Црногорци - Срби или посебан народ

Sto su crnogorci

  • Zaseban narod

    glasova: 1 20,0%
  • Srpska regija

    glasova: 2 40,0%
  • Crvena Hrvatska

    glasova: 2 40,0%
  • Ostalo

    glasova: 0 0,0%

  • Ukupno glasova
    5

Po mom mišljenju strašno je glupo ovo izvlačenje iz konteksta pojedinačnih citata i nekih pragmatičnih, ali kontroverznih odluka. Ognjen se tako na više momenata spušta na nivo propagande, nego da se ozbiljno bavi problemom jedne toliko kompleksne ličnosti kao što je bio Sekula Drljević.

Svako bi mogao istrgmugl iz konteksta izjave raznih pojedinaca kao npr. patrijarha Gavrila Dožića, koji je pisao Hitleru i Musoliniju tražeći da stave Srbe na svoju stranu tako što formiraju Veliku Srbiju, ili Sv. vladike Nikolaja Velimirovića, čije su neke ideje - donekle - čak imale i pojedine zajedničke elemente sa nacističkim idejama (npr. izvesne antisemitske tendencije).

Ponavljaju se iste greške a to je jahanje na nekim idealima koje su komunisti koji su kso pobednici nametali od 1944/5. godine svoju verziju istine, i onda kroz antifašizam (koji se koristi samo kao obična floskula za ocenjivanje ličnosti, a ne kao stvarni sistem vrednosti) ili preciznije rečeno zloupotrebu antifašizma pokušavaju se ljudi dovesti što je moguće bliže u asocijaciju sa Hitlerom, Pavelićem i Musolinijem; iz razloga što to stvara osećaj nelagodnosti kod običnog čoveka. :roll:

Svaku istorijsku ličnost treba posmatrati u kontekstu vremena u kojem je živela i pokušati najbolje staviti se u njihove noge. Četnici u Dalmaciji i delovima Crne Gore nisu ulazili u kolaboraciju sa italijanskim okupatorima ni iz kakvih ideoloških, već egzistencijalnih, pragmatičnih razloga. Pa isto tako, i saradnja sa pojedinim nemačkim odredima, pa i ustaškim, posebno posle 1943. godine kada dolazi i do promene međunarodnog konteksta u smislu podrške Saveznika, prilično je nedovoljno da se ni sam Draža Mihailović, niti neki četnički odredi koji su sarađivali sa ljotićevcima ili nekima u NDH, pa da se sve odbaci jednom čisto političkom odlukom kao crno-belo. Ili, da se čisto u crnom svetlu posmatra jedna kolaboracionistička ličnost kao npr. Milan Nedić.

Baš se tako može primetiti npr. da isti ljudi koji vole da zauzimaju apologetski stav prema Nediću, s druge strane koristeći slične ili štaviše potpuno identične argumente idolopoklonika titoističke dogme, prozivaju i u negativnom svetlu predstavljaju Drljevića. A zašto; jasno je, vrlo. Njima ne smeta Drljevićevo kolaboratorstvo i lizanje sa Silama Osovine, već to što je odbacio šinjel srpstva i zauzeo poziciju crnogorskog nacionalnog suverenizma. A Hitler, nacizam i sve ostalo tu su da posluže kao instrument koji bi onima kojima to i nije toliko bitno — ili možda čak dotično doživljavaju kao nešto afirmativno (prvenstveno današnji crnogorski suverenisti) — tu su da bi pokušali te ljude preveslati upotrebom nekih drugih tema. :mrgreen: A da je kojim slučajem Drljević bio u nekim svojim stavovima samo malčice više kao neki četnički vojvoda, a sve ostalo isto, s onda bi o njemu pričali isto kao i o Joanikiju Lipovcu.

Mnogo je važnije od toga analizirati konkretne poteze i činjenice, pa samim timr i stvari koje u nečijoj biografiji dovode do toga da se 'pale lampice'; naime, presuda za odgovornost za zločine počinjene u Zemunu i nekim delovima Srema, u 1943. i 1944. godini.
 
Poslednja izmena:
Napisao je šta znači ''poluazijski'' - turski mulani (mešanci). Nemojmo se praviti naivni kada je očigledno.

"... mi pravo zdravo srpstvo nijesmo nikad kudili, ali mi vidimo da se pod krinkom nekada slavnog i plemenitog srpstva krije ciganija i poganština turskih, i još ko zna čijih mulana, vidimo da je taj pasji milet monopolisao u - prah - pretvoreno srpstvo...

Mislim da je ovdje jasno da govori o cincarima i ciganima koji su, ti ces priznati, masovno asimilovali u Srbe u Srbiji.
 
Mislim da je ovdje jasno da govori o cincarima i ciganima koji su, ti ces priznati, masovno asimilovali u Srbe u Srbiji.

Cincari su elita; šačica imućnih ljudi. Govoriti u tom kontekstu o masovnoj asimilaciji, besmisleno je.

A što se tiče Cigana, pa i dan-danas velika većina u Srbiji živi u potpunoj segraciji od društva; ne plaća porez, ne idu u školu, nepismeni su i izloženi sistemskoj diskriminaciji.

To je smešno, posebno kad se ima da umu da i u Crnoj Gori npr. ima Cigana (reč cigan je čak u starom Cetinju bila postala sinonim za znanje konjušara), da ni ne govorimo kolika je romantičarska zabluda o navodnoj čistoći crnogorske krvi.
 
Cincari su elita; šačica imućnih ljudi. Govoriti u tom kontekstu o masovnoj asimilaciji, besmisleno je.

Pa ako govorimo o vlasima generalno, veliki dio njih danas se predstavljaju kao Srbi. Branislav Nusic, Jovan Jovanovic Zmaj itd

A što se tiče Cigana, pa i dan-danas velika većina u Srbiji živi u potpunoj segraciji od društva; ne plaća porez, ne idu u školu, nepismeni su i izloženi sistemskoj diskriminaciji.

Kad prica o Mulanima, mislim da prica polu-ciganima poput Cede Jovanovica, Darka Lazica, Cece Velickovica itd. Koji u Srbiji, ne bi se cudilo da ih ima mali milion, a izjasnjavaju kao Srbi.

To je smešno, posebno kad se ima da umu da i u Crnoj Gori npr. ima Cigana (reč cigan je čak u starom Cetinju bila postala sinonim za znanje konjušara), da ni ne govorimo kolika je romantičarska zabluda o navodnoj čistoći crnogorske krvi.

Razlika je sto u CG svi cigani su bili i jesu islamske vjeroispovjesti pa nijesu nikako, il veoma malo, asimilovali sa pravoslavnim. CG dobro znaju svoje porijeklo i rodoslove, sto u Srbiji kod velikog djela izaziva podsmijeh, jer im to nije bitno (bas zbog spornog porijekla sto navedesmo ovdje).
 
Pa ako govorimo o vlasima generalno, veliki dio njih danas se predstavljaju kao Srbi. Branislav Nusic, Jovan Jovanovic Zmaj itd



Kad prica o Mulanima, mislim da prica polu-ciganima poput Cede Jovanovica, Darka Lazica, Cece Velickovica itd. Koji u Srbiji, ne bi se cudilo da ih ima mali milion, a izjasnjavaju kao Srbi.



Razlika je sto u CG svi cigani su bili i jesu islamske vjeroispovjesti pa nijesu nikako, il veoma malo, asimilovali sa pravoslavnim. CG dobro znaju svoje porijeklo i rodoslove, sto u Srbiji kod velikog djela izaziva podsmijeh, jer im to nije bitno (bas zbog spornog porijekla sto navedesmo ovdje).

Baš pokušavaš da ga odbraniš. z:mrgreen:
 
Baš pokušavaš da ga odbraniš. z:mrgreen:

Ne branim nista sto se tice njegove licnosti, ali ako postoji nesto istinito u jednoj izjavi onda je legitimno za posmatranje.

Mislim da ovdje, i u Srbiji i kod danasnje srpske intelektualne elite, se potcijenjuju sustinske mentalitetske i drustvene razlike izmedju Srba u CG i u Srbiji. Iako jedni i drugi Srbi, Srbija od njenog nastanka je liberalno drustvo, dok je CG konzervativno.
 
Po mom mišljenju strašno je glupo ovo izvlačenje iz konteksta pojedinačnih citata i nekih pragmatičnih, ali kontroverznih odluka. Ognjen se tako na više momenata spušta na nivo propagande, nego da se ozbiljno bavi problemom jedne toliko kompleksne ličnosti kao što je bio Sekula Drljević.




Svako bi mogao istrgmugl iz konteksta izjave raznih pojedinaca kao npr. patrijarha Gavrila Dožića, koji je pisao Hitleru i Musoliniju tražeći da stave Srbe na svoju stranu tako što formiraju Veliku Srbiju, ili Sv. vladike Nikolaja Velimirovića, čije su neke ideje - donekle - čak imale i pojedine zajedničke elemente sa nacističkim idejama (npr. izvesne antisemitske tendencije).

Ponavljaju se iste greške a to je jahanje na nekim idealima koje su komunisti koji su kso pobednici nametali od 1944/5. godine svoju verziju istine, i onda kroz antifašizam (koji se koristi samo kao obična floskula za ocenjivanje ličnosti, a ne kao stvarni sistem vrednosti) ili preciznije rečeno zloupotrebu antifašizma pokušavaju se ljudi dovesti što je moguće bliže u asocijaciju sa Hitlerom, Pavelićem i Musolinijem; iz razloga što to stvara osećaj nelagodnosti kod običnog čoveka. :roll:

Svaku istorijsku ličnost treba posmatrati u kontekstu vremena u kojem je živela i pokušati najbolje staviti se u njihove noge. Četnici u Dalmaciji i delovima Crne Gore nisu ulazili u kolaboraciju sa italijanskim okupatorima ni iz kakvih ideoloških, već egzistencijalnih, pragmatičnih razloga. Pa isto tako, i saradnja sa pojedinim nemačkim odredima, pa i ustaškim, posebno posle 1943. godine kada dolazi i do promene međunarodnog konteksta u smislu podrške Saveznika, prilično je nedovoljno da se ni sam Draža Mihailović, niti neki četnički odredi koji su sarađivali sa ljotićevcima ili nekima u NDH, pa da se sve odbaci jednom čisto političkom odlukom kao crno-belo. Ili, da se čisto u crnom svetlu posmatra jedna kolaboracionistička ličnost kao npr. Milan Nedić.

Baš se tako može primetiti npr. da isti ljudi koji vole da zauzimaju apologetski stav prema Nediću, s druge strane koristeći slične ili štaviše potpuno identične argumente idolopoklonika titoističke dogme, prozivaju i u negativnom svetlu predstavljaju Drljevića. A zašto; jasno je, vrlo. Njima ne smeta Drljevićevo kolaboratorstvo i lizanje sa Silama Osovine, već to što je odbacio šinjel srpstva i zauzeo poziciju crnogorskog nacionalnog suverenizma. A Hitler, nacizam i sve ostalo tu su da posluže kao instrument koji bi onima kojima to i nije toliko bitno — ili možda čak dotično doživljavaju kao nešto afirmativno (prvenstveno današnji crnogorski suverenisti) — tu su da bi pokušali te ljude preveslati upotrebom nekih drugih tema. :mrgreen: A da je kojim slučajem Drljević bio u nekim svojim stavovima samo malčice više kao neki četnički vojvoda, a sve ostalo isto, s onda bi o njemu pričali isto kao i o Joanikiju Lipovcu.

Mnogo je važnije od toga analizirati konkretne poteze i činjenice, pa samim timr i stvari koje u nečijoj biografiji dovode do toga da se 'pale lampice'; naime, presuda za odgovornost za zločine počinjene u Zemunu i nekim delovima Srema, u 1943. i 1944. godini.
 
Ne znam da li si video Slavene, ali postavio sam zapise i Skerlića i Ivića koji govore da se u Crnoj Gori (a i šire) srpsko ime poistovećivalo sa verom i da nije bilo primarno već sporedno, jedno od mnogih. Za holečeka znamo, a Rovinski je pisao da su u Crnoj Gori obični ljudi brkali srpsku nacionalnost sa verom i da je prosveta ulagala veliki trud da to promeni. Pogledaj recimo ovaj odlomak iz čitanke. Zar ovo ne deluje kao pokušaj (pomalo agresivan) usađivanja srpske svesti kod crnogorske dece? ''Vi ste deco Srbi i ima da nastavite da budete i ima da umirete ako treba da bi ostali Srbi''.
Pogledajte prilog 1099573

Recimo zamisli situaciju standardnu za to vrijeme. Dijete u školi nije naučilo molitvu, 10 Božijih zapovijesti, pop ga šibom istuče po guz...i, natjera da kleči na kukuruzu i iz toga izvučemo zaključak da su vjerske školovane elite u CG nasilno nametale pravoslavlje-hrišćanstvo Crnogorcima koji ga do tog momenta nisu osjećali. Školstvo onog doba teško da je vodilo računa o konvenciji o pravu djeteta i težilo ka PC izražavanju...

Jer koliko god da se slažem sa masom argumenata koje ste i ti i Slaven iznijeli, zajedničko vašoj priči, pojednostavljeno, možda i banalizujem preko mjere, elita je otišla van, tamo su im drugi rekli da su Srbi, oni rekli pa OK ako vi tako kažete, valjda vi bolje znate, vratili se kući i krenuli da posrbljuju Crnogorce.

Ovdje pričamo o gladnoj nepismenoj sirotinji, koja blage veze nema o pojmovima kao što su nacija ili etnicitet. On zna za svoju srpsku vjeru, svoje pleme i svog crnogorskog vladara. I dodje stranac kome su te stvari savršeno jasno i šta je trebalo da ti ljudi rade, da mu citiraju Voltera, Robespijera, objašnjavaju tekovine franc.revolucije da bi on zapisao da su oni nacionalno svjesni Srbi kojima je crnogorstvo teritorijalni identitet, jbga...

Opet ponavljam, potpuno podržavam ovakvu diskusiju jer definitivno dovodi do ozbiljnog razmišljanja o tome ko smo i šta smo (ko hoće da razmišlja) ali čini mi se da obojica dižete ljestvicu definicije neupitnog srpstva do visina koje bi malo koja nacija na svijetu mogla da dosegne. Da li je elita bila srpska, jeste, da li je prost puk bio po izuzetno značajnoj stvari, vjeri, srpski, jeste, kraj priče, to su Srbi.

Jer taj isti seljak crnogorski, ako svoju vjeru zove srpskom, to je njegova esencija, kroz nju se moli Bogu za zdravlje i život djece, porodice, plemena, ne mogu da zamislim čišće osjećanje u smislu onog kako mi, danas sekularni i potpuno svjesni navedenih religija-nacija razlika, doživljavamo naciju...

Iz ovakvih primjera izvlačiti da su oni Srpstvo smatrali nečim nebitnim, sekundarnim, stranim, kako god je prehrabar zaključak
 
Poslednja izmena:
Jer koliko god da se slažem sa masom argumenata koje ste i ti i Slaven iznijeli, zajedničko vašoj priči, pojednostavljeno, možda i banalizujem preko mjere, elita je otišla van, tamo su im drugi rekli da su Srbi, oni rekli pa OK ako vi tako kažete, valjda vi bolje znate, vratili se kući i krenuli da posrbljuju Crnogorce.

To apsolutno nije bila moja poenta, a pretpostavljam ni Rikova.

Zapravo, ti sada bukvalno citiraš Ćosovića. :lol:
 
To je sustina Rikijove teze :roll:

Apsolutno nije; bolje i biraj reči jerbo ima da se razbesni kad bude pročitao (s obzirom na sve što je pisao i radio). :lol:

Ćosovićeva teza (mad se ne može tako ni nazvati) je romantičarska konfabulacija o crnogorskoj naciji, kojoj potom menjaju identitet posrbljavanjem. A ovo o čemu ovde pričamo jesu uobičajeni društveni procesi koji su zahvatili sve nacije u doba nacionalnog romantizma i sve krajeve; Šumadiju sa Pomoravljem, Vojvodinu, Bosnu, Dalmaciju,...ili ako hoćeš Mađarsku, grčke i dr. krajeve.
 
Recimo zamisli situaciju standardnu za to vrijeme. Dijete u školi nije naučilo molitvu, 10 Božijih zapovijesti, pop ga šibom istuče po guz...i, natjera da kleči na kukuruzu i iz toga izvučemo zaključak da su vjerske školovane elite u CG nasilno nametale pravoslavlje-hrišćanstvo Crnogorcima koji ga do tog momenta nisu osjećali. Školstvo onog doba teško da je vodilo računa o konvenciji o pravu djeteta i težilo ka PC izražavanju...

Jer koliko god da se slažem sa masom argumenata koje ste i ti i Slaven iznijeli, zajedničko vašoj priči, pojednostavljeno, možda i banalizujem preko mjere, elita je otišla van, tamo su im drugi rekli da su Srbi, oni rekli pa OK ako vi tako kažete, valjda vi bolje znate, vratili se kući i krenuli da posrbljuju Crnogorce.

Ovdje pričamo o gladnoj nepismenoj sirotinji, koja blage veze nema o pojmovima kao što su nacija ili etnicitet. On zna za svoju srpsku vjeru, svoje pleme i svog crnogorskog vladara. I dodje stranac kome su te stvari savršeno jasno i šta je trebalo da ti ljudi rade, da mu citiraju Voltera, Robespijera, objašnjavaju tekovine franc.revolucije da bi on zapisao da su oni nacionalno svjesni Srbi kojima je crnogorstvo teritorijalni identitet, jbga...

Opet ponavljam, potpuno podržavam ovakvu diskusiju jer definitivno dovodi do ozbiljnog razmišljanja o tome ko smo i šta smo (ko hoće da razmišlja) ali čini mi se da obojica dižete ljestvicu definicije neupitnog srpstva do visina koje bi malo koja nacija na svijetu mogla da dosegne. Da li je elita bila srpska, jeste, da li je prost puk bio po izuzetno značajnoj stvari, vjeri, srpski, jeste, kraj priče, to su Srbi.

Jer taj isti seljak crnogorski, ako svoju vjeru zove srpskom, to je njegova esencija, kroz nju se moli Bogu za zdravlje i život djece, porodice, plemena, ne mogu da zamislim čišće osjećanje u smislu onog kako mi, danas sekularni i potpuno svjesni navedenih religija-nacija razlika, doživljavamo naciju...

Iz ovakvih primjera izvlačiti da su oni Srpstvo smatrali nečim nebitnim, sekundarnim, stranim, kako god je prehrabar zaključak
Ja nisam rekao da se srpska svest usađivala nasilno već agresivno. Bukvalno su ubeđivali decu u školama da su po narodnosti Srbi. Zašto? Pa zato što očigledno kod kuće niko to nije činio. U pitanju je indoktrinacija koja se kod nekih primila dok kod drugih nije. Najbolji pokazatelj za to je i današnja podela u Crnoj Gori na Srbe i etničke Crnogorce, a obe strane tvrde da se izjašnjavaju kao njihovi đedovi.
Tvoje obrazloženje iz pretposlednjeg pasusa gubi smisao ako se zna da su obični Crnogorci ( i generalno srpski seljaci) koristili i pojam ''turska vera'' za Islam, a domaće muslimane nazivali Turcima.
Da je srpsko ime sekundarno nisam pisao ja već Aleksa Ivić. Kod Crnogoraca je sigurno crnogorsko i plemensko ime bilo primarno, ne srpsko. Čak i kod vladika isto što se vidi u njihovim pismima. Na srpsko ime su se pozivali dosta ređe u odnosu na crnogorsko.
 
Ja nisam rekao da se srpska svest usađivala nasilno već agresivno. Bukvalno su ubeđivali decu u školama da su po narodnosti Srbi. Zašto? Pa zato što očigledno kod kuće niko to nije činio. U pitanju je indoktrinacija koja se kod nekih primila dok kod drugih nije. Najbolji pokazatelj za to je i današnja podela u Crnoj Gori na Srbe i etničke Crnogorce, a obe strane tvrde da se izjašnjavaju kao njihovi đedovi.
Tvoje obrazloženje iz pretposlednjeg pasusa gubi smisao ako se zna da su obični Crnogorci ( i generalno srpski seljaci) koristili i pojam ''turska vera'' za Islam, a domaće muslimane nazivali Turcima.
Da je srpsko ime sekundarno nisam pisao ja već Aleksa Ivić. Kod Crnogoraca je sigurno crnogorsko i plemensko ime bilo primarno, ne srpsko. Čak i kod vladika isto što se vidi u njihovim pismima. Na srpsko ime su se pozivali dosta ređe u odnosu na crnogorsko.

Istina, ali to nije bio specifikum crnogorske sredine, već opšti fenomen tog doba. 'Agresivno' kako ti pišeš je bila usađivana srpska nacionalna svest i građanima u Habzburškoj monarhiji, Bosni, pa i samoj Srbiji. I ne samo srpska, već i (sve) druge; na kraju krajeva, to je epoha jedne Marseljeze.
 
Poslednja izmena:
Ja nisam rekao da se srpska svest usađivala nasilno već agresivno. Bukvalno su ubeđivali decu u školama da su po narodnosti Srbi. Zašto? Pa zato što očigledno kod kuće niko to nije činio. U pitanju je indoktrinacija koja se kod nekih primila dok kod drugih nije. Najbolji pokazatelj za to je i današnja podela u Crnoj Gori na Srbe i etničke Crnogorce, a obe strane tvrde da se izjašnjavaju kao njihovi đedovi.
Tvoje obrazloženje iz pretposlednjeg pasusa gubi smisao ako se zna da su obični Crnogorci ( i generalno srpski seljaci) koristili i pojam ''turska vera'' za Islam, a domaće muslimane nazivali Turcima.
Da je srpsko ime sekundarno nisam pisao ja već Aleksa Ivić. Kod Crnogoraca je sigurno crnogorsko i plemensko ime bilo primarno, ne srpsko. Čak i kod vladika isto što se vidi u njihovim pismima. Na srpsko ime su se pozivali dosta ređe u odnosu na crnogorsko.
Ajd molim te reci gdje je A.Ivic za srpsko ime u CG rekao da je sekundarno, tražim, ne mogu da nadjem.

Jer u https://pdfcoffee.com/qdownload/o-srpskom-i-hrvatskom-imenu-aleksa-ivic-pdf-free.html

ne spominje CG slučaj već priča o Srbima doseljenim oko Gornje Drine, Ibra, Z.Morave (ne uzima Travuniju, Paganiju itd) al zato Hrvatima priznaje KP7 župe Imotski, Cetina i kaže izmedju su bila slovenska plemena koja nisu ni Srbi ni Hrvati pa su to poslije postali. Blago rečeno, površna analiza. I ne mogu da je povežem sa posrbljavanjem Crnogoraca.
 
Ajd molim te reci gdje je A.Ivic za srpsko ime u CG rekao da je sekundarno, tražim, ne mogu da nadjem.

Jer u https://pdfcoffee.com/qdownload/o-srpskom-i-hrvatskom-imenu-aleksa-ivic-pdf-free.html

ne spominje CG slučaj već priča o Srbima doseljenim oko Gornje Drine, Ibra, Z.Morave (ne uzima Travuniju, Paganiju itd) al zato Hrvatima priznaje KP7 župe Imotski, Cetina i kaže izmedju su bila slovenska plemena koja nisu ni Srbi ni Hrvati pa su to poslije postali. Blago rečeno, površna analiza. I ne mogu da je povežem sa posrbljavanjem Crnogoraca.
Objasnio sam i okačio sve, samo ti si se uhvatio jednog mog komentara u raspravi i sada ja treba da ti objašnjavam ceo njegov kontekst. I ja ne pričam o nikakvim ranim slovenskim plemenima već o tome kako se običan čovek pre 200 godina osećao.
 
Apsolutno nije; bolje i biraj reči jerbo ima da se razbesni kad bude pročitao (s obzirom na sve što je pisao i radio). :lol:

Ćosovićeva teza (mad se ne može tako ni nazvati) je romantičarska konfabulacija o crnogorskoj naciji, kojoj potom menjaju identitet posrbljavanjem. A ovo o čemu ovde pričamo jesu uobičajeni društveni procesi koji su zahvatili sve nacije u doba nacionalnog romantizma i sve krajeve; Šumadiju sa Pomoravljem, Vojvodinu, Bosnu, Dalmaciju,...ili ako hoćeš Mađarsku, grčke i dr. krajeve.

Teza Rikijeva je da su edukovani nacionalni Srbi iz Ugarske, uticali na "elitu" CG da budu nacionalni Srbi, ergo oni su nametnuli Crnogorcima nacionalno Srpstvo, i to krajem 19.vijeka (citati koji Riki navodi o "nacionalnoj nesvijesti" nepismenih CG je kraj 19.v.)

U ovoj tezi se ignorise:

1. Nije bilo elite niti klasne diferencije u CG.
2. Ugarsko "srpska elita" se ne formira do kraja 18.vijeka - a vec 1754.godine Vladika Vasilije na vise mjesta pokazuje srpsku nacionalnu svijest.
3. Nepismeni Crnogorci su pokazali srpsku nacionalnu svijest u sred 19.vijeka. (Savo Matov Martinovic, Marko Miljanov itd.)
 
Teza Rikijeva je da su edukovani nacionalni Srbi iz Ugarske, uticali na "elitu" CG da budu nacionalni Srbi, ergo oni su nametnuli Crnogorcima nacionalno Srpstvo, i to krajem 19.vijeka (citati koji Riki navodi o "nacionalnoj nesvijesti" nepismenih CG je kraj 19.v.)

U ovoj tezi se ignorise:

1. Nije bilo elite niti klasne diferencije u CG.
2. Ugarsko "srpska elita" se ne formira do kraja 18.vijeka - a vec 1754.godine Vladika Vasilije na vise mjesta pokazuje srpsku nacionalnu svijest.
3. Nepismeni Crnogorci su pokazali srpsku nacionalnu svijest u sred 19.vijeka. (Savo Matov Martinovic, Marko Miljanov itd.)

Verovatno je nametanje pogrešna reč, donekle, zbog toga što podrazumeva nekakav kontekst anomalije (ili barem meni priziva), a govorimo o podosta standardnim, univerzalnim procesima koji će čitavu Evropu obeležiti, osmu kontinuitetu sve do 1945. godine.

E sad, buđenje nacionalne svesti ili nametanje - stvar je terminologije i perspektive, jerbo se identične stvari podrazumevaju.
 
Verovatno je nametanje pogrešna reč, donekle, zbog toga što podrazumeva nekakav kontekst anomalije (ili barem meni priziva), a govorimo o podosta standardnim, univerzalnim procesima koji će čitavu Evropu obeležiti, osmu kontinuitetu sve do 1945. godine.

E sad, buđenje nacionalne svesti ili nametanje - stvar je terminologije i perspektive, jerbo se identične stvari podrazumevaju.

Ali cim se ignorisu ove stavke onda se vidi da teza je netacna.
 
Iz Javora 1879. godine vidimo da je Onamo 'namo toliko popularna kod obicnog naroda da pjevaju je cim se nekoliko Crnogoraca skupe.

Javor_1879.png
 
Посматрањем идентитета Црногораца на обвај начин је дневно политички тотално ненаучан.
Црна Гора је већи део своје историје теогратија православни Ватикан где је митрополит егзарх црквени и световни над државом.
То кратке владавине књаза Данила и књаза Николе мало дуже ге је дошло до навећег проширења те државе и међународног признања.
Сад идентитет према поданству или језику или вери је јако специфичан јер је сам наратив Црногораца као и идентитет специфичан из наведених разлога.Можемо га звати српским у општем смислу али не изједначавати га директно са Србима из Србије или других крајева као једно те исто.

Или узети попут нових комуниста и марксиста и макијавелиста да су неки православни Алабанци под српским митрополијском егзархијоим постали српски темплари па самим тим Срби.

Могли би упоређивати са идентитетом Сан Марина , кнежевином Монте Карло или слично.
 

Back
Top