Nora Barnacle
Domaćin
- Poruka
- 4.132
Uh, što volEm tvoje prikaze.![]()
Hvala ti.

Planiram da nastavim Intimnu istoiju čovečanstva dok nas se ne sakupi dovoljno za Saramaga u čitalačkom klubu. Razvlačim je, jadnu, nekoliko meseci, a vrlo je zabavna.
Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Uh, što volEm tvoje prikaze.![]()
Uzgred, imam Saramaga.
Petog mi prestaju obaveze pisanija koje ti pominjah, te se bacam na uživanje u delima novijih datuma.![]()
Kakaв је Пешчаник од Киша? Не знам шта да узмем из библиотеке.![]()
Kakaв је Пешчаник од Киша? Не знам шта да узмем из библиотеке.![]()
Dabogda te majka rodila – Vedrana Rudan, VBZ 230 str. 10/10
Knjiga je dobra… bas dobra. Ja sam od Rudenke nekada davno nesto uzimala, ali mi se to sto sam uzimala nije dopalo.
Bilo je previse vulgarno za moj ukus. Kao da je bilo samo sa ciljem da sokira. Ovo je drugacije.
Tema je o odnosu prema svojoj jako ostareloj majci i ocu nasilniku koji vise nije ziv.
Najgore mi je kada se ovako ukopam sa nekom knjigom, pa ni tamo-ni 'vamo
Mada... sto sam starija sve lakse prelomim na 'vamo
Ostavim pa gotovo.
Nemam ja u ovom zivotu vremena ni za sve knjige koje bih rado citala, a kamoli za one koje ne bih![]()
Zdravo svima!
Pre par meseci procitala sam Berkut-Dzozef Hejvud,ne znam da li je nju neko do sad preporucivao na ovoj temi,mene je okupirala komletno.Odlicno napisan triler,citko pisana,tako da kad je pocnete citati ne mozete je ostaviti.
Potom bih preporucila Otkrice vestica-Debora Harknes,sasvim drugaciji zanr od predhodne,puna zapleta i ljubavi dvoje koji nikako ne idu jedno sa drugim,ali ljubav pobedjuje!
Zatim, Biblioteka mrtvih,Knjiga mrtvih dusa i Karta sudbine od Glen Kupera,u sve tri je isprepletana srednjovekovna proslost i sadasnjost,tj potraga za istinom.
Toliko od mene zasad.
Ova prva me je jako zainteresovala... ja volim trilere, ma sta volim, obozavam ih!!!
Ovu drugu nisam, ako je jos ljubavni, to mi ``teze`` ide
Kupera volim, uzivala sam citajuci ga. Ko voli taj zanr, toplo preporucujem.
Čekaj... je l' preporučuješ ili ne?
Nemam reči kojima bih iskazala svoje čuđenje nad, eufemistički rečeno, užasom zvanim Glavolomka, dvojice mlađanih letonskih autora (izvesni Garos i Jevdokimov).
Vrlo retko, gotovo nikad ne ostavljam knjigu nedovršenom, ali je ovo preko svake granice neukusa, te nemam snage za poslednjih 50 strana (prvih 200 sam izgurala vođena željom da vidim taj "ne samo socijalni, nego i lingvistički protest" o kome govori recenzija). Potrudiću se da završim, čim se malo oporavim od šoka.
Ko sumnja da ne može crnje od Vidojkovića, u teškoj je zabludi - može i te kako, a to se u Letoniji i nagrađuje. Ruku na srce, ova dvojica su, reklo bi se, gledala veću količinu najniskobudžetnijih horora i još manje budžetnih trilera, pa su svoje oduševljenje preneli i na papir. Ipak, Vidojković nije baš ovolika bljuzga.
Priča je bezvezna (ma šta da se desi na kraju), obrađena nebrojeno puta: naizgled normalan marginalac, objektivni mediokritet koji smatra da zaslužuje više nego što jeste (valjda zato što je završio fakultet), počinje da ubija sve od reda, bez bitnijeg povoda i smisla, uz odsustvo svakog oblika kreativnosti, sem, možda, po ugledu na nekakvu video igricu. Takav mu je i seks, a i percepcija.
Jezik je usiljeno uličarski pomešan sa isforsiranim frazama (iz teenage fanzina), stil hipstersko - hejterski (sveznamsvudsambiosvesamvideo), psovke, žargon i anglicizmi utrpani gde god može (a, bogme, i gde nije moglo).
Porediti ovo i sa najgorim izdanjima Peljevina je blasfemija.
Naravno, ima i svetla strana priče: sad mi je jasno šta nastaje iz onih pitanja "ja bih da budem pisac, ali ne znam šta da radim?". Rekla bih da i prevod nije loš, ali, džaba.
Čekaj... je l' preporučuješ ili ne?