Ne znam zasto, u bilo kom obliku ( dakle kao Znatizeljni ili Oziman,sto je za mene, vidim, isto ) izbegavate fizioloska ucenja Sopenhauera? Da " Ja ", s kojim pocinje dedukcija, ne bi ostalo puka fikcija, da bi ono posedovalo empirijsku istinu i empirijsko bivstvo, nuzno je odrediti ga ne samo psihicki vec i fizicki. Sopenhauer je odlucno povukao tu konsekvencu, jer svaka analiza intelekta ostaje, po njemu, nepotpuna i sa problematicnim rezultatima, ukoliko se ne sprovede kao fizioloska analiza. Dakle, fiziologija cula i psihologija mozga predstavljaju istinski uvod u kritiku saznanja. Tako se, po Sopenhaueru, dokazuje da ukupni objektivni svet, " svet kao predstava ", jeste zavisan ne samo od Ja ( " jer taj neodredjeni izraz valja upravo izbegavati " ) , nego od mozga ! I on u najjacim izrazima obznanjuje tu zavisnost, kada kaze da intelekt, kao i onaj u njemu prisutni, ocigledni svet jeste puka pojava, ali je on ( dakle, intelekt ) funkcija cerebralnog nervnog sistema, koji je i sam, kao i ono ostalo telo, " objektivitet volje ". Dakle, intelekt pociva na somatskom zivotu organizma, a ovaj sam pociva na volji. S mozgom propada i intelekt, i sa ovim propada objektivni svet : jer celi taj objektivni svet , toliko bezgranican u prostoru, toliko beskonacan u vremenu, toliko nedokuciv u savrsenosti, ipak je, zapravo, samo " izvesno kretanje ili afekcija testenaste mase u lobanji ". ( Vidi - Sopenhauer, Svet kao volja i predstava, II, Matica srpska, Novi Sad, 1986, str.430 ff., kao i str.237., na primer )
Dakle, nemoguce je, ako se sledi Sopenhauer, izbeci neka njegova fizioloska shvatanja, pa i fiziolosku teoriju saznanja.