Црногорци - Срби или посебан народ

Sto su crnogorci

  • Zaseban narod

    glasova: 1 20,0%
  • Srpska regija

    glasova: 2 40,0%
  • Crvena Hrvatska

    glasova: 2 40,0%
  • Ostalo

    glasova: 0 0,0%

  • Ukupno glasova
    5
Захваљујући овој падобранки, некој цидателици ако сам добро разумио, која је "опуцала" за пола дана 81 пост и изазвала реакцију неких форумаша а неки су је покушали и едуковати како се понаша на форумима (џаба, глупо је то), потрошено је 8 страница на овој теме а да нити један пост нема везе са темом.
Зато сам присиљен приложити опет занимљиву емисију коју је још један форум приложио
ж
емисију везано за актуелан тренутак у Црној Гори, са акцентом на ударе на СПЦ, која се бави и идентитетом данашњих становника Црне Горе, и ту у емисији имамо одлично излагање историчара Александра Стаматовића који је своје вријеме максимално искористио иако бјеше упорно прекидан упадицама и добацивањем од стране водитеља, изгледа неког режимског пајаца.
 
Evo da nerviramo pojedine forumaše ovde.
Pitam se zašto su angažovali sremskog vladiku, a nisu se obratili Mirašu ili nekome iz njegove čete.

Cetinjani.png


15272159_1816622641909395_7616948918275743989_o.jpg
 
Koji su se jezik i pismo koristili u Herceg Novom sredinom 18. veka?

Ми Лука Минио за преведру господу млетачку Провидур од Новога и своје државе

Хотијући ми да буду вијерно испуњене наредбе замјерне преузвишенога господина авогадура од комуна у Млетке изречене у његовијех поштованијех књикама 26 новембра 1759, нерејујемо пароку од села Кута да за три дни сфетачне за усобице у вријеме од летурђије има очитовати иште књиге. Да нитко нема се услободити, а влаштито кућа Перусковића, дати дошаду капетану Вицку Трипковићју и његовијема кметовима у пошеш од дванаешт канапа штављена у иштому селу, у мјешто речено Заберђја, од коијех био је инвешћен, како истомачу иште књиге. Тако, јер да не има нитко учинити ни једну штету у иштијем земљама, ни с животињом ни з другом начином у пијену и свеколико како у иштијем књигама. Учињено кад буде очитовање, имаће духовник учинити приштојну записању одизгар овога, и одизгар књиге преузвишенога авогадура иштога, прикажајући сфаку штвар у овому официје, јер имаће се пошлати сфеколико преузвисеној надраменицој авогарески у Млетке. И биће ови и књига авогареска приписата у србскому језику од публикога драгомана да море бити у познање сфакому.

У Нови 7 фебрара 1760

Лука Минио Провидур



dokument.jpg
 
"Vukanović u Živoj istini: Nemanjići u Crnoj Gori izgradili manje od deset hramova

Hrisovulja Ivana Crnojevića je, tvrdi Jovanović, osnivački akt Cetinjske autokefalne mitropolije.


"Hrisovuljom se utemeljuje katedra mitropolije i opšte žitije u Cetinjskom manastiru. To je osnivački akt autokefalne mitropolije na Cetinju od 4. januara 1485.godine. Od tog trenutka može da se govori o samostalnoj autokefalnoj crkvi u Crnoj Gori. Tačno je da crnogorska mitropolija nikad nije dobila Tomos, ali je živa crkva najvažniji dio autokefalnosti, dovoljno je da znamo da mitropolite niko nije postavljao van Crne Gore", naveo je Jovanović, napominjući da je pojam autokefalnost prisutan tek od 19. vijeka.

CPC je, tvrdi i Vukanović, djelovala autokefalno i iza sebe ostavila niz dokumenata.

"Status CPC je bio regulisan unutrašnjim aktima. Kraljevina Crna Gora je produkt godina političke borbe i razvoja, a crkva u njoj je pratila taj razvoj. Sve ovo što vidimo je rezultat te borbe", smatra Vukadinović

Nakon 1918. godine prvi put je poglavar CPC postavljen odlukom Beograda, naveo je Jovanović.

"Fotografija na kojoj srpski general Milutinović uvodi mitropolita Gavrila Dožića u Cetinjski manastir snimljena je 2. marta 1921. godine, i to se dešava prvi put u crnogorskoj istoriji. Beograd postavlja mitropolita, kojeg dovodi general okupacionih trupa. Na čelu Crnogorske crkve ostaje Crnogorac, ali ga Beograd postavlja".

Za vrijeme Nemanjića, kaže Miloš Vukadinović, precizno ne može da se kaže koliko je crkva sagrađeno, ali nesumnjivo manje od deset.

“Veliki broj manastira i hramova podignut je na starim temeljima, ima manastira čije postojanje vežemo za poznu antiku ili srednji vijek. Kontribucija Nemanjića crnogorskoj kulturi postoji, ali crnogorska kultura i njeno naslijeđe je staro 17. vijekova, a Nemanjići su tu samo vijek i po bili", naglašava Vukadinović.

Imovina koju je koristila crkva uvijek je, tvrdi Jovanović, bila vlasništvo države.

“Na Cvijeti 1868.godine skupština je imovinu predala na upravu tadasnjem mitropolitu crnogorskom. Predala je imovinu na upravu, a ne u vlasništvo. Od strane senata su se kontrolisali crkveni prihodi, sveštenici su bili državni činovnici", naveo je Jovanović komentarišući dokument sa te skupštine, prikazan na ekranu.

Komentarišući izjavu umirovljenog episkopa Atanasija Jeftića u kojoj je zaprijetio Crnogorcima, ako se ne budu ponašali onako kako im se kaže, da će mošti Vasilija Ostroškog odnijeti u Hercegovinu, istoričar Vukanović kaže da se radi o generalnom nerazumijevanju koje srpska javnost ima o Crnoj Gori i crnogorskoj kulturi.

"On nema predstave da je u januar 1853. godine Mirko Petrović sa 17 crnogoraca branio manastir Ostrog dok nije došla pomoć, a onda zbog novog primicanja Turaka su morali da povlače mošti u Katunsku nahiju da bi ih spasili. I 1877. tamo su se vodile velike bitke. Ostroški klanac su crnogorski Termopili. Srpska javnost, jednostavno, ne razumije crnogorski identitet", zaključio je Vukanović. "
https://www.antenam.net/ziva-istina...u-crnoj-gori-izgradili-manje-od-deset-hramova
 
" Budimir R. Dragović
CRNOGORCI I SRBI SU DVA POSEBNA NARODA



Crnogrorci i Srbi su dva posebna, istorijski formirana naroda, odnosno, dvije povijesno utemeljene nacije u dvijema posebnim nacionalnim državama. Vizantijski izvori sve južnoslovenske narode nazivaju Skiti, Varvari, Vlasi, Iliri, Slavjani i Dalmatinci, a njihove zemlje Ilirije, Sklavije, Skitije, Tribalije i Vlahije.[1] Iz tih slovenskih plemena doseljenih sa različitih prostora i u različitim vremenskim intervalima na Balkansko Poluostrvo nastale su dvije južnoslovenske države Crna Gora i Srbija na posebnim istorijskim teritorijama. U tim državama tokom istorijskog razvoja nastaju dvije zasebne nacije – Crnogorci i Srbi.
Dukljanski Sloveni preci današnjih Crnogoraca
Crnogorci potiču od dukljanskih Slovena i tako se imenuju još od prvih Crnojevića. Crnogorska država Duklja / Zeta je nastala krajem X i početkom XI vijeka, a crnogorska etnička forma je uobličena sredinom XV vijeka od većinskih slovenskih plemena doseljenih iz Polablja početkom VI vijeka na prostor Duklje i prijeslovenskih romanizovanih plemena – Kelta, Tračana, Ilira i drugih. Ime dobijaju po etnonimu “Crnogorci” (“Crnobrđani”), izvedenom iz imena države (Crna Gora, Montenegro). Vizantijski car i istoričar, autor najstarije istorije južnoslovenskih naroda Konstantin Porfirogenit piše da Duklju “ne naseliše ni Srbi, ni Hrvati, već grupacija Slovena, krenula u veliku seobu iz Polablja”. Potom navodi da se Hrvati, Srbi, Zahumljani, Travunjani, Konavljani, Dukljani i pagani… još od vladavine Iraklija, cara Romeja (610-614), “odvojiše od Carstva Romeja, postadoše samostalni i nezavisni ne pokoravajući se nikome. Ova plemena, kako kažu, nemaju arhonte (kneževe), već samo starce župane, na isti način kao i ostale Sklavinije”. Ova plemena zbaciše sa sebe “davnašnju vlast Romeja i postadoše samoupravni i samostalni, pokoravajući se isključivo svojim arhontima”.
Konstantin Porfirogenit razlikuje južnoslovenske narode i uočava da su Srbi i Dukljani (Crnogorci) dva posebna naroda, dok srpski istoričari ne žele da budu tako eksplicitni.[2] Sima Ćirković primjećuje da vizantijski car Konstantin VII Porfirogenit “ne zbraja Dukljane u Srbe”. On konstatuje da “nema istorijskih dokaza o zajedništvu prostora koji se pripisuje Srbima”.[3]
Špiro Kulišić uočava da Konstantin VII Porfirogenit, u djelu De administrando imperio (O upravljanju carstvom, glava 32.) ne pominje Dukljane među teritorijama koje car Iraklije dade Srbima.[4] Prof. dr Georgije Ostrogorski opširno piše o Dukljanima i njihovim ustancima protiv Vizantije 1035. i 1042. godine i o knezu Vojislavu, ali nigdje ne navodi da su Dukljani (Crnogorci) Srbi (Rašani).[5]
Barski nadbiskup Grgur Grizogono rodom iz Zadra poznatiji kao pop Dukljanin u svom djelu Regnum sclavorum (Kraljevstvo Slovena), kasnije nazvanom Ljetopis popa Dukljanina (sa kraja XII vijeka) pominje župe koje su na teritoriji Crne Gore (Luška, Podluška, Gorska, Prapratna, Crmnica, Grbalj, Budva, Rudine, Risan, Dračevica, Onogošt, Morača, Komarnica, Plav i Gusiemo (Gusinje). Stefana Maramontea, sina Konstantina Balšića, još 1042. godine Dubrovčani nazivahu Stefano Zarnogoraz (Stefan Crnogorac).
Sreten Zeković predočava zapis iz 1522. godine u kojem se pominje izvjesni Petar Čudra, sin Radovanov, iz Paštrovića, čovjek “crnogorskog naciona”. Zeković navodi i ugravirani tekst na jednoj sablji iz 1766. godine, koji glasi: “Sie nož Đoka Radonjića, guvernadura vse crnogorske nacije”.[6] Ruska carica Katarina Velika 1788. godine Srbe i Crnogorce pominje kao dva posebna naroda, što je vidljivo iz samog njenog proglasa: Vsjem Srbljem, Černogorcem i pročijem žiteljem slavnaja naroda.
Slavjnastvo se dugo zloupotrebljavalo za negiranje nekih istorijskih formiranih naroda. Sve do sredine XVIII vijeka u crnogorskoj literaturi je prisutna složenica slavjano-serpski kojoj se daje neadekvatno značenje. Tako slaveno-srpsko koljeno podrazumijeva Bugare, Srbe, Crnogorce, Slovence i Dalmatince.[7] Relja Novaković, srpski istoričar, smatra Duklju/Zetu svojevrsnom državom, ni srpskom, ni hrvatskom, već “slovensko-dukljanskom”.[8] Poznato je da se Crnogorci (Montenegrini) pominju kao “slovenski obitelji planina černogorskih”.[9] Vladimir Ćorović navodi da je Primorska Zeta, sa – “mnogo romanskih elemenata, pod neposrednim i jakim uticajem zapadne kulture bila sasvim drugačija od brđanske i konzervativne Raške i protivurječnosti između njih razvile su se u dugo i krvavo suparništvo za prevlast među Srbima”. Ćorović još u XVIII vijeku, razlikuje “dvije etničke cjeline jedne države – Nemanjića”. Slobodan Jovanović tvrdi da su Srbi i Hrvati porijeklom “jedan narod”. Jovan Cvijić nalazi “zajedničke crte Srba i Hrvata, donijete iz pradomovine”. Branislav Đurđev smatra Srbe i Hrvate “jednim narodom”. Crnogorski vladika i vladar Vasilije Petrović, razlikuje etničku pripadnost balkanskih naroda: Albanaca, Makedonaca, Bugara, Srba, Crnogoraca i Bosanaca. U svom testamentu crnogorski vladika piše ruskoj carici Jelisaveti Petrovnoj da “ne ostavi crnogorski narod bez pažnje i milostive odbrane”. Crnogorski vladika Vasilije Petrović dalje piše: “Srblji malo gdje bitku dobiše bez Crnogoraca i Brđana”. On još konstatuje da Crnogorci “od svojih saveznika Srba, turskih podanika, bjehu ostavljen”. Završavajući kratku Istoriju o Černoj Gori, u Sank Peterburgu 1754. godine, vladika Vasilije zaključuje: “Ja vrlo kratko napisah ovaj izvještaj o crnogorskom nacionu”.[10]
Crnogorski vladika i vladar Petar I Petrović (Sveti Petar Cetinjski) u svojim poslanicima pominje samo Crnu Goru, Crnogorce, Crnogorke, crnogorski narod, crnogorska bratstva i plemena, crnogorske nahije i crnogorske glavare. Čitavim svojim bićem i aktivnošću privržen je Crnogorcima i Crnoj Gori. Njegova poruka Crnogorcima je: “Mitropolit jeste prirodni Crnogorac iz prve crnogorske familije”. Petar II Petrović Njegoš u pismu srpskom knezu Milošu Obrenoviću, 1837. godine zalaže se da se “ustanovi pravilo knjigopečatanja među sobom, posebno Srbi i Crnogorci”. U pismu Bečkom dvoru 1837. i 1838. godine Njegoš predlaže (međudržavno) međusobno razgraničenje, između Austrije i Crne Gore i potpisuje se “Gospodar” čiji se preci i potomci kazuju “iz nacije crnogorske”. “Gorski vijenac”, štampan u Beču 1847. godine Njegoš je potpisao: “P. P. Nj. vladika crnogorski”.[11] U Njegoševo doba, u Crnoj Gori su izdavane putne isprave, zvanično “Crnogorsko providno pismo” (pasaport, pasoš). Na pasošu je, između ostalog, uz ime imaoca pasoša ispisivano da je Crnogorac. Svoj pasoš pod rednim brojem 1, Njegoš je svojeručno napisao i potpisao da je “crnogorske nacije”.[12] U pjesmi “Pozdrav rodu na Novo ljeto” Njegoš kaže:
Lipo, ljepo, lepo o lijepo,
listovi su jednoga cvijeta,
u pupolj se jedan odnjihali.

U svojim književnim djelima i pismima Njegoš piše o Srbima, srpstvu, srpskim junacima, ali neuporedivo više o Crnogorcima, crnogorstvu, Crnoj Gori i svemu što “izvire iz crnogorskog života”. A o kome bi mogao da piše više, nego o svom crnogorskom narodu, njegovoj borbi i životu i o crnogorskoj državi. On je crnogorski vladika, vladar, književnik i filozof. Njegoš je autohtoni Crnogorac. Njegovi mnogi preci rođeni su u Crnoj Gori. Njegoš nije “uljez” ili “dođoš”, koji boravi u Crnoj Gori. Njegoš se po vjeri smatrao srbinom (tj. pravoslavcem), a po narodnosti Crnogorcem. Pozivajući Simu Milutinoviću Sarajliju na “dvoboj”, Njegoš mu zbori: “Sad će da se vidi ko je veći junak – Srbin (tj. Simo) ili Crnogorac (tj. Njegoš)”. Crnogorski kralj Nikola Petrović je povremeno prekorijevao Crnogorce:
Ko Crnogorstvu ne bio vjeran,
Bogom i ljudima svud bio tjeran.

Fridrih Engels, u pismu Bronštajnu, 22. februara 1882. godine, navodi: “Hrvati i Crnogorci ne žele da se potčine suverenitu Beograda”, što će reći Srbije. Miloš Šobajić je istraživao “crnogorsku stvarnost”, po uputstvima srpskog naučnika Jovana Cvijića i zaključuje: “Srpstvo je bilo pojam širok, neshvatljiv za prostotu, nejasan za dinastiju, rasturen po gospodarstvu i raznolik po junaštvu”.[13] Crnogorstvo se pominjalo i kao “nov spasilac i oslobodilac narodni”.
U prvoj Jugoslovenskoj enciklopediji (u više enciklopedijskih jedinica) nekoliko autora pišu o Crnoj Gori, crnogorskom narodu, crnogorskoj istoriji, crnogorskoj kulturi i mnogim crnogorskim svojstvima i vrijednostima.[14] U Prosvjetnoj Enciklopediji se kaže da su Crnogorci južnoslovenski narod koji je tokom svoje istorije razvio karakteristike posebno narodne individualnosti i posebne nacije. Za Srbe se kaže da su “južnoslovenski narod, veoma blizak Hrvatima, Muslimanima i Crnogorcima”.[15] Savo Fatić, potpredsjednik takozvane, i po svemu nelegalne i nelegitimne Podgoričke skupštine koja je nasilno ukinula crnogorsku državu i pripojila je Srbiji 1918. godine besjedi. “Mi od danas nijesmo više Crnogorci, nego Srbi”.
Poznato je da ni jedan srpski Ustav kao najveći akt države ne tretira Crnogorce Srbima (čak ih i ne pominje, pa ni one koji žive u Srbiji). U svim srpskim ustavima (turske provincije Srbije iz 1835. godine, Kneževine Srbije iz 1838. i 1869. godine, Kraljevine Srbije iz 1888, 1901. i 1903. godine, Narodne Republike Srbije iz 1947. godine, Socijalističek Republike Srbije iz 1975. godine, republike Srbije iz 1990. godine i nezavisne države Republike Srbije iz 2006. godine) ni u jednoj odrednici se ne pominju Crnogorci kao narod, a ni kao pripadnici srpstva.
Slobodan Milošević, bivši predsjednik Republike Srbije i predsjednik Savezne Republike Jugoslavije javno je govorio da je “crnogorska nacija fakticitet”. U saopštenju sa zajedničke sjednice Predsjedništva Socijalističke Republike Srbije i Predsjedništva CK SK Srbije 1988. godine se kaže: “Crnogorski narod ima svoju državu i tradiciju državnosti… Crnogorski narod je istorijski potvrdio svoj integritet i kroz svoju kulturu, tradiciju, naciju i državu. Duga je tradicija saradnje, prijateljstva i zajedničkog života crnogorskog i srpskog naroda… Negiranje crnogorske nacije i Socijalističke Republike Crne Gore, kao države crnogorskog naroda, reakcirano je i predstavlja neprijateljski postupak”.[16]
(Fragment iz knjige Crna Gora i Srbija, Berane, 2011.)"
http://www.selo-velika.me/?p=227
 
Gomila gluposti od kojih je većina već opovrgnuta ovde tako da ova dva posta i ne zaslužuju previše pažnje.
Ovde je izneseno bukvalno na desetine dokumenata i zapisa (često i slike samih originala) crnogorskih vladara koji nedvosmisleno potvrđuju srpske korene Crnogoraca i Crne Gore, kao i gajenje srpskih nacionalnih kultova na njenoj teritoriji.

Smešna je tvrdnja da Sveti Petar Cetinjski spominje samo Crnogorce u svojim pismima i obraćanjima, jer to nije tačno.
I ne čudite se, moj dragi oče arhimandrite. Mi smo Srbi takovi ...
(Iz poslanice arhim. Arseniju Gagoviću, 1804. g.)
Ja znam vaše biće i sostojanije i vašu uboštinu i siromaštinu u koju se nahodite, ali je ono srpska Crkva svega slaveno-serpskoga naroda i mati svijeh srpskijeh crkavah, u koju su patrijari naši stojali i koju su cari naši ogradili.
(Iz poslanice Crnogorcima i Brđanima, 1822. g.)

I da spominje stalno samo Crnogorce ja ne vidim u tome ništa sporno, jer čovek je bio duhovni i svetovni vladar pre svega Crnogoraca.
To su bili njegovi podanici.

Autor piše da ni jedan Ustav Srbije od 1835. do danas ne spominje Crnogorce.
Ja zaista ne znam zašto bi neki Ustav, kao najviši zakonski i pravni akt bio u obavezi da vodi debatu o poreklu Crnogoraca.
Pa nije to istorijski udžbenik pobogu!
I na kraju autor teksta zaključuje da Ustavi Srbije ne tretiraju Crnogorce ni kao Srbe, ali ni kao poseban narod, pa se postavlja pitanje zašto je autor uopšte onda i spominjao sve to kada ova činjenica niti potvrđuje, niti opovrgava njegova uverenja?
Zaista u Crnoj Gori svaki idioti daju sebi za pravo da pišu o istoriji koji u ''hodu'' izmšljaju ovakve ''argumente'' s namerom da bi ih nagomilali i da bi mogli reći ''evo koliko dokaza imamo'', a većinu tih ''dokaza'' ni osmogodišnje dete ne bi tek tako svarilo.

Što se tiče Sava Fatića već je objašnjeno ovde nekoliko puta da on govori o Srbima (kao o stanovnicima Srbije) i Crnogorcima (kao o stanovnicima Crne Gore) po političkoj podeli, a ne po etničkoj. Na kraju krajeva skupština na kojoj je Fatić to izjavio se zvala ''Velika narodna skupština srpskog naroda u Crnoj Gori'' što znači da je Fatić kao poslanik na toj skupštini predstavljao upravo srpski narod u Crnoj Gori, ali autor očigledno je zaboravio ili namerno ignoriše tu ''sitnu'' činjenicu.

Što se tiče ovih ranijih podela gde su se Srbi i Crnogorci spominjali kao posebni narodi to je upravo ta podela na koju je Savo Fatić i mislio - politička.
Pre nacionalnog buđenja koje je zahvatilo celu Evropu u 19. veku akcenat se nije stavljao toliko na etničku pripadnost već na političku/teritorijalnu i versku.
Pa su tako pod Srbima do tada podrazumevani pre svega stanovnici geografske ili prirodne Srbije, dok su se za ostale Srbe koristili neki specifičniji nazivi.
Recimo Srbi u Vojvodini i Slavoniji su nazivani Racima ili Rašanima i često se pravila razlika između njih i Srba (iz Srbije).
Privilegije koje je zvaničan Beč davao Srbima severno od Save i Dunava su bile privilegije ''naciji ilirsko-raškoj'', a ne srpskoj.
Srbi i Raci su se spominjali često i kao dve zasebne grupe, ali ja još nisam čuo da neko negira da su Srbi u Vojvodini zaista Srbi i da su nekog drugog porekla.
 
A evo predavanje koje je gospodin Komar održao u Herceg Novom upravo zbog te Šukovićeve tvrdnje.
Komar citira upravo pisma i druga dokumenta pre 19. veka koji svedoče o prisustvu Srba ne samo u Boki, već i generalno u Crnoj Gori.
Citira i neka dokumenta koja svedoče o prisustvu Srba u srednjem veku na prostoru Bosne, Hercegovine, Srema i Slavonije.
Izgleda da je snimak skraćen jer je rekao da će nakon predavanja projektom pokazati originale dokumenata, ali to nije prikazano.
Na Fejsbuku je napisao da snimak traje oko 50 minuta, a ovaj traje samo 34.
Možda ima još neki. Ako neko zna neka postavi link.

 
Ove godine se navršava 100 godina od završetka Prvog svetskog rata i oslobođenja/okupacije Crne Gore od strane vojske Srbije. Možda upravo vođeni tim jubilejem vlada Crne Gore i neke crnogorske organizacije su sprovele i sprovode razne akcije kojim iskazuju svoje mišljenje o tom (ne)slavnom događaju, pokušavajući što više da osude taj događaj.
I kao rezultat svega toga dobili smo postere po gradovima Crne Gore gde su srpski vojnici prikazani kao okupatori, palikuće i teroristi i na kojima se navodi kako je srpska vojska pobila na hiljade ljudi i zapalila na hiljade kuća, kako su žene silovane i šta sve ne.
S druge strane dobili smo i najavu da skupština Crne Gore planira da poništi odluke Podgoričke skupštine (nisam znao da istorija može da se poništi i izbriše), da će država uzeti pod svoje sve crkve i manastire SPC-e (što CPC svakako pozdravlja), da će se novčano kažnjavati svako ko ne ustane na intoniranje himne koju je napisao poznati srbofob, fašista i antisemita Sekula Drljević.
Da ne spominjem i sve glasniju priču oko dobijanja (ili kako bi neki rekli povratka) autokefalnog statusa Crnogorske Pravoslavne Crkve čime bi Srpska Pravoslavna Crkva (Mitropolija crnogorsko-primorska) postala višak, pa čak i uljez u Crnoj Gori.

E sad otkud odjednom tolika promena raspoloženja i identiteta među Crnogorcima? Da li su Crnogorci oduvek bili poseban narod ili se potreba za tom posebnošću javila upravo nakon preuzimanja kontrole nad Crnom Gorom od strane Karađorđevića i pojavom zelenaša i bjelaša?
Ili je bilo kako crnogorski istoričar Živko Andrijašević kaže - da su crnogorski vladari, a posebno kralj Nikola, bili samo politički Srbi, odnosno da su iščekivali povratak srpskog Carstva kojeg bi i oni bili deo, iako su bili svesni svoje posebnosti. Ali to je valjda bio neki viši cilj, pogotovo ako je postojala mogućnost da crnogorska dinastija preuzme vlast nad tom velikom srpskom državom.

I još jedno pitanje malo van ovog koloseka - zašto Porfirogenit ne ubraja Duklju među srpske zemlje?
ja cu ti iz prve odgovorim sugradjanine

kao srbin odande, porjeklom iz plemena piperi

srbi su bili i prije nemanjica za koje si ti ucen da su pocetak srpstva, cak je i papo priznao krunu duklje... i da bila je to srpska zemlja, prva priznata od cak i od pape...


dolina zete prva sprpska drzava, svi su srbi iz crne gore...


dakle, sto se tice prvog sv rata, moras imati u vidu oko cega je bio problem...

prvo moras priznati da su srbi iz cg 1916 stupivsi u rat sa austrougarskom (do tad je nikola vesto koketirao i izbegavao sukob) DALI ODSTUPNICU NAJVAZNIJU SRBIMA, VOJSKI, KRALJU SKUPSTINI KOJA JE SVA KRENULA U PROBOJ PRKEO ALBANIJE...

srbima u cg je nudjeno od austrougarske mnogo blagodeti da ne udje u rat i ne da prolazak srpskoj vojsci dok je austrougarska goni...

srbi iz cg su stali ispred austrougarske i dali odsutpnicu, dok je vojska srbije prebegla tuda a kralj aleksandar nije ostavio n ijednog vojnika u pomoc srbima iz cg, ili crnogorcima (geografski naziv) ...

SA NAMEROM!

posto je imao u glavi poslerata usra.nu jugoslaviju ZNAO JE DA SRBI U CG IMAJU SOVJU MONARHIJU I DA SU JOJ ODANI, I AKO SU U BRATSKIM ODNOSIMA SA BRACOM IZ SRBIJE IDA NEBI RUSILI TU MONARHIJU. MEDJUTIM NEMA MESTA ZA DVA KRALJA U JUGOSLAIVJI KOJU CE ALEKSANDAR SACINITI SA USTASAMA I ZLOBENCIMA...

znao je da su crnogorci vrlo ponosan dican narod ratoboran i odan monanrhiji i da nece olak orusiti monarhiju zarad neke brtaske drzave sa rvatskim otpadom...


zato je iskoristio bratsku ljubav crnogoraca koji su dali odstupnicu na MOJKOVCU I KOLASINU DOK JE SRPSKA VOJSKA BJEZALA...

TU JE PREZIVEO JEDAN OD CETRI CRNOGORCA PO PROCENTIMA... DESETKOVANA JE TU CRNA GORA, ALI EJ JUNACKI ODRADILA POSAO I SRPSKA VOJSKA JE UTEKLA AUSTROUGARSKOJ...

tak odesetkovani su po zavrsteku rata bili lak plen... one koj isu bili za dinstaiju petrovica aleksandar je hapsio, da silovlai su im zene zandari...

ne kazem da su svi srbi u cg tamo 1919 za vreme krvavog bozica bili na strani protiv srbije i jugoslaivje ali dobar deo jeste a dobar deo je presao vecini tj narodu srbije...


KAKO JE ZAVRSILA JUGOSLAIVJA I ALEKSANDARR ZNAMO... EBALA GA JUGOSLAVIJA...


no ovo danas, su *********, krimosi olos otpad, a krimos nema naciju... to moras razlikovati...


ja sam eto dosao u ns , i iz ns 1993 posao na ozren ko dobrovoljac...u vojsku rs ... za srpsku... za narod nasp rkeo drine... dve rane imam na sebi ...

ja znam da sam srbin, i da ce crna gora kadtad opet biti srpska... trenutno je u cg kriza identiteta gde su deca ono sto im nisu ibli roditelji... danas su to reicm ocrnogorci kojima su pretci bili srbi , krsteni u srpskoj crkvi...


crna gora kao drzava ne treba da smeta srbinu, jer je to daleka tradiciaj jos od duklje... i njegosj e bio vlaidka cg ali je bio srbin po izjavi , i u bratskim odnosima sa srbijom...


dok su ovde bili turci tamo je bio niakd pokoreni deo... ovo danas su odrodi izdjanici...

na referendumu je milo dobio 55 %, taman kolko mu trebalo... kradja...

dozvolio je glasanje siptarima, bal.ijama ustasama a nama koji sm orodjeni u cg nije! dozvolio je onima iz cg koji su u srbiji manje od tri god, jer oni nisu kako veli srbijanizirani...


dakle oduzeo nam je pravo glasa koje imam rodjenjem i projeklom kkao crnogorac, srbin iz cg...


tada je srbija morala da zastiti nas i nase pravo i trazi pred svetom postovnaje toga!

jer na referendumu je glasalo 400 000 , a nas u sbriji sa pravom glasa, koji smo rodjeni dolje ima 250 000... kada bi racunali nasu djecu, onda smo tri put brojniji od cg dolje...


zato ne brini ti za te price *********a...


cg je srpska oduvjek bila...


brini se ti za pascad ovu "mladi antifasisti" koji po nalogu canka napadose nedavno maitju beckovica...


tu ti zabij nosinu...
 
Još jedan primer hvatanja Darka Šukovića u laži.
Naime naš dobro poznati i dragi voditelj Darko je u jednoj svojoj emisiji pre nekoliko godina pozivajući se na radove i istraživanja Gorana Komara izjavio da do 19. veka u Boki nije bilo Srba.
Da vidimo šta sam Goran Komar kaže na tu tvrdnju.
Od 3:42 do 9:38

sukovic je obican brav neslani...
 
Upravo sam slušajući Andrijaševića i presekao da otvorim temu o ovome. Moram da priznam da mi je bilo zanimljivo ga slušati. Govorio je skroz razumljivo, nepristrasno, iskreno... sve dok ga onaj Šuković nije pitao otkud srpstvo među Crnogorcima.
E tu me je razočarao, jer je krenuo sa pričom kako je tada prosečni Crnogorac bio nepismen, još uvek je verovao da je Zemlja ravna ploča, pa ga nije bilo teško ubediti iz ovog ili onog razloga da je Srbin.
Ali opet Andrijašević je za onog nesrećnog Novaka Adžića profesionalac. Istoričara u pokušaju Ćosovića da i ne spominjem.

A zanimljivo mi je ovo da je Andrijašević bio ubeđen da procenat Srba u Crnoj Gori konstantno raste, pa je čak uzimao i procente glasanja na referendumu 2006. kao neki reprezent nacionalne strukture u Crnoj Gori po kojem bi procenat Srba još više porastao u odnosu na popis iz 2003.
Procenat Srba bi verovatno i nastavio da raste da je zajednička država opstala, ali je već na sledećem popisu 2011. procenat Srba spao sa 32% na 28.7% i bojim se da će u budućnosti samo i opadati i da će se crnogorski nacionalni korpus širiti na račun srpskog.
Mislim da će na popisu 2021. Srba biti jedva preko 20%.

Jaku propagandnu mašineriju Crnogorci imaju iza sebe, a diskriminaciju koju sistematski sve vidljivije sprovode da ne spominjem.
Bukvalno se stvara atmosfera da su Srbi gosti u Crnoj Gori, da su nepoželjni, okupatori, agresori i šta sve ne.
imaju amsineirju zapada, koji je time rzadvoji srpski narod!

da bi pokazao kako eto cgp riiznala kosovo...

to je farsa razdvajanja srba, od sekule drljevica, proustase i tita koj ije 1945 dao im naciju!


da odvoje pravu kolevku srba!


jer niej kolevka kosovo vec cg...

sto se kosova tice, cg priznala kosova a od srpskog zivlja na kosovu 70 % behu iz cg!!!

bruka...


sve cine ali zalud...


vidi ovo, zanimljivo je koliko procenata govori srpskim jezikom u cg...


i ********* i srbi , glasae, ispalo je 80 %... pa ti vidji...

a milo posle uvodi slovo š... jes da mi govorimo recimo šjutra umejsto sjutra... al ito jezargonski


niko tako ne pise...
 
Znači ti si poreklom iz Pipera gde je srpstvo gotovo ugašeno, ali si zato imao obraza da mene uhodiš i objašnjavaš mi kako Srbi iz Vojvodine ne vrede ništa.
Prvo kreni od svog dvorišta, ubedi svoje rođake da su Srbi pa onda drži nama predavanja o srpstvu, ko su pravi Srbi i kako treba da se ponašamo.
necemo se svadjati sugradjanine


vecina srba iz vojvodine su bilo ti milo il krivo, odavno psotali podrepasi, austrougarski, prodavsi slovo ic, i ratovavsi u plavoj uniformi dok su ovi prkeo drine dosli dobrovoljno da krvavre za srbiju, odbivsi da idu ratovati protiv brace dok tvoji srbi iz vojvodine mnogi ratovaseu plavoj uniformi... icnjenice...


o piperima i crnoj gori mozes lajati, zbog trenutne cinjenice koja je vise nego sramotna...


vidi, u I sv ratu moj pradjed iz bosne po majci, je dosao dobrovoljn ou srbiju i ratovao za nju dobio ordenje i kolonizaciju u vojvodini, dje je potom goloruk vezan bacen u zalednjenu tisu sa zenom 1942... tad su najvise stradali bas ti "dodjosi"... ok i domaic srbi ali su se ti domaci mnogi sa vezama kod domacih madjara dobro snasli...


sin nejgovm oj djed je npsioc spomenic partizanske sa rranom na tjelu... ocevi u cg behu cetnici kod djurisica, sot po meni nije nimalo slavno...

otac bese dobrovoljac u ratu kod dubrovnika i potom u foci i hercegovini 1992 a ja 1993 kod ozrena sa dvije rane...

sa pravom ti mogu pricati o srpstvu!


u suprotnom ti pokazi svoje rane i oceve...

ALI NECEMO SE SVADJATI.

tvoji "Mladi antifasisti" srbi iz vojvodine toboz a u stvari cankova olos i rvati madjari ili lalosi, kojimaj e ustasa blizi su eto nedavno vredjali maitju beckovica , ISTAKNUTOG SRBINA , CLANA SANU, JEDNOG OD NAJVECIH SRBA DANAS, KOJI JE SUPARNIK MILOGORCIMA!!!


a vredjase ga u ns nedavno...


vidji, ja znam ko sam, srbin sam. ono dolje od nas srba iz cg, je odrod, krimoski dio, olos, a krimos nema naciju...

dele se na dva klana... ne na nacije...

oni imaju potporu albanaca rvata muslimana i tako andjacase srbe cestite uz zapad na prevaru ...

NO UPAMTI, NISU SRBI ODNEMANJCIA , VEC OD MNOGO RANIJE, IZ DUKLJE...CUVENA JE SRPSKA ZEMLJA U DOLINI ZETE OD DAVNINA...


a da nas dodjosa ovdje nema, i tebi b ise brzo ugasio trag...


pa stoga ne podsmevaj se nasoj nesreci dolje...


jer to je itvoja nesreca ako si sbrin, posTO je zapAD jos od drljevica i tita cinio sve da razdvoji dva oka u glavi i podjel isrbe na srbe i crnogorce, sto je glupost...


AJMO OVAKO, TEMA TI JE DOBRA POSTUJEM JE...


NASTVAI SA NJOM ALI pravu si istinu cuo... sve ostalo ej prdenje... ja sam ti prenio kako jes, i desavanja posle I sv rata i sukoba oko krvavoga bozica ...


SRBI SMO MI NO STO SMO KO I NJEGOS... UPAMTI NAJPRVIJI BESMO SRBI! NAJPRVIJI!!!


a ovo danas, dobro nas usrase ovi ********* Bogo mi...
 

Dakle kada ti omalovažavaš većinu Srba iz Vojvodine ti jednostavno iznosiš činjenice. A kada ja pričam o Piperima ja ''lajem''.
Možeš pričati o vojvođanskim Srbima koliko hoćeš, ali oni su barem zadržali svoj srpski identitet iako su najveći deo istorije živeli pod tuđim vladarima.
S druge strane tvoji Piperi, kao slobodni ljudi i svoji na svome su se odrekli svog srpskog identiteta samo zato jer im je tako došlo.
Zato nemaš pravo ikome išta da spočitavaš.

Nikakvi moji nisu vređali i zabranjivali Matiju. Prestani da lažeš i da mi imputiraš takve stvari.

A što se tiče toga kako su prolazili starosedeoci u Drugom svetskom ratu i ko se i koliko žrtvovao za srpstvo poslaću ti privatnu poruku da ne spamujem previše i da ne ispadne da patetišem ovde.
 
Ako neko pronađe sliku originala neka postavi.

Ko je živio u Morači 1399. godine?

Piše: Goran Komar

Poslednje godine 14. vijeka još su traženi oni koji su sa Kosova odvedeni u tursku zemlju. Te godine Dubrovčani su uputili zvanično pismo turskom vojvodi Pašaitu, Muratovom vojskovođi koji bijaše namjesnikom u Skoplju. Ovdje nije mjesto za iscrpnija komentarisanja i analize ovog pisma. Mi ga, kao i sve ostale članke tokom 2016. godine, pružamo čitaocima uvaženog Portala samo s jednom namjerom: da na jednostavan i neoboriv način pokažemo najprije mladima u svome narodu kako se lako odgovara konvertitskom špicu koji je kroz nedavnu istoriju Srba upravljan na stotinu mjesta i stotinu načina ka Srbima u zapadnim krajinama, Bosni, Hercegovini, Hrvatskoj i Crnoj Gori.


Dubrovnik vojvodi Pašaitu
Pismo je sačuvano u prepisu dubrovačkog kancelara Ruska Hristoforovića pod. Br. 35. Nastalo je u poslednjoj godini 14. vijeka.

„Mnogopočtenomu velikomu vojevodi Pašaitu od vladuštago dubrovčkoga kneza i od vse opkine, mnogo srd(a)čno pozdravljenije. Knjigu tvoju primismo i razumjesmo u kojoj nam vaša ljubav piše ovakozi. Oto vam poslah knjige i vam govoru da posiljate svoje trgovce u Srblje na Moraču i na Lim da gredu. A daju vjeru g(ospo)d(i)na c(a)ra velikoga Pajazita imaju vojvode Pašaita osven prave c(a)rine i ne nepravde da ni ni jedne. Ako li se u tozi ne vjerujete, a vi nam r(e)cite da vi damo od Srbalj koga vi vjerujete po kom kjete hoditi slobodno da je vam dobro i da je i nam dobro. I temzi ponosnikom da je vjera do Morače ko(j)i hte ponesti iz Dubrovnika i kto im zabavi gdje ako je Turčin da mu se glava osječe, ako li Srbin da mu se glava usječe. I kako vi se vidi, jer vi dobro govoru posilite k m(e)ni dobra človjeka ili odpišite na vsem više pisannomu. Vašoj ljub(o)vi po sem listu odgovaramo, jer vaša ljubov po sem listu odgovaramo, a jer vaša ljubov piše i objetuje vjeru i vsakoj dobri zakon i slobodštine našijem trgovcem. Na tom zahvaljujemo i B(o)g da vi jer smo mi o(d)brali tebe megju inijem za mnogo ljubima prijatelja, a amali smo zašto.“
 

Back
Top