Olga Luković Pjanović, zaobilazeći grčki original, koristi rđav latinski prevod (i na osnovu njega fabrikuje nekakvu karakondžulu tobožnjeg originala) u kojem piše
pouzdano znam i onda se na osnovu toga izvlači da Halkokondil tvrdi i to očigledno dosa pouzdano da su Srbi narod najstariji, te da on na neki način potvrđuje autohtonistički narativ (čovek koji doslovno i sam na jednom mestu dodaje da su se po njegovom mišljenju Sloveni doselili sa severnih slovenskih prostranstava, gde bi trebalo da je njihova originalna prapostojbina).
Neka bilo ko zdravog uma i ko je ume da razmišlja otvoreno, bez nekakvih predubeđenja, sam rasudi ko se ovde služi
podvalama i trikovima i
zamagljuje kontekst.
Tvoja je tvrdnja bila da smatraš da ni sama Olga Luković Pjanović ne tvrdi da su Srbi narod najstariji:
Podvlačiš razumnu sumnju da su možda neke stvari do izdvača, a ne autorke, kao npr. naslov dela. Da otklonim mesta sumnji, ja sam ti pokazao jedan spoljašnji izvor (njena prepiska sa Milićem od Mačve) koja bi trebalo da ti ukaže da ne samo da jeste ona to tvrdila nego je u svojim stanovištima odlazila i daleko dalje, u još veće ekstreme. Pisma su takođe vrlo jasna potvrda nečega što se u
Srbi...narod najstariji samo naslućuje, a o kojem sam već pisao (da je, očigledno, imala izvesne probleme mentalne prirode, odnosno pune sposobnosti u samostalnom rasuđivanju).