Докази да су се Словени на Балкан доселили у 6. (или било ком) веку

Ovo potonje je dosta stavljeno pod znak pitanja. Ti krupni nadetnički etnonimi, Sloveni, Germani i slično, vrlo retko da vode od takvih interpretacija. Danas se više istraživanja kreću u smeru percepcije o širenju slovenskog imena od IX stoleća na dalje, zahvaljujući ćirilometodijevskoj pismenosti, a u identitetskom smislu među samim slovenskim narodima tek od XII stoleća. Neke teorije kažu da slovensko ime, moguće, vuče svoje korenje od jednog hidronima, primera radi.

Mislim da je neminovno i ocekivano da neslovenske grupe su primile slovenski jezik pa kasnije i slovensko ime kroz vrijeme. Ali mislim da je sasvim logicno i jasno da ,,prvobitni sloveni" u Pripjatu, u antiku koji su vjekovima granicili sa germanskim plemenima - su stvorili ove nazive za sebe i za strance po ovoj bazi.

Najvjerovatnije su prvo imenovali strance kao nijeme, pa ,,njemce", pa kroz tu logiku sebe nazvali Slovenima, jer ,,slove". U proto-slovenskom jeziku ima mnostvo rijeci gotskog i starog germanskog jezika kao testament tog ranog perioda susjedstva Slovena i Germana.
 
Ono što su kod nas usta na latinskom (ostium) označava ulaz, izlaz. Generalno, osnova je u genitivu, dakle osnova imenice os je ustvari or-.
Не, није, основа је os-. Када би нешто знао о латинском било би ти познато да је старолатинско s у међусамогласничком положају одражено и наслеђено као r, отуда и генитив oris. Промена међусамогласничкога s > r можда је и најпознатија разлика између древног и класичног латинскога, али тешко је отворити књигу и научити нешто.
 
Svi sloveni su došli iz afrike , i tada se javlja rudarstvo , elem oni su kopali kroz ledeni zid do Norveške !
Zato su norvežani I1 , a nas ko **** mi smo I2 , ko norveški isprdak , mada deca ne veruju kad im pričah :D
Naj žalosnije je da imate Dinaride , to mu dođe kao neandertalce erektuse .

E te Dinaride dele na Spartake,fašiste, komunjare, jehovine .....

 
Mrkalj:
Ne. Pokušava da otkloni probleme u postojećoj komparativnoj lingvistici alternativnim pristupom. To što sam Sloven i Srbin samo mi je omogućilo da bolje razumem fonetičke probleme bolje od nekog ko nije Sloven, plus, nekog ko je metatezirani "Indoevropljanin" u odnosu na nas, ortotezirane. Nikakve veze sa nekim nacionalnim sentimentima nema.

Problem je u početnom Ne u tvojoj objavi. Objašnjavanje motiva ili krajnjeg cilja ni na koji način ne utiče na to da li se nešto dogodilo i da li je nešto izjavljeno, zato što je to što zavisi od perspektive. Ne možeš početi sa negacijom, potom potvrditi sve što sam napisao, a onda zapravo negirati samo jedan maleni aspekat objave, koji zapravo nikakve veze nema sa suštinom. Može i ne mora imati veze sa nacionalnim sentimentima; suština ostaje potpuno identična da sam korektno preneo ono u šta ti veruješ; poricanje samo motiva iz kojih ti tvrdiš to što izjavljuješ ni na koji način to ne menja to. Štaviše, praktično svako ko iz nacionalnih sentimenata tvrdi tako nešto bi upravo i negirao da to čini i predstavljao kao da je reč o, navodno, nekakvom „utvrđivanju istine“. Ne očekuje se baš da neko otvoreno prizna tako nešto, zato što bi samo priznanje bilo kompromitujuće, odnosno otvorila bi se kognitivna disonanca koja se eskiviranjem priznanja na taj način pokušava izbeći (ili bolje rečeno, prikriti).
 
Ovi što su istoričari znaju koji su sve autori izneli temu južnoslovenske rekonkviste.

I tačno je da ti Srbi što su došli u 7. veku došli iz zemlje Karla Marxa bili nekršteni u odnosu na balkanske Srbe među koje su došli i koji su dobrim delom (sim Paganije) kršteni u apostolska vremena.
Мало морген, словенска терминологија хришћанског порекла то потпуно побија.

Треба отворити тему о томе, те и тако јасно показати неоснованост "тврдњи" о словенској аутохтоности на Балкану.
 
Већ предвиђам ад хок изговоре попут тога да је хришћанска терминологија из "апостолских времена" након "словенске реконквисте" замењена новијом, или штогод слично. То мачку о реп.
 
Мало морген, словенска терминологија хришћанског порекла то потпуно побија.

Треба отворити тему о томе, те и тако јасно показати неоснованост "тврдњи" о словенској аутохтоности на Балкану.

Misliš na ulje, ocat i oltar?
 
Код изучавања историје прво од чега морамо поћи су сачувани рукописи, оригинални или преписи, па археолошки налази, а у будућности могуће помогну генетичка тестирања сачуваних скелета употребљивих за ДНК обраду.
Тек кроз темељиту критичку анализу историских извора можемо доћи до ваљанијегх сагледавања историјских процеса. Код критичке анализе филологија итекако може помоћи, и помаже. Али и то тражи пуно темељитог рада, поређења са другим списима, проникнути у саму нит специфичности древних језика, синтаксу, ту улаза на мала врата нема, и свакако је код "коначних закључака" пожељна опрезност.

А управо преко филологије, тачније једног површног и селективног приступа имамо покушаје "тумачења" (и прекрајања) историје и историјских процеса. Олако се неке ријечи често само на основу сличности са неким древним или чак модерним језиком приписују неком колективитету, (прото)словенском, (прото)германском, протокелтском, илирском или којем већ. При томе кроз такав приступ провејава увјерење да су се ти језици етницитета засебно развијали "од почетка времена", изоловани од утицаја других језика и имуни од мијешања са другим језицима.

У историји није било тако, имали смо сталне контакте, сусретања разлилитих народа, култура, интеракције језика, језичка баријера би знала бити проблемом, но временом би се успоставио (био он наметнут или би то околности одредиле) лингва франка, језик комуникације народа различитог језика и културе. И ту није лако увијек одредити за мноштво ријечи, посебно краће ријечи од три или четири гласа којем народу и језику изворно припадају, и ко је током процеса ту ријеч од кога "позајмио".
И у случају трачког рјелчника ако имамо један број сличних ријечи (прото)словенским, (прото)балтским или протокелтским језицима нам говори да је неки древни језик ту ријеч "позајмио" од другог и ништа више. Па и код закључка ко је од кога ријеч "позајмио" пожељан је опрез.

Баш за ову тему, овдје постоји још један проблем на који је Флорин Курта у једном излагању указао. Који то бјеше лингва франка дуж пограничног појаса. У самом (римском) царству латински је наметан и као службени језик, језик администрације и као лингва франка. Он то и јесте био у највећем дијелу, али не на свим подручјима царства. Рецимо на простору Леванта латински бјеше језик администрације, хебрејски свештенства али лингва франка бјеше арамејски.
Дуж лимеса колико год он бјеше у сврху заштите царства од спољних уљеза, бјеше жива активност, трговина, кретања људи и робе, ту се језичка баријера морала премостити. Па који језик бјеше лингва франка дуж лимеса према сјевероистоку? Латински, неки од трачких језика, скитски, могуће и протословенски (зашто не) или могуће мјешавина више језика?
 
Код изучавања историје прво од чега морамо поћи су сачувани рукописи, оригинални или преписи, па археолошки налази, а у будућности могуће помогну генетичка тестирања сачуваних скелета употребљивих за ДНК обраду.
Тек кроз темељиту критичку анализу историских извора можемо доћи до ваљанијегх сагледавања историјских процеса. Код критичке анализе филологија итекако може помоћи, и помаже. Али и то тражи пуно темељитог рада, поређења са другим списима, проникнути у саму нит специфичности древних језика, синтаксу, ту улаза на мала врата нема, и свакако је код "коначних закључака" пожељна опрезност.

А управо преко филологије, тачније једног површног и селективног приступа имамо покушаје "тумачења" (и прекрајања) историје и историјских процеса. Олако се неке ријечи често само на основу сличности са неким древним или чак модерним језиком приписују неком колективитету, (прото)словенском, (прото)германском, протокелтском, илирском или којем већ. При томе кроз такав приступ провејава увјерење да су се ти језици етницитета засебно развијали "од почетка времена", изоловани од утицаја других језика и имуни од мијешања са другим језицима.

У историји није било тако, имали смо сталне контакте, сусретања разлилитих народа, култура, интеракције језика, језичка баријера би знала бити проблемом, но временом би се успоставио (био он наметнут или би то околности одредиле) лингва франка, језик комуникације народа различитог језика и културе. И ту није лако увијек одредити за мноштво ријечи, посебно краће ријечи од три или четири гласа којем народу и језику изворно припадају, и ко је током процеса ту ријеч од кога "позајмио".
И у случају трачког рјелчника ако имамо један број сличних ријечи (прото)словенским, (прото)балтским или протокелтским језицима нам говори да је неки древни језик ту ријеч "позајмио" од другог и ништа више. Па и код закључка ко је од кога ријеч "позајмио" пожељан је опрез.

Баш за ову тему, овдје постоји још један проблем на који је Флорин Курта у једном излагању указао. Који то бјеше лингва франка дуж пограничног појаса. У самом (римском) царству латински је наметан и као службени језик, језик администрације и као лингва франка. Он то и јесте био у највећем дијелу, али не на свим подручјима царства. Рецимо на простору Леванта латински бјеше језик администрације, хебрејски свештенства али лингва франка бјеше арамејски.
Дуж лимеса колико год он бјеше у сврху заштите царства од спољних уљеза, бјеше жива активност, трговина, кретања људи и робе, ту се језичка баријера морала премостити. Па који језик бјеше лингва франка дуж лимеса према сјевероистоку? Латински, неки од трачких језика, скитски, могуће и протословенски (зашто не) или могуће мјешавина више језика?
Slažem se sa svim rečenim, u svim segmentima, a dodao bih da je poželjan oprez i u prihvatanju postojećih teorija, kao i da je za pravo znanje potrebno unutrašnje kritičko preispitivanje onog što su nam u školi ponudili kao istinu, a ustvari se radi o teoretskim modelima. Zato ne vidim nikakav problem, naprotiv, u pristupima koje nude ljudi kao Damjanović ili Deretić (ovaj drugi je aramejski proglasio srpskim, koliko mogu da zaključim, jer mu je blizu slovo S na tastaturi, a onda i Isusa Srbinom). Međutim, kad je lingvistika u pitanju, tu je stvar izuzetno složena i treba prihvatiti pristupe koji dovode do alternativnih teorija a imaju naučnu metodologiju. Na žalost, malo pametnih i vrednih ljudi, odličnika, imamo osposobljeno da bi bili sposobni da se uhvate u koštac sa takvim izazovima. Lakše je sedeti u fotelji i ubirati poene za propagiranje postojeće dogme, bez njenog preispitivanja. Npr., često tako osiono i bahato - dakle, bez ikakve argumentacije, kako to čini Radić:

1684488738472.png

Dekle, ovde je Radić dao tri informacije bez argumenata, odnosno retorički zloupotrebljavajući sopstveni meritum, argumentum ad verecundiam:
1. Srbi nisu Tribali;
2. Tribali su stari narod koje je ovde davno živeo;
3. Srbi nisu ovde živeli u antici.

Lingvistički, reč Tribal je izuzetno lako dovesti u vezu sa Srbalj i ovu činjenicu nikad ne treba odbaciti, čak i ako se nekad u budućnosti bez sumnje dokaže da do takvog preuzimanja i promene nije došlo. Dok postoje teorije, dok postoje neproverene informacije i vladajuća mišljenja, sve mogućnosti treba respektovati, a ne gaziti po njima kao što rade nadobudni bukvalisti i plaćeni čuvari dogme, respektovati, kako bi se po novim uvidima moglo adekvatno naučno-metodološki reagovati.
 
Poslednja izmena:
Siguran sam da postoji dovoljno materijala (i istorigrafskog i lingvističkog i genetičkog) da bi u zvaničnoj nauci mogle i trebale da postoje naporedo obe teorije, i autohtonistička i odsustvo-Slovena-na-Balkanu-pre-velike-seoba-Slovena, to je prvi korak. Već tu bi se video da ima smisla ono što govori Sima Lukin Lazić, da je reč o slovenskoj rekonkvisti, to je drugi korak.

Ovo nabeđivanje, pljuvanje i čupanje po društvenim mrežama samo je odraz nemoći naših ljudi u istoriji i lingvistici, odnosno institucija koje se time bave da iznesu teret naučnog rada kojeg je društvo gladno, za kojim ima ogromnu potrebu.

Dakle, riba od glave smrdi i zato sam veći simpatizer onih koji dođu na Jutjub i ispričaju notorne gluposti (Isus je Srbin) nego onih koji primaju platu i sede na lovorikama 40 godina a ponašaju se bahato i suštinski, nenaučno, trudeći se da onemoguće različita mišljenja i školujući studente u duhu dogmatike, što smo mogli videti u uličnom intervjuu studenata ispred Filozofskog kada su ih pitali da li postoji Vinčansko pismo. Ogovarali su kao da su naučili pesmicu, bez trunke vlastitog mišljenja ili svesti da je ono uopšte bitno. Takvo nam je, na žalost, celo školstvo - kolonijalno. Traži se repetitivno "znanje", a ne razmišljanje. Papagajizacija.
 
Мало морген, словенска терминологија хришћанског порекла то потпуно побија.
Misliš, pobija mogućnost pokrštavanja Južnih Slovena u prvim vekovima hrišćanstva? Objasni kako pobija. Ne razumem. Tako što na Mediteranu niije bilo Grka i Latina sve do 7. veka?
 
Već tu bi se video da ima smisla ono što govori Sima Lukin Lazić, da je reč o slovenskoj rekonkvisti, to je drugi korak.

У вези чега? У вези доласка сјеверних Срба код јужних?


Рекли су он, Олга и Милош пуно тога у њиховим књигама. Нпр. то да нам је прапостојбина Индија, не пије данас више воде. Тачно се може пратити пут наших гена.
 
Zato ne vidim nikakav problem, naprotiv, u pristupima koje nude ljudi kao Damjanović ili Deretić (ovaj drugi je aramejski proglasio srpskim, koliko mogu da zaključim, jer mu je blizu slovo S na tastaturi, a onda i Isusa Srbinom).

Ne vidiš nikakav problem u tome što neko zaključuje da je neko Srbin zato što je slovo S blizu na tastaturi?
 
Ne vidiš nikakav problem u tome što neko zaključuje da je neko Srbin zato što je slovo S blizu na tastaturi?

Vidim u tome notornu glupost - kao što sam i rekao, ali nisam želeo da neko shvati da je Deretić zaista tako zaključio, već sam bio ironičan.

Sve u svemu, pun mi je kufer tvog trolovanja celog foruma.
Dakle, riba od glave smrdi i zato sam veći simpatizer onih koji dođu na Jutjub i ispričaju notorne gluposti (Isus je Srbin) nego onih koji primaju platu i sede na lovorikama 40 godina a ponašaju se bahato i suštinski, nenaučno, trudeći se da onemoguće različita mišljenja i školujući studente u duhu dogmatike, što smo mogli videti u uličnom intervjuu studenata ispred Filozofskog kada su ih pitali da li postoji Vinčansko pismo. Ogovarali su kao da su naučili pesmicu, bez trunke vlastitog mišljenja ili svesti da je ono uopšte bitno. Takvo nam je, na žalost, celo školstvo - kolonijalno. Traži se repetitivno "znanje", a ne razmišljanje. Papagajizacija.
 
Vidim u tome notornu glupost - kao što sam i rekao, ali nisam želeo da neko shvati da je Deretić zaista tako zaključio, već sam bio ironičan.

Sve u svemu, pun mi je kufer tvog trolovanja celog foruma.

Odavno je postalo prilično očigledno da ti uopšte ne razumeš te pojmove i koncepte; niti znaš šta je uopšte trolovanje ni štošta drugo.

Na stranu što ti ne znaš uopšte ni šta su tvrdnje niti konvencionalne nauke, niti alternativaca i plasiraš konstantno pogrešne informacije. Što se tiče tog podebljanog: Nije ikad Deretić izjavio da je Isus bio Srbin, već da je znao srpski jezik. Jeste tvrdio da se može otvoriti pitanje da li mu je majka bila Srpkinja, ali da nema suštinskih dokaza za tako nešto, već samo nešto što može biti tema za raspravu.

Moguće si ga pobrkao sa Draganom Jovanovićem. Onim što tvrdi da je Srbin iz Ohrida, a kojeg dosta braniš ponekad (mada si kontradiktoran u vezi njega ponekad, ali nema veze, navikao sam da je skoro sve što ti pišeš na ovom forumu kontradiktorno).
 
Laže i troluje, kao i uvek. Nema loših vesti. ;)

Čekaj, šta, odustaješ od namere da mi lečiš dosadu? :D

Nije potrajalo duže od jednog dana. :mrgreen: Uz, naravno, obavezne etikete kao što su „laže“ ili „troluje“ (za potonje se stvarno pitam hoćeš li ikada naučiti šta je).
 
Даде ми познаник данас да читам неку Шаргићеву књигу и утврдио сам да се у ствари ради о будали која пати од екстремне нарцисоидности. С обзиром да продаје то срање и да будале купују онда је то економски оправдано.
 

Back
Top