znatizeljni mislilac
Poznat
- Poruka
- 9.009
Zakon postojanja nije idealizam (jer negira religiskog boga), niti je materijalizam (jer u nauci se danas zna da materije nema).
A gde si ti cuo da idealizam podrzava nekog religijskog Boga?
Donji video pokazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Zakon postojanja nije idealizam (jer negira religiskog boga), niti je materijalizam (jer u nauci se danas zna da materije nema).
ја сам тада имала 10 година
ја сам дошла овде, овде је моје сигурно уточиште, где ми нико неће честитати рођендан
јер сам последњу особу која ми је честитала рођендан гађала Рубиковом коцком у главу
ја сам тада имала 10 година
Nemoj da mi diraš u moje JA! U moju jadnu i napaćenu i izmućenu dugim postom sujetu...Smiri se, utišaj malo svoj ego. Ko ti je to rekao (slagao te je) da Umom shvataš??? Umom stvaraš, razumom projektuješ i razumiješ dok Duhom shvataš. Shvataš? Stoga, Izvan užeg razuma (čovjeka) postoji širi razum (planete, zvijezde, galaksije) a izvan svih razuma postoji UM univerzuma. Um je stvaralac svih razuma. Um ne postoji izvan projekcije, U apsolutu, Um je samo jedno Ja u jednini Jastva. Stoga, svako to jedno Ja iz jednine Jastva jeste jedan Um u projekciji svog ličnog univerzuma. UM, dakle, služi svim drugim Ja iz Jastva da se njegovim posredstvom spoje jedni s drugima i stim spoznaju ono što oni nisu, te je kao takav prisutan u svakom jednom pokretu, u svakom jednom odnosu, u svakoj misli. No Umom ne možeš do apsoluta. Um je posrednik u spoznaji ali ne i u saznanju Sebe-apsoluta. Apsolut jedino možeš ZNATI ne-posredno. Duhom obuhvataš sve što pripada interesnoj sferi jednog domena. Duhom shvataš.
Dakle, KO SI TI... koji Umom stvaraš, koji razumom projektuješ, koji Duhom shvataš??? KO SI TAJ 'TI'?
TI si Biće koje je jedino prisustno u svakom aspektu postojanja (Sebe), kako u apsolutu (suštini), tako i u Umu i projekcijama. Biće je apsolutno; apsolutno prisutno u svemu.
Mislim da ne grešim. Kada se do kraja razume da je jedina mogućnost da nešto postoji to, da TO koje hoće da postoji, mora postojati samo po sebi kao svoj razlog, uzrok, svrha i posledica, od uvek i zauvek, iz razloga jer nije moglo nastati iz NIŠTA i da mora da postoji u vidu nagona samoodržanja i to isključivo uz pomoć svojih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti i radnji, po načinu večitog pretakanja kroz svoja TRI prirodna oblika i stanja, tada je jasno da će postojanje uvek da bude JEDNO, bez obzira na brojnost i različitost njegovih fizičkih i psihičkih manifestacija. Biće JEDNO zato jer će uvek iznova i počinjati i završavati u JEDNOM.
Nije mi cilj da to JEDNO koje POSTOJI nazivam imenom, ni «kvantno polje», ni «bog», ni «svest», ni, «bitak» jer iza svih tih reči stoje mutni i jasno nedefinisani pojmovi, za koje niko ne zna šta tačno znače. Cilj mi je da to JEDNO koje postoji zovemo imenom «nagon samoodržanja», za koji svi znamo šta znači, jer nagon samoodržanja smo mi sami. Mi u svojstvu sile i pojave zvane "nagon samoodržanja" nosimo u sebi i znamo odgovore na sva egzistencijalna pitanja – ŠTA, KAKO i ZAŠTO.
Onaj ko je pisao Upanišade tačno je znao o čemu govori i piše, ali nažalost, izrekao ih je kao dogmu i veru, bez iskustvenog i logičkog objašnjenja i pokrića. No, mi, na osnovu sveg današnjeg našeg iskustva iz oblasti prirodnih nauka i psihologije lako dolazimo do istih zaključaka i saznanja. To je veoma bitno – podići svetske vere sa novoa dogmi na nivo nauke i filozoifije i tako ujediniti i spasiti svet od štetnog delovanja svetskih organizovanig religija i religiskih podeljenosti, sukoba i netrpeljivosti.
ZNATIŽELJNI MISLILAC:
A gde si ti cuo da idealizam podrzava nekog religijskog Boga?
Idealizam je filozofski pravac koji daje prednost duhu nad materijom. Imajući na umu da sve religije sveta stoje na stanovištu da pre svega postoji bog koji iz ništa stvara materiju, to podrazumeva da svako negiranje boga automatski je i negiranje idealizma.
Ne razmatram kauzalitet događanja – on uopšte ovde nije bitan – već kauzalitet između fizičkih i psihičkih procesa koji svaki događaj čini mogućim.DRAGOLJUB:
Misliš da ne grešiš,a razmatraš kauzalitet događanja koji postoji samo kao subjektivno praćenje promena pozicija
Ne postoje nikakva mnoštva! To što nama izgleda da postoje mnoštva samo su mnogobrojne i različite mogućnosti manifestacije JEDNOG. To su samo različite fizičke i psihičke radnje JEDNOG, i predstavljaju najbolja, prirodna rešenja-znanja (informacije) o tome kako se najefikasnije izbegava zlo, a ostvaruje dobro. Imajući na umu da se to JEDNO uvek u sebi manifestuje kao nagon samoodržanja, a da je nagon samoodržanja većita težnja od zla ka dobru.DRAGOLJUB:
Nagon samoodržanja je tebi to JEDNO kog nikako da se rešiš...U kvantnom polju "jedno" ne znači ništa...Tenzije i sile determinacije su mnoštva...Postoje neke indicije o pravcu iz kog deluju,ali to nije verovatno da je JEDNO!
Nemoj da mi diraš u moje JA! U moju jadnu i napaćenu i izmućenu dugim postom sujetu...
Moje JA KOJI SAM (kako na nebu-tako i na zemlji)ima samo dve sive...Jedna priča s Ljubom,a druga mi na
rezervi...I ne diraj mi je jer mi treba i za kuvanje kafe,SMSove i sl...Tvoje projekcije sam (hteo ne hteo) naučio na pamet
i ovo ti prilika da se podsetiš od svog gurua kako to ide...Mene pusti da ja Oziju ili,još bolje,kooperativnijem Mužjaku
reknem o tom subjektivizmu...
Ljubo ti si samo izmesao sva stecena znanja u sebi i pokusao ih objasniti na svoj nacin pre svega sebi samom kao sto kvantna fizika tezi da se ujedini sa teorijom nastanka univerzuma..
Imajući na umu da ja nisam izmislio logiku po kojoj stvarnost postoji, već sam je otkrio. Sva naša iskustva stvarnosti tu logiku potvrđuju. Svako ko pokuša da negira logiku po kojoj, po meni, stvarnost postoji, pokušaće, zapravo, da negira stvarnost.
Pljas Šamar:
a ta logika bi ukratko bila...?
Svi ljudi na svetu bi hteli da znaju ISTINU, a niko, zapravo, ne zna O ČEMU.
Svi tvrde kako je ISTINA samo JEDNA, a u stvarnosti svaki čovek ima nekakvu svoju,. posebnu istinu, različitu od svih drugih. Što dokazuje da ljudi. ne samo da ne znaju Istinu, već čak ne znaju niti O ČEMU TREBA ZNATI ISTNU, da bi mogli da tvrde da istinu znaju. Ljudi pojma nemaju da ne postoji mnogo NEČEGA o čemu bi trebalo znati istinu, već samo NEŠTO JEDNO-JEDINO o kojem je veoma lako saznati istinu, jer to JEDNO-JEDINO smo MI SAMI – SVAKI POJEDINAC. I ne samo svaki pojedinac, već sve što postoji je JEDNO.
I onda odjednom taj JEDAN-JEDINI prostor učini jedno VELIKO “PUF” i iz njge iskoči sve - energija/materija, nebeska tela, biljke, životinje, ljudi – sve beskonačno različito jedno od drugog, unikatno i posebno. A onda nakon nekog vremena sve te različitosti se istope, nestanu i na kraju opet ostane samo praznina, kvantno polje (crna jama) u kojem nema ničeg materijalnog.
dakle o onome što niti postaje niti prestaje da postoji.
Kvantna fizika (mehanika) se još uvijek bavi opažajima i ničim drugim do opažajima.
Ovakav nastup, obrati pažnju na ovo 'niko ne zna o čemu' (treba saznavati Istinu), nije ništa drugo do umišljenost.
Apsolutna istina je nepromjenjiva, to je saznanje o onome-što-jesi, dakle o Sebi-suštini. Suština je nepromjenjivi dio Bića, apsolut. Znanje-o-Sebi-suštini (apsolutu) se jedino može načiniti živim kada je pažnja Bića usmjerena na sam apsolut. U takvom aspektu postojanja to Znanje-o-Sebi-apsolutu jeste Duh apsoluta ili jednostavnije SVIJEST. Svijest= Znanje-o-svemu-što-jest, dakle o onome što niti postaje niti prestaje da postoji.
'Čovjek' je samo jedan izraz Bića-koje-jesmo i kao takav predstavlja Svjesnost-o-postajućem Sebi. Njegova istina, dakle 'čovjekova' je uvijek relativna. Kao takav, 'čovjek' je samo refleksija trenutnog stanja projekcije, doživljaj, te naravno da niti 'ti-Ljubo' niti ja-Simo' ne znamo ništa o postojanju. Da, mi ne znamo ništa ali naše Biće ZNA SVE. Jedino Biće Duhom može da ZNA. Duh jeste to Znanje. Stoga, ne možeš reći kako 'niko ne zna o čemu' a onda nam se predstaviti kao 'neko koji zna'.
Ovo (VELIKO “PUF”)uopšte nema veze sa istinom. Ti govoriš kao da se sve dešava u vremenu i prostoru a to nije istina. Vrijeme i prostor se dešavaju u tom JEDNOM. Taj 'JEDAN-JEDINI' o kojemu ti govoriš nikako nije prostor niti je prostoran. Iz njega ne iskače ništa. U njemu sve jeste samo se njegova pažnja usmjerava na jedan ili na drugi aspekt Sebe.
Taj JEDAN NIJE UM. Um je prvo odvajanje od JEDNOG.
Kroz to prvo odvajanje nastaje sve što slijedi kao drugo, dakle projekcije. Tvoja želja da stopiš trenutni naučni pokret (kvantnu mehaniku) sa istinom o postojanju je proizveo jalov zaključak.
Naime, kvantno polje o kojemu govoriš nije ništa drugo do ono što razum čovjeka primjećuje kao prazan prostor.
Ti govoriš o 'Big Bengu', o postajanju univerzuma kao posledici naprezanja a onda kažeš kako nakon "nekog nekog vremena sve te različitosti se istope"... neshvatajućiu da govoriš o subjektivnoj predstavi stvorenoj svojim razumom a ne o onome što istinski JESTE.
Ono-što-jeste ne postoji u vremenu, Vrijeme postoji u NJEMU. Ono-što-jeste je postojanje koje jeste u JEDNOM, u jednom bezvremenom SADA. U njemu nema kretanja, stoga nema energije. Gdje nema kretanja nema potrebe za prostorom, nema potrebe za vremenom, kako onda reći da se 'nakon nekog vremena' to isto, koje jeste, pretvara u nešto što ono nije.
Ovo je tačno, ali to ne negira Zakon postojanja, tj. ne negira da je sve što postoji NAGON SAMOODRŽANJA, tj. UM i da se sve dešava uz pomoć sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti i radnji. Jer ono što ti zoveš imenom “projekcija”, nije ništa drugo do napregnuto i pokretno stanje UMA koje je nužno da bi on mogao da stekne neko znanje o sebi ili nekom od mnogobrojnih i različitih svojih oblika kretanja i rada uz pomoć kojih UM ostvaruje svoja života zadovoljstva, koja čine svrhu njegovog postojanja, u koja se UM projektuje i sa njima se identifikuje. Kao na primjer kada se UM po znanju o čoveku samopreobrazi, tj. “projektuje” u čoveka, da bi malo uživao u tome što je čovek, kojom prilikom se identifikuje sa čovekom i za sebe kaže: “Jas sam čovek”. Da bi na kraju kada čovek ostari i umre, UM čoveka ostao i dalje da postoji i bude ono što je uvek i bio – samo UM i ništa drugo. Uostalom, materijalni svemir je samo napregnuto i pokretno stanje uma, u kojem ničega drugog nema osim UMA koji se napreže i kreće. Bez obzira da li je reč o samo jednoj čestici uma, o atomu, nebeskom telu, ćeliji, biljci, životinji, čoveku ili celom svemiru. Uvek i samo postoji um i njegovih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti i ništa drugo.JA KOJI JESAM:
Ti govoriš o predstavi i tu se tvoja saznanja završavaju. Kad bi se kojim slučajem izvukao iz predstave, shvatio bi tad (Duhom) da sa tvojim povlačenjem iz projekcije, dakle pomijeranjem tvoje pažnje, prestaje i sama projekcija.
To je promjena fokusa. Jedino tada, kada je tvoja pažnja usmjerena ka apsolutu, Ti doživljavaš postojanje u svom suštinskom aspektu.
Apsolut jeste bezvremen, besprostoran i iz njega se projektuju univerzumi, iz svakog jednog indivodualnog JA iz tog JASTVA projektuje se jedan individualni univerzum kojemu je to inicijalno JA UM.
Ti kažeš da je UM sve što postoji... do Uma je jedan korak; projekcija iz Sebe-apsoluta. UM ne postoji kao takav u apsolutu. Apsolut se ne može dožiivjeti Umom. Um je funkcija koju jedno JA obavlja pri projekciji Jastva a u apsolutu to isto JA jeste suština, bit, koja je sadržilac Jastva kao i sadržano.
Razlika između Uma i apsoluta je očita, mada i jedno i drugo za osnsovu imaju JA i JASTVO.
Dobro, shvatam, ti sada želiš da objasniš da je svemir građen po principu JEDNOG APSOLUTNOG JASTVA koje se sastoji od mnoštva manjih i različitih JASTAVA koja su sastavni deo tog APSOLUTNOG JASTVA. Kao na primer što svaka ćelija u ljudskom telu ima svoj UM i svoje JA, a sve ćelije u ljudskom telu imaju svoje zajedničko, kolektivno i apsolutno, tj. ljudsko JA. To je svemirska hijerarhija umova i jastava od kojih svaki ima svoju različitu funkciju u svemiru kao cjelovitom živom i svesnom biću. A cela ta hijerarhija svemirskih umova je obuhvaćena i prožeta jednim zajedničkim, kolektivnim jastvom koje ti zoveš imenom APSOLUT. Slažem se da je to tako, ali nema potrebe da se to razdvaja i zove različitim imenima – “apsolut” i “um”, kad je sve to zajedno jedan i isti, svemirski UM, koji je samo sebe u sebi podelio na delove i deliće, i dao im različite radne zadatke i funkcije u biću svemira kao celini. Kao što u ljudskom telu ćelije i organi kao posebni umovi, imaju različite funkcije u telu kao cjelini. Jer, bez obzira da li je reč o apsolutnom umu, ili o mnoštvu manjih umova koji se nalaze unutar većeg, svi su samo umovi u hijerarhiji svemira, od najmanjeg do najvećeg, sa istom suštinom koja se u njima manifestuje kao sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti.Sve kad se sabere, dakle, za ISTINU o sveukupnom postojanju nije toliko bitno znati kako je svemir građen, kakvi su njigovi delovi i njegova hijerarhija, već je bitno objasniti i znati kako je sve to moguće. A to je da se zna da je sve što postoji UM i da sve što postoji raspolaže sa sema fizičkih i psihičkih sposobnosti kao uslovm da sve može da postoji samo po sebi kao svoj i razlog i uzrok i svrha i posledica.Razlika između jednog i drugog je da u apsolutu svako jedno JA sadrži svako drugo JA (Jastvo) u sebi, dakle istovremeno je i sadržilac Jastva i sadržano u svakom drugom Ja iz Jastva, kao i u samom Jastvu kao cjelini, dok u univerzumu, to isto JA predstavlja sadržioca Jastva u Sebi ali sva ostala Ja iz tog Jastva ne sadrže Jastvo u Sebi.
Sva ostala Ja iz Jastva postoje u toj projekciji kao sadržana, dakle jedino zahvaljujući tom jednpom JA kojim se koriste kao Umom kako bi njegovim posredstvom spoznali svako drugo Ja iz tog Jastva. Ta spoznaja se očituje kroz stvaranje jednačina, Ja+ Um+ Ja... Pri tome Ja+Um postaje subjekat a svako drugo Ja iz tog Jastva koje je sadržano u univerzumu (uz Um) a koje se dodaje toj jednačini, postaje objekat njegove (subjektove) spoznaje.
'Crna jama' jedino postoji u razumu, nigdje drugdje. Zašto? Zato što ono što nije opaženo razumom 'nestaje' iz njegovog 'vidokruga'. Kvantna fizika (mehanika) se još uvijek bavi opažajima i ničim drugim do opažajima.
Od ovih sedam osobina događanja samo su prve dve objektivne,dok preostalih pet pripadaju subjektuNe razmatram kauzalitet događanja – on uopšte ovde nije bitan – već kauzalitet između fizičkih i psihičkih procesa koji svaki događaj čini mogućim.
A da bi sve to bilo moguće, imajući na umu da su fizički i psihički procesi samo radnje koje ne mogu postojati same po sebi bez vršioca fizičkih i psihičkih radnji, a to je uvek tvar od koje je sve u svemiru napravljeno, pa i ljudsko telo, nužno je da ta tvar raspolaže sa sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti – naprezanja, kretanja, opažanja, osećanja (dobra-zla), pamćenja mišljenja i razumevanja. Kad bi i jedna od ovih sposobnosti nedostajala niti i jedan događaj ne samo u ljudskom telu, već ni u celom svemiru, ne bi bio moguć.
A da bi se sve ovo i naučno proverilo i dokazalo, potrebno je samo proveriti i dokazati da li i neorganska – a ne samo organska – materija i prioroda raspolažu sa navedenih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti. Uz znanje da nauka ovim dokazima već raspolaže i ja sam ih u jednom od mojih postova, gore, već naveo.
.
Logika reči koje nisu ni blizu stvarnost! Odnosno :jesu,ali stvarnost po sebi...a ta logika bi ukratko bila...?
CVRLE 77:
A inace, sve ovo sto si ti napisao, nije opazaj, jel?
Ова дискусија је пародија на права филозофска знања. Као неки виц.
И било би смешно да се овакве расправе не стављају под атрибут "филозофија". Јер тиме они који би да се упознају са истом а сусретну се са овако нечим побегну главом без обзира лишавајући себе правог знања.