Šopenhauer - Svet kao volja i predstava

Nit je svet volja,nit predstava niti može da se kaže sa sigurnošću "mislim znači jesam" itd...
-o tim stvarima samo budalčine mogu da kažu "To je to Eureka!"
Kerec eureka!
Niti znaš šta je ovo za koje kažemo :postojanje,niti znamo sopstvena misao šta je,
niti šta je sve "ovo" oko "nas"....
Hajde moji filozofi ponovo u filozofsku osnovnu školu...pardon-čim završite predškolsko...
Ma i ja s vama u ovim godinama...
 
Nit je svet volja,nit predstava niti može da se kaže sa sigurnošću "mislim znači jesam" itd...
-o tim stvarima samo budalčine mogu da kažu "To je to Eureka!"
Jok, nego će da kažemo "mislim znači nisam".

Kerec eureka!
Niti znaš šta je ovo za koje kažemo :postojanje,niti znamo sopstvena misao šta je,
niti šta je sve "ovo" oko "nas"....
Hajde moji filozofi ponovo u filozofsku osnovnu školu...pardon-čim završite predškolsko...
Ma i ja s vama u ovim godinama...
Pa sve vreme baš to pokušavamo da ti kažemo.
Niti znamo šta smo mi, a samim tim ni šta je naša misao. Ali da nam se nešto dešava - dešava nam se. A kome "nama"? A šta sam to JA?
Oooo, dobro došao. :D
 
O čemu ti???


Prosvjetljenje je upravo i jedino moguće otkrivanjem apsoluta u SEBI. Nikako drugačije. Kakva priprema??? Dok se pripremaš nisi prosvijetljen. Dok se pripremaš možeš reći da se OTKRAVLJUJEŠ. DA, te 'pripreme' su otkravljenja, otkravljenja iz ubjeđenja zamrznutih u razumu. Prosvjetljenje je spoj sa apsolutom, kada postaneš JEDNO sa svim-što-jeste, sa suštinom, a kad svoju pažnju ponovo usmjeriš na Sebe-čovjeka recimo, tad iz apsoluta izađeš nazad u projekciju, te se jedino tad osjećaš prosvijetljenim. Prosvijetljen ti tad apsolut u samom Sebi, u Biću, i to Znanje-o-Sebi-apsoluutu ti je od tad prisutno vidljivo i u tvojoj SVJESNOSTI. U apsolutu ne misliš da si prosvijetljen, jer u apsolutu nema misli, već doživljavaš SEBE ONIM-KOJI-JESI... ili TI tad JESI sve-što-jeste, apsolut i to ZNAŠ u Sebi, SVIJEŠĆU.



Da, ti ćeš biti prvi koji će negacijom volje i da je načini nepostojećom. Upotreba volje je pri usmjerenju PAŽNJE, ništa drugo. Ili si usmjeren ka ovome ili ka onome, ili ka činjenju ili ka ne-činjenju, ka projekciji ili ka aposlutu. Ne postoji niti jedan aspekt postojanja bez prisustva PAŽNJE, stoga i volje. Voljom držiš svoju PAŽNJU prisutnom u 'nečemu'. Dok je pažnja prisutna u nečemu i to nešto je postojeće kao 'živo' u našem Duhu. Biće voljom usmjerava pažnju. Kada je pažnja Bića usmjerena na Sebe-apsolut, u apsolutu volja je SLOBODNA, jer jedino u apsolutu volja jeste sadržilac svega-što-jeste kao i ono što je sadržano u svemu-što-jeste. U apsolutu i volja kao i moje i tvoje JA takođe jeste jedno JA, dakle apsolut. U projekcijama volja postoji samo kao mehanizam kojim Biće BIRA, čini IZBOR. IZBOR se čini usmjerenjem pažnje prema objektima, a usmjerenje pažnje se čini voljom.

JA KOJI JESAM,prosvetljenje je samo jedan od koraka na putu svesnog duhovnog razvoja nekog pojedinca.To je dug proces koji se tice pripreme i razvoja trenutno uspavanih potencijala,na prvom mestu duse,a zatim i duha.
Stanje apsoluta,do kog ti tvrdis da si dosao,moze priblizno recima da se opise kao negativna egzistencija.Ti do tog stanja nisi dosao,cak ni do prosvetljenja,jer da jesi,znao bi da ne mozes tako egzistirati, a onda boraviti u pojavnom svetu kao telo.Prosvetljenje moze eventualno biti jedan od koraka do apsoluta,ali onda boravak u apsolutu podrazumeva samo tu izvesnost.
Sto se tice negacije volje,ovo si ti napisao,a ne ja:"Negacija volje, dakle, nije negacija njenog postojanja već njene upotrebe."
Ja samo konstatujem da ne moze da se negira ni volja ni njena upotreba.Volja postoji uvek,razlicita su samo njena usmerenja.Pozzz.
 
JA KOJI JESAM,prosvetljenje je samo jedan od koraka na putu svesnog duhovnog razvoja nekog pojedinca.To je dug proces koji se tice pripreme i razvoja trenutno uspavanih potencijala,na prvom mestu duse,a zatim i duha.
Stanje apsoluta,do kog ti tvrdis da si dosao,moze priblizno recima da se opise kao negativna egzistencija.Ti do tog stanja nisi dosao,cak ni do prosvetljenja,jer da jesi,znao bi da ne mozes tako egzistirati, a onda boraviti u pojavnom svetu kao telo.Prosvetljenje moze eventualno biti jedan od koraka do apsoluta,ali onda boravak u apsolutu podrazumeva samo tu izvesnost.
Sto se tice negacije volje,ovo si ti napisao,a ne ja:"Negacija volje, dakle, nije negacija njenog postojanja već njene upotrebe."
Ja samo konstatujem da ne moze da se negira ni volja ni njena upotreba.Volja postoji uvek,razlicita su samo njena usmerenja.Pozzz.
Zavisi koliko si motivisan...:zelenko3:

- - - - - - - - - -
 
Oces li da problematizujes taj pojam ili ni to nije dozvoljeno ovde?

A kako bi raspravljao o JA? Filozofski,neurološki,psihološki,biološki,antropološki?
Moj savet je da se prvo neurološki razmotri lokacija tog Ja i njegova dejstva.funkcije!
Tek kad se iscrpe sva znanja nauka, da se zagazi u filozofsko područje ka daljim znanjima.
Dakle,šta nauke znaju o JA?
 
A kako bi raspravljao o JA? Filozofski,neurološki,psihološki,biološki,antropološki?
Moj savet je da se prvo neurološki razmotri lokacija tog Ja i njegova dejstva.funkcije!
Tek kad se iscrpe sva znanja nauka, da se zagazi u filozofsko područje ka daljim znanjima.
Dakle,šta nauke znaju o JA?

Ништа науке не знају о JA јер to није објeкaт у спољашњем свету. Не можеш наћи ја испред себе и показати прстом на њега, јер су сви објекти испред ја. Оно што сазнаје објекте а само не може бити сазнато. То је фундаментална подела на субјекат и објекат.

То је подела где на једној страни имамо цео објективни универзум а на другој субјекат. При чему они егзистирају корелативно везани. Где је један мора бити и другог.

Ono sto sve saznaje a ni od koga nije saznato jeste subjekt. On je po tome nosilac sveta, opsti, uvek pretpostavljeni uslov svih pojava, svakog objekta, jer samo za subjekat jeste sve sto uopste jeste. A svaki covek nalzi da je taj subjekat on sam ali samo ukoliko saznaje a ne ukoliko je objekat saznanja. A objekat je
vec njegovo vlastito telo koje mi samo zbog toga, sa ove tacke gledista, nazivamo predstavom. Jer telo je objekat medju objektima i podvrgnuto zakonima objekata, mada je ono neposredan objekat. Ono, kao i svi objekti opazanja, podleze oblicima opazanja vremenu i prostoru, kroz koje mnostvo biva.
Dok ono saznajuce, a nikad saznano, ne podleze tim oblicima, koji ga uvek vec pretpostavljaju. Prema tome njemu ne pripada ni mnostvo, niti suprotnost mnostvu, jedinstvo. Njega mi nikad ne saznajemo nego je on upravo ono sto saznaje gde god ima saznanja.

Sopenhauer
 
Ништа науке не знају о JA
Pa ne znaš ni ti. I to nije predmet izučavanja nauke, bar ne za sada. Postaće kada nauka svori program koji će da se razvija i prilagođava sam od sebe. Postaviće se pitanje, kada nešto postaje živo i svesno.

Не можеш наћи ја испред себе и показати прстом на њега, јер су сви објекти испред ја.
Ovaj izraz "ispred" mi smeta. :)

Оно што сазнаје објекте а само не може бити сазнато.
Kako nisi saznat? Pa zar nemaš saznanje da postojiš? Ne znam kakvo ti je drugo saznanje potrebno? Ne može se videti ono što je duhovno (doživljaj), to i ti znaš. Da možeš da vidiš, pokazao bi drugima.
E sad, na neki način se pokazuješ drugima, svojim idejama, načinom oblačenja, bilo kojom kreacijom.

То је фундаментална подела на субјекат и објекат.
A gde je objekat? :)

То је подела где на једној страни имамо цео објективни универзум а на другој субјекат. При чему они егзистирају корелативно везани. Где је један мора бити и другог.
Ja bih se ipak ograničio i rekao gde je duh, tu mora biti i objekat, ne negirajući obrnuto.

Ne znam zašto se idealizam pojavio kao antipod materijalizmu, a ne da je spojeno u jednu celinu?
Ko zapravo to odvaja? Nije se pojavila razlika u razmišljanju, već novo saznanje koje utiče na shvatanje materijalnosti. Suštinski se ništa ne menja.
Idealističko shvatanje ne pobija materijalnost. Svaki materijalni objekat realnosti ima svoj izvor u metafizičkom. Sasvim je nebitno što je taj metafizički deo nesaznajan. Realnost funkcioniše tako kako uočavamo i ništa se ovim saznanjem funkcionalno tu ne menja. Za nas je sasvim irelevantno kakvo je nešto u suštini, a veoma značajno kakvo je to u realnosti. Saznanjima i manipulacijama u okviru realnosti mi manipulišemo i sa metafizičkim delom, bez obzira kakvi procesi stoje u tom metafizičkom. S tim što još može da dodam, a što opet za nas nema nekog "bitnog" realnog značaja, da su procesi u metafizičkom delu ispred onih u realnom. S toga je i volja u suštini samo naš doživljaj i privid. Ali realno volja nije privid, jer privid i ne postoji za samog subjekta. Naš duh na praktičnom nivou može da se poistoveti sa metafizičkim procesima koji ga stvaraju. Mi smo objekat koji sebe doživljava kao subjekat. I sad ide ono što si napisao - "При чему они егзистирају корелативно везани".
 
Ja bar uviđam da sam glupo i nesavršeno,sa nedostatnim čulima ,sa veoma falićnim kognitivnim sistemom shvatanja,
ljudsko biće,koje svojom nedovoljnom svešću jedva shvata da postoji i to ponajviše iz komunikacije s drugim takvim živuljkama.
To bauljanje koje zovemo naš život i koji pffft!očas nestaje glorifikujemo kao da je Univerzum! ! ! Mizerija od filozofije!
Trteba krenuti od nule i početi se izgrađivati i menjati u bolje,mudrije,moćnije i dugovećnije biće-ovo sve ostalo je uzaludna kuknjava!

- - - - - - - - - -

Evo primera koliko smo pangle:Nismo u stanju da shvatimo problem Šredingerove mačke
niti da rešimo Russellov paradoks,a o mnogim matematičkim nerešenim problemima da i ne pričam...
 
Ovaj izraz "ispred" mi smeta. :)

Управо се ради о испред.

Где год је сазнања имамо несазнатљив субјекат ИСПРЕД кога су објекти. Буквално испред.

На пример иза тебе нема никаквих објеката нити има простора и времена , управо ту иза тебе је ствар по себи.

Како каже Шопенхауер:
"Не морате да ствар по себи тражите у кулама у облацима, него у стварима овог света, дакле у столу на коме пишете, у столици испод Ваше поштоване позадине."

Шопенхауер
 
Ja bar uviđam da sam glupo i nesavršeno,sa nedostatnim čulima ,sa veoma falićnim kognitivnim sistemom shvatanja,
ljudsko biće,koje svojom nedovoljnom svešću jedva shvata da postoji i to ponajviše iz komunikacije s drugim takvim živuljkama.
To bauljanje koje zovemo naš život i koji pffft!očas nestaje glorifikujemo kao da je Univerzum! ! ! Mizerija od filozofije!
Trteba krenuti od nule i početi se izgrađivati i menjati u bolje,mudrije,moćnije i dugovećnije biće-ovo sve ostalo je uzaludna kuknjava!
Ono što doživljavaš to i poseduješ.
Moj univerzum koji doživljavam je dovoljno širok. Nije da mislim da sam previše pametan, ali se mirim sa realnošću, koliko mogu.

Evo primera koliko smo pangle:Nismo u stanju da shvatimo problem Šredingerove mačke
niti da rešimo Russellov paradoks,a o mnogim matematičkim nerešenim problemima da i ne pričam...
Govori u prvom licu. :D
Vidiš šta znači jezik i zašto treba biti oprezan sa jezikom. Vidiš kako se držimo jezika kao pijani plota, sve jedno koji je jezik u pitanju. Ako uslovi vode paradoksu, menjaju se uslovi. A ko postavlja uslove? Bog ili mi?

- - - - - - - - - -

Управо се ради о испред.

Где год је сазнања имамо несазнатљив субјекат ИСПРЕД кога су објекти. Буквално испред.

На пример иза тебе нема никаквих објеката нити има простора и времена , управо ту иза тебе је ствар по себи.

Како каже Шопенхауер:
Iza i ispred je naš doživljaj. Zašto ne kažeš u subjektu? A ni to nije odgovarajuće, ali je prihvatljivije. Time zapravo pozicionitaš ideju i kažeš da je ispred.
 
Ништа науке не знају о JA јер to није објeкaт у спољашњем свету. Не можеш наћи ја испред себе и показати прстом на њега, јер су сви објекти испред ја. Оно што сазнаје објекте а само не може бити сазнато. То је фундаментална подела на субјекат и објекат.

То је подела где на једној страни имамо цео објективни универзум а на другој субјекат. При чему они егзистирају корелативно везани. Где је један мора бити и другог.

I subjekt u svetu je svet !
 
Iza i ispred je naš doživljaj. Zašto ne kažeš u subjektu? A ni to nije odgovarajuće, ali je prihvatljivije. Time zapravo pozicionitaš ideju i kažeš da je ispred.

Зашто машеш асптракцијама када се ради о конкрентом.
Буквално је појавни свет испред сазнајућег субјекта и нигде више. То је природа те шеме. Где имамо несазнатљиви субјекат и цео појавни свет испред њега.

Ево нашао сам где је Шопенхауер употребио ту реч, "наспрам" пишући o форми поделе на субјекат и објекат испред њега.

Na taj način, naspram sirove, bezoblične, sasvim mrtve (to jest volje lišene) materije, koja nije data ni u kakvom iskustvu, ali koja se u svakom iskustvu pretpostavlja, nalazi se, kao njena čista naspramnost, saznavalački subjekt, samo kao takav, koji je takođe pretpostavka svakog iskustva. Taj subjekt nije u vremenu, jer je vreme samo bliži oblik svakog njegovog predstavljanja. Materija koja stoji naspram subjekta jeste, dakle, večna, neprolazna, postoji kroz sve. vreme, ali, istinu govoreći, ona nije rasprostrta, jer rasprostrtost daje oblik, nije, dakle, prostorna. Sve ostalo nalazi se u stalnom nastajanju i nestajanju, dok ono dvoje predstavlja nepokretne polove sveta kao predstave. Stoga se postojanost materije može smatrati refleksom čistog subjekta, prosto uzetog kao uslov svakog objekta. Oboje pripada pojavi, a ne stvari po sebi; oni su, međutim, osnovni skelet pojave. Oboje otkrivamo samo putem apstrakcije; oni nisu dati neposredno, čisto i sami po sebi.

Шопенхауер
 
I subjekt u svetu je svet !

Немаш субјекат у свету него имаш метафизички несазнатљиви ентитет "субјекат" и цео спољашњи објективни свет испред њега.
То су корелати.

- - - - - - - - - -

Pa odakle onda proizilazi ova konstrukcija recenice? Odakle ti ideja da spomenes "iza tebe".

Из непосредног искуства. Јер не постоји ИЗА сазнајућег субјекта. Само испред мене налази се просторни свет. Појам "Иза" је реч попут оне речи "ништа", квазипојам који нема значења.
У том смислу је ствар по себи "иза". Јер ако апстрахујемо ИСПРЕД апстраховали смо све . Остала је ствар по себи.
 
Немаш субјекат у свету него имаш метафизички несазнатљиви ентитет "субјекат" и цео спољашњи објективни свет испред њега.
То су корелати.

U tvom shvatanju filozofije, koje je cisti dualizam, je subjekat strogo odvojen od objekta. No, ja od Kanta pa nadalje sledim misljenje ( ono Fihteovo narocito ) koje neguje identitet subjekt-objekta. Tacnije, stvaralacki subjekt kreira objekt, i sam objekt ( u trpnom stanju pod delom subjekta ) utice na subjekt.
 

Back
Top