ZAKON POSTOJANJA – istina o postojanju materije, zivota i prirode

RANJENI ZORO:

čekaj..pa šta je sad to?
Sad ispade da će biti i Iznena i dopuna Zakona postojanja..

Da, biće. Čim USER UNFRIENDLY definiče pojam "beskonačno". Zato što je postojanje "beskonačno", a ne znamo šta taj pojam podrazumeva dok ga USER UBFRIENDLY ne definiše.

- - - - - - - - - -

THUCYDIDES:


Dokle ćeš da se prolupavaš? "NEMA VREME" Ima samo "POSTOJANJE" koje "TRAJE."
 
THUCYDIDES:

U svakom slucaju, zakon postAjanja je mnogo interesantniji od zakona postojanja. Tako danas postoje milijarde ljudi koji zive zivotom robova ili nomada kojim se zivjelo milion godina, cime je dokazano da nisu sposobni da postaju. I postajanje je uvijek zavisilo od one tecnosti u tijelu koja je mijenjala boje i od cijeg preobilja je zavisilo nastajanje novih oblika tijela. S tim elektromagnetizam nema nikakvu vezu kao izvor i pokretacka snaga.

Sačuvaj, Bože!!!!!!!!!!


 
USER UNFRIENDLY:

Ne razumem šta ti znači ovaj pojam "beskonačna". Treba da ga "definišeš" pre nego ga upotrebiš.

Ne moram da ga definisem zato sto ja ne tvrdim da pojam ima nekakvog smisla.
To sto sam ga upotrebio u recenici ne znaci da sam pojmu dodelio smisao.
Sam sam rekao vec bezbroj puta da pojam nema nikakvog smisla.
Ti si taj koji tvrdi da ima tako da je na tebi da ga definises.
Nemoj da izvrces.

- - - - - - - - - -

Rasprava ne moze da bude beskonacna zato sto ce jedan od nas, a pre ce to biti ti nego ja, kad tad da odapne.

Prevod za Ljubu:
Ova rasprava ce se kad tad zavrsiti zato sto ce jedan od nas kad tad da umre.

Posto je Ljubo bukvalista, moram da prevodim.
Neprecizan jezik ne smem da koristim zato sto ce Ljubo sve to bukvalno da shvati.
 
Poslednja izmena:
Bubalica je neko ko ponavlja zakljucke ali ne i sam proces zakljucivanja.
Naprimer, mi cesto kazemo da realnost postoji nezavisno od toga da li je neko opaza ili ne.
To je tacno, medjutim, ako se protumaci bukvalno, onda postaje besmisleno.
Bubalica ne razume kako su drugi dosli do tog zakljucka.
Njoj je vidljiv samo zakljucak.
Tako da ona umislja da realnost stvarno postoji nezavisno od opazenog.
Da je realnost, zapravo, nevidljiva.
Ne kapira da je to metafora.
To je ono sto daje Ozimanu samopouzdanje u transcendentni svet.
Posto su opazaji samo to, tj. nasi opazaji, onda realnost koja je nezavisna od njih mora da bude nesto drugo . . .
Nekakav transcendentni svet.
Ako negiramo postojanje tog "objektivnog sveta" (koji je. ponavljam, samo metafora) onda smo mi kao nekakvi solipsisti.
On uopste ne kapira kako funkcionise razmisljanje.
Recimo, ja trenutno ne vidim drvo u mojoj basti.
Iako ga na vidim, ja znam da je tamo.
To je prosto zato sto mogu da pretpostavim na osnovu prethodno opazenog.
Svaki put kad sam bacio pogled na moju bastu, ja sam video to drvo.
Iz toga mogu da zakljucim da bi, kada bih sada bacio pogled na moju bastu, video da je drvo tamo.
Uopste, mogu da zakljucim, kada bih mogao da se vratim u proslost i svoj progled preusmerim na svoju bastu, da bi video to drvo.
To je ono na sta se misli kada se kaze da realnost postoji nezavisno od toga da li je opazamo ili ne.
Odnosi se na verovatnocu da vidim neku pojavu u slucaju da se potrudim da je vidim.
 
Poslednja izmena:
Recimo, ja trenutno ne vidim drvo u mojoj basti.
Iako ga na vidim, ja znam da je tamo.
To je prosto zato sto mogu da pretpostavim na osnovu prethodno opazenog.
Svaki put kad sam bacio pogled na moju bastu, ja sam video to drvo.
Iz toga mogu da zakljucim da bi, kada bih sada bacio pogled na moju bastu, video da je drvo tamo.
Uopste, mogu da zakljucim, kada bih mogao da se vratim u proslost i svoj progled preusmerim na svoju bastu, da bi video to drvo.

Не. Него из тога можеш закључиити да је нешто некада деловало и да ће то нешто опет деловати на твоја чула изазивајући у твојој свести опажај, слику, коју ћеш назвати "дрво."

То што је деловало на твоја чула изазивајући ту слику ,и што ће опет деловати, није идентично тој слици у твојој свести. Суштински се разликује. То није објекат, већ нешто друго. О томе се ради.

Али, као што написах на овој теми пре неки дан да поновим.

Jako bi se začudio svaki onaj čovek kome su strane filozofske spekulacije kada bi mu se reklo da predmet koji on ima pred sobom, koji vidi i pipa postoji samo u njegovoj svesti i za njegovu svest.
On bi uvek tvrdio da predmet postoji nezavisno od svesti u kojoj se ogleda.
Ali bismo ga takođe, iznenadili i kada bismo mu rekli da je objekt sasvim različit od onoga kako ga mi vidimo, da on nema u sebi boju koju mu daje oko , niti otpornost koju ruka nalazi na njemu. Ova boja i ova otpornost su po njemu u samom objektu; to ne bi bilo stanje naše svesti , po njegovom shvatanju, već konstitutivni elementi jedne egzistencije nezavisne od naše. Za običnu svest dakle objekt postoji sam po sebi a sa druge strane on je sam po sebi živopisan kako ga vidimo.

Бергсон

Овим је Бергсон описао темељ твог и мишљења огромне већине људи. Потребно је много контемплације да би се неко тога ослободио. А многи се никада неће ослободити.
 
Dobro, u sustini nesto iznad svijesti ne postoji, sem druga svijest. I dok se oziman bavi mogucnoscu bolje svijesti od vlastite, drugi ljudi unapredjuju vlastitu svijest. Zbog toga postoje socijalisti koji traze sazaljenje, odnosno da tudja svijest radi za njih i naucnici i radnici, uspjesni ljudi koji zive od vlastite svijesti. Parazit uvijek zivi od tudje svijesti.

- - - - - - - - - -

Zbog toga je robovanje opravdano, kao niza u sluzbi vise svijesti, jer sama nikad ne bi mogla da smisli ono sto visa svijest moze.

Svaka laz je stvar po sebi. Za nju nema opipljivih dokaza.
 
Poslednja izmena:
Nije toliki problem to sto oni ne razumeju ove stvari.
Tj. sto su ih zaboravili.

To moze relativno lako da se nauci.
Cak i da je tesko, vremenom moze da se nauci.

Problem je to sto su oni nedokazani, tvrdoglavi, nabedjeni, umisljeni . . .
Oni su se navukli na ideju da su dosli do nekakvog znacajnog otkrica koje niko, sem njih, ne razume.
Valjda im zivot zavisi od toga.
U suprotnom bi morali da prihvate da je njihova egzistencija bedna.
Tj. ne toliko vazna.

oziman:
Не. Него из тога можеш закључиити да је нешто некада деловало и да ће то нешто опет деловати на твоја чула изазивајући у твојој свести опажај, слику, коју ћеш назвати "дрво."

Iz cega mozes da zakljucis?
Da li ti uopste pratis o cemu je govorim tj. na osnovu cega izvodim zakljucke?
Kako se moze doci do ovog tvog zakljucka na osnovu toga sto sam svaki put kada sam usmerio svoj pogled na bastu opazio drvo?
Kako mozes na osnovu toga da zakljucis da je "nesto nekada delovalo na moja cula izazivajuci u mojoj svesti opazaj koji nazivamo drvo"?
Ti uopste ne kapiras sta uzrocno-posledicne veze predstavljaju.
Ti nemas blagu predstavu o tome kako razmisljanje funkcionise.
 
User, opet da ti naglasim, inteligentan si, nisi jedini koji je inteligentan ovdje, ali tvoja inteligencija ne raspolaže sa informacijama od značaja. U drugim riječima: Oslanjaš se na informacije koje ti dolaze prerađene, uzimaš ih iz već projektovanog sadržaja, a te infofmacije su prethodno prošle filter percepije, što ih čini totalno beznačajnim kada se radi o apsolutnoj istini.
Stoga, oslanjajući se ba logiku a bez neposrednog iskustva samog postojanja, bitka, apsoluta, dolaziš do proizvoljnih zaključaka koji se tvom razumu čine apsolutnim, neoborivim, dok su to uistinu samo umišljeni baloni.
 
Iz cega mozes da zakljucis?
Da li ti uopste pratis o cemu je govorim tj. na osnovu cega izvodim zakljucke?
Kako se moze doci do ovog tvog zakljucka na osnovu toga sto sam svaki put kada sam usmerio svoj pogled na bastu opazio drvo?
Kako mozes na osnovu toga da zakljucis da je "nesto nekada delovalo na moja cula izazivajuci u mojoj svesti opazaj koji nazivamo drvo"?

Питаш како могу да закључим? Па на основу открића филозофије. На основу Локовоог открића да секундарни квалитети тј. осети не постоје на предметима око нас већ у нашој свести. На основу Барклијеве корелативности субјекта и објекта или октића да ни примарни квалитети, тј облик и просторност не постоје изван нечије сазнајуће свести.И коначо Кантове трансенденталне естетике.
А што све заједно наводи на непосредно искуство..на увид, који нам разоткрива да објекат захтева субјекат наспрам кога је као његова представа. и да изван представе, тј изван нечије сазнајуће свести нема објективног света.

Ето на основу чега можемо закључити. Не на основу тлапњи неких који никада нису филозофско дело видели у животу па мисле да могу из свог малог мозга докучити суштинска питања света и живота питајући се шта виде у својој башти.
 
To su sve teorije iz vrtica. Osjet ne postoji oko nas nego je generisan u prstu. Miris nije oko nas nego je dosao do nosa i sl. Filozofija pocinje kad se na osnovu "sekundarnih kvaliteta" pocnu stvarati opisi, pa onda na osnovu opisa ideje. Vi ne trazite ni opise (istoriju) ni ideje koje su izvedene na osnovu njih, nego trazite kobojagi neku sustinu koja ih pokrece. Ali glad je glavna pokretacka snaga, a ona ne dolazi iz stvari po sebi, nego iz culno dostupnog svijeta i kratkog je trajanja dok se ne uslisi. No, ovo su vec teorije iz prvog razreda osnovne skole, a vi do toga jos niste dosli.
 
Питаш како могу да закључим? Па на основу открића филозофије. На основу Локовоог открића да секундарни квалитети тј. осети не постоје на предметима око нас већ у нашој свести. На основу Барклијеве корелативности субјекта и објекта или октића да ни примарни квалитети, тј облик и просторност не постоје изван нечије сазнајуће свести.И коначо Кантове трансенденталне естетике.
А што све заједно наводи на непосредно искуство..на увид, који нам разоткрива да објекат захтева субјекат наспрам кога је као његова представа. и да изван представе, тј изван нечије сазнајуће свести нема објективног света.

Ето на основу чега можемо закључити. Не на основу тлапњи неких који никада нису филозофско дело видели у животу па мисле да могу из свог малог мозга докучити суштинска питања света и живота питајући се шта виде у својој башти.




A šta misliš odakle filozofima uvid u suštinu i u istinu?
Da li su i oni do istine i uvida došli iz filozofskih djela drugih filozofa?
Ako jesu, to treba da nagovijesti da je suština postojanja u filozofiji i da bez filozofije i nema suštine.

Jesi li ti čitav?
 
[/B]

A šta misliš odakle filozofima uvid u suštinu i u istinu?
Da li su i oni do istine i uvida došli iz filozofskih djela drugih filozofa?
Ako jesu, to treba da nagovijesti da je suština postojanja u filozofiji i da bez filozofije i nema suštine.

Jesi li ti čitav?

Питаш одакле. Па из истог поступка одакле један аутомобил рецимо. Прво је неко открио да не мора носити терет на леђима, већ га може ставити на даску и вући конопцем. Онда је касније неко открио да може на ту даску ставити точак. затим да се на точак могу ставити гуме. па парна машина, па мотор итд. дођосмо до аутомобила кога видиш данас.

Аутомобил није настао тако што је неко из свог малог мозга сео па га измислио већ уз заједничке напоре стотина мислилаца кроз векове.

Исто је и са филозофијом.
Али разлика је у нечем другом. А она је та која привлачи вас умишљене мислиоце. A o томе сам писао раније одговарајући на ово питање:
Пренећу њега и одговор
Da bi se covek bavio npr naukom mora da zavrsi odredjeni faklutete, a za filozofiju izgleda nije potrebno da se zavrsi nista. Dovoljno je da pocne da se prica sta neko misli plus njegovo iskustvo i zakljucak ala sam filozofirao.
Dovollno je da neko ode do pijace i da se vrati i da iznese svoju ''filozofiju''....
Filozofije inace nema bez filozofskih disciplina,istorije filozofije....
Doslo se dotle kada neko prica nesto bez veze da se kaze, on ''filozofira''....cak je i sam pojma filozofije se koristi za ismejavanje.
Medicinom,masinstvom,gradjevinom...moze da se bavi samo onaj koje je zavrsio odredjen fakultet, a za filozofiju ...?

То је исто као рећи да само професионални кошаркаши могу играти кошарку, или само професионали шофери возити аутомобиле.

Свако ко примењује научни метод у свом размишању и истраживању јесте научник па макар завршио и вечерњу школу.

Резултати те делатности је оно што се ту разликује. Јер да би неко направио рецимо овако нешто:

0016107001366771436_zps52fa4775-1.jpg


Мораће потражити "помоћ пријатеља" да тако кажемо. Тј сва она знања која је човечанство вековима развијало у грађевинарству. Без тога, у најбољем случају саградиће дрвену колибу.

Исто је и са филозофијом . Свако може примењивти филозофски метод и износити своја мишљења , али резултат је оно што се ту разликује.
Јер попут оне зграде. Лaкше ће појединац неким чудом сам направити исту, него што ће сам тако из своје главе доћи до неких филозофских истина .

Међутим, у филозофији резултат није тако очигледан као код оне зграде. Па тако, рецимо, свако може када је грађевинарство у питању, рећи да је његова колиба најсавршеније здање на свету, али је сувише очигледно да није. Док у случају филозофских мишљења свако може то исто рећи а да то не буде тако очигледно.

Такође, свако може у филозофији градити илузију неке величине. Јер, у практичним акцијама спољашњег света бити изузетан у било чему исувише је тешко за постићи, хајде онда да будеш изузетан у преимућствима ума, области у којој је свако за себе геније изнад свих. Јер нико се неће увредити када му се презентује да је неко физички јачи од њега, или богатији или лепши. То су сувише очигледни факти који дотичном сметају али против којих га ниједан психолошки механизам одбране неће много заштити или убедити у супротно. Али ако му се укаже да је неко паметнији од њега, ту настаје проблем. Јер свако мисли за себе да је НАЈПАМЕТНИЈИ. И ту илузију је лако одржавати јер туђа памет није тако очигледна као туђе богаство, снага и слично.

Зато градитеље колиба привлачи филозофија. Шта више, у историји филозофије праве филозофске грађевине потпуно су прекривене дрвеним колибама да се не могу лако ни видети.
 
Nista ne brinite za sustinu. Nasa je sustina da budemo novcanik ili masina za pokretanje orudja. O filozofiji nikad necemo saznati nista, jer je za nju potrebno robovlasnistvo. Nikad nijedno drustvo nije proizvelo filozofa a da u njemu nije bilo robovlasnistvo. Tako da nas "filozofski ili mislilacki napor" ne vrijedi nista. Sta vrijedi da sad neki crnac napreze se u vezi filozofskih teorija? Tako isto kad se moderni Evropljani naprezu. Oni su tu samo da reprodukuju knjige u najboljem slucaju i to iskljucivo zbog profita koje one donose, a raznorazne doktorske disertacije nikad nece biti prodavane, pa su svi ti "naucnici" tu iskljucivo radi informacija o starim vremenima, ako neko snima film (dovoljno je snob da ulozi neki novac u film u kojem ce da isfalsifikuje pola istorije).
 
Исто је и са филозофијом . Свако може примењивти филозофски метод и износити своја мишљења , али резултат је оно што се ту разликује.
Јер попут оне зграде. Лaкше ће појединац неким чудом сам направити исту, него што ће сам тако из своје главе доћи до неких филозофских истина .
.

Da u ovome što kažeš ima bilo kakve istine Teslini pronalasci se nikada ne bi desili. On ne bi smio tražiti istnu u sebi i kroz sebe. Tako i sa umišljenim bogom danim misliocima. Možeš ti da istreniraš razum koliko hoćeš da koristi sve naučeno, ali u tome i jeste zamka, to naučeno će da te drži okovanim u granicama već prihvaćenog. Ti recimo, niti si mislilac niti imaš neposredne uvide. Kako od tebe očekivati da znaš istinu? Nemoguće. Tvoja istina je u knjigama drugih ljudi a ti istinitost njihovih uvida ne možeš znati, samo im možeš vjerovati a njihovu istinu naslućivati. Da, to se zove slijepa vjera ali uvijena u omote uobrazilje da imaš pravo na razmišljanje. Nemaš, tvoje pravo si ostavio instituisanom znanju. To znanje nema veze sa istinom. Relativno je samo instituciji i onima koji su joj se predali u službu.

Sve istine su u nama. Institucija je zamka. Ti si moj ozimane u nju duboko upao.
I uz to još smatraš da čovjek nema moć da sam po sebi dopre do istine. Ono u čemu griješiš dok o tome govoriš jeste, misleći da čovjek ne umije da se izrazi izrazima koji su prihvaćeni od institucije smatraš da ne zna istinu, a istina je u njemu i ti izrazi nemaju nikakvog značaja osim da se o njima raspravlja. A da se i sami 'filozofi' nisu usuđivali odlijepiti od šture slike instituisane realnosti nikada u filozofoji ne bi bilo nikakvih pomaka. A i ti pomaci... ne govore o istini već o putu KA istini... taj put je spirala, kontinium koji teži ka idealu do kojeg nikada neće doseći.

Razlika između 'naučnog metoda' jednog filozofa i razmišljanja 'običnog čovjeka' (ako postoji običan čovjek) je u tome što je jedan umislio da je on u svom razmišljanju iznad onog drugog, a to se desilo zahvaljujući spisima koje je pročitao. Međutim istina je sasvim drugačija. Recimo da je predmet saznanja materijalne a ne apstraktne prirode, te recimo da filozof i 'običan čovjek' posmatraju jabuku, šta vide? Da li ti misliš da filozof vidi u jabuci ono-što-ona-jeste, suštinu, istinu o njoj, dok je 'običan čovjek' vidi kao predmet u prostoru i ništa više??? Ko ti o tome može garantovati? Misao koju će ti filozof izložiti poslije posmatranja? Vidiš, ta misao koju će ti filozof izložiti poslije posmatranja bit' će uslovljena mislima svih onih čije je spise pročitao i zapamtio, te će i njegova misao o jabuci biti odraz sume svih pročitanih misli a ne odraz njegovog neposrednog uvida. On o jabuci i neće moći imati neposredni uvid pošto je u totalnoj sprezi sa naučenim, a to ga postavlja daleko od istine o jabuci koju posmatra.

...
Postavi to u drugi scenario, to ti je isto kao kad muškarac u krevetu mašta o svojoj potenciji i o svim sex pozicijama sa svojom partnerkom a u praksi je ćorak, niti je emocionalno niti energetski nadahnut nit' povezan sa njom (partnerkom) iako je vidio sve ljubavne/erotske filmove, iako ima porn biblioteku, iako je pročitao svu svjetsku literaturu koja se bavi pitanjem seksologije. Sve što taj čini jeste da diže mrtve iz sjećanja... takav mu je i sex. Jesi li i ti takav ljubavnik kakav si filozof??? Da li ti uopšte znaš šta je to neposredni uvid, šta je to neposredni odnos sa nečim?
 
Poslednja izmena:
TEMA JE "ZAKLON POSATOJANJA"

Svi ste promašili temu. Sve to o čemu pričate nema nkakve veze sa POSTOJANJEM. Vi čak pojma nemate ni ŠTA JE POSTOJANJE. Pričate o svetu koji opažate i pamtite, njega smatrate POSTOJANJEM i o njegovom postojanju tražite istinu. Istina o opažljivom svetu se ne nalazi u tom svetu, već u OPAZITELJU koj svet opaža i njegovoj SVESNOSTI sveta koji opaža, koju postiže uz pomoć svoje SPOSOBNOSTI OPAŽANJA.

Opažljivi svet, to su samo "SENKE NA ZIDOVIMA PEĆINE". Daj trgnite se malo, pamet u glavu i zapitajte se, zar nije logičnije tražiti istinu o onome ko "senke na zidove pećine" baca, a ne istinu o senkama, kojih ne može da bude ako ne postoji onaj ko "senke" baca.

Kad vi tražite istinu o materiji, vi tražite istinu o opažljivom, spoznatljivom, merljivom i eksperimentom dokažljivom kretanjui, jer materiju opažate kao kretanje, a ni u dupetu vam se ne pojavi misao, da se istina o kretanju ne može saznati bez istine o kretaču koji se kreće. Vi kad tražite istinu o Svesti, vi tražite istinu o opažljivim i spoznatljivim psihičkim procesima opažanja, osećanja, pamćenja, mišljenja i razumevanja, jer mislite da su ti psihički procesi i sama Svest, a ni u dupetu vam se ne pojavi misao da sve te psihičke radnje nisu Svest, već da je Svest ono što ima sposobnost sve te psihičke radnje da vrši i popmoću njih sebe dovogi u stanje svesnosti.

Hajde, pametni moji, vratite se na temu i dajte odgovor na pitanje ŠTA je to što POSTOJI? Šta je to što ima sposobnost da se kreće i bude opažljiva materija, a ono samo kao kretač i dalje ostaje neopažljiv.? Šta je to što ima sposobnost da svoje kretanje opaža, oseća, pamti, misli o njemu i razume ga, a ono samo kao opazitelj i mislilac i dalje ostaje neopažljiv? Šta je to što ima sposbnost da "baca opažljive senke na zidove pećine", a ono samo i dalje ostaje neopažljivo?

Svetska nauka, filozoifija, psihologija i teologija još uvek nisu rešile tajnu postojanja materije, života i prirode. Šta mislite, zašto? Zato jer traže istinu o materiju, životu i prirodi tamo gde je nema, traže je u opažljivoj materiji, životu i prirodi gde se ta istina NE NALAZI.

Sve ovo me potseća na priču pijanog čoveka koji je idući noću kući izgubio novčanik i došao pod banderu na kojoj je gorela siljalica i tu ga tražio, iako je znao da ga nije tu izgubio. Pijanoj budaletini je logičnije bilo da ga traži pod svetlom, gde se vidi, nego u mraku gde ga je izgubio, gde se ne vidi.

Hej ljudi, pamet u glavu, osvestite se konačno. Već hiljadama godina tražite istinu o POSTOJANJU sveta tamo gde je nema, Zašto je ne tražite tamo gde je IMA? Opažljivi svet NIJE POSTOJANJE. Opažljivi fizički i psihički procesi naprezanja, kretanja, opažanja, osećanja, pamćenja, mišljenja i razumevanja NISU POSTOJANJE. POSTOJANJE je ono koje ima sposobnost da vrši ili ne vrši sve te fizičke i psihičke procese. Kad ih vrši, materije, života i svemira IMA. Kad ih ne vrši, materije, života i svemira NEMA. Kad baca "senke na zidove pećine", tada senki ima. Kad ne baca, nema. Zar je to tako teško da se razume?

 
JA KOJI JESAM:

Dobar post si napisao.

Ipak, Istinu o postojanju sveta ne možemo spoznati putem opažanja, ni ćulnog ni vančulnog, jer jer čulno i vančulno opažanje je način na koji Svest opaža samo fizičke i psihičke radnje i procese, a ne i samu sebe. Čak i kad odbacimo čula i počnemo da meditiramo, sa ciljem da spoznamo Svest kao sebe u sebi, mi i dalje i bez čula možemo da opažamo, ali neke druge fizičke i psihičke procese koji se odvijaju izvan našeg tela, koje vrše neki drugi oblici Svesti, koji postoje uporedo sa čovekom i ljudskom svešću. To opet nije spoznaja same Svesti i njene suštine, već samo telepatski uvid u neki drugi, od nas odvojeni i viši oblik svesnosti. Kao što je slučaj sa Teslom i svim drugim prosvetljenim ljudima.

U svakom slučaju, sama Savest i njena suština, nikada i ni na koji način ne mogu da se opaze, ni čulno, ni vančulno. Spoznaja suštine Svesti kao apsolutnog oblika postojanja uvek je i samo logička. Nju spoznajemo isključivo uz pomoć spososobnoti razumevanja, u potpuno budnom stanju. Spoznaja suštine svesti putem logičkog zaključivanja i razumevanja svodi se samo na to da je ona JEDINA KOJA POSTOJI, sama po sebi, od uvek i za uvek, kao svoj i uzrok i posledica, uz pomoć svojih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti i radnji. Zatim da je nedeljiva od svojih fizičkih i psihičkih radnji i da u svojustvu uzroka deluje iz njihove nutrine. Pri čemu su njene fizičke i psihičke radnje uvek opažljive, čulno ili vančulno, a ona sama je večito neopažljiva i samoj sebi i svemu drugom. I jedino što Svest o sebi može da zna i kaže jeste "JA JESAM" ili "JA POSTOJIM" ili JA raspolažem sposobbnosšću sve fizičke i psihičke radnje da vršim. Kad ih vršim, njih ima. Kad ne vršim, njih nema, a mene i mojih sposobnosti da ih vršim, UVEK IMA. I to je sve što može da se zna i razume u vezi postojanja i Svesti, i njenih fizičkih i psihičkih radnji, a time ujedno i u vezi postojanja materije, života i prirode. Sve prosto "ko' pasulj".


 
Poslednja izmena:
Kad sretnete materijalnog ljubu, uzmite lijepo sikiru, pa krenite traziti njegovu stvar po sebi, i ne da stajete kad ste uklonili samo pola njegove opazajne materije.
A ako ne budete htjeli sikirom, onda umjesto da ga castite picem, prikljucite ga na 5000 volti kako bi njegovo elektromagnetno polje postalo ... uocljivo? vidljivo? opipljivo? Kad prestajemo traziti neciju stvar po sebi?
 
Ni danas, posle 35 godina otkrića Zakona postojanja, ne mogu da verujem da to niko ne može da razume i da ljudski mozgovi nisu ni malo savršeniji od svinjskih. Zašto bi inače Isus i rekao "ne bacajte bisere pred svinje"? Zato ga svinje i razapeše! Veoma je opasno znati i reći ISTINU. Zato je najboljle ćutati i biti kao i svi ostali - svinja.

 
Poslednja izmena:

Back
Top