Blogovi

Sedmoro mladih od svih zaboravljeni
Kada bi se zaista brinulo o natalitetu, petoro zdrave dece dobilo bi pomoć, našla bi se neka kuća, službeno bi se pribavila majčina dokumenta iz Prizrena, da sve bude dovedeno u red Vrdnik - Malo ljudske solidarnosti i topline, razumevanja za muke sedmočlane vrdničke porodice, pomoglo bi bračnom paru Valentini Zagrađa (23), njenom suprugu Sretenu Đuričiću (45), a posebno malim raščupanim glavicama Ivani (7), Ognjenu (6), Teodori (4), Ivanu (2) i tek rođenom Teodoru. Ali, kao da je solidarnosti nestalo, kao da ljudi ne vide ničiju sem svoju muku, pa se ova sedmočlana vrdnička porodica muči u staroj kući nabijači, u više nego skromnih 14 kvadrata. A podatak da soba u kojoj živi ovo petoro dečice, jedno drugom do uva, nije krečena od...
Пре двадесетак дана, у Србију је дошао један инжињер, по имену Микеле, из Италије, како би подесио неку апаратуру код нас. Возио сам га 300 километара, на југ, па затим на ручак-вечеру. Провели смо дан заједно. Причљив човек. О свему смо разговарали. Испричао ми је необичну причу. Каже Микеле: „ Ми смо Лангобарди са севера. Моји су живели у планинама од увек. Мој деда је био за ондашњу Италију необична фигура. Био је изразито крупан човек. Снажан и висок два метра. У оно време, права атракција. Пре рата, био је активни фашиста. Члан фашистичке партије. Али само до момента, док Италија није потписала споразум са Немачком. Оног тренутка кад је Мусолини, пошто су га одбили и Енглези и Французи, направио аранжман са Хитлеровом...
Veliki lov (knjiga deo 26)
David Driskell | Spirits Watching (Svi ostali radovi mogu se pronaći ovde) Oduvek je znala da je on tu. Sećanje na njega sezalo je u neodređenu prošlost daleku kao detinjstvo zvezda, davno pre nicanja kostiju i mesa, pre sunca, meseca, svetla i mraka ona, drevna Tragačica, i njen vodič, učitelj, iskušitelj i lovina lutali su sami zaigrani skrivanjem, prepoznavanjem, prikradanjem i razotkrivanjem. Bio je čas vidljiv, čas ne, uzimao oblike kakve je hteo, ispuštao sve moguće zvuke ovog sveta, a ona bi ipak uvek prepoznala njegov putokaz u posebno veseloj melodiji zujenja mušica, živopisnim bokorima cveća koje je izraslo samo na njoj prepoznatljiv način, u rozetama belih oblaka na plavom safiru neba, piktografskim tragovima plutajućih...
Pozvao me je telefonom i pitao možemo li se videti te večeri. “Hteo bih da razgovaramo o nečemu vrlo važnom”, kazao je. Viđali smo se svakodnevno, i puno smo razgovarali o važnim i nevažnim stvarima … Šta je to toliko važno da ne može da čeka sutra? – pitala sam se. Nije mi bio drug, ni dečko; bio je nešto više: nedosanjana prva ljubav, nesuđeni kosmički partner, prijatelj. Dobro smo se razumeli i dok smo ćutali. Detinjstvo i dečaštvo protekli su mu u burnom raspadu porodice i uz vaspitavanje očevim kaišem, po popravnim domovima, u traganju za svojim mestom pod suncem. Ni u mladosti ga nisu poštedele Scile i Haribde, iz čijih se kandži izvlačio sve tvrđi i ogorčeniji. Ne znam kada je počeo da me doživljava kao devojku; ne sećam se...
ne daj da te probudim kako bi što duže sanjala da si budna i kako ti tišina iz oka ne bi prešla u šutnju neću te ni imenom zvati jer tvoje ime je pravo ime za moju zlatnu knjigu ljubavi koju svaki dan prelistam nekoliko puta izvadim iz nje zgužvane listove preko kojih su nogama prešli svatovi bez pjesme pa stavim u nju poneki bijeli stih i par kapi s čela kosca što je zaboravio sva nerodna ljeta draga ne daj da te probudim jer pun ti je san malih divnih uvojaka što su se rasuli po obrazima noći koje obožavam koje slijedim i koje krijem od zemlje i od sunca pa vjerovali ili ne i od samog boga
U danasnje vreme koje je prosto zaokupilo ceo svet,trazenjem zadovoljstva samo u seksu,brzim kolima,modnim ludorijama,potpuno je potislo vrednosti koji dolaze koriscenjem uma.Racio je postao nesto,sto mnogi mogu slobodno da pitaju,a sta je to racio.Clanci u bulevarskim novinama,neprestano provlace floskulu,kako ziveti bez seksa,toboze je jednako zeleti biti bolestan.A upravo nije tako.Nas cuveni Psihijatar Dr.Profesor Jerotic,u svojim predavanjima,dosta prostora je davao bas tom pitanju.Da li je zivot bez seksa moguc,da li utice na mentalno i fizicko zdravlje coveka.? Vrlo decidno,pobijao je misljenja nekih nadobudnih lekara,koji tvrde da apsinencija od seksa,moze da izazove psiho fizicke zdravstvene probleme.Kao potvrdu svoje...
Počujte jednu od tog semena kako vam priča bajku :mrgreen: Priča se kako je Atila imao tri sina, i da je najviše voleo svog najmlađeg. Prilikom dečakovog rođenja, prorok je došao na Atilin dvor i rekao mu kako će ga naslediti upravo taj najmlađi sin. Atila je bio zadovoljan - njegova ljubav spram miljenika činila se i od bogova opravdana. Međutim, a kako to već biva, posle Atiline smrti, oba starija sina ratovala su međusobno zbog nasleđa, i, kako kažu, nisu se naročito proslavila. Obojica su ubrzo poginula. Najmlađi, kojeg je Bič Božiji i namerio za naslednika, jedini je preostao. Nažalost, ni on sam nije bio ni mnogo mudar ni vešt ratnik, i Atilino se carstvo skroz raspalo. Tu, po legendi, najmlađi sin odlazi u anonimnost...
...mnogo prije Cistaca Faraonn je Ovdje strojim iza svakog slova i kad se podrzavaju oni koji nijesu ni da se uloguju a starosjedioci brisu ...Srasjediocima je vrijeme da vise i ne... p i s u ...:hvala:
We are dancing Like we are sleep-walking We are singing As easy as we are talking The hero takes off the curse And brings the victory to our universe That hero saves all the broken With the words unspoken And opens the doors of heaven
(Svi ostali radovi mogu se pronaći ovde) Reči Svejedno je da li plutaju izmešane u mlakoj neoformljenoj smeši unutar predsoblja umova, klize na krilima daha izrečene misli, čuče nanizane utkane u ukrasnu čipku nekog stiha ili pletiva knjige, prljave su i psovkom bačene da leže u blatu pri kraju ulice, titraju u noći pod pod mutnim svetlom sveća šapnute senkama u poverenju ili neizrečene, skrite u tami intime čekaju rođenje, uvek su sve reči same. Svaka je svet za sebe unutar koje obitavaju sve druge reči raspršene po njenim vrhovima, dostižnim svetim mestima, u tišini na rekama, jezerima, razigranim talasima mora, raskalašno zabavljene karnevalima, pozorištima, menažerijama i ljudskim cirkusima, zalutale zatočene u lavirintima...
Da, naslov sam ukrala od Kesića. Neću govoriti o zidovima koji me slušaju ovde na blogu, govoriću o forumu. Obzirom da pišem o stvarima koje me ljute, često ispadnem ljuta i beskompromisna. Ali to nije tačno. Ja nisam od onih pervertita koji uživaju u konfliktima, zapravo, stvarno se grozim konflikata ma koje vrste. Ali razumem zašto ljudi nekad mogu pomisliti da to nije tačno, i da mi je jedina namera da vređam i svađam se. Današnja dešavanja na smrt su me izmorila, tako da sam otišla na yt i pustila Thief 4 walkthrough koji nisam igrala jer ne pripada Thief univerzumu i bla bla nije ni bitno. Poenta je da me je to opustilo - postiglo je cilj - odmakla sam se od toksične atmosfere i svadljivih ljudi i na par sati bila mirna. Ono...
Corrie Ten Boom: “Briga je vrtlog uzaludnih misli koje se okreću oko centra u kojem je strah.” -U centru brige je strepnja/strah da nešto nije u redu ili da iz nečeg može proizaći nešto loše. Nekada je to osnovano, a nekad ne. U slučaju kada je briga osnovana nije negativna. Omogući da se organizuje i spremnije dočeka teškoća. Takva briga se, često, poistovećuje s pažnjom i trudom da se život učini lakšim i prijatnijim i sebi i drugima. Neosnovana briga je simptom neurotičnosti i anksioznosti koje umanje sposobnost efikasnog delovanja. Realna briga stimuliše na aktivnost. Preduzimaju se potrebne mere kojima se nastoji izbeći ili bar ublažiti neprijatna situacija. Neosnovana, kao i preterana, briga parališe. Vodi u očaj i depresiju...
Od svoje najranije mladosti pišem poeziju...i na tom dugom poetskom putu posvuda su me ljudi pitali; kome upućujem riječi svojih pjesama...kojoj to ženi pjevam...opet ću vam reći; nijednoj osobi ne upućujem riječi svoje poezije...ja pjevam čovjeku...svakom onom tko pronađe nešto lijepo u mojim stihovima...zar kipar mora misliti na neku ženu dok stvara zanosni lik žene u kamenu...zar slikar mora misliti na neku ženu dok nam prenosi uzvišenu ljepotu ženskog tijela...zar skladatelj mora misliti na neku ženu dok stvara lijepu glazbu u kojoj se opjevava ljubav prema ženi...zar pjesnik mora misliti na neku ženu dok pjeva o vječnoj ljubavi prema ženi...Dakle, ja samo vraćam riječi mojih pjesama onamo odakle sam ih primio, vraćam ih njihovom...
ko zna link za blog, zna, ko ne zna nek pita @Sandveil dance (izvini draga :)) šalim se, molim vas ne uznemiravajte ženu elem, što bi rekli u jednoj seriji uz koju sam odrasla, idemo dalje A šta znam. Možda su svi ti SJW, feminazi i extremni leftičari u pravu. Volela bih samo da napomenem da nikad još nisam govorila o: umerenima. Umereni su nešto drugo, pristojan svet, s mnogo dobrih ideja i ispravnom ideologijom. Ali danas kao da retko ko razume razliku, ponajmanje oni radikalni i s leva i s desna. Mnoge sam komentare, postove, rasprave, svađe i vređanja po netu čitala, i stvarno izgleda da umereni najgore prolaze u toj priči - niko ne shvata ni ko su oni, ni za šta se zalažu. Za desničare nisu dovoljno desno, za leftiste nisu...
ako neko zna link za blog, zna, ako ne, šta da vam radim :mrgreen: (nešto) kraća verzija: ... tako sam ponovo došla ovde da se družim sa svojim zidovima (Metalika moj dobar drug) pronašavši, opet i još jednom stvar koja me nervira. I, ako se potrudim da pružim šansu tom drukčijem mišljenju kojem se protivim, ko zna, možda se sutra ujutro probudim kao extremni levičar i feminazi? Da se ne šalimo. Rekla sam: nervira (me), jer to nije nešto što me nervira od juče, niti me je nervirati prestalo. To je nešto čega sam već dugo svesna - tačnije, s čim već duže imam problem - što me nervira konstantno, i čemu ne vidim ni rešenja ni kraja. Osim u slučaju da pružim više šanse onima koji misle drugačije, ali nažalost, kad slušam njih, onda...
Ovde po pravilu pričam o onome što mi zapadne za oko i iznervira me, što, kao prvo, i jeste bila svrha bloga kad sam ga započinjala. Ima mnogo stvari koje volim i koje su mi drage, ali, kao što rekoh - i po cenu da ostavim utisak nekog ko je konstantno ogorčen - stvari koje volim nisu bile srha ovde. Zašto to pominjem? Zato što bi neko ko bi skroz slučajno zabasao, sigurno stekao utisak kako u životu nemam pametnija posla ni većih briga nego se baviti trivijalnostima (naravno, stoga jer sam konstantno ogorčena i ništa lepo u svom životu nemam). Postoje tri odgovora na to. Prvo, da, ovde sam ogorčena jer pišem o stvarima koje me ljute. To ne znači da ništa lepo u životu nemam. To samo znači da ovde pišem o stvarima koje me ljute...
I Kišilo je tog dana U vazduhu se osećao ukus paljevine Mnogi su plakali zbijeni u grupi Samo je ona stajala Mokra Nema, ni glasa Bez pokreta Ugasla Kao kamen sivi Potom su prišli Odveli je Na drugu stranu Dosta je videla Za njom je ostala Lopta od krpi II Izdao sam knjigu poezije Malu knjižicu Sa dvadesetsedam pesama Moje lično shvatanje sveta O bogu i ljudima S njihovim vrlinama i manama O nadi i razočarenjima I radovao se Ptićima razletelim u svet A onda su ljudi Vikom i larmom Sve dočekali na nož Sručivši mrak na moja pleća Zatvorili ulice Spremali drva za vatru pokajanja Za lomaču Gde će se sve pretvoriti U prah u pepeo zaborava Samo je Bog Mudro ćutao uplašen III Moj sin...
Vladan Desnica: "U svome najprisnijem i najbitnijem, čovjek je uvijek sam. Nosimo oko sebe svoju samoću kao svoju atmosferu. Naše samo jezgro ovijeno je tankom no nesaderivom opnom koja nas od svega odvaja. Biće — mala tačka svijesti, okružena beskrajem ništavila. I, najzad, čovjek i umire sam.'' -Biće koje nije svesno svoga bitka ima doživljaj ništavila. Mala tačka svesti nije okružena ništavilom, već izranja iz dubine duše u prostranstvo duha. U jedinstvu s njima postaje stvaralačka vatra koja sruši barijeru izmedju unutrašjeg i spoljašnjeg. Tako ekspanzira u novi, viši smisao. Oseti radost kreativnosti i života. Sve što je živo treba da se otvara, da diše. Da bi unutrašnji život ostao zdrav i svež mora imati vezu s vanjskim...
Max De Pree "Ne možemo postati ono što hoćemo da budemo tako što ćemo ostati ono što jesmo!" -Zato je potreban stalni razvoj. On se postiže unutrašjom interakcijom izmedju svesnog i nadsvesnog. Svesno je realizovani razvoj ili ono što trenutno jesmo. Nadsvesno je viši potencijal ili nerealizovana mogućnost koju smo u stanju da ostvarimo. Ta mogućnost se javi u vidu želje. Ali, dok neke ljude želja pokrene u aktivnost, kod nekih ostaje pasivna. Ako je ego opterećen nerasčišćenim konfliktima, predrasudama, sumnjom u vlastitu sposobnost, strahom od neuspeha itd. gubi motivaciju i postaje inertan. Ukoliko dodje do takve reakcije potrebna je introspekcija kojom se identifikuju unutrašnje prepreke i uzrok njihovog nastanka. Da bi se...
Pomen sa mnostvo pitanja suza i jada ratnika a ne lopova za zemlju i narod dusa ne spokoja vecnog li skitanja

mat

Piun..stit kraljeva,kraljica lovaca konja i topova bez lika zrtva lazova i lopova
Намјеравам да будем читава армија људи. Страни језици су ме одувијек привлачили. Још од тренутка кад сам, једне године на љетовању у кампу срела жену која јe, од кућице до кућице, говорила други језик. Тад ми је то изгледало као сасвим невјероватна и надљудска способност. Сад, кад у овом свом мозгу држим свој матерњи језик, три језика које познајем на веома високом нивоу, два са којима сам на неком осредњем и још непар њих на нивоу да не бих остала гладна да дођем у земљу у којој се они говоре, ствар ми изгледа нешто мало другачије. Њено говорење силних свјетских језика није никад било надљудска способност. У питању су, сад сам то и на својој кожи осјетила, само сати и сати проведени у учењу, читању, вјежбању изговора и, ако имате...
grad oblikovan prazninom bojama sivim vodjen samoca i bol je rastuci tu gde sam davno rodjen,,
Ako me jednog dana Izmestiš iz zbilje dana Ako me jednog trena Izgnaš iz jutarnje svetlosti Ako me odvedeš tamo Gde se ne ide sa osmehom I otrgneš, izvučeš iz kaljuge Gde sam se zaglibio Jer sam živeo život Pun blata, vode, svetlosti, pepela, hladnoće Život čoveka, jednostavan I prost A onda me prevedeš sa one strane Žive ograde Da preskočim granični kamen, tražiš I sa proplanka bulki I belih rada Osvanem u zatvoreni vrt bosiljka I lijandera Sa slatkih visina do gorkih dubina Ako me jednog dana Blago, očinski nežno, tiho S molbom na usnama, zamoliš U hladno jutro, u melanholično popodne U nezbrinuto veče Ili preteći, oštro, sirovo zatražiš Da zastanem u priči, da ćutim Da govor, reč, slog, glas Zamenim...
Miris perunike
Sećam se našeg dvorišta prepunog cveća. Majka i otac su sa velikom ljubavlju gajili to cveće i deo te ljubavi preneli na mene. Među tim cvećem bila je i perunika. Lep cvet ali bez mirisa. To mi ne bi privuklo pažnju da mi komšija Joško nije zadao zagonetku. I sad ga vidim kako u bašti zaliva cveće sa kantom u ruci. Na prozoru na laktove naslonjena stoji njegova žena i posmatra ga sa osmehom. U jednom trenutku Joško joj dobaci dosta glasno" "Ružo, još mi miriše ruka na tvoju peruniku" a ona se nasmeši pa mu odgovori "ćuti bre, čuće te komšije". Odoh ja odmah do naše perunike, pomirišem...ništa. Pitam majku zašto naša perunika ne miriše a ona pita a "čija miriše"? Joškova rekoh i ispričah joj šta sam čuo. Ona se nasmeja pa reče: "ma...
Drugi post: Konac za zube
Dobro veče poštovani članovi foruma Krstarice. Želim da Vam saopštim i izjavim da sam jako srećan što sarađujem sa dobrim forumašima i moderatorima i adiministratorima ovog foruma i da sam pronašao mesto pod nebesima na kojem mogu da se družim sa ljudima. U ponedeljak sam bio kod stomatologa u domu zdravlja kako bi mi pregledao zube. Da budem iskren ja se ne bojim stomatologa. Srećan sam kada idem kod njih zato što će mi pomoći da u grob ponesem sve moje zube. Kada sam bio mali pao sam sa ljuljaške i iskrivio zube. 10 godina mi je ortoped vilica nameštao zube. 5 godina sa običnom protezom a 5 godina sa fiksnom. Na kraju je uspeo da mi namesti zube pa sada imam lep osmeh. Svaki dan perem zube. Čak sam pastu i četkicu nosio na faks i na...
Treći post: Učim preko foruma Krstarice
Poštovani forumaši, administracijo i moderacijo, želim da sa Vama sivma podelim kako se edukujem preko ovog foruma. Pre svega imam da kažem da je forum jedna divna kreacija zato što kroz nju mogu da nauče dosta stvari. Tu spadaju zanja iz raznih oblasti kao što su kompjuteri, interent, religija, ljubav, umetnost i drugo. Super stvar kod foruma je da učestvuje pregršt forumaša. Svakodnevno na forumu postuje veliki broj forumaša te forum svakodnevno raste. Zamislite samo: pre 21. godinu, 26. marta 1999. (klikni da bi video gde sam saznao informaciju) kada je nastao forum koliko forumaša je postovalo. To nije ni reka, ni more nego okean forumaša koji učestvuju u izgradnji foruma. Iako forumaš nema status moderatora ili administratora on...
Back
Top