Svami Paramananda: "Čovek ne može imati destruktivno ponašanje, a da u isto vreme ne uništava i samog sebe. Ne može se prepustiti mržnji, ljutnji, ljubomori, a da u isto vreme ne vodi samog sebe u propast."
*
B.T. Washington: "Neću dozvoliti nijednom čoveku da mi umanji i degradira dušu time što će me naterati da ga mrzim."
*
Isaak Bashevis Singer: "Kada izneverite nekog, vi takođe izneverite i samog sebe."
*
Semuel Johnson: "Da li će čovek biti u dobrom ili lošem raspoloženju zavisi samo od njegove volje."
*
C. L. Allen: "Najskuplja stvar što možete da učinite je da imate neprijateljsko osećanje prema nekom. Cena koju plaćate je gubitak, večni gubitak vaše vlastite duše."
*
Španska narodna poslovica: "Uzmi što god hoćeš – rekao je bog; uzmi i plati."
*
Goldsworthy: "Ako ne mislite o budućnosti, ne možete je ni imati."
*
Hegel: "Ko želi veliko da postigne, taj mora znati da se odriče. Ko, naprotiv, želi sve taj će malo da postigne."
***
Izmedju osećanja, mišljenja, ponašanja i delovanja postoji lančana, uzročno posledična veza. Iz osećanja proizadju misli koje pokrenu u aktivnost. Delovanjem se stvori promena u spoljašnjem svetu, a ta promena inicira nova osećanja i misli. Kada se to zna lakše se postigne slobodan razvoj svesnim usmeravanjem unutrašnje interakcije. Nastoji se prevazići uticaj okolnosti i osećanja formiranih u interakciji sa okolinom, a rukovoditi unutrašnjim moralnim načelima.
Pre bilo koje akcije se razmotri istinska motivacija i potreba koja se nastoji zadovoljiti. Da li je osnovni cilj sujetno dokazivanje? Ili se nastoji manipulisati drugima radi ostvarenja sebičnih interesa? Niske težnje usmeravaju na spoljašnji svet. Kada ljudi ne znaju svoju pravu vrednost i suštinske potrebe nastoje ih zadovoljiti samo spolja. Preokupiraju se spoljašnjim vrednostima i zbivanjima tako da okolnosti počinju uslovljavati misli i akcije, a ne njihovo istinsko sopstvo.
Motivi koji proističu iz Polusvesnog ega i pod-ega se kreću u okviru nužnosti i ukazuju na gubitak autentičnosti, kreativnosti i istinske slobode. Svesni ljudi to znaju. Zbog toga temeljno razmatraju i raskrinkavaju svoja osećanja i misli. Trude se da glas savesti bude najjači i najodlučniji. Iskreno razlažu niže, sebične potrebe ograničene okolnostima s najvišim glasom mudrosti i sklada. Na taj način ih i prevazilaze i postižu integralnost.
Takvi ljudi se ne plaše usamljenosti niti im je ikad dosadno. Zadovoljstvo pronadju u unutrašnjem bogatstvu uzvišenih osećanja i misli koje prevazilaze ograničenost fizičkom egzistencijom. Ako se ponekad i nadvije oblak nižih nagona ne daju mu da dugo ostane, a još manje da se osnaži. Mudrošću i svetlošću duše brzo rasteraju te oblake. Ništa više ne jača niske strasti nego opredeljenje za njih.
Ne može se činiti dobro ili zlo drugima, a da se istovremeno ne čini i sebi. Kada neko učini plemenito delo “poraste u vlastitim očima” i učvrsti samopoštovanje. Oseti ponos što je uspeo savladati niske strasti i što je uradio što treba. Postane svestan unutrašnje snage i lepote koja ne zavisi od ničega spolja, već samo od njega i njegovog izbora. Tako se identifikuje s duhovnom suštinom i osposobi za autentičan razvoj.
Loše delo distancira od duhovnog potencijala i umanji samopoštovanje. Prouzrokuje dezintegralnost, neiskrenost i samoobmanu, kao i robovanje niskim porivima. Stvori se nesklad i u čoveku i u odnosu s drugima. Bez truda i zalaganja nema ni organizovanog, skladnog života. Ne mogu se zadovoljavati sebični impulsi i očekivati priznanje i poštovanje. Naš život je onakav kakvog ga pravimo vlastitim izborima i delima. "Što poseješ, to ćeš i požnjeti." Ako se sade tikve ne mogu niknuti ruže.
Za autentičan razvoj je potrebna samokontrola i odgovornost. Duhovna samokontrola nije isto što i samokontrola nemoralnih, bezosećajnih ljudi. Duhovna vodi ka višem stepenu osvešćenosti, integralnosti i slobode, dok hladnokrvna proračunatost pogoršava disfunkcionalnost i otudjenje. Njome se gubi sposobnost doživljavanja nesebične ljubavi i ljudske topline koju ni jedan spoljašnji dobitak ne može nadoknaditi.
Neodgovorni i lakomi ljudi nemaju samodisciplinu. Uzimaju sve što im izgleda primamljivo. Zato, pre ili kasnije, snose posledice. Pohlepa i nemarnost su česti uzroci nevolja. Problem je što većina nerazumnih ljudi neće to da prihvati, već krivi druge, lošu sreću, sudbinu, pa čak i predodredjenost za neuspehe. To i jeste razlog što ne izvlače pouku i ne uče kako da usmere svoj život u željenom pravcu.
Mudar čovek izbegava nemoralna iskustva koja degradiraju. Zna da posle njih slede loše posledice i kajanje. To ne znači da ne prihvata nova iskustva i izazove. Naprotiv, ona najviše podstiču rast jer primoravaju da se odrekne udobnosti i da se snalazi u drugačijim okolnostima.
*
B.T. Washington: "Neću dozvoliti nijednom čoveku da mi umanji i degradira dušu time što će me naterati da ga mrzim."
*
Isaak Bashevis Singer: "Kada izneverite nekog, vi takođe izneverite i samog sebe."
*
Semuel Johnson: "Da li će čovek biti u dobrom ili lošem raspoloženju zavisi samo od njegove volje."
*
C. L. Allen: "Najskuplja stvar što možete da učinite je da imate neprijateljsko osećanje prema nekom. Cena koju plaćate je gubitak, večni gubitak vaše vlastite duše."
*
Španska narodna poslovica: "Uzmi što god hoćeš – rekao je bog; uzmi i plati."
*
Goldsworthy: "Ako ne mislite o budućnosti, ne možete je ni imati."
*
Hegel: "Ko želi veliko da postigne, taj mora znati da se odriče. Ko, naprotiv, želi sve taj će malo da postigne."
***
Izmedju osećanja, mišljenja, ponašanja i delovanja postoji lančana, uzročno posledična veza. Iz osećanja proizadju misli koje pokrenu u aktivnost. Delovanjem se stvori promena u spoljašnjem svetu, a ta promena inicira nova osećanja i misli. Kada se to zna lakše se postigne slobodan razvoj svesnim usmeravanjem unutrašnje interakcije. Nastoji se prevazići uticaj okolnosti i osećanja formiranih u interakciji sa okolinom, a rukovoditi unutrašnjim moralnim načelima.
Pre bilo koje akcije se razmotri istinska motivacija i potreba koja se nastoji zadovoljiti. Da li je osnovni cilj sujetno dokazivanje? Ili se nastoji manipulisati drugima radi ostvarenja sebičnih interesa? Niske težnje usmeravaju na spoljašnji svet. Kada ljudi ne znaju svoju pravu vrednost i suštinske potrebe nastoje ih zadovoljiti samo spolja. Preokupiraju se spoljašnjim vrednostima i zbivanjima tako da okolnosti počinju uslovljavati misli i akcije, a ne njihovo istinsko sopstvo.
Motivi koji proističu iz Polusvesnog ega i pod-ega se kreću u okviru nužnosti i ukazuju na gubitak autentičnosti, kreativnosti i istinske slobode. Svesni ljudi to znaju. Zbog toga temeljno razmatraju i raskrinkavaju svoja osećanja i misli. Trude se da glas savesti bude najjači i najodlučniji. Iskreno razlažu niže, sebične potrebe ograničene okolnostima s najvišim glasom mudrosti i sklada. Na taj način ih i prevazilaze i postižu integralnost.
Takvi ljudi se ne plaše usamljenosti niti im je ikad dosadno. Zadovoljstvo pronadju u unutrašnjem bogatstvu uzvišenih osećanja i misli koje prevazilaze ograničenost fizičkom egzistencijom. Ako se ponekad i nadvije oblak nižih nagona ne daju mu da dugo ostane, a još manje da se osnaži. Mudrošću i svetlošću duše brzo rasteraju te oblake. Ništa više ne jača niske strasti nego opredeljenje za njih.
Ne može se činiti dobro ili zlo drugima, a da se istovremeno ne čini i sebi. Kada neko učini plemenito delo “poraste u vlastitim očima” i učvrsti samopoštovanje. Oseti ponos što je uspeo savladati niske strasti i što je uradio što treba. Postane svestan unutrašnje snage i lepote koja ne zavisi od ničega spolja, već samo od njega i njegovog izbora. Tako se identifikuje s duhovnom suštinom i osposobi za autentičan razvoj.
Loše delo distancira od duhovnog potencijala i umanji samopoštovanje. Prouzrokuje dezintegralnost, neiskrenost i samoobmanu, kao i robovanje niskim porivima. Stvori se nesklad i u čoveku i u odnosu s drugima. Bez truda i zalaganja nema ni organizovanog, skladnog života. Ne mogu se zadovoljavati sebični impulsi i očekivati priznanje i poštovanje. Naš život je onakav kakvog ga pravimo vlastitim izborima i delima. "Što poseješ, to ćeš i požnjeti." Ako se sade tikve ne mogu niknuti ruže.
Za autentičan razvoj je potrebna samokontrola i odgovornost. Duhovna samokontrola nije isto što i samokontrola nemoralnih, bezosećajnih ljudi. Duhovna vodi ka višem stepenu osvešćenosti, integralnosti i slobode, dok hladnokrvna proračunatost pogoršava disfunkcionalnost i otudjenje. Njome se gubi sposobnost doživljavanja nesebične ljubavi i ljudske topline koju ni jedan spoljašnji dobitak ne može nadoknaditi.
Neodgovorni i lakomi ljudi nemaju samodisciplinu. Uzimaju sve što im izgleda primamljivo. Zato, pre ili kasnije, snose posledice. Pohlepa i nemarnost su česti uzroci nevolja. Problem je što većina nerazumnih ljudi neće to da prihvati, već krivi druge, lošu sreću, sudbinu, pa čak i predodredjenost za neuspehe. To i jeste razlog što ne izvlače pouku i ne uče kako da usmere svoj život u željenom pravcu.
Mudar čovek izbegava nemoralna iskustva koja degradiraju. Zna da posle njih slede loše posledice i kajanje. To ne znači da ne prihvata nova iskustva i izazove. Naprotiv, ona najviše podstiču rast jer primoravaju da se odrekne udobnosti i da se snalazi u drugačijim okolnostima.