Ne sudite o knjizi po koricama, ponekad su oni koji ne pokazuju da im je stalo, oni kojima je najviše stalo, oni koji su najudaljeniji, zapravo su oni koji vas drže najbliži, uvek deluju ljuti, ućute i povuku se u sopstvene ljušture, u stvari, boje se. Povređeni su, ne jednom. Hladan grad ih zatekao nespremne, bez zaklona, i pljuštao po njihovim ramenima, utisnujući im se u kožu, u vene. Nisu uvek bili teški. Nekad su verovali svakom osmehu, pruženoj ruci, sunčanom danu, pa su ih ujeli, opekli, odrekli. Oni za koje mislite da nikada ne bi mogli da proliju suze, zapravo su oni koji godinama plaču sami, otežali su od kiše, od obećanja, od prošlosti, od strah da opet veruju.
Samo im je duša naivna, laka i razigrana. Koga zavole jednom...