
Da li smo u svadji ili nismo?
Ja sam prva zacutala, kriva sam zbog toga, znam... objasnjavala sam ti zasto, pokusavala to, ali ti me ne razumes, ili ne zelis, vec kako ti to odgovara.
Ali sam ti i hiljadu puta rekla, zamolila te, da me izvlacis iz mojih strahova, mojih tuga, mojih groznih neraspolozenja koje me obuzimaju, sada vec svakodnevno.
U depresiji sam velikoj, sve me je stiglo, razumi me, razumi me.
I obecavas mi ti da ces tako da radis kada se ''pomirimo'', da me izvlacis iz moje samoce, iz mog ''ludila'', ali kada se opet desi ''kvar'', ti nastavljas po starom. Ne pomazes mi u mojoj muci.
Lakse ti je da cutis kao i ja.
I danas cemo biti dva cutologa koji ce se vuci po kuci i izbegavati se...
Ja ne mogu tako da zivim. Hocu da dam malo oduska sebi, bar na ''takav'' nacin koji tebi ne odgovara.
Ne zelis da mi ucinis to malo...
Pa necemo ziveti 1000 godina. Ja hocu to sada, ne treba mi za deset godina.