otkud štokavica kod jednog Kačića, ako nisi spreman na jednu fer intelektualnu debatu onda bolje odustani da se ne nerviraš za džabe.
Jel ti stvarno misliš da ja imam želju sa tobom pričati nakon svih gluposti koje si pisao? Pa to mi je ispod časti. Ima drugih forumaša normalnih koliko toliko pa ću sa njima možda voditi rasprave. Rekao sam ti već. Nemaš elokvenciju, odaješ dojam neukosti i ograničenosti. Osjeti se to odmah. Pravi ćaci. Sa takvima ne volim komunicirati.
 
Tи упорно цитираш неке писце из познијег периода. После слома босанске државне власти било је некако нормално да се Срби католици почну идентификовати са Хрватима јер су им они били најближи. Једноставно престала је постојати српска држава Босна, они више нису могли остати Срби јер није постојала ниједна институција која би одржавала њихову националну свест. Због тога пре доласка Турака нема никаквог помена хрватског имена на тлу Босне и Захумља јер је постојала снажна српска институција у виду државе Босна која је одржавала српску националну свест на том подручју.
Po cemu je bosna bila srpska?
 

Back
Top