Šopenhauer - Svet kao volja i predstava

Koliko agresije na ovoj temi, ali one 'ad hominem' tipa. U redu je, bro, ako ne simpatišeš filozofiju određenog filozofa, iznesi svoje argumente u skladu sa logičkim pravilima, i produži dalje; čemu toliki naboj emocija?!

ne mogu da budem hladnokrvan na učenje jehovinih svjedoka,Šopenhauera i ostalih sličnih filozofa yebivjetara...
uvijek sam emotivan kad čeljad zalutaju pogrešnim putem...:telefon:
 
ne mogu da budem hladnokrvan na učenje jehovinih svjedoka,Šopenhauera i ostalih sličnih filozofa yebivjetara...
uvijek sam emotivan kad čeljad zalutaju pogrešnim putem...:telefon:

Овај пост ме подсетио на ову тему:

http://forum.krstarica.com/entry.php/41644-Herkules-na-raskrsnici

На њој сам кроз древну причу о Херкулесу на раскрсници указао како се одвајкада вршила дресура народа. Дресура стада, на тај начин да се оно одрекне свега и свачега а зарад "врлине".
И чим је једном критична маса народа на тај начин дресирана , пут по којем стадо иде је дефинтивно одређен. Он од тада одржава самог себе. Свако ко скрене са тог пута покреће "емоцију" код дресираних , који теже да дотичног дрзника врате "на прави пут".

Прептоставаам да је у твом случају "прави пут" не филозофирати превише, него марљиво радити, женити се и размножавати, скрушено у страху пред милошћу господњом.
Јел сам погодио?
 
Прептоставаам да је у твом случају "прави пут" не филозофирати превише, него марљиво радити, женити се и размножавати, скрушено у страху пред милошћу господњом.

Pa bre bih skočila sa mosta nego izgubila dušu na ovaj način. :mrgreen:
 
Овај пост ме подсетио на ову тему:

http://forum.krstarica.com/entry.php/41644-Herkules-na-raskrsnici

На њој сам кроз древну причу о Херкулесу на раскрсници указао како се одвајкада вршила дресура народа. Дресура стада, на тај начин да се оно одрекне свега и свачега а зарад "врлине".
И чим је једном критична маса народа на тај начин дресирана , пут по којем стадо иде је дефинтивно одређен. Он од тада одржава самог себе. Свако ко скрене са тог пута покреће "емоцију" код дресираних , који теже да дотичног дрзника врате "на прави пут".

Прептоставаам да је у твом случају "прави пут" не филозофирати превише, него марљиво радити, женити се и размножавати, скрушено у страху пред милошћу господњом.
Јел сам погодио?
Ne sjeri-stavljaš ćoveku u usta neke gluposti da bi ga ismejao!
Ustvari si nesposoban I neuman da sopstvenim umom staneš na crtu jer nisi siguran da nećeš ispasti glupak I budala!
A budi siguran da te instikt tj.predosećaj ne vara!
Samo se ti zatvori u tvoj solipsizam-ne znam zašto si uopšte na forumu...
A da...:mrgreen:
To te tvoja radoznala nesigurnost tera da zaviriš ovde...
Nisi ti glup,ali daleko si od ingenioznosti,a svetlosne godine te dele od genija...
Vidiš,ja toga imam zrnce I bubri polako...:per:
 
Koliko agresije na ovoj temi, ali one 'ad hominem' tipa. U redu je, bro, ako ne simpatišeš filozofiju određenog filozofa, iznesi svoje argumente u skladu sa logičkim pravilima, i produži dalje; čemu toliki naboj emocija?!

Oda gluposti...
Kakava logika?
Pa zar se Šopi ne poziva na intuiciju koja je iracionalna da bi dosegao volšebnu "stvar po njemu"?
Slažem se :logika je čabar u odnosu na iracionalnu "alogiku" tj.prelivanje emocija-pretranzitiranje percepcija u imaginativne sadržaje,
lucidno domišljanje svetova u kojima je nešto normalno što u našem "realnom" svetu nije moguće...
Da te ja učim iracionalnom?
Nema tih para...
Ima tema o tom koju sam otvorio-nema mnogo na njoj ,ali je besplatno pa izvoli-ako uopšte nešto ukapiraš...:manikir:
 
Lajbnic je jedan od ljudi cije misljenje veoma cenim,poreklom Luzicki Srbin kao i Bizmark,sto meni s jedne tacke gledista nista ne predstavlja osim slobodnog izbora,ali valja napomenuti...
Razvio je binarni sistem,mada sam to davno citao i koliko se secam on je njega pronasao u nekim kineskim spisima,prakticno ga je ustvari ponovo otkrio i zahvaljujuci jednim delom njemu sada raspravljamo ovde na krstarici... To je malo istorije :)
Dragoljube,zasto ti treba vise naloga ? Inace primetio sam da kada te nesto zaokupi i bas si zainteresovan za to ,lepo se moze diskusovati sa tobom,a ako nesto smatras nedostojnim tvojih shvatanja izrazavas se kroz cinizam,mada se taj cinizam siri skoro i na celokupno...I sam volim cinizam,ali to nikako ne bi trebalo da nam bude zadnja stanica,Razumes me ?


- - - - - - - - - -

Moram da idem da kosim,tek sam ustao,udavice me zena ako to ne odradim a i dobra je to metafizika za Telo i Duh :)
Naravno da mi ne trebaju drugi nalozi,ali sam se privremeno preselio I ovo je nalog s druge IP adrese...
S te adrese ne mogu se ulogovati u Dragoljuba! Valjda je to jasno...
Dragoljub je pasivan nalog I ako neko postuje s njega-to oni moji iz hipi komune-sinovi I ćera zajebavaju...
Rekao sam da ako se javljaju-nwek ih pogase...:mrgreen:
A valjda se vidi I iz avijona da sam to JA!:mrgreen:
 
"Колико je људски интелект ненаклоњен филозофском размишљању види се, између осталог, у чињеници да чак и сада, после свега што је на ту тему речено од Декарта до данас, реализам се и даље самоуверено суочава са идеализмом наивном тврдњом да тела постоје, не само у нашој представи или менталној слици, већ заиста и стварно."

Шопенхауер
Parerga i paralipomena "Ideas concerning the intellect"
 
"Колико je људски интелект ненаклоњен филозофском размишљању види се, између осталог, у чињеници да чак и сада, после свега што је на ту тему речено од Декарта до данас, реализам се и даље самоуверено суочава са идеализмом наивном тврдњом да тела постоје, не само у нашој представи или менталној слици, већ заиста и стварно."

Шопенхауер
Parerga i paralipomena "Ideas concerning the intellect"

Koliko je ljudska volja sklona rezignaciji, to se vidi, između ostalog, u tome što neki ljudi, usled nesposobnosti da se prilagode životu, izmišljaju veličanstvene apstratktne sisteme koji im služe kao mentalni štit od hladne i za njih nezainteresovane realnosti.

Koliko je ljudska sujeta sklona preuveličavanju, to se vidi, između ostalog, u tome što je organski konstrukt sklon truljenju zvani čovek umislio da je sve što se nalazi neumitno povezano s njim i stvarano za njega.
 
Koliko je ljudska volja sklona rezignaciji, to se vidi, između ostalog, u tome što neki ljudi, usled nesposobnosti da se prilagode životu, izmišljaju veličanstvene apstratktne sisteme koji im služe kao mentalni štit od hladne i za njih nezainteresovane realnosti.

To nisu апстрактни системи него чињенице које,свиђало се то неком или не, аподиктички показују да је оно што зовеш "реалност" представа, а да је права реалност ткз. ствар по себи, која је трансцедентна.

Те чињенице наравно никако нису у складу са званичним религијским и научно позитивистичким догмама, тако да је то самим тим и затворена књига за тупаву већину људи.
Међутим, то не треба спречити оне који умеју да мисле а које занима истина о свету и животу и да је потраже.

Koliko je ljudska sujeta sklona preuveličavanju, to se vidi, između ostalog, u tome što je organski konstrukt sklon truljenju zvani čovek umislio da je sve što se nalazi neumitno povezano s njim i stvarano za njega.

Свиђало се то теби или не али јесте. Оно што зовеш универзум јесте представа у нечијој сазнајућој свести где једино егзистира као таква.

Наравно, неко попут тебе ко у то знање гледа бело закључиће овако нешто:

U beskonačnom prostoru bezbrojne svetleće lopte, i oko svake kruži dvanaestak manjih osvetljenih lopti, užarenih iznutra i pokrivenih tvrdom, hladnom korom, na kojoj je sloj plesni proizveo živa i stvaralačka bića: to je empirijska istina, realnost, svet. Pa ipak, biću koje misli nije ugodno da stoji na jednoj od tih bezbrojnih lopti što slobodno lebde u bezgraničnom prostoru, a da ne zna ni otkuda su one ni kud idu, i da bude samo jedno od nebrojenih bića koja se tiskaju, komešaju i zlopate, stalno i brzo nastajući i nestajući u bespočetnom i beskonačnom vremenu.

Artur Sopenhauer

Међутим, онај ко укуључи мишљење видеће да ствари нису тако једноставне и да стоје сасвим другачије.

Овај Шопенхауров цитат наставља се у овоме:

Ali najzad se filozofija novijeg doba, pogotovo zahvaljujući radovima Berklija i Kanta, dosetila da je, ipak, sav svet samo moždani fenomen i da je povezan s tako važnim, mnogobrojnim i različitim subjektivnim uslovima da njegova tobožnja apsolutna realnost iščezava prepuštajući mesto jednom sasvim drugačijem poretku sveta, poretku koji leži u osnovi tog fenomena, drugim recima: koji se odnosi prema njemu kao stvar po sebi prema pukoj pojavi. Ili drugacije receno „Svet je moja predstava"

Artur Sopenhaeur
 
To nisu апстрактни системи него чињенице које,свиђало се то неком или не, аподиктички показују да је оно што зовеш "реалност" представа, а да је права реалност ткз. ствар по себи, која је трансцедентна.

Те чињенице наравно никако нису у складу са званичним религијским и научно позитивистичким догмама, тако да је то самим тим и затворена књига за тупаву већину људи.
Међутим, то не треба спречити оне који умеју да мисле а које занима истина о свету и животу и да је потраже.



Свиђало се то теби или не али јесте. Оно што зовеш универзум јесте представа у нечијој сазнајућој свести где једино егзистира као таква.

Наравно, неко попут тебе ко у то знање гледа бело закључиће овако нешто:



Међутим, онај ко укуључи мишљење видеће да ствари нису тако једноставне и да стоје сасвим другачије.

Овај Шопенхауров цитат наставља се у овоме:

Lepo si naučio tu pesmicu i nazvao je istinom. Ironično je što ismevaš religijske zaluđenike, a tvoja priča se od njihove razlikuje samo pojmovno pošto je u suštini ista. Oni posežu za neistraženim mističnim pojmovima dok ti pokušavaš da logiziraš celu priču, ali i jedni i drugi ste te nove svetove isfantazirali usled straha od prolaznosti tj. smrti, pošto je svaki strah u svojoj osnovi strah od smrti.

Čudno je što nikada nisam upoznao nekog idealistu, u filozofskom smislu, a da je o životu kao iskustvu mislio dobro. Svi su bili duboko nezadovoljni njime iz raznoraznih razloga, neki zbog fundamentalno pogrešnih poteza roditelja u procesu odgajanja i vaspitanja, neki zato što su fiziološki predodređeni da budu bedni i ništavni jer su rođeni sa određenim, teško uočljivim nedostacima koji im znatno utiču na psihu, a samim tim i na vrednosne sudove o životu...verovatno ima još razloga ali nebitno sada.

Poenta je da su tvoje idiosinkrazije odgovorne za to što tražiš drugi svet jer si ovim nezadovoljan pa ga onda tvoj um iskonstruiše jer potreba mora biti na neki način zadovoljena pa sad kad već ne može bukvalno, onda mora alegorijski.

Ono što treba držati na umu je da ta, tebi svojstvena potreba ne može da bude univerzalni zakon, nikako. Tvoj primarni modus je volja za smrću, samo što te telo, odnosno njegova biološka pristrasnost ka životu, sprečava da zakoračiš u nepoznato. To što je tvoj miljenik Šopenhauer bio predeterminisan za bedu i nezadovoljstvo sobom i životom nipošto ne govori ništa o životu već o njemu i tebi samom.

Život je, kako reče onaj SUPERKULER, svemirska premija. E sad to što ljudi ne znaju šta da rade sa jednim takvim darom pa kao razmaženo derište plaču za novim igračkama, to je druga stvar.
 
Lepo si naučio tu pesmicu i nazvao je istinom. Ironično je što ismevaš religijske zaluđenike, a tvoja priča se od njihove razlikuje samo pojmovno pošto je u suštini ista. Oni posežu za neistraženim mističnim pojmovima dok ti pokušavaš da logiziraš celu priču, ali i jedni i drugi ste te nove svetove isfantazirali usled straha od prolaznosti tj. smrti, pošto je svaki strah u svojoj osnovi strah od smrti.

Ако неко закључи да је најкраћи пут између две тачке у равни права линија. Тиме је дошао до једног синтетичког суда априори, тј до апсолутне сигурности у иситинитост тог закључка. Од тада он може апсолутно тврдити да данас, или пре милион година, или за милион година, овде или на крају свемира..... најкраћи пут између две тачке у равни јесте ПРАВА ЛИНИЈА.

Сада, ако неко каже да је то песмица и да се тај боји криве линије па је зато измислио да је најкраћи пут између две тачке у равни права линија.
Тај, прво тиме показује своје незнање а друго пројекцију неког свог страха.
Јер плашио се неко или не плашио најкраћи пут у равни јесте права линија.

Исто је и са Барклијевом коралативношћу субјекта и објекта тј томе да је свет представа.

Нико ту не спомиње смрт. Не сећам се да се Баркли икада том темом директно бавио. То ви пројектујете. Пројектујете ваш страх од смрти .

А узгред кад смо већ код тога. Немој да свој страх и фрустарацију пред смрћу изникао из сировог материјалистичко позивитистичког погледа на свет пројектујеш на све друге. Јер заправо како каже Шопенхауер :

Ja tvrdim da se izvesno neposredno, intuitivno ubedjenje mora svakom nametnuti, to jest, bar svakom onom čiji duh nije sasvim prostog soja, tog soja koji je sposoban da spozna samo šta je pojedinačno, pa je, prema tome, strogo ogranlčen na poznavanje individua, kao životinjski intelekt. Ko nasuprot tome, pa ma i sa jedva nesto malo višim i mocnijim sposobnostima, počne da u individuama vidi оno sto im je opšte, njihovu ideju, taj će, bar do izvesnog stepena, imati to isto ubedjenje i to neposredno, pa zato i pouzdano.
U stvari, samo male, ograničene glave se sasvim ozbilljno plaše smrti kao svog uništenja, dok su za one koji su zaista privilegovana duha, takve strave nešto sasvim strano.

Šopenhauer
 
Poslednja izmena:
Ако неко закључи да је најкраћи пут између две тачке у равни права линија. Тиме је дошао до једног синтетичког суда априори, тј до апсолутне сигурности у иситинитост тог закључка. Од тада он може апсолутно тврдити да данас, или пре милион година, или за милион година, овде или на крају свемира..... најкраћи пут између две тачке у равни јесте ПРАВА ЛИНИЈА.

Сада, ако неко каже да је то песмица и да се тај боји криве линије па је зато измислио да је најкраћи пут између две тачке у равни права линија.
Тај, прво тиме показује своје незнање а друго пројекцију неког свог страха.
Јер плашио се неко или не плашио најкраћи пут у равни јесте права линија.

Исто је и са Барклијевом коралативношћу субјекта и објекта тј томе да је свет представа.

Нико ту не спомиње смрт. Не сећам се да се Баркли икада том темом директно бавио. То ви пројектујете. Пројектујете ваш страх од смрти .

А узгред кад смо већ код тога. Немој да свој страх и фрустарацију пред смрћу изникао из сировог материјалистичко позивитистичког погледа на свет пројектујеш на све друге. Јер заправо како каже Шопенхауер "samo male, ograničene glave se sasvim ozbilljno plaše smrti kao svog uništenja, dok su za one koji su zaista privilegovana duha, takve strave nešto sasvim strano."

Najkraći put između dve tačke jeste prava linija, uvek i svuda. To je nebitno ko saopštava jer je kako ti kažeš - apodiktika istina.

''Život je pakao i sve što čovek može da uradi je da nađe neko skrovište'', nije apodiktička istina već vrednosni sud i tu je i te kako važno ko ga saopštava. Tu je štaviše, najvažnije ko ga saopštava.

Ja se smrti ne plašim. Moje telo će odreagovati u opasnoj situaciji da se spasi od nje, ali moj um od pomisli na nju ne cvika. Znaš zašto? Jer mi je život ispunjen. I pre nego što kreneš da pretpostavljaš, ne, ne pričam o parama, izlascima, bludu i bilo kojem plitkoumnom sranju.
 
Najkraći put između dve tačke jeste prava linija, uvek i svuda. To je nebitno ko saopštava jer je kako ti kažeš - apodiktika istina.

''Život je pakao i sve što čovek može da uradi je da nađe neko skrovište'', nije apodiktička istina već vrednosni sud i tu je i te kako važno ko ga saopštava. Tu je štaviše, najvažnije ko ga saopštava.

"Свет је моја представа". То је аподиктичка истина.

А нико не тврди да је "свет пакао" исто то, иако је и та изјава истинита.

Јер овај свет кога је најбоље описао Хјум овим речима:

" Кајање, срамота, патња, бес, разочарање, неспокој, страх, утученост, очај: ко је икада, на свом животном путу, избегао немилосрдне препаде ових мучитеља? Колико људи је ишта боље уопште и осетило? Напор и сиротиња, толико омрзнути од свих, извесна су судбина огромне већине: а ни малобројни повлашћени појединци, који уживају у лагодном обиљу и доколици, никада не достигну испуњење или истинско блаженство. Ни сва добра овог света заједно не би човека учинила истински срећним; али ће га сва зла на окупу зацело дотући; било које појединачно зло (а ко се може ослободити баш сваког) безмало је довољно да живот учини неподношљивим, баш као и недостатак било којег добра (а ко их може поседовати баш сва).
Када би се туђин изненада обрео у овом свету, показао бих му, као узорак овоземаљске несреће, болницу препуну болести, затвор крцат злочинцима и дужницима, бојно поље прекривено лешевима, флоту која тоне насред океана, народ који пропада под тиранијом, људе изнемогле од глади, или куге. А када бих хтео да му покажем веселу страну живота, не би ли схватио шта су животна задовољства, куда бих ra повео? Ha бал, y оперу, на двор? С пуним правом би могао помислити да му још увек показујем разноврсност беде и жалости.

Запитајте се, питајте било кога од својих познаника, да ли би поново проживели последњих десет, или двадесет година свог живота. He! Али наредних двадесет, веле они, биће боље.

"И надају се да he од животног талога добити
оно што им први живахни млаз не могаде дати".

И на крају схвате (тако је велика људска беда; она чак и противречности успева да помири) како се истовремено жале и на краткоћу живота и на његову таштину и муку."

Хјум

само неко наоружан дебелим психолошким системима одбране и заваравања може назвати добијеном премијом.
 
Poslednja izmena:
"Свет је моја представа". То је аподиктичка истина.

А нико не тврди да је "свет пакао" исто то, иако је и та изјава истинита.

Јер овај свет кога је најбоље описао Хјум овим речима:

само неко наоружан дебелим психолошким системима одбране и заваравања може назвати добијеном премијом.

Samo neko slabe volje ko nije sposoban da se izbori sa patnjom i prilagođavanjem može život da smatra paklom.

To što ti, Hjum i veći deo ljudi čekate Godoa, to se na mene ne odnosi. Meni život jeste sve bolji kako vreme prolazi jer ga ja menjam na bolje. A to što je tebi pakao je zato što ništa relevantno ne menjaš već si se zakopao u rov i samo se brineš da ga odbraniš uspešno od napada drugih. Čitavo tvoje funkcionisanje zavisi od održanja tog rova.
 
Poslednja izmena:
Свиђало се то теби или не али јесте. Оно што зовеш универзум јесте представа у нечијој сазнајућој свести где једино егзистира као таква.
:

Ti si u totalnoj zabludi. Ono što je univerzum univerzum je, nezavisno od tvoje predstave i imena koje mu daješ. Jedino je tvoja predstava onoga-što-'univerzum'-jeste uistinu predstava onoga što 'univerzum' jeste. Hahahaha. Da si tako rekao moglo bi se reći da govoriš istinu. A da univerzum, kao ono-što-univerzum-jeste ne postoji, ti ne bi mogao da ga percipiraš i da od te percepcije onoga-što-univerzum-jeste u svojoj svjesnosti da stvoriš sopstvenu subjektivnu predstavu istog??? Doduše, to što ti smatraš da je univerzum 'stvar po sebi' koja je nesaznajna... to je tvoj limit... a ja ti kažem, ti se prema toj stvari već odnosiš dok je percipiraš i upravo kroz taj odnos spoznaješ šta ona odašilja da ona jeste. No to što ona odašilja i to što ti percipiraš... TO NIJE ISTO. Putem percepcije i nije moguće saznati univerzum. Saznanje se vrši duhom (intuicijom), neposredno, a spoznaja posredstvom Uma.

Ja pretpostavljam, naučen iz dugogodišnjeg praćanja kako se ponašaš na forumu, da ti pod pojmovima 'univerzum' ili... smatraš da svi mi koji pominjemo riječ mislimo kao ti, da je ono što stoji iza riječi već materija koja postoji sama za sebe, sa formom, oblikom i sekundarnim kvalitetima... hahaha, ne shvatajući da mi možda mislimo na ono-što-'univerzum' po sebi jeste... i da ne upiremo prstom u sopstvenu predstavu toga što jeste već govorimo da to što je u predstavi već jeste ono-što-jeste, bez da to što jeste opisujemo na način na koji ti već tako žarko očekuješ od nas kako bi mogao da nam nama likuješ...
 
Ja pretpostavljam, naučen iz dugogodišnjeg praćanja kako se ponašaš na forumu, da ti pod pojmovima 'univerzum' ili... smatraš da svi mi koji pominjemo riječ mislimo kao ti, da je ono što stoji iza riječi već materija koja postoji sama za sebe, sa formom, oblikom i sekundarnim kvalitetima... hahaha, ne shvatajući da mi možda mislimo na ono-što-'univerzum' po sebi jeste... i da ne upiremo prstom u sopstvenu predstavu toga što jeste već govorimo da to što je u predstavi već jeste ono-što-jeste, bez da to što jeste opisujemo na način na koji ti već tako žarko očekuješ od nas kako bi mogao da nam nama likuješ...

Па како га описујеш ? Шта је за тебе универзум ако није тај скуп слика наспрам тебе који се мењају обликом и величином како се помераш и кога зовеш "реалност".
Кажеш да схваташ да универзум није тај скуп слика већ нешто друго.
Међутим, да стварно то разумеш не би то друго и даље звао " универзум" и настављао са парадом празних појмова све зарад описа тог другог "универзума".

Мислиш да су сви филозофи били глупи па су зато стали пред трансценднтним а ти си паметан да држиш предавања о истом.
Не него су филозофи схватили да оно што је изван сазнања јесте изван сазнања и да зато ствари по себи морамо прићи другим путевима него што је сазнање.

Ово је све што о трансендентном можемо рећи и нема даље. Не зато што је неко глуп да иде даље већ зато што смо наишли не нешто је изван могућности сазнања.

Dakle, jedino u odnosu na pojave pojmovi prestanka i trajanja nalaze svoju primenu, a ne u odnosu na ono što se u pojavama manifestuje, to jest u odnosu na suštinu-po-sebi stvari; zato, primenjeni na tu suštinu, ti pojmovi više nemaju nikakvog smisla. To se vidi i u činjenici da je nemoguće odgovoriti na pitanje koje polazi od tih vremenskih pojmova, i da je svaka tvrdnja u davanju takvog odgovora, svejedno s koje strane dolazila, izložena ubedljivim prigovorima. Mogli bismo, doduše, tvrditi da naša suština-po-sebi traje i posle smrti, zato što bi bilo pogrešno reći da ona propada; ali, mogli bismo isto tako da tvrdimo kako ona propada, zato što bi bilo pogrešno reći da ona traje i posle smrti; u stvari, tačno je i jedno i drugo. Tu bi se, dakle, moglo postaviti nešto nalik antinomiji. Međutim, ta bi antinomija počivala isključivo na negacijama. U njoj bi se subjektu suda odricala dva kontradiktorno suprotna predikata, ali samo zato što cela kategorija tih predikata ne bi bila primenljiva na taj subjekt. Ako se, međutim, njemu ta dva predikata odriču ne zajedno već pojedinačno, stiče se utisak da se kod njega dokazuje predikat kontradiktoran predikatu koji mu se odriče u tom trenutku. A to se zasniva na činjenici da se tu porede nesamerljive veličine, ukoliko nas problem premešta na teren koji ukida vreme, a ipak nam postavlja pitanje o vremenskim odrednicama, koje je, dakle, jednako pogrešno i pripisati i odreći subjektu; to upravo znači: problem je transcendentan. U tom smislu smrt ostaje tajna.

Шопенхауер

Али, проблем је што ово ућутукује вас "просветљене" и не дозвољава продавање магле.
 
Па како га описујеш ? Шта је за тебе универзум ако није тај скуп слика наспрам тебе који се мењају обликом и величином како се помераш и кога зовеш "реалност".
Кажеш да схваташ да универзум није тај скуп слика већ нешто друго.
Међутим, да стварно то разумеш не би то друго и даље звао " универзум" и настављао са парадом празних појмова све зарад описа тог другог "универзума".

Мислиш да су сви филозофи били глупи па су зато стали пред трансценднтним а ти си паметан да држиш предавања о истом.
Не него су филозофи схватили да оно што је изван сазнања јесте изван сазнања и да зато ствари по себи морамо прићи другим путевима него што је сазнање.

Ово је све што о трансендентном можемо рећи и нема даље. Не зато што је неко глуп да иде даље већ зато што смо наишли не нешто је изван могућности сазнања.

Али, проблем је што ово ућутукује вас "просветљене" и не дозвољава продавање магле.



Univerzum, kao i ono čim sebe nazivaš JA, ili pak transcendentno, ili šta god... nisu riječi, nisu pojmovi iako ih riječima objašnjavamo a u pojmove pojmimo... ali ti uporno misliš da smo svi mi koji s tobom razmjenjujemo par riječi u ne-znanju... hahaha. Ali da li takođe znaš da sve tvoje riječi kojima pokušavaš pobiti riječi drugih i svi pojmovi koje si uspio pojmiti svojim Umom... nisu ništa drugo do riječi i pojmovi za koje, vidi boga ti, sad si umislio da su ispunjeni vrijednostima, istinama i znanjem, jer ih ti izgovaraš, jer ih ti pišeš i pojmiš... hahaha... i opet na kraju ostaješ prevaren u ubjeđenju da nešto znaš. Jedino kad si u neposrednom odnosu sa onim što želiš saznati, jedino tad znaš. Tvoja 'znanja' su stečena posredno, učenjem, čitanjem, pamćenjem... to nema veze sa istinom koja se ne nalazi u knjigama, u riječima, a ti se čak usuđeješ nazivati to naučeno znanje apsolutnim. Hahaha



Мислиш да су сви филозофи били глупи па су зато стали пред трансценднтним а ти си паметан да држиш предавања о истом.
Не него су филозофи схватили да оно што је изван сазнања јесте изван сазнања и да зато ствари по себи морамо прићи другим путевима него што је сазнање.

Ово је све што о трансендентном можемо рећи и нема даље. Не зато што је неко глуп да иде даље већ зато што смо наишли не нешто је изван могућности сазнања.

Postoje nivoi saznanja. Ja, eto, saznah dalje od granica za tebe i mnoge, 'nesaznajnog'... :) Nesaznajno NE POSTOJI. Saznanja se ostvaruju duhom a ne Umom. Spoznaje se ostvaruju posredstvom Uma te za sigurno možemo tvrditi da postoji nespoznajno, no to je druga priča. To ne znači da su filozofi glupi jer su došli do granice spoznajnog, to nikako. To samo znači da nisu dosegli dalje od domena razmišljanja, nisu se otrgli od okova razuma. Vezanost za proces razmišljanja sputava filozofa da se otrgne iz razuma. A ti, pa ti i nisi filozof. Ne govorim o tebi. Ti si priučen čovjek, koji za sebe smatra da nešto zna i identifikuje to priučeno znanje sa instituisanim kako bi kroz instituciju uzdigao sebe kao poznavaoca, kao pripadnika elite, ne shvatajući da uistinu jesi samo vjernik, koji slijepo slijedi one koji su ostavili nekakav trag i bili ovjereni pečatom institucije.
 
Poslednja izmena:
Naime,radi se o tome da je jezik reči namenjen komunikaciji,a ne nalaženju istina!
Komunikacija je potrebna radi opstanka egzistencije,radi razmnožavanja,kretanja,rada,snalaženja...
Za nova saznanja se koriste saznajni postupci koji se oslanjju na posmatranje,eksperiment,proračunavanje I
predviđanje razvoja nekog događanja ili procesa,koriste se većina čula I td...Ponekad se koriste logički postupci
u društvenim dešavanjima u kojima još važe I dijalektički sistemi kao logika,ali I tu se bez posmatranja ne može...
Na našu upitanost o suštini I esenciji sveta oko nas (ili u nama -svejedno!)jedino smo neke upotrebljive I proverljive odgovore dobili
I to dosta oskudne na mnoštvo tih pitanja-na te načine u kojima se reči manje koriste,a vise posmatranje,eksperiment I sl.

I moram da primetim...Opskurna I primitivna istina da "slike sveta" u našem mozgu nisu I sam taj svet već njegova naša projekcija,
uglavnom nastala dejstvom fotona na naš vid I dalje moždani system,ne predstavlja dobru osnovu za bilo kakvu filozofiju!
Niko ovde ne tvrdi da je naša refleksija sveta.svet!
A da je to refleksija,saznajemo u komunikaciji s drugim,dragim nam ili manje dragim ljudima...Na žalost,koristimo u tome primitivan način komunikacije-primitivnim glasovima ili iscrtanim znacima koji asociraju na te glasove.
TO DA JE IZVOR BILO KAKVIH ISTINA? pih! ! !:roll::lol:
 
Ljudi se hiljadu puta više trude da steknu materijalno, a ne duhovno bogatstvo, iako je sasvim sigurno
da našu sreću ne čini ono što imamo nego ono što jesmo.

Šopenhauer
Veliki su problemi ovog iskaza na putu do prave ,stvarne istine...
Niti Šopenhauer zna šta je materija,te time i materijalno bogatstvo,niti zna šta zove duhom i duhovnim,a sasvim je siguran (odakle?sic!) da
njegovu sreću (hajde to može da oseća:mrgreen:) ne čini posedovanje materije (koje ne zna šta su!),već ga čini srećnim ono što jeste,a šta
je to što je on -nema pojma!
Eto kako se filozofi gađaju "zvučnim" iskazima!
Kad se analizira šta znaju o rečima koje koriste-ispadne da su u pitanju sasvim druge stvari ili sasvim besmisleni iskazi!
Tako da igra rečima nije put do istina-i dalje su to produkti te igre.Kao kad slažeš na kompu neke slagalice-van compa ih nigde ni!
Tako ni Šopenhauerovih i ne samo njegovih iskaza,van njih samih -nigde više nema!:hahaha:
 
Онај ко хоће разумети Шопенхаурову филозофију и уопште приближити се објашњењу суштине света и живота,
прво мора почети од Џона Лока, или увида да на предметима око нас не постоје боје, мириси, укуси, чврстоћа , топлота. Да су то осети у нашој свести које постоје само у њој а не на предметима око нас.

http://forum.krstarica.com/entry.php/6319-Primarni-i-sekundarni-kvaliteti

Схватање тога начиње мало сирови материјализам у кога је човек уроњен.

Ако то једном појмиш следи Баркли и корелативност субјекта и објекта или чињеница да изван свести осим боја, мириса укуса, чврстоће , топлоте не постоје ни предмети. Не постоји објективан свет изван сазнајуће свести.

http://forum.krstarica.com/entry.php/4886-KORELATIVNOST-SUBJEKTA-I-OBJEKTA

Оно прво, тј Локов идеалитет секундарних квалитета, иако тешко, већина када размисли може разумети.

Међутим, схватање овога другог је већ проблем . Јер:

„Svet je moja predstava" - to je, poput Euklidovih aksioma, postavka za koju svako mora reći daje istinita čim je shvati, iako to nije postavka koju svako razume čim je čuje.

Шопенхауер

А многи не разумеју никада. Ни када су чули, нити када нису.

Међутим, они који то могу( а из неког разлога таквих је мало) они буквално тиме добијају аподиктички, апсолутни доказ идеалитета опажајног света.

И тај увид је основа на којој су градили Баркли, Кант, Шопенхауер, Бергсон.

Без њега, не можете ту ништа разумети.
 
Cvrc Ozi!
Mnogi razumeju,ali kad ti s pet strana stigne informacija o pojavama koje se podudaraju,iako se sve zasniva na verovanju (pa i da je svet tvoja predstava!),
počneš da veruješ da to nije slučajno i vremenom se uveravaš da to nije samo u tvojoj glavi!
Istina,mnoge predstave ti oblikuju u startu roditelji matricama i obrascima koje te uče,ali osnova podudarnocti govori jasno da ne potiče od tvog uma,
već izvan njega!
Zovi ti to kako hoćeš,ali većina ljudi to zove stvarnost!
 

Back
Top