Pumpaj Dinstanović
Zaslužan član
- Poruka
- 105.148
Po mom mišljenju strašno je glupo ovo izvlačenje iz konteksta pojedinačnih citata i nekih pragmatičnih, ali kontroverznih odluka. Ognjen se tako na više momenata spušta na nivo propagande, nego da se ozbiljno bavi problemom jedne toliko kompleksne ličnosti kao što je bio Sekula Drljević.
Svako bi mogao istrgmugl iz konteksta izjave raznih pojedinaca kao npr. patrijarha Gavrila Dožića, koji je pisao Hitleru i Musoliniju tražeći da stave Srbe na svoju stranu tako što formiraju Veliku Srbiju, ili Sv. vladike Nikolaja Velimirovića, čije su neke ideje - donekle - čak imale i pojedine zajedničke elemente sa nacističkim idejama (npr. izvesne antisemitske tendencije).
Ponavljaju se iste greške a to je jahanje na nekim idealima koje su komunisti koji su kso pobednici nametali od 1944/5. godine svoju verziju istine, i onda kroz antifašizam (koji se koristi samo kao obična floskula za ocenjivanje ličnosti, a ne kao stvarni sistem vrednosti) ili preciznije rečeno zloupotrebu antifašizma pokušavaju se ljudi dovesti što je moguće bliže u asocijaciju sa Hitlerom, Pavelićem i Musolinijem; iz razloga što to stvara osećaj nelagodnosti kod običnog čoveka.

Svaku istorijsku ličnost treba posmatrati u kontekstu vremena u kojem je živela i pokušati najbolje staviti se u njihove noge. Četnici u Dalmaciji i delovima Crne Gore nisu ulazili u kolaboraciju sa italijanskim okupatorima ni iz kakvih ideoloških, već egzistencijalnih, pragmatičnih razloga. Pa isto tako, i saradnja sa pojedinim nemačkim odredima, pa i ustaškim, posebno posle 1943. godine kada dolazi i do promene međunarodnog konteksta u smislu podrške Saveznika, prilično je nedovoljno da se ni sam Draža Mihailović, niti neki četnički odredi koji su sarađivali sa ljotićevcima ili nekima u NDH, pa da se sve odbaci jednom čisto političkom odlukom kao crno-belo. Ili, da se čisto u crnom svetlu posmatra jedna kolaboracionistička ličnost kao npr. Milan Nedić.
Baš se tako može primetiti npr. da isti ljudi koji vole da zauzimaju apologetski stav prema Nediću, s druge strane koristeći slične ili štaviše potpuno identične argumente idolopoklonika titoističke dogme, prozivaju i u negativnom svetlu predstavljaju Drljevića. A zašto; jasno je, vrlo. Njima ne smeta Drljevićevo kolaboratorstvo i lizanje sa Silama Osovine, već to što je odbacio šinjel srpstva i zauzeo poziciju crnogorskog nacionalnog suverenizma. A Hitler, nacizam i sve ostalo tu su da posluže kao instrument koji bi onima kojima to i nije toliko bitno — ili možda čak dotično doživljavaju kao nešto afirmativno (prvenstveno današnji crnogorski suverenisti) — tu su da bi pokušali te ljude preveslati upotrebom nekih drugih tema.

Mnogo je važnije od toga analizirati konkretne poteze i činjenice, pa samim timr i stvari koje u nečijoj biografiji dovode do toga da se 'pale lampice'; naime, presuda za odgovornost za zločine počinjene u Zemunu i nekim delovima Srema, u 1943. i 1944. godini.
Poslednja izmena: