"Bečko-berlinska škola" vs novoromantičari II

Ne postoji razlika između predaje i dobrovoljne promene strane. Nije niko organizovano otišao u Srbiju i pozvao Dušana da dođe, već je reč o klasičnoj predaji.

Volim da povlačim često neke paralele iz popularne kulture, tako da ću sada povući sa Igrom prestola. Ta serija je, bez obzira na fantazijske elemente, izuzetno realistično prikazala neke aspekte koji prilično autentično odgovaraju srednjovekovnom evropskom društvu. Jedan od njih jeste i ponašanje vlastele. Kada je Rob Stark sazvao stegonoše, oduševljeno su krenuli u rat protiv Krune. Međutim, kada je Džon Snežni hteo da svrgne Boltonove i povrati Sever za Starkove, gotovo niko nije želeo da mu pomogne. Svi su poginuli glave, pa čak i sa prezirom odgovorili, uprkos svemu što je Rus priredio u Blizancima, na Krvavom venčanju. No, nakon što je uprkos očekivanjima pobedio, svi su potrčali sa mu se šlihtaju, do te mere da su ga izabrali čak za samostalnog Kralja-na-severu, samo da bi im bila oproštena njihova ružna prošlost. Karstarci su, bez obzira na to što se radi o porodici najbližoj Starkovima, zbog onoga što je matorom Karstarku bila odrubljena glava bili najviše uz krvničke i izdajničke Boltonove. Pa onda, onog momenta kad su osetili slabost, krenuli su da ga kritikuju i ukazuju naznake da su možda napravili loš izbor, u Sansi videći priliku da zaštite svoje interese.

Elem, da ne dužim previše i da me ne zeza neko da tražim paralele u fantaziji. Možda je još bolji primer Carstvo nebesko Ridlija Skota. Kada se Saladin približio sa svojom vojskom Jerusalimu i grdna sudbina izgledala neizbežna, u polemici šta činiti reče jedan: convert now, repent later, dok ga Balijan I Ibelin cinično posmatra.

Ban Stjepan II je vrlo brzo, bez ikakvih poteškoća, povratio sve što je Dušan bio zauzeo, kako bi se srpska vojska povlačila. Sa relativnom lakoćom je povratio i humske krajeve, izbijajući ponovo na morske obale. Takva je bila situacija da se Dušan pred smrt pripremao za novi rat, protiv Tvrtka, u čemu ga je smrt omela. Dakle, vrlo je očigledno da su feudalci, kojima je prioritet bio zaštita njihovog ekonomskog i sudskog imuniteta, kao i uobičajeno priznali osvajača koji se pojavio, a onda otpriznali kada se povukao.

Ko pokušava da vrši nekakve projekcije iz današnjeg vremena na ta, činio ni ništa drugo do suštog anahronizma. Tome o čemu Kole11 priča, Florin Kurta bi se itekako nasmejao i odbacio to kao 19-vekovne zablude i pokušaj nekakvih romantičnih konstrukcija. Neki ljudi zamišljaju da su ljudi u sred XIV stoleća razmišljali o nacionalnom interesu kao da je reč o nekakvim modernim nacionalnim državama. Zamišljati da je bosansko plemstvo da priželjkivanjem gledalo na srpskog monarha s one strane Drine, želeći da padne pod njegovu vlast posle nekoliko vekova i sve vreme održavajući tu misao, kao da bi to bilo tobože nekakvo oslobođenje, potpuno je neosnovana zamisao, koja je lišena konteksta srednjovekovnog čoveka i feudalnog mentaliteta.
Е управо феудални менталитет је заблуда српске историографије. Срби су народ немају ни у Средњем веку ни феудални ни капитслистички менталитет. Немања није грчки феудалац који се у једном тренутку осетио моћним па ударио на Византију да прошири свој утицај, а народ на тим територијама нико ништа и не пита они ћуте к’о овце и блеја. Немања је Карађорђе а Ромеји су Турци! Каже био вазал цара Манојла, па као незахвалник кренуо да руши Византију. Па шта онда?! И Милош је добио Хатишериф и огроман степен аутономије, па је’л требало да стане на томе, је’л је он незахвалник према Турцима, што је хтео више? !Босна је била на северу под Драгутином доле Хум под Милутином. То су земље које су већ биле српске, само што је један локални великаш се осамосталио уздигао уз помоћ Шубића, које је потом издао и прешао на угарску страну. Прелази на католичанство и дозвољава улазак фрањеваца. Угарска сматра да Бисна припада њој, након смрти Владислава, Драгутиновог сина.

Ништа Котроманић није повратио и где си ископао податак да се Душан припремао да ратује са Твртком?! Душан је победио Лудовика Анжујског и папа Иноћентије га у були назива rex Rasciae et Sclavoniae (и Милутинове Рашке државе и Драгутинових земаља под Угарском). Доле на југу Душан након смрти преузима Шубићеве земље у целости након смрти Младена Шубића и то остаје тако и након његове смрти све до 1356. године, када Клис и Скрадин откупљују Млечани од Уроша, или Клис одузимају Угари. Клисом управља Палман Брахт, Скрадином Ђураш Илијић, родоначелник династије Црнијевића. Западније су кнежеви Крбаве Курјаковићи који признају Душанову врховну власт. Тачније, Гргур Курјаковић је удеони великаш српске краљевине, још од Милутина и није никакав Хрват или католик већ Србин православац. Влада Крбавом, Плитвицама, Небљусом (у средњем току Уне), Ликом и Бужимом. Излази на море негде код Карлобага. До њега су Неличићи који држе Книн. Његова сестра Владислава (хрвати је прекрстили у Вјекославу!), влада Книном у удата је у Нелипчиће.

“Хрват” Гргур је овлашћен од Душана да поставља управнике по тврђави Скопље пи Македонији. О њему ни помена у нашој историографији, а рецимо Нада Клаић када је писала опсежно дело о Курјаковићима “хрватским” великашима, Гргура је једноставно заобишла. Сада га Хрвати помињу., али изостављају из његове биографије једну кратку епизоду и то: да је као Душанов удеони великаш ставио свој потпис на уговор којим Душан продаје Дубровчанима Рат, Стон и Пељешац 1333. године, потписао се човек одмах испод жупана Вратка (Југ-Богдана, оца царице Милице) са све епископом призренским Арсенијем. Хрват и још католик поставља кастелане по Скопљу. Толико о искрености наших историчара!
 
Ne postoji razlika između predaje i dobrovoljne promene strane. Nije niko organizovano otišao u Srbiju i pozvao Dušana da dođe, već je reč o klasičnoj predaji.

Volim da povlačim često neke paralele iz popularne kulture, tako da ću sada povući sa Igrom prestola. Ta serija je, bez obzira na fantazijske elemente, izuzetno realistično prikazala neke aspekte koji prilično autentično odgovaraju srednjovekovnom evropskom društvu. Jedan od njih jeste i ponašanje vlastele. Kada je Rob Stark sazvao stegonoše, oduševljeno su krenuli u rat protiv Krune. Međutim, kada je Džon Snežni hteo da svrgne Boltonove i povrati Sever za Starkove, gotovo niko nije želeo da mu pomogne. Svi su poginuli glave, pa čak i sa prezirom odgovorili, uprkos svemu što je Rus priredio u Blizancima, na Krvavom venčanju. No, nakon što je uprkos očekivanjima pobedio, svi su potrčali sa mu se šlihtaju, do te mere da su ga izabrali čak za samostalnog Kralja-na-severu, samo da bi im bila oproštena njihova ružna prošlost. Karstarci su, bez obzira na to što se radi o porodici najbližoj Starkovima, zbog onoga što je matorom Karstarku bila odrubljena glava bili najviše uz krvničke i izdajničke Boltonove. Pa onda, onog momenta kad su osetili slabost, krenuli su da ga kritikuju i ukazuju naznake da su možda napravili loš izbor, u Sansi videći priliku da zaštite svoje interese.

Elem, da ne dužim previše i da me ne zeza neko da tražim paralele u fantaziji. Možda je još bolji primer Carstvo nebesko Ridlija Skota. Kada se Saladin približio sa svojom vojskom Jerusalimu i grdna sudbina izgledala neizbežna, u polemici šta činiti reče jedan: convert now, repent later, dok ga Balijan I Ibelin cinično posmatra.

Ban Stjepan II je vrlo brzo, bez ikakvih poteškoća, povratio sve što je Dušan bio zauzeo, kako bi se srpska vojska povlačila. Sa relativnom lakoćom je povratio i humske krajeve, izbijajući ponovo na morske obale. Takva je bila situacija da se Dušan pred smrt pripremao za novi rat, protiv Tvrtka, u čemu ga je smrt omela. Dakle, vrlo je očigledno da su feudalci, kojima je prioritet bio zaštita njihovog ekonomskog i sudskog imuniteta, kao i uobičajeno priznali osvajača koji se pojavio, a onda otpriznali kada se povukao.

Ko pokušava da vrši nekakve projekcije iz današnjeg vremena na ta, činio ni ništa drugo do suštog anahronizma. Tome o čemu Kole11 priča, Florin Kurta bi se itekako nasmejao i odbacio to kao 19-vekovne zablude i pokušaj nekakvih romantičnih konstrukcija. Neki ljudi zamišljaju da su ljudi u sred XIV stoleća razmišljali o nacionalnom interesu kao da je reč o nekakvim modernim nacionalnim državama. Zamišljati da je bosansko plemstvo da priželjkivanjem gledalo na srpskog monarha s one strane Drine, želeći da padne pod njegovu vlast posle nekoliko vekova i sve vreme održavajući tu misao, kao da bi to bilo tobože nekakvo oslobođenje, potpuno je neosnovana zamisao, koja je lišena konteksta srednjovekovnog čoveka i feudalnog mentaliteta.
Nisi u pravu.
 
Ne postoji razlika između predaje i dobrovoljne promene strane. Nije niko organizovano otišao u Srbiju i pozvao Dušana da dođe, već je reč o klasičnoj predaji.

Volim da povlačim često neke paralele iz popularne kulture, tako da ću sada povući sa Igrom prestola. Ta serija je, bez obzira na fantazijske elemente, izuzetno realistično prikazala neke aspekte koji prilično autentično odgovaraju srednjovekovnom evropskom društvu. Jedan od njih jeste i ponašanje vlastele. Kada je Rob Stark sazvao stegonoše, oduševljeno su krenuli u rat protiv Krune. Međutim, kada je Džon Snežni hteo da svrgne Boltonove i povrati Sever za Starkove, gotovo niko nije želeo da mu pomogne. Svi su poginuli glave, pa čak i sa prezirom odgovorili, uprkos svemu što je Rus priredio u Blizancima, na Krvavom venčanju. No, nakon što je uprkos očekivanjima pobedio, svi su potrčali sa mu se šlihtaju, do te mere da su ga izabrali čak za samostalnog Kralja-na-severu, samo da bi im bila oproštena njihova ružna prošlost. Karstarci su, bez obzira na to što se radi o porodici najbližoj Starkovima, zbog onoga što je matorom Karstarku bila odrubljena glava bili najviše uz krvničke i izdajničke Boltonove. Pa onda, onog momenta kad su osetili slabost, krenuli su da ga kritikuju i ukazuju naznake da su možda napravili loš izbor, u Sansi videći priliku da zaštite svoje interese.

Elem, da ne dužim previše i da me ne zeza neko da tražim paralele u fantaziji. Možda je još bolji primer Carstvo nebesko Ridlija Skota. Kada se Saladin približio sa svojom vojskom Jerusalimu i grdna sudbina izgledala neizbežna, u polemici šta činiti reče jedan: convert now, repent later, dok ga Balijan I Ibelin cinično posmatra.

Ban Stjepan II je vrlo brzo, bez ikakvih poteškoća, povratio sve što je Dušan bio zauzeo, kako bi se srpska vojska povlačila. Sa relativnom lakoćom je povratio i humske krajeve, izbijajući ponovo na morske obale. Takva je bila situacija da se Dušan pred smrt pripremao za novi rat, protiv Tvrtka, u čemu ga je smrt omela. Dakle, vrlo je očigledno da su feudalci, kojima je prioritet bio zaštita njihovog ekonomskog i sudskog imuniteta, kao i uobičajeno priznali osvajača koji se pojavio, a onda otpriznali kada se povukao.

Ko pokušava da vrši nekakve projekcije iz današnjeg vremena na ta, činio ni ništa drugo do suštog anahronizma. Tome o čemu Kole11 priča, Florin Kurta bi se itekako nasmejao i odbacio to kao 19-vekovne zablude i pokušaj nekakvih romantičnih konstrukcija. Neki ljudi zamišljaju da su ljudi u sred XIV stoleća razmišljali o nacionalnom interesu kao da je reč o nekakvim modernim nacionalnim državama. Zamišljati da je bosansko plemstvo da priželjkivanjem gledalo na srpskog monarha s one strane Drine, želeći da padne pod njegovu vlast posle nekoliko vekova i sve vreme održavajući tu misao, kao da bi to bilo tobože nekakvo oslobođenje, potpuno je neosnovana zamisao, koja je lišena konteksta srednjovekovnog čoveka i feudalnog mentaliteta.
https://books.google.rs/books?id=-K...ce=gbs_ge_summary_r&cad=0#v=onepage&q&f=false

Ево скини Миклошића, страна 103-104. Код Миклошића стоји 1325 recte 1333. што значи да овај уговор није саставио Душан, већ Дечански 1325. године, а Душан се само обавезао да реализује преузете уговорне обавезе свога оца. Курјаковић је већ тада био у активној улози на српском двору.

https://books.google.rs/books?id=E0...XE2aQKHc-tBEEQ6AF6BAgVEAI#v=onepage&q&f=false

А овде ћеш да скинеш зборник Византолошког института САНУ из 1995. године и да прочиташ научни рад професора Др. Марка Шуице (страна 163-173). Ето тако се наша историографија свесно ослобађала одређених етничких простора, да би се у те пукотине увлачили Хрвати, кије ниједан српски и ромејски извор за 200 година постојања немањићке Србије не помиње.

П.С. Није Нада, него Вјекослав Клаић, 1898. година.
 

Takvo komentarisanje je, bukvalno, spamovanje teme. Ukoliko smatraš da nisam u pravu, navedi na šta misliš tačno, barem.

Nije problem i u praktičnom smislu pružiti potporu onome što sam napisao; uz izuzetke vezane za pojedine primere humske vlastele, ovo je bilo u poznosrednjovekovnoj Bosni pravilo:

Када је реч о обласним господарима и босанском племству, чија се дипломатичка пракса може пратити од последњих деценија XIV столећа, а у већој мери током XV века, дâ се приметити да махом изостају помени српског имена (Срба, Србије, Рашке) у њиховим исправама. Они су своје традиције везивали пре свега за чланове својих породица, своје моћне претходнике, али и за припадност највишем племству босанске државе тј. босанског русага. Готово никога од њих нису интересовале српске државне традиције, нити владарска идеологија какву су осмислили Котроманићи под Твртком I. Они су се пре ослањали на поредак који је постојао од времена бана Стјепана II Котроманића, у коме су водећи племићи били добри Бошњани, добри Усорани итд. и чланови сабора као једне од водећих државних установа.

http://srbiubih.com/wp-content/uploads/2019/07/Pomeni_srpskog_imena_u_srednjovekovnim_b.pdf

Da je bilo iole drugačije, a što uopšte nije ni za očekivati, ne bi bila ni ovakva situacija tj. ne bi bosanskom plemstvu (sa pojedinim izuzecima iz krajeva Huma) srpska državna tradicija bila nešto potpuno nebitno.
 
Takvo komentarisanje je, bukvalno, spamovanje teme. Ukoliko smatraš da nisam u pravu, navedi na šta misliš tačno, barem.

Nije problem i u praktičnom smislu pružiti potporu onome što sam napisao; uz izuzetke vezane za pojedine primere humske vlastele, ovo je bilo u poznosrednjovekovnoj Bosni pravilo:

Када је реч о обласним господарима и босанском племству, чија се дипломатичка пракса може пратити од последњих деценија XIV столећа, а у већој мери током XV века, дâ се приметити да махом изостају помени српског имена (Срба, Србије, Рашке) у њиховим исправама. Они су своје традиције везивали пре свега за чланове својих породица, своје моћне претходнике, али и за припадност највишем племству босанске државе тј. босанског русага. Готово никога од њих нису интересовале српске државне традиције, нити владарска идеологија какву су осмислили Котроманићи под Твртком I. Они су се пре ослањали на поредак који је постојао од времена бана Стјепана II Котроманића, у коме су водећи племићи били добри Бошњани, добри Усорани итд. и чланови сабора као једне од водећих државних установа.

http://srbiubih.com/wp-content/uploads/2019/07/Pomeni_srpskog_imena_u_srednjovekovnim_b.pdf
А између Стјепана II и. Твртка I сто банова?! О чему сада причаш?
 
Ништа Котроманић није повратио и где си ископао податак да се Душан припремао да ратује са Твртком?!

To su neki opšti podaci na koje sam nailazio svuda; u svakom delu koje se bavi banom Stjepanom II ili carom Dušanom. Stjepan II je vrlo brzo sve povratio od Dušana; on posle izdaje povelje Vuku i Pavlu Vukoslaviću i Dubrovniku.

Dušan je morao da ide u drugom smeru; okupirale su ga neke južne teme, koje su mu bile i prioritetne, a povratak izgubljenih teritorija u zapadnom Humu u komparaciji sa njima i efemerno pitanje. Smatra se da se pripremao da napadne Tvrtka ponovo baš pred smrt 1355. godine, ali iznenadna smrt (ukoliko nije bio možda otrovan) omela ga je u toj nameri i Tvrtku spasila guzicu. Kada je Uroš dospeo na vlast, nije prikazao nikakve ambicije da ponovo proba raščistiti račune sa Bosancima, što je možda bio jedini Dušanov ozbiljniji neuspeh u biografiji.
 
Lično verujem da je svaki BB istoričar istovremeno i autohtonista. To se prepoznaje uspoređujući autohtoniste u drugim sredinama.

Tacno, uglavnom je tako jer se radi o laznim autohtonistima. Postoje dvije vrste BB istoricara: slavisti i antislavisti. Oba pravca su seobasi, i oba se zasnivaju na slavizmu jer su ili Slaveni dosli, ili su dosli Srbi i Hrvati sa tim imenom.

BB slavisti su zagovornici Seobe Slavena iz ukrajinske regije po Jordanesu gdje ih on smjesta izmedju Dnjestra i Dnjepra, od crnog mora do Visle. Samo to su Slaveni. Po BB skoli svako pojavljivanje Slavena u Dalmaciji i na Dunavu i u Grckoj mora biti nakon toga, nakon 550. Ne mogu postojati Slaveni kod nas prije toga. I u novije vrijeme ima malo pomjeranja, kao mogli su i nesto ranije mozda doci u Panoniju, do 100 godina ranije.

BB antislavisti, antiJordanes teoreticari, su kao Tudjman, oni traze Srbe i Hrvate u Indiji, u Africi, na Uralu, na Himalijama, u Perziji. Dakle Srbi su dosli, ali su dosli iz daleke zemlje Indjije. To je isto u redu u BB skoli jer istrazivanje proizilazi iz ideje seobe, iako nije bas najpogodnije, preferira se slavizam baziran na Jordanesu.

Druga stvar koja je vazna za BB skolu, za BB slaviste i antislaviste, je da se radi o nekim plemenima. Po jednima se radi o nekakvim Slavenima u kojima se ne zna ko je ko, a po drugima su Srbi i Hrvati posebno sa svojim imenom vec dosli. Pa se traze rijec SRB po svijetu, po Iranu, po Uralu, itd., da se vii odakle je Seoba. To je BB Skola. To je recimo Sargic.

Trece, posto su dosli kao poluzivotinje, pleme neoformljeno, oni Nikad drzavu nisu imalu ovdje. Doduse u redu je, bio je nesto kratko neki Nemanjicki period, ali to je bila vazalna rimska zupa. Do modernog vremena nista nisu imali.

BB Skola:
1) Seoba
2) Polizivotinjska plemena do 19. vijeka.
3) Nikad svoju drzavu nisu imali, vazda Rim, rimska crkva, i Franci.

Ovo 2 i 3 je danas tesko odrzivo, tesko je to prodati narodu. Borbe protiv autohtonista se vode oko #1.
 
Poslednja izmena:
To su neki opšti podaci na koje sam nailazio svuda; u svakom delu koje se bavi banom Stjepanom II ili carom Dušanom. Stjepan II je vrlo brzo sve povratio od Dušana; on posle izdaje povelje Vuku i Pavlu Vukoslaviću i Dubrovniku.

Dušan je morao da ide u drugom smeru; okupirale su ga neke južne teme, koje su mu bile i prioritetne, a povratak izgubljenih teritorija u zapadnom Humu u komparaciji sa njima i efemerno pitanje. Smatra se da se pripremao da napadne Tvrtka ponovo baš pred smrt 1355. godine, ali iznenadna smrt (ukoliko nije bio možda otrovan) omela ga je u toj nameri i Tvrtku spasila guzicu. Kada je Uroš dospeo na vlast, nije prikazao nikakve ambicije da ponovo proba raščistiti račune sa Bosancima, što je možda bio jedini Dušanov ozbiljniji neuspeh u biografiji.
Ја мислио да Душан иде на Цариград, а он иш’о на Бобовац?
 
Pogledajte prilog 1298896
Својим очима сам гледао кад су отворили пећину припремајући терен за градњу овог насеља у Мостару.
Унутар пећине налазила се гомила људских костију које су паковали у пластичне провидне вреће и односили негде.
Брдашце које се налазило на месту ове зграде било је посејано мраморјем (стећцима) и не знам шта су са њима урадили.
Остао је један једини, највећи и налази се иза ове зграде и тада је настала урбана легенда о стећку који ни булдозер није
могао померити. Зашто стећак није откопан и цело подручје археолошки истражено пре уништења?
У међувремену вођен је рат и нисам успео пронаћи никакве податке о тим археолошким налазима.
Сличну ситуацију запуштања археолошки занимљиве локације имамо у Бањи Ковиљачи где се такође налазе остаци
неког старог гробља које називају 'римским' а очигледно је да се ради о стећцима.
Pogledajte prilog 1298904
Из ова два примера и измишљеног наратива о богумилима и стећцима очигледна је намера прикривања
и лажирања историје ових простора.
Ово ти је трибалски трискелес!
 
Без намере да улазим у проверу тачности или да умањујем важност поменутих података, питање се врло јасно односило на ,,познате случајеве затрпавања словенских гробова багерима".

@domatrios ?
Iako to možeš pomisliti ja stvarno nemam potrebu, za razliku od nekih da izmišljam. To sam pročito u jednoj pisanoj izjavi vezanoj za arheološka istraživanja u Vojvodini. Moguće u osvrtu na sjajnu knjigu o arheologiji vojvodine. Ne mogu da se setim ni naziva te knige jer mi je virus pojeo tu knjigu kolu sam skenirao pozajmivši je iz bibblioteke.
Činjenica je da neka arheološka istraživanja imaju poseban status zavisno od okolnosti. Reimo urbana arheologija, primer je biblioteka grada Beograda, rekonstrukcije gradskih kuća, gradnja puteva, brana (Lepenski vir) i slično. U ovim slučajevima nadležnost ima zavod za zaštitu spomenika. Problem je kad su arheološke lokacije na otvorenom. Vrše se sondažna ispitivanja a onda neko donese odluku o sudbini tog nalaza. Ako je slovenski otpiši, ako je avarski istraži.
Imam ličnog iskustva u istraživanju srednjovekovnih kula i gradova (gradina) pentrajući se po strmim liticama, premeravajući i fotografišući. Obilazio sam i ilirska utvrđenja i prisustvovao iskopavanju ilirskih grobova.
Iako i dalje stojim iza one moje tvrdnje, to nije bio napad već više žaljenje, što se važnost slovena stavlja u podređen položaj i bez detaljnijeg ispitivanja pa čak i uništavanjem takvih nalaza.
 
Tacno, uglavnom je tako jer se radi o laznim autohtonistima. Postoje dvije vrste BB istoricara: slavisti i antislavisti. Oba pravca su seobasi, i oba se zasnivaju na slavizmu jer su ili Slaveni dosli, ili su dosli Srbi i Hrvati sa tim imenom.

BB slavisti su zagovornici Seobe Slavena iz ukrajinske regije po Jordanesu gdje ih on smjesta izmedju Dnjestra i Dnjepra, od crnog mora do Visle. Samo to su Slaveni. Po BB skoli svako pojavljivanje Slavena u Dalmaciji i na Dunavu i u Grckoj mora biti nakon toga, nakon 550. Ne mogu postojati Slaveni kod nas prije toga. I u novije vrijeme ima malo pomjeranja, kao mogli su i nesto ranije mozda doci u Panoniju, do 100 godina ranije.

BB antislavisti, antiJordanes teoreticari, su kao Tudjman, oni traze Srbe i Hrvate u Indiji, u Africi, na Uralu, na Himalijama, u Perziji. Dakle Srbi su dosli, ali su dosli iz daleke zemlje Indjije. To je isto u redu u BB skoli jer istrazivanje proizilazi iz ideje seobe, iako nije bas najpogodnije, preferira se slavizam baziran na Jordanesu.

Druga stvar koja je vazna za BB skolu, za BB slaviste i antislaviste, je da se radi o nekim plemenima. Po jednima se radi o nekakvim Slavenima u kojima se ne zna ko je ko, a po drugima su Srbi i Hrvati posebno sa svojim imenom vec dosli. Pa se traze rijec SRB po svijetu, po Iranu, po Uralu, itd., da se vii odakle je Seoba. To je BB Skola. To je recimo Sargic.

Trece, posto su dosli kao poluzivotinje, pleme neoformljeno, oni Nikad drzavu nisu imalu ovdje. Doduse u redu je, bio je nesto kratko neki Nemanjicki period, ali to je bila vazalna rimska zupa. Do modernog vremena nista nisu imali.

BB Skola:
1) Seoba
2) Polizivotinjska plemena do 19. vijeka.
3) Nikad svoju drzavu nisu imali, vazda Rim, rimska crkva, i Franci.

Ovo 2 i 3 je danas tesko odrzivo, tesko je to prodati narodu. Borbe protiv autohtonista se vode oko #1.
Iskreno da ti kažem ja ne razumem ni jednu od tih ideologija.
U stvari, razumem ali ne mogu da prihvatim.
Jedan te isti izvor se tumači potpuno suprotstavljeno. Živković navodi dva autora i njihove pristupe Seobi. Jeda nje tvrdio da su Sloveni preplavili Heladu do Peloponeza, a drugi da ni jedan Sloven nije ušao u Grčku. Jedan očigledno laže a vrlo verovatno obojica. Šta mi neutralci da mislimo po tom pitanju?
Isti Živković u Ćirilici iznosi brojke pa kaže da je prilikom Seobe bio odnos jedan posto Slovena na 99 posto starosedelaca. Ako je tako onda možemo govoriti o asimilaciji vladajuće slovenske ratničke elite u domoroce i vrlo verovatno vremenom gubeći svoj jezik. Ne može se govoriti o nametanju jezika jer je ono moguće samo pismenom i obrazovanom narodu a to u ovom primeru nije bio slučaj. U izvorima imamo spomen o prodiranju Slovena preko južnog Dunava gde su se zadržali od jedne do tri godine pljačkajući okolne narode. Nakon toga su se vratili nazad.
Kako se zove Seoba (ako se pod seobom zove pljačka) kad se oni koji su došli nakon nekog vremena vrate odakle su došli?
 
Ajde budi precizniji, ne znam stvarno na šta misliš.
Готово никога од њих нису интересовале српске државне традиције, нити владарска идеологија какву су осмислили Котроманићи под Твртком I. Они су се пре ослањали на поредак који је постојао од времена бана Стјепана II Котроманића, у коме су водећи племићи били добри Бошњани, добри Усорани итд. и чланови сабора као једне од водећих државних установа
Јеси ли сада свестан шта си написао?
 
Iskreno da ti kažem ja ne razumem ni jednu od tih ideologija.
U stvari, razumem ali ne mogu da prihvatim.
Jedan te isti izvor se tumači potpuno suprotstavljeno. Živković navodi dva autora i njihove pristupe Seobi. Jeda nje tvrdio da su Sloveni preplavili Heladu do Peloponeza, a drugi da ni jedan Sloven nije ušao u Grčku. Jedan očigledno laže a vrlo verovatno obojica. Šta mi neutralci da mislimo po tom pitanju?

Pa naravno da je pristup vec hiljadu i po godina politicki, rasni, i religiozni, franacko rimski, semitsko njemacki. Ali tehnicki, da bi prica imala smisla. sve pocinje od Jordanesa. To je tehnicki stub BB skole i tog slavizma:

1. Slaveni su na odredjenoj teritoriji iza Karpata, i 542. godine kada Jordanes zavrsava pricu ne mogu biti nigdje drugo nego tamo gdje Jordanes kaze da su, iza Karpata. Uzet je taj pasus i to je kraj.
2. Ako ima Slavena nakon 542. godine na drugom mjestu, to je usljed kasnijih Seoba.

Ovo je naravno uzeto ne samo za ove tekstualne Slavene nego za sve slavenofone narode.

1676835822744.png

1676836131954.png



Isti Živković u Ćirilici iznosi brojke pa kaže da je prilikom Seobe bio odnos jedan posto Slovena na 99 posto starosedelaca. Ako je tako onda možemo govoriti o asimilaciji vladajuće slovenske ratničke elite u domoroce i vrlo verovatno vremenom gubeći svoj jezik. Ne može se govoriti o nametanju jezika jer je ono moguće samo pismenom i obrazovanom narodu a to u ovom primeru nije bio slučaj. U izvorima imamo spomen o prodiranju Slovena preko južnog Dunava gde su se zadržali od jedne do tri godine pljačkajući okolne narode. Nakon toga su se vratili nazad.
Kako se zove Seoba (ako se pod seobom zove pljačka) kad se oni koji su došli nakon nekog vremena vrate odakle su došli?

Budalastine, naravno. Ali sve to proistice iz Jordanesa.
Odu kopaju tamo, arheoloski, pa dodju kod nas i nadju jedan dva posto takvih. Onda kazu, samo tolko ih je doslo ali su nametnuli jezik. To su vratolomije.
 
Poslednja izmena:
Без намере да улазим у проверу тачности или да умањујем важност поменутих података, питање се врло јасно односило на ,,познате случајеве затрпавања словенских гробова багерима
Хајде да мало укључимо мозак. Да ли постоје стећци са ћириличним натписима на 'слованском' језику и орнаментиком
идентичном са онима без натписа? Надам се да се слажемо да постоје? Сасвим је логично претпоставити да је дотична
пећина у Мостару била испуњена 'словенским' остацима.
Шта подразумеваш под познатим случајевима? Како нешто што се ради скривено може бити у исто време познато?
 
Није римски како га потписују на фотографији. Ко каже да се тако зове? Грци?
Нико га тако не зове, али се појављује широм Србије, Бугарске и Румуније на археолошким артефактима још из мезолита.
 
Нико га тако не зове, али се појављује широм Србије, Бугарске и Румуније на археолошким артефактима још из мезолита.
Тек сад видим да га имаш на аватару. Налетео сам скоро на сјајан чланак о стећцима, можда ће те занимати.
https://srbski.weebly.com/srbi-svi-i-svuda/stecak-iz-bakica-ili-razbijanje-zmajevih-jaja
 
https://polishhistory.pl/the-denarii-of-boleslaw-i-the-brave-polands-first-currency/

Новац Болеслава Храброг (992-1025) краља Пољске, са крстом и четири оцила на реверсу. Рођена сестра Болеслава Храброг је мајка горе поменутог Кнута. Обојица имају оцила. Ко им је то донео, да нису Палеолози?
 
Тек сад видим да га имаш на аватару. Налетео сам скоро на сјајан чланак о стећцима, можда ће те занимати.
https://srbski.weebly.com/srbi-svi-i-svuda/stecak-iz-bakica-ili-razbijanje-zmajevih-jaja
Трибалски грб (Трискелес) на саркофагу патријарха Јефрема Трновског у Пећкој патријаршији.
 

Prilozi

  • A0A121AF-97BA-4785-A12B-280DB37B7A9A.jpeg
    A0A121AF-97BA-4785-A12B-280DB37B7A9A.jpeg
    142,5 KB · Pregleda: 17

Back
Top