Quantcast

Kome pišem pjesme...

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

andrriano

Zainteresovan član
Poruka
421
Od svoje najranije mladosti pišem poeziju...i na tom dugom poetskom putu posvuda su me ljudi pitali; kome upućujem riječi svojih pjesama...kojoj to ženi pjevam...opet ću vam reći; nijednoj osobi ne upućujem riječi svoje poezije...ja pjevam čovjeku...svakom onom tko pronađe nešto lijepo u mojim stihovima...zar kipar mora misliti na neku ženu dok stvara zanosni lik žene u kamenu...zar slikar mora misliti na neku ženu dok nam prenosi uzvišenu ljepotu ženskog tijela...zar skladatelj mora misliti na neku ženu dok stvara lijepu glazbu u kojoj se opjevava ljubav prema ženi...zar pjesnik mora misliti na neku ženu dok pjeva o vječnoj ljubavi prema ženi...Dakle, ja samo vraćam riječi mojih pjesama onamo odakle sam ih primio, vraćam ih njihovom izvoru. Put do toga izvora žive riječi vodi kroz srce i kroz dušu svih ljudi. I to daje mogućnost svim ljudima da i oni, s riječima pjesme, krenu k tom životodavnom izvoru. U tome, a ne u nečem drugom, sastoji se društvenost, čovjekoljubljivost i humanost pjesničkog čina pisanja pjesme. Jer svaki čovjek, ne samo pjesnik, ima nasušnu potrebu da govori sa izvorom žive riječi. Zato za svakog čovjeka važi zakon po kojem treba riječi pjesme zaslužiti, ako želi da te riječi postanu njegove. Inače može stajati koliko god mu je volja nad pjesmom, sama mu se pjesma nikad neće otvoriti. Zaslugu da riječi pjesme postanu njegove; čovjek može ostvariti jedino ako ne pita kuda će ga te riječi pjesme odvesti i da se ne osvrće unazad. Moji darovi su skromni, ali su praizvorni i dajem ih od srca. Moje srce je knjiga u plamenu. Listam tu knjigu već pola stoljeća i čitanju se učim. Ono što govorim u pjesmi, moje je mucanje prvih slova teške i beskrajno duhovne abecede. Učim tu abecedu kako bih oslobodio i sebe i ljude oko sebe od nepismenog života koji rađa život. Moji skromni darovi, te riječi iz plamena, samo potvrđuju da sam sebi nisam važan: važno mi je pjesništvo. Možda i nisam pjesnik već lovac na biserne školjke ili čuvar svjetionika. Vjerujem da sada shvaćate kome pišem pjesme. Pišem ih čovjeku. Kao i svaki istinski pjesnik. Zato kad ispjevam pjesmu moje je mjesto ispod pjesme, duboko ispod nje. Kao što je svima nama mjesto ispod zemlje, naše hraniteljice. Ako to shvatimo shvatili smo i smisao poezije, a to će onda pjesniku dati snagu da korača dalje u čudesnom svijetu u kojem pjesniku najteže pada ako dopusti da plamena knjiga u grudima gori i izgori, nepročitana. Zato moje pjesme, te riječi iz plamena spašene po cijenu života, upotrebljive su isključivo za one koji ih vole. Kao što ja volim ljude, i kao što sve nas voli Bog. Bog bez imena. Bog koji se nikada ne žali što želi samo jedno: da živimo - čovječno. Kao što živi moja pjesma čovječno za čovjeka.
 

Mrkalj

Elita
Moderator
Poruka
23.709
zar kipar mora misliti na neku ženu dok stvara zanosni lik žene u kamenu...zar slikar mora misliti na neku ženu dok nam prenosi uzvišenu ljepotu ženskog tijela...zar skladatelj mora misliti na neku ženu dok stvara lijepu glazbu u kojoj se opjevava ljubav prema ženi...zar pjesnik mora misliti na neku ženu dok pjeva o vječnoj ljubavi prema ženi...

Moje srce je knjiga u plamenu.

Zato moje pjesme, te riječi iz plamena

Moji skromni darovi, te riječi iz plamena

plamena knjiga u grudima gori
Verovatno si i veliki gazda pod stare dane da bi lakše upućivao svoju ljubav prema čovečanstvu, a ne zato što ti je id neobuzdaniji od ega.

Bog ti pomogao.
 

Mrkalj

Elita
Moderator
Poruka
23.709
Iza tebe neće ostati nijedan bijeli kamen u kojem se skriva predivna boginja....

A Bog mi je pomogao podarivši mi ovo dobro i veliko srce...ništa više ne tražim....
U kamenu ili u plamenu?

Ne bi se reklo po tvojim privatnim porukama koje si mi uputio.

Kod tebe je sve fejk. Svojom neiskrenošću skrnaviš ovo mesto na kome ljudi iskrenih emocija i misli žele nešto da podele sa svetom.

Zato i sakrivaš svoje kratkotrajne objave redovno ih brišući. Zato, da se neiskrenost prikrije.
 

Mrkalj

Elita
Moderator
Poruka
23.709
Korisnik andrriano obrisao je ovaj blog danas u 10:50. Budući da isti kriterijumi važe za sve korisnike, neće više biti tolerisano ni korisniku andrriano da briše sve svoje sadržaje.

Ako postoji razumna potreba, korisnik može da zamoli da se neka od njegovih tema ukloni (npr. jedna od deset tema), ali uklanjanje svih blogova ne može biti praksa. Ovakvo ponašanje korisniku andrriano tolerisano je punih godinu dana u nadi da će se prilagoditi pravilniku blogova Krstarice. Danas se ova praksa završava.

Svi korisnici imaju jednaka prava.

Hvala na razumevanju.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Top
  Blokirali ste reklame
Dragi prijatelju, nemojte da blokirate reklame - isključite Ad Blocker na Forumu, jer će tako mesto vaših susreta na Krstarici ostati besplatno za korišćenje.