Olga Lukovic i delo "Srbi narod najstariji"- stepen relevantnosti?

Da si ovo napisao prvi put, bilo bi u redu.

Problem je u tome što ne pratiš. Upravo sam to i napisao, više puta, uključiv i prvo na ovoj temi, kada sam se prvi put dotakao njenog dela. Vrlo precizno i dosta opširnije nego docnije, sa sve navođenjem njenog (potpuno čudnovatog, nejasnog) navođenja Plutarha.

Tvoj cilj nije bio da objektivno sagledaš rad i da ga oceniš, nego da diskredituješ Pjanovićevu kao ličnost i naučnika.

Uvek t(ak)o radiš.

Da li si ikada pročitao ijedno Olgino naučno delo?

Грешка, 2003. година је у питању.

Сада сам схватио о чему се ради.

Водиш покемику на основу писања у глави "НЕДОВОЉНО РАСВЕТЉЕНО СВЕДОЧАНСТВО КОНСТАНТИНА ПОРФИРОГЕНИТА О СРБИМА" везано за цитат Халкокондила, а притом си избегао исти цитат из главе посвећене Халкокондилу "ВАЖНО СВЕДОЧАНСТВО ЛАОНОКА ХАЛКОКОНДИЛА О СРБИМА".

Тиме си умањио своју академску част, јер си жељени цитат форсирао, а нежељени гурнуо под тепих.

То је поента целе расправе, званична историја узима оно што јој годи, а оно друго крије од јавности.

Зашто то радиш? Зашто историју правиш идеологијом.

Да си коректан, ти би споменуо и цитат из главе о Халкокондилу и дао би мишљењезашто су Срби изостављени иза Трибали. Али теби није истина на првом месту, објективност ти је непозната, према изворима односиш се субјективно, и тврдиш да је историја наука.

И на крају, како ти веровати када убудуће постављаш неке изворе, по свом избору, заобилазећи оне за тебе непријатне.

Znači, ako želim da ukažem da se u Olginoj knjizi ne nalaze autentični citati iz izvora na koje se ona poziva (zbog čega treba uzeti a velikom rezervom sve što se nalazi u knjizi) i navedem neki primer gde je citat pogrešan, po tvom mišljenju neprijatno je istaći da se na drugom mestu u knjizi nalazi malo manje pogrešan (iako, takođe, neautentičan) citat? Izvini, ali kakva je to logika? I strane koje su, takođe loše napisane, ja guram pod tepih zato što su malo manje loše?

Citata koji si ti postavio nisam uopšte bio ni svestan (tj. zaboravio sam na njega); samo porazmisli koliko zvuči ta tvoja teorija zavere da sam unapred znao (iako je bilo vrlo očigledno da listam i doslovno tragam da shvatim o čemu pričaš) da ima i drugih, takođe pogrešnih citata, ali sam ja, tobože, izabrao gore i preskočio ove da bih autora prikazao u gorem svetlu (iako je sama činjenica da se citati znaju razlikovati od strane do strane upravo sama srž moje poente, zbog čega je to što ti potenciraš apsolutno nebitno, odnosno prava zamena teze). Ono što ispada iz tvojih unosa jeste da si odabrao da iz apsolutno svega što sam napisao izdvojiš (i tako, istrgneš iz konteksta) samo jedan jedini aspekat, dakle taj deo gde je ona (katkad) ubacivala Srbe u rečenicu...upravo u pokušaju da mene i moje mišljenje diskredituješ. ;) Čovek bi iz tvojih reči pomislio da sam ja kazao dve stvari: 1) da je Olga ima mentalne probleme (izostao je tvoj odgovor povodom ona dva teksta, uzgred) i 2) da je ubacila Srbe u citat na jednoj strani, što je cepidlačenje jer, navodno, ne menja značajnije kontekst. Te dve stvari si izdvojio ti, a ne ja, zato što ti deluje da su mi tu tvrdnje najslabile ili najkontroverznije, i odlučio da me napadneš tamo gde ti izgleda da sam najslabiji, ali i u celini uzev predstavlja značajno iskrivljavanje mojih reči.

A upravo tu i da se vratim na ono što je moja poenta...da ne filozofiramo više, jer postaje poprilično besmisleno: Šta je suština? Suština je da je Olgina knjiga jedan strašno loše napisani nekoherentni i tendenciozni džumbus koji se vrlo teško čita u kojem treba sve citate koji su izloženi proveravati u referencama zato što su vrlo često strašno loše navođeni. To je sve što sam ja tvrdio; moždani udar i stanje njene svesti sam ponudio kao potencijalni odgovor na pitanje kako je tako nešto moglo nastati, jer osoba koja je ono pisala, nikako ne bi mogla doktorirati na Sorboni. Pitanje mentalnog zdravlja nisam otvorio sa namerom da ženu napadnem, već da pružim logično, konzistentno objašnjenje zašto Srbi...narod najstariji izgled tako kao što izgleda. Ako se neko ne slaže, neka pruži neko drugo racionalno obrazloženje.

Uzgred, samo da ukažem na jednu vrlo bitnu stvar: postavljač ove teme, @nonaligned , došla je nezavisno od mene, do potpuno istih, 100%, zaključaka do kojih sam i ja; o naslovu knjige i tendencioznosti:

mislim da je naslov knjige tendenciozan

Takođe, baš neku poruku iznad, nonaligned je iznela mišljenje koje je upravo bilo moja poenta (pored problematičnog citiranja):

Tesko mi je da citam njenu knjigu. Mnogo mi je haoticno. Stalno ponavlja Porfirogenitovo "od pocetka" i mnogo se dere -koristi velika slova da tako kazem.

Ovo posebno naglašavam zato što je ista koleginica iznela na ovoj temi optužbe na moj račun da se služim podvalama prilikom analize njene knjige. No, kao što sam i pretpostavio, došla je na kraju do mog stanovišta.

No sada, pitanje za tebe @zofr jeste koliko si ti zaista zainteresovan za ispitivanje lika i dela Olge Luković Pjanović (i, kritički, značaja ove knjige i mesta koje joj pripada)...a koliko se možda tu radi o idealizaciji i reakciji zbog diranja u idole? :per:
 
Problem je u tome što ne pratiš. Upravo sam to i napisao, više puta, uključiv i prvo na ovoj temi, kada sam se prvi put dotakao njenog dela. Vrlo precizno i dosta opširnije nego docnije, sa sve navođenjem njenog (potpuno čudnovatog, nejasnog) navođenja Plutarha.



Da li si ikada pročitao ijedno Olgino naučno delo?



Znači, ako želim da ukažem da se u Olginoj knjizi ne nalaze autentični citati iz izvora na koje se ona poziva (zbog čega treba uzeti a velikom rezervom sve što se nalazi u knjizi) i navedem neki primer gde je citat pogrešan, po tvom mišljenju neprijatno je istaći da se na drugom mestu u knjizi nalazi malo manje pogrešan (iako, takođe, neautentičan) citat? Izvini, ali kakva je to logika? I strane koje su, takođe loše napisane, ja guram pod tepih zato što su malo manje loše?

Citata koji si ti postavio nisam uopšte bio ni svestan (tj. zaboravio sam na njega); samo porazmisli koliko zvuči ta tvoja teorija zavere da sam unapred znao (iako je bilo vrlo očigledno da listam i doslovno tragam da shvatim o čemu pričaš) da ima i drugih, takođe pogrešnih citata, ali sam ja, tobože, izabrao gore i preskočio ove da bih autora prikazao u gorem svetlu (iako je sama činjenica da se citati znaju razlikovati od strane do strane upravo sama srž moje poente, zbog čega je to što ti potenciraš apsolutno nebitno, odnosno prava zamena teze). Ono što ispada iz tvojih unosa jeste da si odabrao da iz apsolutno svega što sam napisao izdvojiš (i tako, istrgneš iz konteksta) samo jedan jedini aspekat, dakle taj deo gde je ona (katkad) ubacivala Srbe u rečenicu...upravo u pokušaju da mene i moje mišljenje diskredituješ. ;) Čovek bi iz tvojih reči pomislio da sam ja kazao dve stvari: 1) da je Olga ima mentalne probleme (izostao je tvoj odgovor povodom ona dva teksta, uzgred) i 2) da je ubacila Srbe u citat na jednoj strani, što je cepidlačenje jer, navodno, ne menja značajnije kontekst. Te dve stvari si izdvojio ti, a ne ja, zato što ti deluje da su mi tu tvrdnje najslabile ili najkontroverznije, i odlučio da me napadneš tamo gde ti izgleda da sam najslabiji, ali i u celini uzev predstavlja značajno iskrivljavanje mojih reči.

A upravo tu i da se vratim na ono što je moja poenta...da ne filozofiramo više, jer postaje poprilično besmisleno: Šta je suština? Suština je da je Olgina knjiga jedan strašno loše napisani nekoherentni i tendenciozni džumbus koji se vrlo teško čita u kojem treba sve citate koji su izloženi proveravati u referencama zato što su vrlo često strašno loše navođeni. To je sve što sam ja tvrdio; moždani udar i stanje njene svesti sam ponudio kao potencijalni odgovor na pitanje kako je tako nešto moglo nastati, jer osoba koja je ono pisala, nikako ne bi mogla doktorirati na Sorboni. Pitanje mentalnog zdravlja nisam otvorio sa namerom da ženu napadnem, već da pružim logično, konzistentno objašnjenje zašto Srbi...narod najstariji izgled tako kao što izgleda. Ako se neko ne slaže, neka pruži neko drugo racionalno obrazloženje.

Uzgred, samo da ukažem na jednu vrlo bitnu stvar: postavljač ove teme, @nonaligned , došla je nezavisno od mene, do potpuno istih, 100%, zaključaka do kojih sam i ja; o naslovu knjige i tendencioznosti:



Takođe, baš neku poruku iznad, nonaligned je iznela mišljenje koje je upravo bilo moja poenta (pored problematičnog citiranja):



Ovo posebno naglašavam zato što je ista koleginica iznela na ovoj temi optužbe na moj račun da se služim podvalama prilikom analize njene knjige. No, kao što sam i pretpostavio, došla je na kraju do mog stanovišta.

No sada, pitanje za tebe @zofr jeste koliko si ti zaista zainteresovan za ispitivanje lika i dela Olge Luković Pjanović (i, kritički, značaja ove knjige i mesta koje joj pripada)...a koliko se možda tu radi o idealizaciji i reakciji zbog diranja u idole? :per:
Хајде, реално.

Ти си навео цитат Халкокондила, и о томе дискутовао. Како сам давно читао Олгу, отворих кљигу да потражим тај цитат, и где да га тражим него у глави која је посвећена Халкокондилу, и видим да је другачији, нема Срба. Остало је моја нормална реакција на то.

Питање је зашто ти то ниси навео, а знам да ти ни један извор није недокучив.

Ипак, без обзира што нема система у њеном писању (могла се држати хронологије, или порекла извора и сл.) карактер њеног дела је такав да и ако одбациш 50% текста као неубедљиво или нетачно, остаје 50% цитата и извора који се не могу наћи у званичној историји, што је још увек много да би цело дело у потпуности одбацили.
 
Хајде, реално.

Ти си навео цитат Халкокондила, и о томе дискутовао. Како сам давно читао Олгу, отворих кљигу да потражим тај цитат, и где да га тражим него у глави која је посвећена Халкокондилу, и видим да је другачији, нема Срба. Остало је моја нормална реакција на то.

Питање је зашто ти то ниси навео, а знам да ти ни један извор није недокучив.

Doslovno u poruci koju si citirao sam ti napisao da nisam znao za njega. Da li ti stvarno misliš da imam u glavi celu njenu knjigu? Do skoro nisam pojma imao (odnosno mislim da jesam nekada, ali sam zaboravio) da postoje dva (različita) izdanja.

Ипак, без обзира што нема система у њеном писању (могла се држати хронологије, или порекла извора и сл.) карактер њеног дела је такав да и ако одбациш 50% текста као неубедљиво или нетачно, остаје 50% цитата и извора који се не могу наћи у званичној историји, што је још увек много да би цело дело у потпуности одбацили.

Koji se to izvori i citati ne mogu naći u zvaničnoj istoriji? Da li mi ih možeš nabrojati?
 
Doslovno u poruci koju si citirao sam ti napisao da nisam znao za njega. Da li ti stvarno misliš da imam u glavi celu njenu knjigu? Do skoro nisam pojma imao (odnosno mislim da jesam nekada, ali sam zaboravio) da postoje dva (različita) izdanja.



Koji se to izvori i citati ne mogu naći u zvaničnoj istoriji? Da li mi ih možeš nabrojati?

Мислим, да ако хоћеш да се потрудиш, ти и нађеш оно што хоћеш.

Па када бих знао којих 50% извора и тврдњи треба одбацити, онда бих знао шта треба да остане.

Иначе, око овог једног цитата, ја га нисам ни регистровао, јер мислим да се српско име у смислу народа јавља много касније, тек са државношћу (у ма ком облику) становништва на овом делу Балкана, а то је, ценим, 8-9 век.
 
Мислим, да ако хоћеш да се потрудиш, ти и нађеш оно што хоћеш.

Pa nisam samo radi teme krenuo iz početka ponovo da čitam celu knjigu, u detalje. :D U svakom slučaju hvala na razjašnjenju, ali to nije promenilo suštinski skoro ništa od onog što sam napisao; citat nije autentičan nigde, bez obzira na sve razlike navođenja, grešaka u transkripciji i slično.

Па када бих знао којих 50% извора и тврдњи треба одбацити, онда бих знао шта треба да остане.

A gde sam ja naveo da išta treba odbaciti?

Pitanje je bilo koji su to izvori i citati (prisutni u ovoj knjizi) koji su zvaničnoj nauci nepoznati.

Иначе, око овог једног цитата, ја га нисам ни регистровао, јер мислим да се српско име у смислу народа јавља много касније, тек са државношћу (у ма ком облику) становништва на овом делу Балкана, а то је, ценим, 8-9 век.

Na koji citat misliš, tačno? Ako govoriš o Halkokondilu, on piše u drugoj polovini XV stoleća.
 
Evo jedne fotkice dok je Olga bila mala, sa Vladimirom Lukovićem:

olga1.JPG


Vladimir je preminuo sa 35 godina. Bavio se hotelijerstvom i bio učesnik Prvog svetskog rata na Solunskom frontu.
 
citat nije autentičan nigde, bez obzira na sve razlike navođenja, grešaka u transkripciji i slično.

Zašto?

a) želela je da napravi tendenciozni falsifikat misleći da je to u korist srpske nacionalne ideje

b) nije imala odgovarajući izvor, već više posrednih, pa je pomoću štapa i kanapa pokušala da rekonstruiše izvor

c) luda žena, ne zna šta radi

Zaokruži.
 
Pa nisam samo radi teme krenuo iz početka ponovo da čitam celu knjigu, u detalje. :D U svakom slučaju hvala na razjašnjenju, ali to nije promenilo suštinski skoro ništa od onog što sam napisao; citat nije autentičan nigde, bez obzira na sve razlike navođenja, grešaka u transkripciji i slično.

Хајде, не прави се невешт. Било ја довољно да у садржају погледаш где је глава о Халкокондилу, има број стране, нађеш ту страну, и ту близу је и спорни цитат.

A gde sam ja naveo da išta treba odbaciti?

А што мислиш да се то односи на тебе. Ја сам одговарао на твоје питање, па сам то ја за себе написао.

Када овако тумачиш постове форумаша, како ли тумачиш цитате валидне за историју, старе више векова.

Pitanje je bilo koji su to izvori i citati (prisutni u ovoj knjizi) koji su zvaničnoj nauci nepoznati.

У томе је и квака. Њима је све познато, али јавна историја се прави на основу пробраних.

Na koji citat misliš, tačno? Ako govoriš o Halkokondilu, on piše u drugoj polovini XV stoleća.

Ајд поново, ради се о цитату у коме су Срби наведени одмах иза Трибала.

Па шта ако пише у 15 веку. Пише на основу својих сазнања, можда се ослонио на Херодота, који додуше исто пише о Трачанима, што значи да је и он индиректан извор, као и Порфирогенит који је писао у 10-ом веку.
 
Хајде, не прави се невешт. Било ја довољно да у садржају погледаш где је глава о Халкокондилу, има број стране, нађеш ту страну, и ту близу је и спорни цитат.

Dovoljno...za šta?

Reci ti meni da li je citat sporan i tu i da li to menja apsolutno išta što sam napisao (ili situaciju čini gorom, jer se citati znaju razlikovati od stranice do stranice)?

У томе је и квака. Њима је све познато, али јавна историја се прави на основу пробраних.

Sad već filozofiraš nepovezano. Šta je bila, originalno, tvoja namera da kažeš u vezi

Ајд поново, ради се о цитату у коме су Срби наведени одмах иза Трибала.

Па шта ако пише у 15 веку. Пише на основу својих сазнања, можда се ослонио на Херодота, који додуше исто пише о Трачанима, што значи да је и он индиректан извор, као и Порфирогенит који је писао у 10-ом веку.

Šta pa šta? Jesu li ovo tvoje reči?

Иначе, око овог једног цитата, ја га нисам ни регистровао, јер мислим да се српско име у смислу народа јавља много касније, тек са државношћу (у ма ком облику) становништва на овом делу Балкана, а то је, ценим, 8-9 век.
 
Zašto?

a) želela je da napravi tendenciozni falsifikat misleći da je to u korist srpske nacionalne ideje

b) nije imala odgovarajući izvor, već više posrednih, pa je pomoću štapa i kanapa pokušala da rekonstruiše izvor

c) luda žena, ne zna šta radi

Zaokruži.

Odgovor pod b) nije moguć, jer žena sama kaže da je u rukama imala dvojezično (grčko-latinsko) izdanje iz sredine XVII stoleća, koje i navodi kao izvor i odakle ispisuje. Odgovor pod a) svakako u izvesnom smislu deluje da je tačan, zato što je u svim navodima izbacila Mize (Bugare), a na jednoj stranici čak i ubacila Srbe. To nije stavila u naslov dela (niti na nekom drugom mestu) iz tendencioznih razloga, kako bi čitaoca navodila tj. gurala ga u izvesnom smeru, ali i da se nađe neko i uradi baš kao što je ovo zofr malopre učinio i rekne eto vidite, iako je na jednom mestu falsifikat, negde drugde je malo drugačije, tako da to „poništava” ili „umanjuje” lažiranje citata. Onaj ko je uveren u neka svoja razmišljanja, ali i dosledan, ne modifikuje citate, već ih prenosi na autentičan način. To može biti i u izvesnom smislu (ako OLP uspešno pročitala i prevela original, što ne znamo) indikator da je htela malčice modifikovati tekst, oslanjajući se na latinski prevod, kako bi povećala mogućnost da se radi o srpskom narodu, a ne (opšte govoreći) slovenskom rodu.

No evo, s obzirom na to da sam više puta pominjao pozivanje na Plutarha, a nikad razjasnio, hajde detaljnije da obradimo i to. Ovo su Olgine reči:

Најзад, обрађујући живот Сципиана Емилиана (Scipio Aemilianus), који је живео у II веку пре Христовог рођења, Плутарх и ту спомиње једног СЕРБИОС-а, одн. Σερβιοζ. што је најдивније, он спомиње исто име и у својој биографији о Нуму Помпилију (Numa Pompilius), који је живео у VIII веку пре Христа, ступивши на престо у својој четрдесетој години, године 714. Тај Плутархов СЕРБИОС, одн. Σερβιοσ спомиње се у глави 10, ове биографије. Особито привлачимо пажњу читаоца на век, у коме живи Плутархов Сербиус! Одакле једно српско име у једно тако рано доба, ако се српски народ појавио касно у хришћанској ери? А од VIII старе ере до VII века нове ере има више од 1400 година!

Ostavljajući na stranu za sada to što ona misli da su svi Serviji i Servilije rimskog sveta (!!!) dokazi o postojanju srpskog naroda, ona ovde spominje i docnije više puta pominje kralja Servija Tulija (u tekstu kao PLUTARHOV SERBIJUS!). Bez obzira na to što je Olga i sama navel da je kralj Numa Pompilije umro 714. godine, ona dalje piše kao d je pretposlednji kralj Rima vladao još tada u VIII stoleću. Neko bi na osnovu ovoga mogao pretpostaviti da ona nije imala pojma ko je Servije Tulije i da se o njemu radi tu kod Plutarha, ali na drugom mestu knjige ona upravo pominje Servija Tulija i navodi VI vek. Reći da je žena bila luda je možda malčice prestrogo, ali bog sam zna kako su se sve ove stvari izdešavale; da li ona u vreme pisanja prvog dela nije znala ko je Servije Tulije, pa docnije se setila, da li nikada uopšte nije povezala podatak iz Plutarhovog životopisa drugog rimskog kralja...jedno je sigurno: kod Olge se citati, datacije i tvrdnje, znaju razlikovati od strane do strane.

---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

A sada nešto malčice više i o njenim Lukovićima. Oni su iz jednog zaseoka kod Guče, džemata po imenu Veles. Po Jovanu Erdeljanoviću (Donje Dragačevo, 1902) i njegovim istraživanjima iz 1898/9. godine, pominje ih na 160. stranici (tada su imali ukupno četiri kuće):

Luovic1.JPG


Njihova krsna slava je Aranđelovdan.

veles.JPG
 


Lukovići starinom ne žive dugo u tom kraju i spadaju u novije, doseljeno stanovništvo. Na str. 165 Erdeljanović dodaje vezano za njihovo dublje poreklo:

Cumur.JPG


Ћумуровићи и Луковићи су пореклом од једне породице, која је пре скоро 70 година дошла из Маскове у срезу моравичком.

Lukovići se smatraju jednim rodom sa Ćumurovićima i kaže se da su se u Guču doselili iz Maskove početkom 1830-ih godina. Tada moravički srez, danas je to Opština Ivanjica.

Maskovo.JPG


Selo se nalazi na pola puta između Ivanjice i Nove Varoši.
 
Odgovor pod b) nije moguć, jer žena sama kaže da je u rukama imala dvojezično (grčko-latinsko) izdanje iz sredine XVII stoleća, koje i navodi kao izvor i odakle ispisuje. Odgovor pod a) svakako u izvesnom smislu deluje da je tačan, zato što je u svim navodima izbacila Mize (Bugare), a na jednoj stranici čak i ubacila Srbe. To nije stavila u naslov dela (niti na nekom drugom mestu) iz tendencioznih razloga, kako bi čitaoca navodila tj. gurala ga u izvesnom smeru, ali i da se nađe neko i uradi baš kao što je ovo zofr malopre učinio i rekne eto vidite, iako je na jednom mestu falsifikat, negde drugde je malo drugačije, tako da to „poništava” ili „umanjuje” lažiranje citata. Onaj ko je uveren u neka svoja razmišljanja, ali i dosledan, ne modifikuje citate, već ih prenosi na autentičan način. To može biti i u izvesnom smislu (ako OLP uspešno pročitala i prevela original, što ne znamo) indikator da je htela malčice modifikovati tekst, oslanjajući se na latinski prevod, kako bi povećala mogućnost da se radi o srpskom narodu, a ne (opšte govoreći) slovenskom rodu.
Bez dvojezičnog teksta iz 17. veka, koji je koristila možeš samo ovako da spekulišeš, a budući da to nisi naglasio, veoma je ružno za jednog istoričara da bez valjanog izvora donosi zaključke. Nađi izvor ili ćuti - metodološki je ispravnije.
 
Bez dvojezičnog teksta iz 17. veka, koji je koristila možeš samo ovako da spekulišeš, a budući da to nisi naglasio, veoma je ružno za jednog istoričara da bez valjanog izvora donosi zaključke. Nađi izvor ili ćuti - metodološki je ispravnije.
Не слажем се са тобом. Славен је у праву за цитате, а опаска му је на месту.
 
Не слажем се са тобом. Славен је у праву за цитате, а опаска му је на месту.
Ni ja sa tobom. Mrkalj je u pravu. Istoričar ne može doneti zaključak o izvoru bez tog (odgovarjućeg) izvora, a da to ne bude nagađanje. U ovom se Slaven slaže sa mnom (primer nagađanja).
 
Bez dvojezičnog teksta iz 17. veka, koji je koristila možeš samo ovako da spekulišeš, a budući da to nisi naglasio, veoma je ružno za jednog istoričara da bez valjanog izvora donosi zaključke. Nađi izvor ili ćuti - metodološki je ispravnije.

Problem leži u tome što ti smatraš da je reč o spekulacijama i kad pod misliš nešto potpuno si uveren da je to što si pomislio jedini mogući ishod pa tako pišeš stvari kao npr. Mrkalj je u pravu.

Postavio sam to na forum nekoliko puta, na ovoj temi u reprintu. A evo ti i to originalno izdanje iz 1650. godine, koje Olga konkretno navodi (u kojem se, doslovno, nalazi tačka tj. kraj rečenice posle Τριβαλος):

Citato.JPG

libri1.JPG
 
Poslednja izmena:
Problem leži u tome što ti smatraš da je reč o spekulacijama i kad pod misliš nešto potpuno si uveren da je to što si pomislio jedini mogući ishod pa tako pišeš stvari kao npr. Mrkalj je u pravu.

Postavio sam to na forum nekoliko puta, na ovoj temi u reprintu. A evo ti i to originalno izdanje iz 1650. godine, koje Olga konkretno navodi (u kojem se, doslovno, nalazi tačka tj. kraj rečenice posle Τριβαλος):

Pogledajte prilog 624513
Pogledajte prilog 624512
Od 1620-1650 napisani su mnogi "originali":per:
 
Od 1620-1650 napisani su mnogi "originali":per:
шта си хтео са тиме да кажеш? какве везе има са преписком?
Типичан пример троловања, за оне који не знају шта та реч значи.
 
Problem leži u tome što ti smatraš da je reč o spekulacijama i kad pod misliš nešto potpuno si uveren da je to što si pomislio jedini mogući ishod pa tako pišeš stvari kao npr. Mrkalj je u pravu.

Postavio sam to na forum nekoliko puta, na ovoj temi u reprintu. A evo ti i to originalno izdanje iz 1650. godine, koje Olga konkretno navodi (u kojem se, doslovno, nalazi tačka tj. kraj rečenice posle Τριβαλος):

Pogledajte prilog 624513
Pogledajte prilog 624512
Izvinjavam se, nisam ispratio. Onda može da se zaključi nedosledno korišćenje i citiranje izvora.

Ostaje istina da je Halkokondil naveo da su Sloveni najstariji narod i da je Srbi starije ime Slovena.
 
Izvinjavam se, nisam ispratio. Onda može da se zaključi nedosledno korišćenje i citiranje izvora.

Ostaje istina da je Halkokondil naveo da su Sloveni najstariji narod i da je Srbi starije ime Slovena.
Још једном да извитоперим и са ББ школом биће готово!

maxresdefault.jpg
 

Back
Top