Црногорци - Срби или посебан народ

Sto su crnogorci

  • Zaseban narod

    glasova: 1 16,7%
  • Srpska regija

    glasova: 3 50,0%
  • Crvena Hrvatska

    glasova: 2 33,3%
  • Ostalo

    glasova: 0 0,0%

  • Ukupno glasova
    6
Дали сте један добар пример Аустије и Немаче и двојне монархије да Аустрија никад није прежалила што она није припојила Немачку након вековне тежње већ Немци. Тако да смо добили Аустрију као посебну државу на истим етничким принципима као Србја и Црна Гора.
 
У реду, слажем се, уз малу дигресију како пишемо о 1839.години, прикладнији термин је поданство, но то је то.

То није спорно, и у посту сам образложио

да успостављање црногорске нације није у старту утемељено на негацији српства. Као што није спорно да је отклон од српства бивао све присутнији од 1980их, да би задњих деценија барем онај део српског корпуса у Црној Гори на том путу ка монтенегринству "прешао Рубикон" и ту вјерватно повратка више нема.

Могуће јесте на томе утемељено, могуће бјеше тежња дружине која је добила огромну моћ, да моделира нову садашњост и креира будућност, према свом нахођењу, да раситњава постојеће нације и измишља нове, а могуће бјеше директива Коминтерна која је опет вођена неким својим разлозима и гдје је остао тај наратив да је главна препрека у реализацији замишљених процеса у Југославији великосрпски хегемонизам.
Како год, и црногорска нација у свом старту и касније југословенска нација бејаху утемељни на ономе што би могли назвати политичким концептом нације.

Godine 1974. nije bilo nikakve direktive Kominterne, već je Tito, malčice i ostare i oslabio, prešao na jedan drugačiji model i zamenio Srbe i Crnogorce okruživši se Hrvatima i Slovencima. Zapravo preciznije je reći da je kardeljistički model pobedio.

Po toj ideji nikakve stabilnosti definitivne neće biti dok se ne izgradi vrlo jak republički identitet kojim granice neće biti dovođene u pitanje i na osnovu kojeg bi u situaciji i ukidanja federalne zajednice, svih šest država se moglo mirno razdružiti. I tada su neki ljudi kao npr. Vojislav Nikčević odstranjeni iz zajednice kao ekstremni nacionalisti, ali počinje se sa otvaranjem ka toj ideji, čija je svrha da građani 6 republika razviju vrlo jasan patriotski identitet prema njima i ne budu u situaciji da ikada biraju neku drugu umesto one u kojima žive, kao što su to učinili Srbi u Hrvatskoj i BiH tj. hercegbosanski Hrvati.

Mnogi kao što i danas smatraju tada su mislili da crnogorska nacija nikada neće biti stabilna dok ne bude u potpunosti zaokružena, kao što je nedavno Milo bio kazao i sa svojom Crkvom. I da će uvek kad naiđu podele dolaziti do srpske struje koja će biti u mogućnosti i da nadvlada i tako podele u Crnoj Gori da se i nastave. Pa je tako koncept kod pojedinih bio da se mora poći modelitetima iz XIX st. jerbo crnogorska nacija je jednostavno mnogo kasnila sa drugima i da kroz tu fazu provuku Crnogorce, iako sto-dvesta godina prekasno; pa ako se pokuša naučnim obrazloženjem pružiti potpora da Crnogorci uopšte nikad nisu ni bili Srbi, onda bi se na tim temeljima mogao učvrstiti crnogorski identitet.
 
Dakle savezništvo u borbi za oslobođenje Turaka je sada standard za narodnu svest? Da li su onda Crnojevići kao članovi Lješke lige imali albansku svest s obzirom da su svi ostali članovi bili albanski gospodari?
Brđani su samo slušali i radili šta su im njihovi lideri govorili da čine, kao na pirmer Mojsije Zečević.

Коју су етничку свијест имали Брђани прије припајања Црној Гори?
Од срца те молим да ми даш директан одговор на ово питање. Дакле, јесу ли они по теби били Срби или су били анационална маса? Сложићеш се да треће нису могли бити, ако си имало објективан.
 
Коју су етничку свијест имали Брђани прије припајања Црној Гори?
Од срца те молим да ми даш директан одговор на ово питање. Дакле, јесу ли они по теби били Срби или су били анационална маса? Сложићеш се да треће нису могли бити, ако си имало објективан.
Zašto bi morali da imaju bilo kakvu narodnu svest u današnjem smislu? Možda su se poistovećivali najčešće samo kroz plemensko ime? Govorimo o ljudima koji su imali svega nekoliko obrazovanih i pismenih individualaca među sobom, kod kojih se prosveta dosta kasno razvila, koji su vekovima (većina barem) živeli izolovano u svojim brdima. Sigurno da narodna svest nekog Brđanina ili Crnogorca nije bila na istom nivou kao kod nekog Srbina koji je živeo pod Austrijom (i Ugarskom), a koji je tamo imao pristup razvijenom obrazovanju, srpskim novinama, knjigama o srpskoj istoriji, koji se sa ostalim tamošnjim Srbima okupljao pod institucijama sa nacionalnim imenom (pre svih Matica srpska)...
Srpsko narodno buđenje i srpska prosveta je počela sa austrijskim Srbima i to je činjenica, kao što je činjenica da je isti proces kod Hrvata počeo u Središnjoj Hrvatskoj i Zagrebu.
 
Godine 1974. nije bilo nikakve direktive Kominterne,....
Нисам писао о 1974-ој него очигледно о 1945-ој када је онај Милован Ђилас у листу "Борба" издао прокламацију кроз коју је рођена црногорска нација, и то сам поменуо као једну од неколико могућности коју по мени не треба одбацити.
Упадамо у глупу ситуацију, у одговору ми приписујеш ријечи које нисам написао. Имаш проблема са ћирилицом?
Mnogi kao što i danas smatraju tada su mislili da crnogorska nacija nikada neće biti stabilna dok ne bude u potpunosti zaokružena, kao što je nedavno Milo bio kazao i sa svojom Crkvom. I da će uvek kad naiđu podele dolaziti do srpske struje koja će biti u mogućnosti i da nadvlada i tako podele u Crnoj Gori da se i nastave. Pa je tako koncept kod pojedinih bio da se mora poći modelitetima iz XIX st. jerbo crnogorska nacija je jednostavno mnogo kasnila sa drugima i da kroz tu fazu provuku Crnogorce, iako sto-dvesta godina prekasno; pa ako se pokuša naučnim obrazloženjem pružiti potpora da Crnogorci uopšte nikad nisu ni bili Srbi, onda bi se na tim temeljima mogao učvrstiti crnogorski identitet.
Да, то јесу политички процеси гдје је наручена интерпретација историје у служби тих процеса и гдје треба "доказти" да Црногорци никад и нису били Срби.
Иако су та скрнављења историје која прелазе у једно силовање историје,а све зарад политичких процеса и у тежњи како би се како си примијетио "заокружила" монтенегринска нација, и гдје су ограничени пајаци попут оне лујке Ћосовића дошли у прилику да се трпају у историју, осуђена на неуспјех, припомажу и неки Срби који иако са добрим намјерама дају неконтролисане изјаве или се не припреме приликом гостовања у емисијама у којима се скрнави историја.
Зато ваља имати на уму да исправно мислити и исправно радити није исто.
 
Да, то јесу политички процеси гдје је наручена интерпретација историје у служби тих процеса и гдје треба "доказти" да ....
Slažem se, a evo i primera iz susjedstva...
""
No koji simbol bi dobro predstavljao hrvatski identitet?


"Tu će sigurno biti više aspekata, šahovnica je sigurno nešto po čemu je prepoznatljiva, to je motiv koji se vuče stotinama godina, tu su imena nekih poznatih ličnosti, tu su prirodni motivi, more, otoci, Dubrovnik, sve bi se to moglo navesti kao identitet. Mi imamo problema što smo mi iz jednog sustava ušli u drugi koji ne dopuštva propitivanje događaja iz prošlosti i mi vrlo lako preuzimamo mitove i uzimamo ih kao nešto stopostotno.


Dakle, niti je Tomislav prvi hrvatski kralj, nemamo dokaze za to, niti je Matija Gubec vodio seljačku bunu, niti se tako zvao, niti su Zrinski i Frankopani ginuli za Hrvatsku, niti su imali pojma, nego za svoje obitelji i svoje imanje. Petar Svačić, posljednji kralj, nit je bio kralj niti se prezivao Svačić. Postoji čitav niz stvari koje se i dalje uče u školi iako je cijeli niz stručnjaka rekao da to nije tako. Dakle nije problem što će Europa misliti o hrvatskom identitetu, nego je problem u tome što ni sami Hrvati ne znaju o svom identitetu dovoljno".
""
https://www.index.hr/vijesti/clanak...7891&index_ref=naslovnica_vijesti_najnovije_d
 
Ne samo da nije negiralo, nego je tako i zvanično bilo. Milovan Đilas, koji je izdao proklamaciju, govorio je o srpskom etničkom poreklu Crnogoraca, u samoj toj deklaraciji — koju niko nije osporavao sve do 1970-ih godina (tj. kada je Savo Brković objavio 1974. godine publicističku knjigu O postanku i razvoju crnogorske nacije), odnosno konkretnije 1980-ih godina (kada su se počele polemike otvarati). I kako je Dimitrije Vujović (i sam Cetinjanin) i lično svedočio, i 1948. godine mogao je bilo doći na Cetinje i ponosno pevati srpske pesme i reći svakom Cetinjaninu reći da je Srbin, najnormalnije — a da ne dobije praktično ni trunku kritike.

Formiranje crnogorske nacije 1945. godine bilo je na temeljima crnogorske državnosti, od pre 1918. i utemeljene Berlinskim kongresom iz 1878. godine, kao i borbom od Martinića i Krusa 1796. godine. U okvirima crnogorskog dela Saveza komunista Jugoslavije pre Brionskog plenuma i pre programa Edvarda Kardelja i Dalibora Brozovića, ideje o etničkom Crnogorstvu (tj. ideje Savića Markovića Štedimlije i kasnoga, zrelog Sekule Drljevića) neće se razvijati; iliti presudno pre definitivne konstrukcije takvog uređenja SFRJ, zbog čega nije ni slučajno što baš tada ('74) izlazi Brkovićevo delo u kojem iznosi radikalno drugačije teze. Pa opet, čak i nakon slične i ozbiljnije (i barem naizgled, donekle, naučne) knjige Špire Kulišića 1980. godine, i bez obzira na podršku koja je postojala u određenim višim strukturama u okviru komunističke partije, taj diskurs ostaće marginalan sve do 1989. godine (kada se i pokazalo da nema nikakvog uporišta u širem partijskom članstvu, između ostalog, a da su zapravo neki skoriji politički zaokreti rukovodstva u Titogradu tom padu u žutoj gredi i uvelike doprineli), da bi se posle prebacio na jednu minornu opozicionu stranku 1990-ih godina.

Ne zaboravi konekciju Stedimlija i Sava Brkovica, plemenici iz Pipera, a Stedimlija po povratku iz zatvora 1959. godine uspostavlja veze sa rukovodstvom KPCG pa i utice na njihov odnos prema crnogorskoj naciji. Stedimlija pisuci pod imenom svoje zene, i je 60ih okidač za rusenje Njegoseve kapele.
 
Текст у "Цетињском вјеснику" из 1909.године;
1644394769389.png

Кроз који имамо и поруку "Народе српски, трајао си вјековима – не клони! Правда ће увијек побиједити...
 
"Глас Црногорца" у Фебруару 1879. године пише о ослобођењу Жабљака Црнојевића на Скадарском језеру и између осталог наводи се: "Данас пак пошто већ мину четири вијека, дочекасмо да изгубљени град Иван-бегов опет дође у српске руке."

273158387_1923035174546632_396818208873638614_n (2).jpg



@guslar1389 @Persida Kolofon Gemischt @Demagogic @Mstislav @RickRoss @Kole11 @NickFreak @Crnugović @Khal Drogo @veliki krang @Nebojsa.bg @Perperius @Лекизан
 
На овој теми, и поред константног ометања монтенегринских и иних тролова, видимо двојице и на пар задњих страна, имамо прегршт изванредних постова кроз које су форумаши дали велики допринос бољем сагледавању теме.
Гдје су приложили на стотине прилога у виду докумената, списа, цитата из уџбеника, новинских чланака, пјесама кроз које је видљиво колико је а посебно у XIX вијеку међу Србима у Црној Гори био снажан осјећај припадности српству, могуће јаднак ономе у тадашњој Србији. На другој страни немамо нити једну потврду на теми, нити је ко приложио нити је могуће јер не постоји, да Црногорци као територијална одредница или поданство, нису били и да се нису осјећали дијелом српског корпуса.

Уосталом и првим закоником књажевина Црне Горе из 1855.године учлану 92.наглашено је да у земљи друге народности осим србске нема, а и у уџбенику земљописа из 1895.године
82287654_2713145772145582_2511159308004098048_n.jpg

пише да сви људи Црне Горе јесу Срби, и додаје се да поред Срба у Црној Гори има још Срба који живе у другим српским земљама.

Српство и црногорство кроз историју Црне Горе никад нису били у сукобу, народност српска, поданство (или државност) црногорско.

Раскорак и сукоб су почели 1.маја 1945.године, када је прокламацијом у листу "Борба" рођена та црногорска нација преко које се кенуло са фрагментацијом српског корпуса. Ауторство прокламације се приписује неком Миловану Ђиласу који му тако дође оцем те црногорске нације. Могуће клица те сумануте идеје о постојању црногорске нације јесте посејана раније, кроз неке накарадне ставове неког Дрљевића или пак Штедимлије још тамо 1937-е, но та нација је рођена 1.маја 1945.године.

Испрва бјеше то нација у складу са оним што би могли назвати политичким концептом нације, обухватала би Србе из републике Црне Горе гдје се у зачетку припадност српском корпусу није оспоравала, једно вријеме постојала је и дуалност, народност српска, националност црногорска. Но временом, а како је то и неизбјежно када кренете са процесом фрагментације неког националног корпуса то би се све више потирало, и наратив како су Црногорци понајбољи Срби би бивао све више потиснут и уступао мјесто отклону од српства који је еволуирао у све отворенију србофобију.
Толико да је пријестолница Цетиње, чему свједочимо задњих година, постао бастионом монтенегринсе верзије усташтва.

Наравно да је ту политика одиграле важну улогу и да је то у склопу политичких процеса који се дешавају, у тим процесима имамо и љуту борбу исконске, на српству и чојству исковане Његошеве Црне Горе и конвертитског, поданичког, србомржњом задојеног Монтенегра. Задњих деценија Монтенегро је односио побједу, која је имала нус појаву и у поразу и сатирању историје, но некако од величанствених литија почетком 2020-е године имамо заокрет и наговјештај да се Црна Гора враћа свом извору.
 
Ne znam da li si video Slavene, ali postavio sam zapise i Skerlića i Ivića koji govore da se u Crnoj Gori (a i šire) srpsko ime poistovećivalo sa verom i da nije bilo primarno već sporedno, jedno od mnogih. Za holečeka znamo, a Rovinski je pisao da su u Crnoj Gori obični ljudi brkali srpsku nacionalnost sa verom i da je prosveta ulagala veliki trud da to promeni. Pogledaj recimo ovaj odlomak iz čitanke. Zar ovo ne deluje kao pokušaj (pomalo agresivan) usađivanja srpske svesti kod crnogorske dece? ''Vi ste deco Srbi i ima da nastavite da budete i ima da umirete ako treba da bi ostali Srbi''.
1.png
 
https://www.njegos.org/petrovics/sava1776.htm

Погледајте што пише ова одвратна посрбица. Отпутовао Сима Милутиновић у средину 18. вијека, дао овом подмуклом попу Сави мало србијанске рибље чорбе с Теразија и навео га да изда хиљадугодишњу дукљанско-црногорску традицију која је старија и од грчке цивилизације.
Новаче Аџићу, спашавај нас, мијењај историју, дај изуми неки времеплов, скокни до 1700-их и објасни овом аветном попу да је дукљанин који нема везе са Србима.
Молим те, Новаче, само си нам ти још остао да нас спасиш, мораш да изумиш времеплов и да промијениш ток историје.

Ово посрбљавање Црногораца траје хиљадама година, о томе су писали највећи дукљански научници - С. Зековић, Б. Цимеша, Радослав Ротковић, Војо Никчевић и остали.
Срби и посрбице су поготово љубоморни на нашу вишемиленијумску дукљанску књижевну традицију која траје већ хиљадама година, почевши од ере Јеврема Брковића па до ере Андреја Николаидиса.

Е вива Монтенегро! Посрбице, мрш у Србију!
 
https://www.njegos.org/petrovics/sava1776.htm

Погледајте што пише ова одвратна посрбица. Отпутовао Сима Милутиновић у средину 18. вијека, дао овом подмуклом попу Сави мало србијанске рибље чорбе с Теразија и навео га да изда хиљадугодишњу дукљанско-црногорску традицију која је старија и од грчке цивилизације.
Новаче Аџићу, спашавај нас, мијењај историју, дај изуми неки времеплов, скокни до 1700-их и објасни овом аветном попу да је дукљанин који нема везе са Србима.
Молим те, Новаче, само си нам ти још остао да нас спасиш, мораш да изумиш времеплов и да промијениш ток историје.

Ово посрбљавање Црногораца траје хиљадама година, о томе су писали највећи дукљански научници - С. Зековић, Б. Цимеша, Радослав Ротковић, Војо Никчевић и остали.
Срби и посрбице су поготово љубоморни на нашу вишемиленијумску дукљанску књижевну традицију која траје већ хиљадама година, почевши од ере Јеврема Брковића па до ере Андреја Николаидиса.

Е вива Монтенегро! Посрбице, мрш у Србију!
Ne pratiš prijatelju raspravu. Ja ako do sada nisam 20 puta napomenuo (čak sam u par navrata napisao i ''ponavljam'') da se jasno pravi razlika između svesti pismenih i obrazovanih Crnogoraca i onih običnih onda nisam ni jednom.
Crnogorska elita je putovala van Crne Gore, upoznavala razne ljude, naučnike, imala pristup literaturi, crkvenim spisima, stalni kontakt sa patrijarhom, karlovačkim mitopolitom. Običan Crnogorac je bio nepismen, sedeo je u svojoj kući, okružen brdima, izolovan vekovima od bilo kakve prosvete, napretka nauke, filozofije, pogleda na svet... Jedino što je ponekad odlazio u Kotor da zaradi neki dinar ili u neku nabavku ako je to mogao sebi da priušti.
S druge strane crnogorska crkvena i politička elita je usvojila ono što je u svetu bilo prihvaćeno kao naučna činjenica, o čemu si pisali i srpski i strani istoričari - da su Crnogorci Srbi, da je Duklja stara srpska država i slično. Ali i pored toga u svojim obraćanjima vidi se da im je crnogorsko ime primarno, a srpsko sekundarno. Da su srpsko ime dosta ređe koristili. Uglavnom kada bi spominjali slavnu prošlost, srpsko carstvo ili želju za obnovom srpskog carstva, ali su se uvek obraćali u svojim pismima prvenstveno kao Crnogorci.
 
S druge strane crnogorska crkvena i politička elita je usvojila ono što je u svetu bilo prihvaćeno kao naučna činjenica, o čemu si pisali i srpski i strani istoričari - da su Crnogorci Srbi, da je Duklja stara srpska država i slično.

:hahaha: Kao da je njima u Crnu Goru trebala naucna elita cijeloga svijeta da shvate da su Srbi.

Ali i pored toga u svojim obraćanjima vidi se da im je crnogorsko ime primarno, a srpsko sekundarno. Da su srpsko ime dosta ređe koristili. Uglavnom kada bi spominjali slavnu prošlost, srpsko carstvo ili želju za obnovom srpskog carstva, ali su se uvek obraćali u svojim pismima prvenstveno kao Crnogorci.

A na top zelenko 1835. godine "Onda mene starca zarobiše, na Cetinje srbsko dovukoše", mora da nijedan Crnogorac osim Njegosa nije znao sta tu pise. :D Vidi brate, maloprije sam ti morao da objasnim kako je mogao nepismen covjek da pise memoare. Ovdje zastupas tezu koja nema mjesta u realnosti, nepismeni ljudi nijesu bili izolovani od pismenih, a u CG do 20.vijek nije bilo klasne distinkcije (moram da ti 20 puta podsjetim). Tako da oni "elita" u CG o kojoj ti pricas nije postojala, nego su to obicni svestenici ili glavari koji su umjeli da pisu i citaju ali su zivjeli zivot okruzen brdima kao ostali i druzili i proveli cijelo svoje vrijeme sa nepismenim crnogorcima. Usmena tradicija u CG je primarna do 45. godine.

Tvoja teza klizi ka Miroslavu Cosovicu, i "posrbljavanju CG od strane Sime Sarajlije"
 

Back
Top