Pumpaj Dinstanović
Zaslužan član
- Poruka
- 104.569
Umesto da postavim komentar na već prenatrpanoj čuvenoj temi (BBvsNR) sinula mi je ideja da otvorim jednu zasebnu, radi isključivo teoretske diskuje (dakle, bez praktičnih primera). Pojedinim opaskama i izjava u poslednje vreme, uključujući i povodom smrti možda najčuvenijeg našeg alternativca, Jovana I. Deretića, sinulo mi je da pokrenem jednu diskusiju, ili možda bolje rečeno, upitam javnost.
Kao i u većini sfera društvenih nauka, i u ovim (istoriji i istoriji srodnima) može se primetiti nešto veći upliv politike (što je, naravno, i sasvim logično). Zbog ovoga sam razmišljao i da li da postavim temu na PTF Politika...ali neka krenemo ovde, za sada. Društvo u Srbiji je po svojim gledištima u dobroj meri podeljeno na dva polariteta...neka mi se ne zameri na pojednostavljivanju, jerbo je ovo izuzetno grubo govoreći...jedan jeste nacionalistički i drugi građanistički (kako se sve češće u skorije vreme koristi ta reč, gotovo legitimisana u svkodnevnom diskursu). Upravo sa tog aspekta, možemo primetiti i da postoje dva vrlo suprotstavljena gledišta na to kako bi javnost trebalo da se ophodi prema fenomenu lažnih nauka i lažnih naučnika, uključujući i u slučaju paraistorije.
1. Jedni domaće nadrinaučnike tretiraju vrlo često (ne uvek, naravno, pošto ima i onih koji im pristupaju sa potpunim prezirom; imali smo na nekoliko zadnjih stranica dosta primera, uključujući Dimitrija Markovića, kao i jednog gosta kod Teše, profesora Zorana Buljugića) apologetski, ali i često kritikuju one koji se usude da uđu u kritiku fenomena lažinauke na domaćoj sceni, te u nekim slučajevima apsolutne krajnosti poistovećuju to sa autošovinizmom, jerbo smatraju da ove ličosti treba tolerisati samo zbog toga što su Srbi, a više pažnje posvetiti pseudonaučnim sferama susednih naroda, a posebno tradicionalnih neprijatelja. U ovakvom pristupu može se primetiti i projekcija nekih (politizovanih) gledišta, jer bi ti ljudi najčešće želeli upravo da se kroz izvlačenje iz konteksta pseudonaučnih segmenata delegitimiše neprijatelj, a kroz kritiku naših oni to povezuju sa upravo delegitimizacijom srpskih interesa. Ili, kako je jedan Slavenko Terzić svojevremeno kazao, lupetaju gluposti ti lažni istoričari, ali treba ih pustiti jerbo imaju nekakvu društvenu korist. Jednu koju je možda etnolog Ivica Todorović najbolje bio opisao, svojevremeno.
2. Drugi u kontinuitetu polaze od one tvrdnje da treba očistiti prvo sopstveno dvorište, kao i da je, što je u neku ruku i fundamentalno logično, posvetiti pažnju građanima Srbije i onima koji se pojavljuju u našoj javnosti, odnosno da se treba baviti samim sobima, umesto drugima. Ljude koji se bave isključivo susedima ponekad dočekaju na nož, zato što oni ispadaju u nekim slučajevima i kao vatreni nacionalisti, jerbo deluju dvolično; neko ko viče onome s druge strane ograde, a u potpuosti ignoriše šta se događa u njegovom dvorištu. Takve ljude smatraju neretko i nekulturnima.
Šta je moje pitanje? Ja sam se tokom sve ove godine nalazio na obe strane. U zavisnosti od toga iz koje sredine dolaze, odnosno da li je reč o forumašima koji su zastupali mitomanske ideje iz Srbije ili inostranstva, ja sam znao da budem i velikosrpski propagandista sa rukavicama, kao i autošovinista koji se ulaguje doskorašnjim ratnim neprijateljima. Bez obzira na apsolutno svake primere drugačijeg aspekta, koji u potpunosti ruše do temelja negativne stereotipe koji su pojedini forumaši o meni iskonstruisali, ona druga strana novčića biva u celosti ignorisana, do te mere da se drugačije gledište čak ni u jednom jedinom aspektu ne dovodi u pitanje.
------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Koja su vaša stanovišta povodom ove problematike? Šta je za vas bitnije? Da li smatrate relevantnijim da se neko bavi problemom lažne nauke u srpskoj sredini, ili da to ignoriše i umesto toga posveti se hrvatskoj, crnogorskoj i dr. društvu? Ili je bitno stati na put svakoj lažnoj nauci, podjednako, bez obzira odakle ona dolazi i koje je nacionalne obojenosti? Da li je uopšte i normalno tražiti od nekoga da se usklađuje sa tako nečijim osetljivostima i da onda, iz razloga političke korektnosti, ćuti o nečemu što smatra problem i posveti svoju pažnju nečemu što bi neko drugi želeo?
Kao i u većini sfera društvenih nauka, i u ovim (istoriji i istoriji srodnima) može se primetiti nešto veći upliv politike (što je, naravno, i sasvim logično). Zbog ovoga sam razmišljao i da li da postavim temu na PTF Politika...ali neka krenemo ovde, za sada. Društvo u Srbiji je po svojim gledištima u dobroj meri podeljeno na dva polariteta...neka mi se ne zameri na pojednostavljivanju, jerbo je ovo izuzetno grubo govoreći...jedan jeste nacionalistički i drugi građanistički (kako se sve češće u skorije vreme koristi ta reč, gotovo legitimisana u svkodnevnom diskursu). Upravo sa tog aspekta, možemo primetiti i da postoje dva vrlo suprotstavljena gledišta na to kako bi javnost trebalo da se ophodi prema fenomenu lažnih nauka i lažnih naučnika, uključujući i u slučaju paraistorije.
1. Jedni domaće nadrinaučnike tretiraju vrlo često (ne uvek, naravno, pošto ima i onih koji im pristupaju sa potpunim prezirom; imali smo na nekoliko zadnjih stranica dosta primera, uključujući Dimitrija Markovića, kao i jednog gosta kod Teše, profesora Zorana Buljugića) apologetski, ali i često kritikuju one koji se usude da uđu u kritiku fenomena lažinauke na domaćoj sceni, te u nekim slučajevima apsolutne krajnosti poistovećuju to sa autošovinizmom, jerbo smatraju da ove ličosti treba tolerisati samo zbog toga što su Srbi, a više pažnje posvetiti pseudonaučnim sferama susednih naroda, a posebno tradicionalnih neprijatelja. U ovakvom pristupu može se primetiti i projekcija nekih (politizovanih) gledišta, jer bi ti ljudi najčešće želeli upravo da se kroz izvlačenje iz konteksta pseudonaučnih segmenata delegitimiše neprijatelj, a kroz kritiku naših oni to povezuju sa upravo delegitimizacijom srpskih interesa. Ili, kako je jedan Slavenko Terzić svojevremeno kazao, lupetaju gluposti ti lažni istoričari, ali treba ih pustiti jerbo imaju nekakvu društvenu korist. Jednu koju je možda etnolog Ivica Todorović najbolje bio opisao, svojevremeno.
2. Drugi u kontinuitetu polaze od one tvrdnje da treba očistiti prvo sopstveno dvorište, kao i da je, što je u neku ruku i fundamentalno logično, posvetiti pažnju građanima Srbije i onima koji se pojavljuju u našoj javnosti, odnosno da se treba baviti samim sobima, umesto drugima. Ljude koji se bave isključivo susedima ponekad dočekaju na nož, zato što oni ispadaju u nekim slučajevima i kao vatreni nacionalisti, jerbo deluju dvolično; neko ko viče onome s druge strane ograde, a u potpuosti ignoriše šta se događa u njegovom dvorištu. Takve ljude smatraju neretko i nekulturnima.
Šta je moje pitanje? Ja sam se tokom sve ove godine nalazio na obe strane. U zavisnosti od toga iz koje sredine dolaze, odnosno da li je reč o forumašima koji su zastupali mitomanske ideje iz Srbije ili inostranstva, ja sam znao da budem i velikosrpski propagandista sa rukavicama, kao i autošovinista koji se ulaguje doskorašnjim ratnim neprijateljima. Bez obzira na apsolutno svake primere drugačijeg aspekta, koji u potpunosti ruše do temelja negativne stereotipe koji su pojedini forumaši o meni iskonstruisali, ona druga strana novčića biva u celosti ignorisana, do te mere da se drugačije gledište čak ni u jednom jedinom aspektu ne dovodi u pitanje.

------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Koja su vaša stanovišta povodom ove problematike? Šta je za vas bitnije? Da li smatrate relevantnijim da se neko bavi problemom lažne nauke u srpskoj sredini, ili da to ignoriše i umesto toga posveti se hrvatskoj, crnogorskoj i dr. društvu? Ili je bitno stati na put svakoj lažnoj nauci, podjednako, bez obzira odakle ona dolazi i koje je nacionalne obojenosti? Da li je uopšte i normalno tražiti od nekoga da se usklađuje sa tako nečijim osetljivostima i da onda, iz razloga političke korektnosti, ćuti o nečemu što smatra problem i posveti svoju pažnju nečemu što bi neko drugi želeo?