Blogovi

E.O. Wilson, who must have spent much of his life thinking about comparisons between ants (one of the major subjects of his research) and humans, once said: “The real problem of humanity is the following: We have Paleolithic emotions, medieval institutions, and godlike technology.”
Moćna Melanholija
Moćna Melanholija Melanholija je moćna emocija,jedna od najmoćnijih. Stanje duše.. Velika dela su umetnici svih vrsta napisali,naslikali u stanjima melanholije.Muzika,ima li lepših sonata i etida,balada, od onih koja je stvorio kompozitor..pesnik u stanju nekog snovođenja i melanholije,ne. Nema...melanholija ili seta je stvaralačka,a svi smo mi umetnici,jer smo rođeni takvi. U časovima samoće, mi smo stvaraoci,bar mislima,ako nas ruka ne sluša ili oči i uši više ne služe. Melanholija je dar kojim smo svi darovani,samo neki više...neki nešto manje.Ako nista drugo stvaramo u snovima. Pletemo najlepše priče...moguće i nemoguće koje budni nismo u stanju... ovim nasavršenim govorom,a po volji bogova,da izrazimo rečima,jer ne posedujemo reči...
Било ми је лоше. Баш лоше. Минус фаза се развукла и трајала. Ништа ми се није радило, ни са ким ми се није дружило, јела сам превише, нисам се смијала... И нисам радила на томе да ми буде боље. Само сам гледала у списак ствари које треба да се ураде и који расте из дана у дан, а ја само пролонгирам и одуговлачим. Синоћ ми се јавила З. и питала на који начин да среди себе. Дала сам јој рецепт који је мени помогао више пута. Нисам јој рекла ништа за своју минус фазу. Ноћас сам лијепо спавала. Јутрос сам се пробудила некако другачија. Муж ми се отшуњао на посао, уопште га нисам чула кад је излазио. Углавном, устала сам, дигла ролетне, угледала сунце и ведро небо и одлучила да се дотјерам и изведем саму себе на кафу. Већ рутински, у торбу...
STARAC Mirno je. Samo sumorna kiša stvara umirujuće zvuke. Hladno je...Samo vatra pucketajući kravi smrznute prste. On stoji vani. Dopušta kapljama da klize izbrazdanim obrazima. Zubima drži lulu iz koje suklja paučinasti dim... Obuzima ga seta. Gledam ga s prozora. Pogled mi je prikovan za tu nepomičnu siluetu. Samo pokoji udisaj odaje sliku živa stvora. Polako se spušta mrak. On kao statua još uvek stoji, na istom mestu, sa istim pogledom bačenim u daljine, sa starom lulom koja se davno prestala dimiti. Miriše zima. Zavlači se u kosti... Duboka tama skriva obrise zgurenog čoveka koji spremajući se na počinak, uvela lica izgovara molitvu umrloj družici. Tromim koracima ulazi u svoju kuću, otresa mantil i seda kraj peći... Dok mu...
Rudnik izgubljenih duša Duboko negde pod zemljom, u rudniku nespokoja i tame, u mukama se prevrću duše koje su ostale same. I svaka je dobila u ruke čekiće, pijuke i dleta, da pokušaju siravom snagom pobeći iz tog sveta. Ispada oruđe spasa iz mlohavih, slomljenih ruku, još uvek ne vide izlaz u tom čekiću, dletu i pijuku. Neko im je podrezao krila, udove i srce iščupao, i svojim gresima utabao zemlju pod koju ih je zakopao. Iz doma radosti i sreće, isisao svu nevinost i lepotu, i tako slomljene i bedne ostavio na životu. Ostavio ih da trunu živi u tom kamenom zdanju, ne okrećući se ni da pogleda u kakvom ih ostavlja stanju. Napušteni i zaboravljeni našli su se u toj jami, iz koje pijukom,čekićem i dletom moraju izaći sami. Nek'...
Usjevi
Danas popodne spustim se do prostorije koju nazivamo ostavom, pronađem stare patike, uzmem zaštitne rukavice i malu motičicu pa se zaputim prema svojim usjevima. Smijem se u sebi dok koračam jer me ta riječ podsjeća na jednog mog druga koji me zezao na račun moje zaluđenosti bavljenjem poljoprivredom koja me drži ovog proljeća, a pogotovo jer moje usjeve, kako ih on nazva, čini ukupno jedna lijeha blitve i red od čitavih 20 komada paradajza koje sam nedavno kupila na pijaci i posadila u maloj baštici iza kuće. Vrijeme nekakvo neodlučno, čas sunce izviri, a onda pođe da sipi sitna kiša pa se ja sklonim ispod velike metalne mreže koju su već obgrlile mlade vitice i listovi vinove loze koji brane kapljicama kiše da dođu do mene...
Stoicizam
How strong are you if another can have dominion over your emotional state? Koliko si snažan ako drugi može imati prevlast nad tvojim emotivnim stanjem? Vrlo kvalitetno pitanje. Ljudi su učestalo skloni agresivnim reakcijama kada ih neko uvredi ili provocira. Samom reakcijom pokazuju da ih ta osoba ima u šaci i da ih može navesti da čine onako kako oni žele jer znaju kako će uvređeni reagovati. Ovladati emocijama znači ovladati sobom. Razum i emocije su često u konfliktu, a ko će prevagnuti zavisi isključivo od naše samokontrole.
Watering The Stones..
Pozdrav društvu poštovalaca Majčice.. ove naše jadne lepotice,koja je bila bremenita rađajući mnoge civilizacije.. i vremenom se malo pohabala i iskrivila, kao i svaka majka posle višestrukog rađanja.. eto tako to biva.. Poli
Istina je Bog
Jovan je krstio vodom, a Isus krštava duhovnom vodom, Verom. Voda pere u materijalnom svetu a vera je voda koja pere u duhovnom svetu, Kako to Vera pere? Zao čovek poveruje Hristovim rečima, nađe u njima smisao i počne da čini dobro. Tako verom čovek biva opran od greha jer više nije onaj stari zli, nego se rodio jedan novi dobri čovek i svi su mu gresu oprošteni te je sada čist od greha. Na krštenju se dobija novo ime. A ime je oznaka karaktera u duhovnom svetu. Promenivši se čovek biva kršten novim karakterom, kršten od Boga koji je Istina. Jer Istina u koju je poverovao je promenila njegovo Ime, karakter. Tako čovek biva kršten od Boga koji je Istina. Jer Isus za sebe kaže da je On Istina, Put i Život. A kako to Istina je i...
Sujeta
Поседовање ума и способност мишљења представља велику предност човекову у односу на сва друга жива бића. То највеће достигнуће интелигибилне слободе трансцендентне воље, а које зовемо УМ, код човека је, међутим, изложено једној невероватној бесмислици и глупости која се услед своје опште раширености и не примећује. Човек дакле размишља. Међутим, ако мало изближе погледамо у чему се састоји размишљање већине људи, видећемо да је главни садржај њихових мисли, не питања суштине света и живота, не питања у којима је предмет човек сам, његова непосредна свест, већ је главни садржај оних који уопште размишљају питање које гласи "Шта други људи мисле о мени". Ово је опште раширена манија, баласт који је заузео место у човековом уму и који...
Sasvim običan život
Počelo je kao opklada, Sasvim običnom pričom. Pretvorilo se u dnevnik uspomena. Što mojih što "pozajmljenih" od mojih glavnih junaka. Bajka o zemlji koje više nema. O ljudima koji su imali reč, o komšiluku gde se živelo jednom dušom. O uzrocima, posledice sada živimo. Nastavilo se Dominama. Neki umni ljudi bi to nazvali:' Vreme prvobitne akumulacije kapitala' . Mi obični samo smutnim vremenima i ljudima bez časti i morala. Vremena meda su prošla, na red su došla ona manje ukusna. I onda se sve ulilo u Sasvim običan dan, mesto gde živimo pararelne živote i igramo već odavno napisane uloge. Da li postoji nada? Postoji, tu je pokraj nas. Samo treba da se vratimo davno zaboravljenim načelima i deci u nama, inače ćemo se pretvoriti u profile...
Odbijam da priznam..
Suvišno je i nepotrebno rasipati svoje znanje na neplodno tlo,tamo neće uroditi plodom..jer korov tamo samo niče..Vaše veliko znanje i iskustvo potonuće i izgubiti se u moru korova.. Vasilij Kandinski o umetnosti je rekao: Najotrovniji efekat od svih, u smislu kulture, dešava se, tvrdi Kandinski, u periodima kada „umetnost nema plemenitog prvaka“ i „nedostaje prave duhovne hrane“. Tada počinjemo da mešamo tehnički napredak i duhovni razvoj i, odbacujući umetnike koje će istorija jednog dana smatrati genijima, dolazimo da se klanjamo pred lažnim oltarima. Poli
Ožiljak
Sjećam se da smo jednom, kao djeca, moj stariji brat i ja na tavanu naše kuće na kojem su se čuvale stare i nepotrebne stvari (koje navodno ne treba bacati, jer mogu nekad zatrebati) pronašli dječija kolica koja su već dugo bila neupotrebljiva, ali nekim čudom sačuvana. Vjerovatno je to bilo zbog emotivne vrijednosti jer mama nas je oboje vozila u njima kad smo bili sasvim mali. Kolica smo potom, sa velikog tavana koji je imao zaseban ulaz, snijeli u pomoćnu prostoriju u avliji u kojoj je otac čuvao neophodni alat za domaćinstvo, gdje smo pronašli ručnu pilu, čekić i eksere. Sa starih kolica smo zajedničkim snagama skinuli dva para točkova koja su bila međusobno povezana jakom metalnom šipkom, što i nije bilo mnogo teško jer su bila...

...

Радња се одвија у стану, на другом спрату Плаве зграде. Зграда је удаљена од центра Вароши око триста метара а само је споредна улица дели од Дома здравља. Зграда није одолела зубу времена и немару станара. Стан је двособан и голим оком је видљиво да је пренатрпан, како стварима тако и онима који ту деле простор. Једном страном је окренут ка прометној улици а другом ка дворишту, тачније новоизграђеним гаражама. Еми је у кухињи а Есма у купатилу. ЈУГОСЛАВ, ЕСМА И ЕМИ ЈУГОСЛАВ:Добар дан Еми, како сте? Да ли је Есма ту? Треба ми. ЕМИ:У купатилу је сређује се, не знам шта ју је спопало, сат времена не излази. Не идемо на њену свадбу већ на дететов рођендан. ЈУГОСЛАВ:И ти си ту, Мила. Како иду припреме? МИЛА:”Господине професоре”...
Igra
Igram se riječima, mijenjam ih po volji uzmem Tugu pa joj ukradem T na njegovo mjesto stavim D pa Tuga postane Duga. A onda dohvatim komadić Sreće ne, ništa mu dirat neću zapravo, od njeg će nastat nešto poput Vreće u koju ću da stavim skoro svu Bol što odnekud izroni k'o Balaševićev D-mol, a ono što od nje preostane pretvorit ću u riječni Mol, pa sa njeg baciti Vreću u modre talase, nasmiješit se Suncu i pozdravit Dugu i alase. Riada
Stoicizam - praktična filozofija
Закон каузалитета, реакција следи акцији, последица следи узроку, свеопшти ритам. Нужност влада на овом свету. Међутим, у том мору нужности, наилазимо на острва непредвидљивости, острва слободе. Жива бића реаговаће на подстицај, али не можемо предвидети како ће реаговати и да ли увек на исти начин. Код живих бића помаља се непредвидљивост, слобода од нужности. Каузалитет је код њих попустио своје стеге, и ту већ видимо помаљање слободе. Ипак, животиње нису далеко отишле у том правцу, јер је њихова слобода заробљена телесним механизмима. Она се зауставила у "клатеће кретање на месту", ухваћена у обруч телесних механизама које зовемо "инстиктивно деловање". Ово важи за животиње, али то се десило и човеку. Људско тело је скуп телесних...
Nije mi jasno a jasno je...
Nikada mi neće biti jasno u mojoj preosetljivoj duši..zašto nam je Stvaralac podario emocije i svest,kada nama vladaju goli nagoni..Nismo u tom smislu odmakli daleko od nesvesnih bića Božjih..Množimo se i tako sebe kažnjavamo. Osuđujemo sami sebe na patnju.Potomci naši,bića koja volimo najistinskijom Ljubavi,sa velikim slovim Lj..bezuslovnom ljubavlju,ulaze u surovi svet i njihova nevina dušica osuđena je na patnju..jer tako je pisano.Sazdani smo tako da smo u stanju da se okamenimo,da suza ne poteče kad je naš porod ranjen. Jaki smo tada..razum nadvlada,potisne emocije..ali zato kada je u pitanju porod našeg poroda nema više te snage..sve popušta, duboka tuga obuzme, progovore ranjene emocije.. sve ono o čemu su ćutale toliko godina..I...
Ovostrano i onostrano JA
I stalno, tako nekako, sukobavljamo se, svakodnevno i neprestano, onako junački – prsa u prsa, ovaj moj BIT-nostni, ovozemaljski, JA i ona moja sena, lepa kao prelepa žena, onaj kroz SAVEST smarajući, UM mi zezajući, Platon bi rekao ONOSTRANI, JA, a taj, očigledno iskusniji, umniji i svakoliko savršeniji, JA me stalno zeza i nikako da pukne ta naša neraskidiva pupčana veza … Taj moj BIT-nostni, ovozemaljski, dišeći, govoreći i pišeći, JA nikako da dokaže da te SAVEST moreće džukele nema, jer nije deo nikakvih šema, ne pomaže mi kod razobličenja filosofskih tema i ne može da ga oboji nikakva sema … Ima Te, brate, a nema, aporetički da, a praktički si još uvek dilema … Od Tebe mi glava prepuna problema … A On, taj moj ONOSTRANI JA, mi...
Ludwig Wittgenstein: "Stavite čoveka u pogrešnu atmosferu i ništa neće funkcionisati kako treba. Delovaće nezdravo u svakom delu. Vratite ga u njegov pravi element i sve će procvetati i izgledati zdravo." - Mada prilagodjavanje teškim okolnostima uglavnom zavisi od unutrašnjih kvaliteta i stava ne treba zanemariti ni uticaj spoljašnjeg faktora. Kao što biljka treba pogodne uslove da bi imala zdrav rast slično je i sa ljudima. Kada čovek dugo živi pod stresom i u nezdravoj atmosferi to se negativno odrazi na psihički život i njegovu sposobnost da pravilno funkcioniše i koristi puni potencijal. ------------ Epikur: "U filozofskom sporu najviše dobije onaj ko je poražen pošto najviše nauči." - Takav "poraz" povredi i naljuti samo...
Veruj mi Ne treba ti dozvola da postaneš svoj Autentičan Iskonski izvorno kakav jesi To niko sem tebe ne može da pronađe I kada budeš takav Razapinjaće te... Na krst, na polumesec i na petokraku... Neki će te i krstom na krst razapinjati... E tada ćeš znati Da je sve u redu I tada si ti...stvarno Ti
Priča iz parka
Kad je moj sin bio mali dječak, a mi tad živjeli u strogom centru, gdje je zelenilo bilo misaona imenica, odvedi bih ja njega svakog vikenda u obližnji park Atmejdan, u neposrednoj blizini Latinske ćuprije. Obično bi sa nama tad išla i moja najbolja prijateljica koja je živjela u blizini, a imala ćerku koja je igrom slučaja bila istih godina kao i moj sin, tek dva mjeseca razlike bilo je među njima. I oboje su bili jedinci, bez brata ili sestre, bez druga u igri, pa bi onda jedva čekali te susrete. A djeca k'o djeca, željna igre, trke i galame zabavi bi se tad na stotinu mogućih načina, ali kad bi im dosadilo sve, dolazili bi do nas dvije koje smo za to vrijeme sjedile na nekoj od klupa i s jednim okom na djeci, pretresale raznorazne...
Smisao postojanja čoveka iz vizure Tvorca
"One budale što danas pišu filosofska dela najdublje su ubeđene, i u to svoje ubeđenje nikada i ne posumnjaju, da je krajnji cilj i svrha celokupne ljudske spekulacije saznanje Boga. Međutim, krajnji cilj nije ništa drugo do saznanje svoga sopstvenoga ja. To su već mogli da pročitaju u delfijskom hramu, a takođe i da nauče od Kanta, ali on ima tako malo uticaja na njih kao da je živeo stotinu godina posle njih. Pravu, unutrašnju i nepromenljivu suštinu svega onoga što postoji i što može da postoji ne uočavaš, samo zato da bi je srozao na jedno obično delo ni iz čega (i to delo jednog od njega sasvim različnog bića) to, eto to je blasfemija." "Спознај самога себе" "Ako imamo na umu sličnost života sa snom, onda, rezimirajući sve što...

...

ПОСЛЕДЊА 6/1 „Милааааа...!“, проломило са степеништа испред Скупштине. У тренутку као да је све стало. Кордон милиције се за корак повукао пред демонстрантима који су бацали бакље на њих. Над Булеваром се надвила нека нестварна тишина. Мирисало је на дим и револуцију.“ „Прљави, шта то радиш, да ли си нормалан? Изгубићемо посао обојица!”, обрати се Боби усплахирено Зорану, покушавајући да га заустави. Зоран није обратио пажњу на њега и потрчао је у правцу где је претпостављао да је Мила. Угледао ју је како лежи на земљи, а недалеко од ње патрону од сузавца која се још пушила. Нимало нежним захватом уклонио је младића који се нагињао над њу, узео ју је у наручје и кренуо ка колима хитне помоћи. Гомила се размицала пред њима...
Jean Baudrillard: "Živimo u svetu u kojem ima sve više i više informacija, a sve manje i manje smisla." - Znanje koje ima samo informativnu širinu bez emocionalne dubine i duhovne visine je površno. U njemu nema mudrosti. ------- Salman Rushdie: "Jezik je hrabrost: sposobnost da zamislite misao, da je izgovorite i tako je učinite istinitom." - Nije uvek lako reći sve što se misli. Potrebna je hrabrost da se unutrašnji, intimni svet otkrije spoljašnjem, jer takvom realizacijom nastanu promene ili na bolje ili na gore. ----- Platon: "Mišljenje je razgovor duše same sa sobom." -Kada čovek govori deli ono što misli sa drugima. Medjutim, u govoru može postojati cenzura i oprez, pa se ne kaže sve. Ko obmanjuje ne ispoljava ono što...
Mačak sa švapskim imenom
Sjećam se da sam poodavno negdje pročitala priču koja govori o velikoj ljubavi sufijskog šejha Ahmeda Rifaija prema mačkama, tolikoj da jednom prilikom prije nego što je krenuo da obavi molitvu, kad je svoju omiljenu mačku zatekao na rukavu košulje kako spava, nije htio uznemiravati, nego je uzeo makaze i odsjekao dio rukava košulje na kojem je ona bila. Zatim je otišao, a kad se vratio mačka je dotle već bila budna. Potom je uzeo izrezani dio tkanine i zašio je za rukav pa rekao: "Nije se ništa promijenilo." Ne znam koliko ima istine u ovoj dirljivoj priči o ljubavi prema životinjama, ali, kakogod, ima lijepu pouku, pa je često koristim kao glavni adut kada mi pojedini mrzitelji životinja zamjeraju što u kući držim, kako to oni kažu...
Crvenilo na obrazima
Sjećam se kad smo bili djeca pa bi mama svježe domaće mlijeko izlivala iz staklenih boca u šerpu i stavaljala na šporet "na drva", pa kad bi ono prokuhalo, cijela soba bi se ispuni ugodnim slatkastim mirisom. Mama bi ga tad makni na sami rub šporeta, pa bi se ono, onako "istiha" još više ukuhavalo dok se na njegovoj površini ne bi stvori debeli, zlatnožuti sloj kajmaka. A kako smo mi djeca mnogo voljeli taj kajmak, ponekad se događalo da nismo smjeli prepustiti slučaju da ono drugo slučajno za stolom, za doručkom dobije više, pa bi kradom uzimali kašiku, pa kad bi mama izađi za nekim drugim poslom, prišunjali bi se šporetu, dizali poklopac sa šerpe i skupljali taj slasni kajmak, uzimajući ga u usta što prije da nas mama ne uhvati na...

...

ČOVEK JE ŽENI VUK. Seća li se još neko one čuvene rečenice: „Dame biraju‟? Mlađe generacije, ne verujem. Em se ne sećaju, em ne vide ništa posebno u njoj. Mogu je podvesti pod sentimentalno trabunjanje nas na granici senilije. E, vidite, tu je greška. Ta rečenica nosi u sebi svu istoriju muško-ženskih odnosa, od Adama i Eve do današnjih dana. Kilometri knjiga su o temi ženske ravnopravnosti napisani, a opet nisu dalje odmakle ni milimetar od gorepomenute rečenice. Eheeeej... Dame biraju. Vraćeno im je pravo na izbor, nisu više roba. Nisu zatočenice lažnog morala i ustajalih normi. I poklič, i poziv, i molitva... Živela sloboda izbora. Živelo pravo na ljubav. Ali, ima tu još jedna strana, ne tako revolucionarna kao ova. Postojimo tu i...
Iza oblaka
Uspavano jutro, tišina pripala Sanjiva kiša, zemlju okupala. Kriješ se iza oblaka, iza osmeha, iza ćutanja, u moje persijske more lebdiš kao mirisni veo tamjana.
Back
Top