Šopenhauer - Svet kao volja i predstava

Krunski dokaz da neko ima morala je medjusobno razumijevanje. U tom smislu svaki narod ima razlicitu sposobnost koja se razlicito manifestuje u vremenu. Vec sam napomenuo da narodi prekaljeni u ratovima proizvode i filozofe, ali sto je najvaznije proizvode kulturu i morale, obicaje. To im najvise sluzi za medjusobno razumijevanje. Bezu obicaja nastaje nerazumijevanje i mimoilazenje u misljenju, nastaje "sloboda misljenja", tj. oslobadjanje od razumijevanja. Nastaje empatija bez razuma.

Moje licno iskustvo je da su Nijemci daleko empaticniji od Srba, jer imaju vecu unutrasnju energiju. Primjecuju svaki uzdah i pogled. Ali u novije vrijeme nisu sposobni da se sporazumiju izmedju sebe. Mene su opet odgajali takvi koji su imali dobro sporazumijevanje, skladan brak.

Kod Srba kad dodjes tu dobijas njihov identitet, tu zivis tudji zivot. Njih ne zanima ni najmanje sta si bio kad si bio tamo negdje daleko, nego oni upotrijebe nadimak "Svabo", a Svabu treba ubiti. Time su raskrstili sa tim sta hoces od zivota i guraju te kud njima treba. Srbi su odavno propali i Nijemci koji su bili na Balkanu primjecuju da su im dvorista cista, ali ulice prljave. Toliko otprilike im je cisto i medjusobno razumijevanje, tacnije empatija na prljavstinu.

- - - - - - - - - -

Ja nisam nihilista, nego pokusavam i ovim uzaludnim pisanjem da promijenim tok istorije.
 
No,no...Poslednja rečenica je vaš,idealistički pristup filozofiji!
Naravno,guzocentrični kosmološki,da ne kažem-subjektocentrični pristup...:mrgreen:
Iz njega proizilazi da jači treba da tlači?
Ne,idealizam nije benigan,ali je egoistićan,a ljudski ego je zverski ego te vam ideje takve!
Imaš bolju ideju?
Nemaš...:manikir:
:

Naravno. Ljudska mudrost je uvek kontradiktorna.
Ona uvidja problem ali ne i resenje.
Pa se uvek povratno vraca u egoizam cak i kada deluje da se dostize neki "moral".
Jer ako moze covek doci do resenja samim tim nije zrtva, ako jeste ne moze doci do resenja.
Filozofska sujeta naprosto ne dozvoljava da se u kontradikciju ne ode.
Jer se ne moze negirati problem bivstvovanja sa jedne strane a sa druge strane sujeta ne dozvoljava poniznost. Cak je ismeva. Pa kako to misle "sveznalice" da oblace svadbeno odelo ismejavajuci istovremeno svadbeno odelo?
Taj nakaradni solipsizam i asketika ravnodusnosti skupljanjem raznoraznih ucenja i stvaranjem sinkretizma samo menja kosulju ali ne oblaci nikakvo svadbeno odelo.
Jer potpuno je svejedno da li neko mrzi ili se mrznje samo odrekao i tu stao.
Rezultat je isti. Negacija ljubavi.
Jednostavno u glavama tupih "intelektualaca" ne pravi se razlika izmedju napada da se celina razdvoji i napada da se celina ocuva jer se stvorio kancer koji steti celini, te se svaka borba, napad, netolerancija, strogoca oznacava tiranijom. Tako ego dolazi do svojih prava, zloupotrebom pozitivnih pojmova koje ostavlja u opstosti i time prividno moze da se crpi argumentacija "bez mana". Na primer ljudima je intuitivno neprihvatljivo da tolerancija ne treba da postoji pa covek pod tom parolom moze provuci raznorazne gluposti.
Posto se na napad gleda iskljuvo negativno stvara se negativni ideal, bespotrebno uopstavanje u vidu nebuloze kako je dobro ono sto prija a zlo ono sto ne prija. Medjutim ovakva filozofija samo osigurava da se uvek iznova zalimo na svet.
Takav pristup bi imao smisla da covek nema izopacenu prirodu.
Posto ima to ne vazi jer je "dobro osecanje" nastalo kao posledica toga sto je recimo telo postalo imuno na neku stetnost i sada dobro koje napada taj sistem ukazuje se kao neprijatnost.
Potpuno je svejedno da li ce se postaviti materijalisticko nistavilo ili idealisticko "nesto" jer i jedno i drugo su isto. Pobeda smrti. Samim tim beskorisno je upinjati se da se dokaze "nesto" posle ako je cilj vec unistenje individualnosti. Jer to nije nista ni veca ni manja metafizicka "uteha" od onoga sto postavljaju materijalisti, za idealizam je dovoljno da postavi ono sto misli i pozitivista. Za idealiste postoji samo ta "neunistiva" materija koja prelazi iz stanja u stanje.
Ta dva pravca su u VREDNOSNOM smislu istovetna, usmerena na culnost.
Jedina je razlika sto idealizam mistifikuje materijalnu supstanciju pa je naziva duh dok materijalista to ne cini ali govore o istoj sustini.
Pravo duhovno nema veze sa tim nesrecnim noumenom vec je nedostupno svakom "izmu" podjednako.
 
Zasto je doslo do podele na volju i predstavu? Zasto se volja "predstavila"? Cemu ta "avantura"?
Исто питање је поставио и Шопенхауер:
Uhvatiš se za prevod Šopenhauera i to prevedeno "volja" i nekritički prihvataš taj pojam u srpskom jeziku. A mi ovde pišemo na spskom.
U srpskom, volja upućuje na sposobnost čoveka da svesno upravlja svojim delanjem u postizanju postavljenog cilja. Dakle, psihička sposobnost. To nije ono o čemu idealizam govori.
Volja koju pominješ predstavlja suštinsko "ja". Čak ni to "ja" bez onoga "suštinsko", nije adekvatan izraz, jer i on može da upućuje na nešto što pripada materijalnom (predstavi).
To kako se tumači volja u srpskom, takođe pripada predstavi (doživljaju). Zapravo, kada kažemo "suštinsko ja", mi ne možemo znati o čemu tačno govorimo, jer na šta god da pomislimo spada u predstavu. I naravno, iz tog razloga je to suštinsko "ja" transcedentno. Ali to nema nikakve veze sa izrazom "volja" na srpskom.
 
Tvoja misao postoji dok je misliš. A šta se s njom dešava kad je ne misliš ili pak, šta se s tobom dešava kad upšte ne misliš?
Idi slikaj u svojoj glavi I ne troši vise pare na platna boje I ostalo,o nemudri slikaru...

Svest je živi želatin (hidra:mrgreen:) I ne misli samo kad crikne!:hahaha:
Neurološki ima faze sna,ali I u tim snovima I "nesvestima"(pogrešan izraz I neurolozi koriste izraze:
kontuzno,komatozno I sl.)svest živi,samo drukčije od senzacija,introspekcija I refleksija-živi instiktivno-
algoritamski...Još se to istražuje I ima prostora za nova otkrića...
 
Pa od toga idealizam i polazi. Bar toliko si mogao da skapiraš, a ne da nešto proglasiš budalaštinom i ne pokušavaš da zaista razumeš. A upravo ovo boldovano je početak idealizma. Pa bravo, konačno si se pokrenuo sa mrtve tačke.
Aaa? Prc (made in). :mrgreen:
Prc tebi Mužjače!
Ova provokativna rečenica relativizuje istine (sve!) do te mere da možeš kako hoćeš! ! !
A kad ono:srce oće,a dupe klopoće!

I šta kaže logika ? ? ?
Da rečenica "istina je šta ja mislim-moja misao postoji I to je istina" nije tautologija!
A to ti ,dear Mužjače znači da svaki idealizam počiva na neistini tj.na laži! ! !
Dakle-logika!
 
Ideja mora da prodje kroz jezicke i druge filtere, da bi bila artikulisana.
Prvo se nervni sadrzaji pretvaraju u sliku. Slika se potom uoblicava u glas.
Nervni sadrzaji upucuju na fiziologiju. Slika upucuje na percepciju, na imaginaciju.
Glasovi ponovo upucuju na fiziologiju, potom na artikulaciju. Na kraju sve to prolazi kroz opsti filter koji zovemo kultura.
Dakle, od ideje, do izgovorene "istine" se nalazi dug put, od najmanje cetiri jako zaprljana filtera.

Izgovoreno samo lici na ideju, ali je ne objasnjava.

Zato je neuskladjenost izmedju mudrih misli i izgovorenog velika.
 
Poslednja izmena:
Prc tebi Mužjače!
Ova provokativna rečenica relativizuje istine (sve!) do te mere da možeš kako hoćeš! ! !
A kad ono:srce oće,a dupe klopoće!

I šta kaže logika ? ? ?
Da rečenica "istina je šta ja mislim-moja misao postoji I to je istina" nije tautologija!
A to ti ,dear Mužjače znači da svaki idealizam počiva na neistini tj.na laži! ! !
Dakle-logika!

Evo brzog odgovora.
"istina je šta ja mislim-moja misao postoji I to je istina"
Ovo bi bilo u radu da piše: istina je da ja mislim - moja misao postoji I to je istina.
Sad samo objasni šta je laž u idealizmu?
 
Evo brzog odgovora.
"istina je šta ja mislim-moja misao postoji I to je istina"
Ovo bi bilo u radu da piše: istina je da ja mislim - moja misao postoji I to je istina.
Sad samo objasni šta je laž u idealizmu?

Mala ispravka, dodatak.... moglo bi se to još preciznije reći ovako:

Dok mislim i moja misao postoji... to je istina. ili...
Moja misao postoji samo kada mislim.

Ali niti jedno niti drugo ne određuje moje postojanje, jer ja prvo moram da postojim da bih mislio. Stoga, Ja koji postojim, mogu i da mislim ili da ne mislim.
 
Poslednja izmena:
Evo brzog odgovora.
"istina je šta ja mislim-moja misao postoji I to je istina"
Ovo bi bilo u radu da piše: istina je da ja mislim - moja misao postoji I to je istina.
Sad samo objasni šta je laž u idealizmu?
Laž je da poseduješ I jednu misao koja ne potiče od "ja u svetu"!:lol:
Pošto je to hegelizam (radi se o Svetskom duhu) I u krajnjoj instanci artikulaciji svake misli kao
društvenog izraza-za vas Šopijevce je to Espania!:hahaha:
 
Laž je da poseduješ I jednu misao koja ne potiče od "ja u svetu"!:lol:
Pošto je to hegelizam (radi se o Svetskom duhu) I u krajnjoj instanci artikulaciji svake misli kao
društvenog izraza-za vas Šopijevce je to Espania!:hahaha:

Muzjak je pametan ali je lenj. Nedovoljno zainteresovan. :lol:
Ipak jedva cekam njegovu reakciju kad bude prosirio vidik.
Prvo pitanje je prazno jer ima raznih idealizama i raznih materijalizama.
Nerej vec rece ali nije na odmet ponoviti, ne kopiram ga, samo se to mora napomenuti jer ovde je rec o bespotrebnom uopstavanju.
Problem je sto je muzjak pod jakim utiskom filosofije sa krste al filosofija nije to, ovde su kafane za one koji nemaju bas mnogo kesa. :hahaha:
Mi malo elitniji idemo u centar grada na "pricame dakle postojimo" :mrgreen:
Ono sto je mene iznenadilo jeste kako neka misao moze pretendovati na istinu a biti apsolutna besmislica.
A nakon toga uvek sledi oprez.
 
Laž je da poseduješ I jednu misao koja ne potiče od "ja u svetu"!:lol:
Pošto je to hegelizam (radi se o Svetskom duhu) I u krajnjoj instanci artikulaciji svake misli kao
društvenog izraza-za vas Šopijevce je to Espania!:hahaha:
Kao prvo ja i ne ne znam ko je taj Šopi iliti Šopenhauer.
A kao drugo, svet je doživljaj onoga JA.
Izvor ja ne može biti poznat. Jedino može biti poznar svet koji doživljavamo. Jeste da konstatujemo kauzalitet između sebe i svog doživljaja iliti predstave, ali to isto konstatuješ i u snu. Kauzalnost takođe spada u našu predstavu. Kakav je svet van naše predstave ne možemo znati. Opšti zaključak je da bez subjekta svet nema formu i postojanje kako ga mi shvatamo. Postojanje van nas je nezamislivo, nedostupno i smim tim transcedentno.
I treće. Istina je što kaže znatiželjni, ja jesam lenj. Ali ono o čemu govorim je osnovna suština idealizma koji pretenduje da bude istinit.
 
Филозофија која нам је разоткрила идеалитет опажајног света, иде директно против природне усмерености људског интелекта, и као таква она је занавек затворена књига за огромну већину људи. Јер, они умеју да пливају једино низ воду, а истина је заправо узводно и самим тим недоступна многима.

Za problem slobode volje i problem odnosa između idealnog i realnog - zdravi, ali sirovi razum, ne samo što je nekompetentan, nego čak ima neku odlučujuću prirodnu sklonost ka zabludi, i za odvraćanje od nje potrebna je jedna mnogo naprednija filozofija. Što se tiče saznavanja njemu je, naime, prirodno da suviše pripiše objektu, otuda su mu potrebni Lok i Kant da bi pokazali koliko mnogo od toga zapravo potiče od subjekta.
Takva jedna razumu prirodna naopakost u spekulativnim istraživanjima ne sme nas, ipak, čuditi, budući da je on prvobitno određen samo za praktičke, a nipošto za spekulativne ciljeve.

цитат: Шопенхауер
 
]Za problem slobode volje i problem odnosa između idealnog i realnog - zdravi, ali sirovi razum, ne samo što je nekompetentan, nego čak ima neku odlučujuću prirodnu sklonost ka zabludi, i za odvraćanje od nje potrebna je jedna mnogo naprednija filozofija. Što se tiče saznavanja njemu je, naime, prirodno da suviše pripiše objektu, otuda su mu potrebni Lok i Kant da bi pokazali koliko mnogo od toga zapravo potiče od subjekta. Takva jedna razumu prirodna naopakost u spekulativnim istraživanjima ne sme nas, ipak, čuditi, budući da je on prvobitno određen samo za praktičke, a nipošto za spekulativne ciljeve.

цитат: Шопенхауер

U ovom citatu Šopi pravilno upozorava na devijacije informacija uma,ali ne pribegava kopernikanskom obrtu da bi objasnio
odnos svet-subjekat.
Ti se Ozi groziš Russella,a on je nepogrešivom logikom ,jezički maksimalno moguće ispravno pokazao da naše subjektivno
ponavljanje uvek istih reakcija na iste informacije predstavlja solidnu osnovu za tautološku verifikaciju .
Štaviše,Russell je pokazao da je to moguće I s apriornim pojmovima koji se takođe ponašaju I kao skupovi,ali je ipak
neophodno se jasno izražavati...Naravno da je poznavao probleme jezika jer je I on s Witgensteinom radio na tom dok je ovaj
boravio kod njega...
 

Back
Top