oziman:
Da bi mogao da kazes da ima onog na sta se neka rec odnosi, tj. da bi mogao da upotrebis neku rec u recenici tako da recenica ima nekakav smisao, ta rec mora biti prethodno jasno definisana.
Ti si taj postupak preskocio.
Tj. nisi definisao pojam apsolutnog.
Siguran sam da je to zato sto to
ne mozes da uradis.
Tj. ne mozes da definises pojam apsolutnog.
A to ne mozes zato sto je pojam apbsolutnog besmislen.
Medjutim, ja tebi nudim sansu da dokazes da se ne igras recima vec da ih ozbiljno koristis.
Od tebe se ocekuje da definises pojam apsolutnog.
Tj. da nam opises sekvencu dogadjaja (tj. opazaja) na koju se on odnosi.
Hajde da te vidimo na delu.
Imamo tri vrste sudova: problematicni, asertoricni i apodikticki.
Ne postoje nikakvi problematicni sudovi.
Postoje problematicni ljudi tj. ljudi koji iz nekog razloga smatraju da su odredjeni sudovi problematicni.
U stvarnosti su ljudi ti koji su problematicni tj. koji imaju problem.
Cinjenica je da je mnogo lakse protumaciti problem univerzalnim nego licnim.
To je zato sto se univerzalni problemi lakse resavaju nego licni.
Kad je problem univerzalan, tj. kad ga svi imaju, onda svi rade na njemu te se on brze resava.
Na drugu stranu, kad je problem licne prirode, onda njegovo resavanje tece izuzetno sporo.
To je razlog zasto ljudi cesto umisljaju da je problem koji je licne prirode u stvari univerzalni problem: zato sto im daje nadu da ce njihov problem biti brze resen.
Ovi poslednji znace apsolutno istiniti, neosporivi.... i oni postoje. Pitanje je samo gde?
Prvo moras da definises pojam apsolutnog.
Dok to ne ucinis, stoji da je pojam "apsolutno istinito" besmislen.
Ono sto postoji to su zakljucci koji su pravilno izvedeni.
Tj. logicki validni.
Sta znaci da je zakljucak pravilno izveden?
Znaci da je izveden na osnovu odredjenog skupa pravila.
Sta znaci da nije pravilno izveden?
Znaci da nije izveden na osnovu odredjenog skupa pravila.
Zakljucak da je 2 + 2 jednako 4 je logicki validan zato sto se poklapa sa onim zakljuckom do kojeg bi dosli kada bi sledili pravila matematicke operacije zvane sabiranje.
2 + 2 = 4 je tacno
po pravilu.
To nije nikakva "apsolutna istina".
Verovali ili ne, u prirodnim naukama takvih sudova nema. Naucni metod ima posla jedino sa problematicnim sudovima. Evo jedan primer zakljucavanja na temelju indukcije pri cemu je doneseni sud problematican:
Ako vidimo da jabuka pada sa grane danas a takodje je padala i juce, iz toga cemo indukcijom iz dva pojedinacna slucaja zakljuciti o opstosti to jest PRETPOSTAVITI da ce jabuka padati sa grane na zemlju i sutra. Ali, samo pretpostavljamo ..ne mozemo biti sigurni. Mozda sutra jabuke pocnu leteti u nebo kada padnu sa grane. Ne mozemo imati apsolutnu sigurnost da ako se nesto desavalo juce desavace se tako i sutra. Da ce biti tako, samo pretpostavljamo, ili bolje reci verujemo.
Dakle, svi prirodni zakoni su problematicni sudovi a za one koji za ovako nesto prvi put cuju spomenucu jedno ime filozof "Dejvid Hjum" .
Problematican je tvoj (i Hjumov) stav da je predvidjanje vredno samo ukoliko ima stopostotnu uspesnost.
Takodje pravis gresku u tome sto izjednacujes naucni metod (tj. informisano pretpostavljanje) sa verovanjem (tj. pretpostavljanje na osnovu onog sto nam godi.) To su dva potpuno razlicita nacina razmisljanja.
Naucni metod izvodi zakljucke na osnovu prethodno opazenog. Dakle, opazeno odredjuje koje zakljucke cemo doneti.
Vera, na drugu stranu, izvodi zakljucke na osnovu onoga sto nam godi. Dakle, nase licne zelje odredjuju koje zakljucke cemo doneti.
Ti jednostavno ne razumes kako razmisljanje funkcionise.
Ne razumes ni svrhu razmisljanja.
Imas u potpunosti naopaku sliku realnosti.
Mislis da su naucnici vernici a da ti nisi.
U stvari, ti si vernik a naucnici nisu.
Pa koje su to onda neosporne istine?
Apodikticke apsolutne istine postoje samo u onim sudovima koji se ticu apriornih formi opazanja naseg razuma. Kao osnovni uslovi same mogucnosti saznavanja oni predstavljaju apsolutne istine jer tako mora biti i svako saznanje mora biti sa njima u skladu da bi uopste bilo saznanja. Sada i u vjeki vjekov.
Recimo primer:
" U jednoj ravni jednakostranican pravougli trougao nije moguc."
Evo, ova istina je apsolutna. Takav trougao nije moguce napraviti danas i nece biti moguce sutra...nikada, to je apsolutna istina jer opisuje apriornu formu saznavanja naseg razuma ili odnos u prostoru.
To nisu nikakve "apsolutne istine".
To su prosto pravilno izvedeni zakljucci.
Pravilno izvedeni zakljucci se mogu izvesti i induktivnim putem.
Naprimer, ukoliko je svako jutro u nasoj proslosti bilo propraceno izlaskom sunca, onda je logicki validno, tj. pravilno je, zakljuciti da ce svakog jutra u buducnosti sunce opet izaci.
Cak i da se desi da jednog jutra sunce ne izadje, cak i onda bi ovaj zakljucak bio logicki validan tj. pravilan.
Zasto?
Zato sto je on najbolji moguci zakljucak na osnovu informacija koje su nam (tada bile) na raspolaganju.
Medjutim, ti to nista ne razumes zato sto si prostim recima
glup.