BAU:
Gde se uklapa dusa u teoriju uma kao stvaraoca,nosioca i korisnika znanja?
Možemo reći da je duša SVE. A možemo reći i da je energija/materija SVE. Duh i materija su dva stanja jedne i iste sile i pojave – talas (polje) i čestica. Dakle, ONO koje POSTOJI, a to je UM koji se u sebi manifestuje kao nagon samoodržanja, ima sposobnost da se širi u prostoru i postaje polje, a ima sposobnost i da se skuplja na tačku i postaje čestica. Po Ajnštajnu, «materija je energija koncentrisana do tačke vidljivosti». U praksi ovo Ajnštajnovo znači da se širenje i skupljanje energije, tj. UMA postiže bržom ili sposrijom vibracijom i dužom ili kraćom talasnom dužinom. Kad UM vibrira brže, njegova talasna dužina je kraća i on se tada koncentriše, tj. skuplja. A kad vibrira sporije, njkegova talasna dužina je duža i on se tada širi. Tako radi i čovekov um. Kad je budan i radi, tada vibrira brže i skuplja se. Kad je u stanju sna, vibrira sporije i širi se. Kad je u stanju dubokog sna još sporije vibrira i još više se širi. Tako imamo situaciju da je svemir sagrađen samo iz mnoštva različitih (po svojoj vibraciji, talasnoj dužini i gustini) manjih i večih polja UMA. To omogućuje svim tim poljima da mogu bez ometanja da prolaze jedna kroz druga.ili da borave bez ometanja jedna unutar dugih. Naravno, gušća i manja sa bržom vibracijom mogu boraviti unutar većih i ređih sa sporijom vibracijom ili prolaziti kroz njih. Na tom principu rade naši telekomunikacioni sistemi - radio i televizija - gde imamo situaciju da različiti video i audio programi koji se emituju na različidim talasnim dužinama, bez ometanja prolaze jedni kroz druge.
E sada, pitanje je kako ove svoje dve sposobnosti (širenje i skupljanje) UM koristi u praksi prilikom gradnje matrijalnih formi i svemira?
Koristi tako što pomoću njih gradi svoje siteme (organizacije) kretanja i rada, tj. materijalne forme – atome, nebeska tela, sisteme nebeskih tela, tela ćelija, biljaka, životinja, ljudi itd.
Kako to čini?
Čini jednostavno! Uzmimo primer atoma. Atom se sastoji iz jednog šireg elektromagnetnog polja sa sporijom vibracijom i dužom talasnom duživom, unutar kojeg su smeštene elementarne čestice, protoni i neutroni sa bržom vibracijom, kraćom talasnom dužinom i većom gustinom. Elektromagnetno polje koje obavija i u sebi nosi protone i neutrone igra ulogu duše atoma, a protoni i neutroni igraju ulogu tela atoma. Elektromagnetno polje kao duše atoma igra ulogu kolektivne svesti atoma, tj ulogu medija (komunkacionog sistema, tj. prenosnika informacija) pomoću kojeg elementarne čestic u atomu međusobno komuniciraju i usklađuju svoje odnose, da bi tako atom mogao delovati kao kompaktna, živa celina, biće i organizam.
Isto tako su i nebeska tela građena. Elektromagnetno polje planete Zemlje, na primer, igra ulogu duše Zemlje, a atomi unutar nje igraju ulogu tela Zemlje.
Na isti način su građeni i sistemi nebeskih tela – galaksije.
Tako su građene i ćelije. Ćelija je jedno šire elektromagnetno polje koje igra ulogu kolektivne svesti i duše ćelije, koja u sebi nosi i komunikativno povezuje atome i molekule koji igraju ulogi tela ćelije. Što omogućuje da i ćelija bude živi organizam i biće.
Isti slučaj je i sa čovekom. I ljudsko telo kao organizacija ćelija i organa, obavijeno je jednim posebnim i širim elektromagnetnim poljem koje igra ulogu kolektivne svesti ćelija i organa tela. Ovo polje je nosilac naše, ljudske svesti. Pomoću njega radi naš mozak i nervni sistem. Istinski mislilac u ljudskom telu nije mozak, već ovo elektromagnetno polje koje igra ulogu ljudske duše pomoću koje ljudski mozak radi. Ljudski mozak je samo hard ware koji služi kao spremište informacija i on ne može da radi bez električne energije, isto kao i naš kompjuter. Kad telo ostari, ovo elektromagnetno polje (ljudska duša) se odvaja od tela i preživljava smrt tela, a telo, pošto ostaje bez svoje kolektivne svesti koja u sebi komunikativno povezuje sve ćelije i organe, se raspada. Naravno, ni telo ne umire, već se samo raspada na svoje sastavne delove, molekule i atome, koji se vraćaju majci Zemlji od koje su i uzeti i nastavljaju da žive životom Zemlje kojim su živeli i pre ulaska i boravka u ljudskom telu. Inače, izmena materije u ljudskom telu se vrši tokom čitavog života tela, tako da čovekovo telo tokom života nikada ne gradi jedna i ista materija. No bez obzira na to, čovek tokom celog života ostaje čovek. Isto kao što je i čovečanstvo uvek čovečanstvo, iako uvek iznova jedne generacije čovečanstva umiru, a druge se rađaju. To što čovek stalno ostaje čovek, bez obzira što se materija njegovog tela stalno menja, treba zahvaliti upravo ljudskoj duši, tj. onom elektromagnetnom polju koje komunikativno povezuje sve ćelije i organe tela i tako ćini da telo dugo postoji i deluje kao kompaktna celina. Ovo elektromagnetno polje se tokom života čoveka nikada ne menja. Ali kad se ovo elektromagnetno polje odvoji od tela, tada telo više ne može da opstane i mora kao organizacija života i rada ćelija i organa da se raspadne.
Uz napomenu da i čovečanstvo ima svoju kolektivnu svest, ali da ono još nije spojeno, ni obuhvaćeno njome, jer se još nije razvilo do tog stupnja da bi to bilo moguće. Umesto te naše, čovečanske kolektivne svesti, kao medij pomoću kojeg sada na planeti Zemlji komuniciramo, povezujemo se i samoorganizujemo, koristimo elektromagnetno polje Zemlje. Inače, celo Otkrivenje sv. Jovana u Bibliji, posvećeno je opisu događaja koji će se desiti u vreme spajanja čovečanstva sa svojom kolektivnom svešću i načinu na koji će se to desiti. Takođe i Isus Hrist o tome govori u evanđelju po Mateju 24:15-29. Postoje i druga proročanstva koja o tome govore. A glavne pripreme za taj događaj će, po Mitru Tarabiću, da počnu u Srbiji. To je onaj deo Mitrovog proročanstva koji govori o «novom narodu». A sv. Jovan Bogoslov u Otkrivenu, o «narodu u čistim belim haljimama».
Eto, toliko na temu «UM-DUŠA-TELO»
Uz dodatno objašnjenje da sve što se u svemiru dešava i radi, to radi UM uz pomoć svojih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti. Ako bi i jedna nedostajala, sve to ne bi bilo moguće. UM i ove njegove sposobnosti se nikada ne gube. Nikada ne počinju i ne završavaju. Radnje, fizičke i psihičke uvek iznova počinju i završavaju. To je ZAKON POSTOJANJA.