U plamenu, zapaljena jesen,
gori katkad moje srce,
čisto i samo. Vetar ga budi,
dodirne mu središte i onda ga obesi
za svetlost koja se smeje ni za koga:
kakva rasuta lepota!
Bio sam uzasno sam, ne samo svojom samoćom, vec i samoćom vuka,
koju sam na sebe primio kao žig zaveštanja.
Kao čast i prokletstvo. Kao teret i slavu. I ropstvo, i slobodu.
Svi oni, koji traže nešto važno, nesto dragoceno,
nešto što su davno izgubili,
koračaju na isti način.
Poznaćete ih po tome što ih na ulici ništa drugo ne zanima:
samo gledaju ispred sebe,samo gledaju i traže, traže..
Dragi prijatelju, nemojte da blokirate reklame - isključite Ad Blocker na Forumu, jer će tako mesto vaših susreta na Krstarici ostati besplatno za korišćenje.