I stalno, tako nekako, sukobavljamo se, svakodnevno i neprestano, onako junački – prsa u prsa, ovaj moj BIT-nostni, ovozemaljski, JA i ona moja sena, lepa kao prelepa žena, onaj kroz SAVEST smarajući, UM mi zezajući, Platon bi rekao ONOSTRANI, JA, a taj, očigledno iskusniji, umniji i svakoliko savršeniji, JA me stalno zeza i nikako da pukne ta naša neraskidiva pupčana veza …
Taj moj BIT-nostni, ovozemaljski, dišeći, govoreći i pišeći, JA nikako da dokaže da te SAVEST moreće džukele nema, jer nije deo nikakvih šema, ne pomaže mi kod razobličenja filosofskih tema i ne može da ga oboji nikakva sema … Ima Te, brate, a nema, aporetički da, a praktički si još uvek dilema … Od Tebe mi glava prepuna problema …
A On, taj moj ONOSTRANI JA, mi...