Црногорци - Срби или посебан народ

Sto su crnogorci

  • Zaseban narod

    glasova: 1 16,7%
  • Srpska regija

    glasova: 3 50,0%
  • Crvena Hrvatska

    glasova: 2 33,3%
  • Ostalo

    glasova: 0 0,0%

  • Ukupno glasova
    6
Može.

Koji to autori su zastupali stanovište da sve do kasnog XII stoleća nije bilo Srbije, sem ove u zaleđu Soluna?

Pošto si pomešao izgleda Isidora Nikolića, da čujemo sa kim si to, tačno.
Ne skreći temu.

Ovde je pitanje da li su Srbi živeli u solunskoj Srbiji za vreme Ane Komnine i pod čijom su bili vlašću. Pošto se ti sprdaš sa tom mogućnošću da je Srbija bila naseljena Srbima u 12.veku, ja tebe pitam ko su oni Srbi koji su učestvovali u odbrano Soluna 1184. godine, prilikom napada Normana?
Da te podsetim, tada je Stefan Nemanja planirao rat protiv Grka i Srbi su bili protvnici Vizantije udaljeni stotinama kilometara od Soluna
 
Ne skrećem. Hoću da čujem koji su to naučnici.

Vidimo, Isidora Nikolića si pogrešno predstavio. Sa kim si ga pobrkao?

P. S. A tema je crnogorsko nacionalno pitanje, tako da si je ti već dovoljno skrenuo, itekako.
Isidorov prevod sam citirao, da je car prošao kroz Srbiju na put za Skoplje. Ne skreći temu. Otkud Stbi u Solunu kao branioci 1184. godine?
 
Ne skrećem. Hoću da čujem koji su to naučnici.

Vidimo, Isidora Nikolića si pogrešno predstavio. Sa kim si ga pobrkao?

P. S. A tema je crnogorsko nacionalno pitanje, tako da si je ti već dovoljno skrenuo, itekako.

Volio bih da cujem tvoje misljenje na tvrdnje @RickRoss da obicni Crnogorci nijesu imali srpsku nacionalnu svijest do kraja 19. vijeka
 
Ajde šesti put, samo sam citirao Isidorov prevod. Da li imaš fobiju od pomena Srba kao branitelja Soluna 1184. godine ili šta već?

Ne; uopšte ne govorimo o citatu Isidora. Već o tvojoj sledećoj tvrdnji:

Starija nauka je smatrala da je za Ana Komninu Vukan Dalmatinac a da su Srbi stanovnici Srbije kod Soluna. Ne samo za Komninu nego i Skilicu i Kedrena.

Ko su predstavnici starije nauke, dok je bila nauke (a ne nenauka) smatrali da su Srbi stanovici Srbije kod Soluna i da ova Srbija nije postojala, ne samo kod Ane Komnine, nego i kod Skilice i Kedrina?
 
Ne; uopšte ne govorimo o citatu Isidora. Već o tvojoj sledećoj tvrdnji:



Ko su predstavnici starije nauke, dok je bila nauke (a ne nenauka) smatrali da su Srbi stanovici Srbije kod Soluna i da ova Srbija nije postojala, ne samo kod Ane Komnine, nego i kod Skilice i Kedrina?
Pa čoveče to je posebna tema.
Ovde raspravljamo o solunskoj Srbiji. Kao i obično ti si uleteo u diskusiju sa tzv modernim prevodom koji negira postojanje solunskih Srba implicirano ranijim prevodima
Ja te pitam ko su onda bili Srbi koji su branili Solun 1184 godine?
 
Pa čoveče to je posebna tema.
Ovde raspravljamo o solunskoj Srbiji. Kao i obično ti si uleteo u diskusiju sa tzv modernim prevodom koji negira postojanje solunskih Srba implicirano ranijim prevodima
Ja te pitam ko su onda bili Srbi koji su branili Solun 1184 godine?

Dakle napisao si nešto i izbegavaš odgovor, pokušavajući da promeniš temu na Solun i 1184. godinu, a onda na moje vrlo decidno odbijanje tvojih pokušaja da skreneš temu kažeš da ja skrećem temu. 🤣
 
Volio bih da cujem tvoje misljenje na tvrdnje @RickRoss da obicni Crnogorci nijesu imali srpsku nacionalnu svijest do kraja 19. vijeka
Не мораш то никога ни да питаш узми пример да је српски патријарх после бечких ратова оджао говор на Цетињу.....
Забранио борбу под зелени заставама под командом Сулејман паше.....позвао Црногорце на оружје....
Данас би вероватно био каменован на том Цетињу ово ти је крај 17. почетак 18. века...Ја не волим да се мешам у то нек Црногорци сами просуде...

https://sh.wikipedia.org/wiki/Danilo_Ščepćević_Njegoš
 
Брђани су такође имали српску националну свест пре припајања Црној Гори , Карађпрђе их је подигао све на устанак иако је Петар Цетињски их саветовао да не иду по савету Русије да не би довели Црну Гору у рат с Турцима. Због овога трпи неколико писмених прекора од Карађорђа али се Брђани махом одазивају и прикључују првом српском устанку.

Људи мемојте због личних емпатији или анимозитета да тролате једни друге или историју.
 

Slažem se sa većinom stvari koju je Rik napisao. Ne bih se složio sa 2 stvari: prvo, sa tim što je kazao da bi svako rekao da je po narodnosti Crnogorac, a ne Srbin. Pre svega, crnogorska svest u današnjem smislu tek treba da se izgradi; zašto bi se stanovnici Stare Hercegovine identifikovali kao Crnogorci, primera radi? Zašto bi neki Pljevljak to učinio? Ne bi.

Takođe ne bih se složio da bi primarno rekli da su Crnogorci, a ne Srbi, na pitanje o narodnosti, te da je srpsko ime bilo baš toliko efemerno ili slabo poznato običnom čoveku kako je Rik predstavio. Tačno je da je srpsko ime bilo primarno vezano za veru, ali ono što gde Rik malčice greši jeste da obični narod nije znao za razliku između vere i nacije u širem smislu, tj. te je pojmove usko povezivao, ako ne i u potpunosti poistovećivao. Zato kad neki pišu da je srpsko ime bilo samo naziv za veru, a ne i za narodnost Crnogoraca, greše jednako kao i oni koji pokušavaju tim putem prikazati da su tadašnja crnogorska plemena tada posedovala nekakvu razvijenu (srpsku) nacionalnu svest, odnosno greše i jedni i drugi.

Teritorija današnje Crne Gore dosta je slična istočnoj Hercegovini; sticajem okolnosti imamo jednu priču iz 1777. godine koja je dobro prikazala tadašnje stanje.

diskusije.JPG


Vladika Stefan Radivojević iz Mrkonjića u Dužima kod Trebinja drži zbog da objasni nekoliko stvari narodu. Vladika je pismen čovek i deo elite i on sebe smatra u širem kontekstu pripadnikom srpskog naroda, ali čovek se ubi običnim ljudima da objasni da dolazi fanariot na njegovo mesto. Kažu glasine da dolazi neki Grk; vladika potvrđuje da nije Srbin. Jedan zbunjeno upata pitajući kako to kad su Grci (drugi, opštiji, šire zastupljeni naziv za pravoslavlje — u našim krajevima u ovom periodu u prostom narodu ne toliko koliko srpsko ime) isto što i Srbi. Vladika objašnjava da nisu Srbi, ali da su i jedni i drugi rišćani. Jedan drugi glavar upada u još veću konfuziju sad jer je i rišćanin samo drugo ime za Srbina i još podvlači da to bukvalno znači jedno te isto.

U prevodu; pogubi se potpuno čovek na zboru da proba objasniti ljudima kakvo vreme dolazi; jadne nepismene starešine samo je još više zbunio tako da im je sve bilo još manje jasno nego ranije. z:lol:

Tako da ne, ne bih se složio sa Rikovom ocenom jer mislim da nije bilo odraslog Crnogorca koji bi na Srbin reagovao sa a šta je to, kao i da ne bi bilo niti jednog jedinoga koji bi negirao da je Srbin. Ali jeste bilo percepcije svesti na jednom, primordijalnom; predmodernom, ako hoćeš tako i plemenskom nivou; stadijumu razvoja prvobitne (paganske) zajednice. Jerbo u prethrišćansko vreme tako je bilo i sa kulturnim zajednicama; svaki narod imao je svoj sistem vrednosti koji je bio etničko obeležje, te je svaka i imenovana tako i taj sklop bio je razgraničenje njihovog identiteta; ako veruješ u Zevsa, Hada i Posejdona, ti si Grk. Sve su religije, pre stvaranja avramovskih velikih (i nadnarodnih) verskih sistema, bile „narodne“. E pa, baš tako je i za sve ljude širom sveta (to nije specifikum samo za naše krajeve, naravno) pre opismenjavanja i pre razvitka modernog nacionalnog identiteta nije bilo razlike, ili u najmanju ruku bilo je potpunog preklapanja, između religije i etničke pripadnosti.
 
Poslednja izmena:
Онда идемо на оно старо не постоји национална свет у овом концепту ни код Срба постоји урезани мит на Косовски бој на усмена и црквена предања али не нацоналну свест јербо национална свест се не ствара без државности или у турској земљи!
Црногорци знају своје порекло до 16. века претке али не знају шта су?!?!z:D:hahaha:
 
Онда идемо на оно старо не постоји национална свет у овом концепту ни код Срба постоји урезани мит на Косовски бој на усмена и црквена предања али не нацоналну свест јербо национална свест се не ствара без државности или у турској земљи!
Црногорци знају своје порекло до 16. века претке али не знају шта су?!?!z:D:hahaha:

?
 
Ја мислим да свако ко причита твој и мој пост јасно зна о чему се ради-z:lol:

Pa vidi, itekako je moguće da neko drugi razume šta si hteo da kažeš; kao što sam ti više puta reako, ja tebe razumem jedno 20% vremena. Ili hajde, jedno 40% ako baš sve mentalne napore upregnem i sa pažnjom pročitam polako po 3-4 puta šta pišeš, ali to nije baš uvek moguće.

I ne verujem da je baš do manjka inteligencije sa moje strane; mislim nije isključeno da je i tu problem, ali ti jednostavno strašno nerazumljivo pišeš (najčešće). I kao što vrlo dobro znaš nisam jedini koji je to primetio (drugi ti možda iz pristojnosti ne bi ukazali, ali tako ti samo odmažu jer ti ne ukazuju na nešto što je jasni problem). Zato i ponekad napišem da slabo barataš jezički, a što nikada nije bila provokacija, nego pokušaj da te nateram da probaš ubuduće da bar jednom pročitaš poruku pre objavljivanja (ja nekad to radim više puta, a onda i kad objavim pre nego što istekne rok od 15 minuta nakon kojeg se objava više ne može menjati, modifikujem da ispravim lapsuse, nelogičnosti i sl. više puta...a onda ako istekne rok za prijavu i prijavim moderaciji sa molbom da se još neki lapsus ispravi).
 
Poslednja izmena:
Slažem se sa većinom stvari koju je Rik napisao. Ne bih se složio sa 2 stvari: prvo, sa tim što je kazao da bi svako rekao da je po narodnosti Crnogorac, a ne Srbin. Pre svega, crnogorska svest u današnjem smislu tek treba da se izgradi; zašto bi se stanovnici Stare Hercegovine identifikovali kao Crnogorci, primera radi? Zašto bi neki Pljevljak to učinio? Ne bi.

Takođe ne bih se složio da bi primarno rekli da su Crnogorci, a ne Srbi, na pitanje o narodnosti, te da je srpsko ime bilo baš toliko efemerno ili slabo poznato običnom čoveku kako je Rik predstavio. Tačno je da je srpsko ime bilo primarno vezano za veru, ali ono što gde Rik malčice greši jeste da obični narod nije znao za razliku između vere i nacije u širem smislu, tj. te je pojmove usko povezivao, ako ne i u potpunosti poistovećivao. Zato kad neki pišu da je srpsko ime bilo samo naziv za veru, a ne i za narodnost Crnogoraca, greše jednako kao i oni koji pokušavaju tim putem prikazati da su tadašnja crnogorska plemena tada posedovala nekakvu razvijenu (srpsku) nacionalnu svest, odnosno greše i jedni i drugi.

Teritorija današnje Crne Gore dosta je slična istočnoj Hercegovini; sticajem okolnosti imamo jednu priču iz 1777. godine koja je dobro prikazala tadašnje stanje.

Pogledajte prilog 1099012

Vladika Stefan Radivojević iz Mrkonjića u Dužima kod Trebinja drži zbog da objasni nekoliko stvari narodu. Vladika je pismen čovek i deo elite i on sebe smatra u širem kontekstu pripadnikom srpskog naroda, ali čovek se ubi običnim ljudima da objasni da dolazi fanariot na njegovo mesto. Kažu glasine da dolazi neki Grk; vladika potvrđuje da nije Srbin. Jedan zbunjeno upata pitajući kako to kad su Grci (drugi, opštiji, šire zastupljeni naziv za pravoslavlje — u našim krajevima u ovom periodu u prostom narodu ne toliko koliko srpsko ime) isto što i Srbi. Vladika objašnjava da nisu Srbi, ali da su i jedni i drugi rišćani. Jedan drugi glavar upada u još veću konfuziju sad jer je i rišćanin samo drugo ime za Srbina i još podvlači da to bukvalno znači jedno te isto.

U prevodu; pogubi se potpuno čovek na zboru da proba objasniti ljudima kakvo vreme dolazi; jadne nepismene starešine samo je još više zbunio tako da im je sve bilo još manje jasno nego ranije. z:lol:

Tako da ne, ne bih se složio sa Rikovom ocenom jer mislim da nije bilo odraslog Crnogorca koji bi na Srbin reagovao sa a šta je to, kao i da ne bi bilo niti jednog jedinoga koji bi negirao da je Srbin. Ali jeste bilo percepcije svesti na jednom, primordijalnom; predmodernom, ako hoćeš tako i plemenskom nivou; stadijumu razvoja prvobitne (paganske) zajednice. Jerbo u prethrišćansko vreme tako je bilo i sa kulturnim zajednicama; svaki narod imao je svoj sistem vrednosti koji je bio etničko obeležje, te je svaka i imenovana tako i taj sklop bio je razgraničenje njihovog identiteta; ako veruješ u Zevsa, Hada i Posejdona, ti si Grk. Sve su religije, pre stvaranja avramovskih velikih (i nadnarodnih) verskih sistema, bile „narodne“. E pa, baš tako je i za sve ljude širom sveta (to nije specifikum samo za naše krajeve, naravno) pre opismenjavanja i pre razvitka modernog nacionalnog identiteta nije bilo razlike, ili u najmanju ruku bilo je potpunog preklapanja, između religije i etničke pripadnosti.

To sam i ja djelimicno rekao. Bili su Srbi po narodnosti, ali su poistovjetili narodnost sa vjeroispovjescu. Tako je kod danasnjih Srba (prvenstveno van Srbije) do skorijeg vremena.

To kako si sam naveo, i sto sam prije Rikiju kazao - bi bilo prvobitni identitet Srba u srednjovjekovnom smislu. Ugarski Srbi sa njihovim modernim shvatanjem nacije je samo reflekcija uticaja zapadne Evrope poslije francuske revolucije.

Zanimljivo da i Al-Masudi tvrdi da Srbi u prehriscansko doba razlikovali od ostalih Slovena i po vjeri.
 
To kako si sam naveo, i sto sam prije Rikiju kazao - bi bilo prvobitni identitet Srba u srednjovjekovnom smislu. Ugarski Srbi sa njihovim modernim shvatanjem nacije je samo reflekcija uticaja zapadne Evrope poslije francuske revolucije.

Ja ne mislim da je to refleksija uticaja pokreta zapadne Evrope. Tj. znam da se to vrlo često kaže i potpuno je nesporno da su kasnije od Dositeja Obradovića pa na dalje stizale te kulturne ideje iz razvijenih intelektualnih centara zapadne Evrope, ali inicijalna kapisla krajem XVII stoleća uopšte nije došla odatle. Šta je pop Stojan Šobot iz Like, jedan od prvih primera jasnijeg razgraničenja etničke pripadnosti od veriospovesti, tamo znao od Monteskjea, objektivno?

Uticaji zapadne Evrope su nesporni i oni su došli kasnije, međutim Privilegije dinastije Habzburgovaca i kolektivni identitet, koji je već donekle bio izgrađen u Osmanskom carstvu u njihovom sistemu zimija, razgraničili su srpski narod tj. nacionalni identitet. Zahvaljujući specijalnom položaju ugarske krune; tj. autonomiji krune Sv. Stefana (Ištvana) koja vuče korene od srednjovekovnog razdoblja, stvorena je tu jedinstvena situacija u kojoj je Srbinu kao pojedincu priznato kolektivno pravo, koje ga razgraničava od drugih, izbeglički status i pravo na povratak i oslobeđenje svoje domovine, odakle su izbegli. To je vrlo važno jerbo to znači da nosioci tog prava nisu neki plemići, nisu nekakvi dinasti (kako je zaverom pokušavao zapad da nametne oko jedan vek unatrag; nemačku dinastiju) već kolektivno Srbin kao narod, društvena grupa koja je nosilac nekih političkih prava.

Ideje prosvetiteljstva koje su došle sa zapadnih centara i posebno buknule posle Francuske revolucije, kasnije će se kalemiti na tome; uzroci iznad su vrlo specifični, sežu do srednjeg veka i razlog je zašto je srpska nacija jedna od najstarijih evropskih, kako je Erik Hobzbaum to i dobro bio prepoznao. Ideja srpske nacionalnosti nije izašla iz ideja Rusoa, Bejkona, Smita,...već autentično; spoj nekoliko krupnih faktora: pravoslavne, hrišćanske religije, nekih turskih običaja (sistem zimija), tradicije Ugarskog kraljevstva i realpolitičkih potreba habzburške dinastije. Gde se nalaze i neki koreni suverenističkih tendencija koje su dobrim delom i obeležile srpsku nacionalistu istoriju (na sreću ili žalost) i nastavlja da bude jedan od konstitutivnih elemenata i do dana današnjeg. Ideje prosvetiteljstva, klasičnog liberalizma i nacionalnih revolucija, samo su našle pogodno tle na rečenom i u izvesnoj meri potpomogle transformaciji rečenoga, što je bilo u začetku, u modernu srpsku naciju.
 
Poslednja izmena:
Ja ne mislim da je to refleksija uticaja pokreta zapadne Evrope. Tj. znam da se to vrlo često kaže i potpuno je nesporno da su kasnije od Dositeja Obradovića pa na dalje stizale te kulturne ideje iz razvijenih intelektualnih centara zapadne Evrope, ali inicijalna kapisla krajem XVII stoleća uopšte nije došla odatle. Šta je pop Stojan Šobot iz Like, jedan od prvih primera jasnijeg razgraničenja etničke pripadnosti od veriospovesti, tamo znao od Monteskjea, objektivno?

Lika je pred vratima Beča i zapadne Evrope, a i bila u Austrougarskoj drzavi. Pa ne bi bilo cudno da pojedini ljudi u tom dijelu dobiju nove ideje od svojih najblizih susjeda. Crna Gora u tom smislu je fenomen zbog nivoua izolovanosti sto nije postojala kod ostalih Srba.

Uticaji zapadne Evrope su nesporni i oni su došli kasnije, međutim Privilegije dinastije Habzburgovaca i kolektivni identitet, koji je već donekle bio izgrađen u Osmanskom carstvu u njihovom sistemu zimija, razgraničili su srpski narod tj. nacionalni identitet. Zahvaljujući specijalnom položaju ugarske krune; tj. autonomiji krune Sv. Stefana (Ištvana) koja vuče korene od srednjovekovnog razdoblja, stvorena je tu jedinstvena situacija u kojoj je Srbinu kao pojedincu priznato kolektivno pravo, koje ga razgraničava od drugih, izbeglički status i pravo na povratak i oslobeđenje svoje domovine, odakle su izbegli. To je vrlo važno jerbo to znači da nosioci tog prava nisu neki plemići, nisu nekakvi dinasti (kako je zaverom pokušavao zapad da nametne oko jedan vek unatrag; nemačku dinastiju) već kolektivno Srbin kao narod, društvena grupa koja je nosilac nekih političkih prava.

Ideje prosvetiteljstva koje su došle sa zapadnih centara i posebno buknule posle Francuske revolucije, kasnije će se kalemiti na tome; uzroci iznad su vrlo specifični, sežu do srednjeg veka i razlog je zašto je srpska nacija jedna od najstarijih evropskih, kako je Erik Hobzbaum to i dobro bio prepoznao. Ideja srpske nacionalnosti nije izašla iz ideja Rusoa, Bejkona, Smita,...već autentično; spoj nekoliko krupnih faktora: pravoslavne, hrišćanske religije, nekih turskih običaja (sistem zimija), tradicije Ugarskog kraljevstva i realpolitičkih potreba habzburške dinastije.

Vjerujem da Osmansko Carstvo je samo drzalo Srbe kao kolektiv u jednom srednjovjekovnom (feudalnom) stanju. Ali vazno reci da su Srbi isto primili feudalizam mnogo kasnije od ostatka Evrope. Plemensko uredjenje kod Srba traje bar do 13. vijeka, dok je feudalizam zamijenio plemensko uredjenje vec u 9.vijeku u ostatku Evrope.

A mozemo naslutiti na to da su neke grupe Srba odrzali ili trazili plemensko uredjenje jos u 14. vijeku, kad vidimo po poveljama i zakonikama da je bilo trenda Srba da odu u Katune i da zive sa Vlasima, odnosno da pobjegnu iz feudalnog sistema.

Nastavak srpskog plemenskog sistema u Crnoj Gori (i Her./Brdima/Primorju), moze se protumaciti kao kontinuitet iz prvobitnog srpskog drustvenog uredjenja.
 
И у времену данашњем обични, припрости људи бркају држављанство (поданство), народносну, завичајну и вјерску припадност, четири различите одреднице које не би требало бркати, а како је то тек било у XVIII или почетком XIX вијека када је и писменост и степен општег образовања био на доста нижем нивоу, и ту би обични, припрости људи имали муку да разумију да вјера и народност нису исто, о чему свједочи и искуство владике Стефана Радивојевића које је приложио форумаш на претходној страни.

Оно што је за ову тему важно, имамо мноштво докумената, списа, цитата из уџбеника, новинских чланака, пјесама из XVIII и посебно друге поливине XIX вијека који нам говоре колико је био снажан осјећај припадности српству у Црној Гори, могуће јаднак ономе у тадашњој Србији, на другој страни имамо тек понеки извјештај путописца попут оног Холечековог 1876-е гдје би неки горштак, старина, који како написах тешко да разумије те разлике између вјерског, народносног и завичајног рекао да је српске вјере.

Срби у Црној Гори имају и снажан осјећај посебнсти, који их је уз наравно светосавље (које је кроз историју имало и своју вјерску и своју просвјетитељску улогу али бјеше прије свега и изнад свега чувар идентитета међу Србљем) одржао да опстану на својим просторима и да не направе отклон од извора којем припадају.
И само српство и црногорство кроз историју нису били у раскораку, народност српска, поданство црногорско, односно данас држављанство црногорско.

Раскорак је почео 1.маја 1945.године, када је рођена та црногорска нација. Иако је клица те наопаке идеје могуће посејана раније, и кроз неке ставове неког Дрљевића или пак Штедимлије још тамо 1930их а може бит и раније.
Испрва бјеше то нација у духу политичког концепта нације, обухватала би становнике републике Црне Горе гдје се српска народност није оспоравала, на неки начин постојала је и двојност, народност српска, националност црногорска, но временом би наратив како су Црногорци понајбољи међу Срљем бивао потиснут и уступао мјесто отклону од српства који је еволуирао, посебно у задње три деценије у све присутнију србофобију, гдје су и политика и пропаганда одиграле важну улогу.

У овом данашњем конвертитском, поданичком на србомржњи задојеном Монтенегру, имамо пораз историје и побједу политике, зато ваља порадити на реконквисти историје и повратку Црне Горе свом извору, својим коријенима, има ту подоста посла.
 
Crnogorska nacija je rodjena stvaranjem Crne Gore, nezvanicno krajem 18 veka, zvanicno 1878. Jesu Petrovici srbovali do 1918, ali su se i tad smatrali da su iznad ostalog dela srpstva, posebni i uvek se naglasavao i prefiks crnogorski.

S obzirom na to da je Crna Gora pojam izmišljen od strane srpskih vladara kao teritorijalna jedinica, a takođe sa osvrtom na činjenicu da je pored današnje Crne Gore postojalo još nekih dvadesetak Crnih Gora, istom logikom se može reći da su Srbi stvorili crnogorsku naciju.
 

Back
Top