Šta trenutno čitate - utisci i preporuke

  • Začetnik teme Začetnik teme ms
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
ja prosto moram da se javim u odbranu Balaševića, iako nemam nekih argumenata, iako sam ga (kao što sam već rekla) "prerasla", jer prosto i dalje volim skoro sve njegove pesme i neke romane.
I stalno ga nešto branim, tj. svoj afinitet prema njegovom stvaralaštvu i jedno od omiljenih objašnjenja mi je bilo da treba biti posebnog senzibiliteta da bi se razumele, ili bolje reći osetile i volele njegove pesme.
Jednostavno: volim tamburaše, ne volim trubače.
Sad možete da kažete da ne pričamo o njegovim pesmama nego o romanima, ali meni su romani samo produžene pesme i idu mi jedno s drugim.
I baš me briga za umetnost, ako je meni lepo dok to čitam ili slušam.
Pa makar bile i varijacije na istu temu. Da ne ispadne sad da pobijam samu sebe, tj. ono što sam napisala pre neki dan.
 
Poslednja izmena:
ja prosto moram da se javim u odbranu Balaševića, iako nemam nekih argumenata, iako sam ga (kao što sam već rekla) "prerasla", jer prosto i dalje volim skoro sve njegove pesme i neke romane.
I stalno ga nešto branim, tj. svoj afinitet prema njegovom stvaralaštvu i jedno od omiljenih objašnjenja mi je bilo da treba biti posebnog senzibiliteta da bi se razumele, ili bolje reći osetile i volele njegove pesme.
Jednostavno: volim tamburaše, ne volim trubače.
Sad možete da kažete da ne pričamo o njegovim pesmama nego o romanima, ali meni su romani samo produžene pesme i idu mi jedno s drugim.
I baš me briga za umetnost, ako je meni lepo dok to čitam ili slušam.
Pa makar bile i varijacije na istu temu. Da ne ispadne sad da pobijam samu sebe, tj. ono što sam napisala pre neki dan.

Slažem se s ovom konstatacijom.:ok: Posebno ne cenim ekstremnu umetnost.
 
Pa ko voli njegove priče na koncertima obožavaće i knjige :)
Al' mislim da se ovo prvo treba doživeti, pa tek onda ovo drugo xD
To je taj filing, i retko kad se vraćam rečenicama neke knjige kao što radim sa ovom. A kao govornik i usmeni pripovedač, jeste odličan... Priče kao što su one o Malmeu i Šveđankama pre Provincijalke, pa pri kraju ona o prosidbi u 4 ujutru sa brkatim milicajcem, pa o Božićima kod dedova pre "Ne volim Januar" itd :)
Neponovljiv osećaj, koliko god da ih slušam... a nadam se, slušaću još jednom ove godine u Banja Luci, ako odem.
 
Džejn Ostin - Gordost i predrasuda

Ovu knjigu sam prvi put čitao 2006. godine. Tad sam bio 2. godina fakulteta i ludo zaljubljen u jednu djevojku. Iako sam knjigu mogao da nadjem na milion mjesta, riješio sam da je potražim od svoje voljene i ona mi je velikodušno dala ovo značajno djelo engleske književnosti. Sjećam se da sam je tad pročitao sa velikom euforijom, sa nadom u srećnu budućnost. Ne moram ni pominjati da sam ispit položio sa viktorijanskom elegancijom.

Šest godina kasnije u meni se probudila strast za romanima koje smo izučavali na studijama. Danas o ovom romanu mogu reći sledeće: simpatična knjiga! Roman sa srećnim krajem. Ljudi samo hodaju po balovima, provode se kao Zemunski klan, žene samo gledaju ko će ih uzeti itd. Maltene svi likovi su mi simpatični. Samo, čudno mi je njihovo ponašanje! Tadić i Nikolić bi se odmah povukli iz predsjedničke trke da su čuli kako pričaju seoske djevojke od nekih 20-ak godina, pod uslovom da je neka ta djevojka bila nihov protiv-kandidat. To su dubokoumni intelektualni razgovori na nivou akademika SANU. Niko ne zna ništa jednostavno da kaže. Da ne pominjem da samo piju čaj i dive se jedni drugima, a istovremeno svi svima zavide.! Pa, bem mu miša, raspalite neki roštilj, dajte 2-3 gajbe piva! Život u Engleskoj u to vrijeme je bio vrlo dosadan.
 
To je priča koja pomalo podsjeća na onu o tzv. slobodnom stihu. Ako je stih slobodan od svega, slobodan je i od poezije.

Tako je i taj stih (kao i njegov autor) slobodno može da bude šta hoće. Zašto li se, pitam se ja, onda svi oni odlučuju da budu književnost.
Da, u umetnosti postoje pravila, makar govorili i o street artu. Lepo je to (da postoje pravila, ali da se i bez pravila može privući pažnja određene publike) Banksy objasnio ovde

Uostalom, neka voli ko šta hoće.
 
Džejn Ostin - Gordost i predrasuda

...

Šest godina kasnije u meni se probudila strast za romanima koje smo izučavali na studijama. Danas o ovom romanu mogu reći sledeće: simpatična knjiga! Roman sa srećnim krajem. Ljudi samo hodaju po balovima, provode se kao Zemunski klan, žene samo gledaju ko će ih uzeti itd. Maltene svi likovi su mi simpatični. Samo, čudno mi je njihovo ponašanje! Tadić i Nikolić bi se odmah povukli iz predsjedničke trke da su čuli kako pričaju seoske djevojke od nekih 20-ak godina, pod uslovom da je neka ta djevojka bila nihov protiv-kandidat. To su dubokoumni intelektualni razgovori na nivou akademika SANU. Niko ne zna ništa jednostavno da kaže. Da ne pominjem da samo piju čaj i dive se jedni drugima, a istovremeno svi svima zavide.! Pa, bem mu miša, raspalite neki roštilj, dajte 2-3 gajbe piva! Život u Engleskoj u to vrijeme je bio vrlo dosadan.

Gde dosadan, uz onoliku klasnu borbu, ratovanje između polova, poniženja i muke! Ja Gordost i predrasudu čitam vrlo često, i dosadni su samo neki likovi: Džejn, zato što je tako dobra, Bingli, isti razlog, i mlađe sestre (izuzev Lidije) koje baš nisu dobile mnogo prostora. Ćale je odličan, i mnogo duhovit. Nije to bilo vreme da se stvari govore jednostavno, i baš je to najlepše u knjizi - kako se međusobno vređaju, povređuju, muvaju, ogovaraju, klevetaju, a da ni u jednom trenutku ne padne ni jedna teška reč. A pritom jedni drugima govore 'ne mogu da te ženim, siromašan sam' ili 'nemaš šanse, sirotinjo' ili 'naravno da ćeš me prihvatiti, jadnice od lošeg oca i još gore majke', 'vaša ćerka je k.urva', 'sin starog gospodina me je iz'ebo', 'kako se usuđuješ, manipulativa svinjo' i slične užase. Pa zamisli na šta bi to ličilo, kada bi još skinuli rukavice : )
 
Poslednja izmena:
Gde dosadan, uz onoliku klasnu borbu, ratovanje između polova, poniženja i muke! Ja Gordost i predrasudu čitam vrlo često, i dosadni su samo neki likovi: Džejn, zato što je tako dobra, Bingli, isti razlog, i mlađe sestre (izuzev Lidije) koje baš nisu dobile mnogo prostora. Ćale je odličan, i mnogo duhovit. Nije to bilo vreme da se stvari govore jednostavno, i baš je to najlepše u knjizi - kako se međusobno vređaju, povređuju, muvaju, ogovaraju, klevetaju, a da ni u jednom trenutku ne padne ni jedna teška reč. A pritom jedni drugima govore 'ne mogu da te ženim, siromašan sam' ili 'nemaš šanse, sirotinjo' ili 'naravno da ćeš me prihvatiti, jadnice od lošeg oca i još gore majke', 'vaša ćerka je k.urva', 'sin starog gospodina me je iz'ebo', 'kako se usuđuješ, manipulativa svinjo' i slične užase. Pa zamisli na šta bi to ličilo, kada bi još skinuli rukavice : )

:hahaha:
Pa dobro!
Meni tata djeluje kao da je non-stop pijan.
 
Pročitala sam List na korici hleba. Valjarević je to pisao kad je imao 22 godine, pa je roman otprilike za taj uzrast. Naime, on u vidu minijatura, da ne kažem retrospektivnog dnevnika, opisuje život prosečnog adolescenta, tj. sebe, koji svaku svoju devojku zove Lidija. Simpatičan način da se potroši vreme, ali je daleko od mojih interesovanja.
 
Pročitala sam List na korici hleba. Valjarević je to pisao kad je imao 22 godine, pa je roman otprilike za taj uzrast. Naime, on u vidu minijatura, da ne kažem retrospektivnog dnevnika, opisuje život prosečnog adolescenta, tj. sebe, koji svaku svoju devojku zove Lidija. Simpatičan način da se potroši vreme, ali je daleko od mojih interesovanja.

Znam da ga mnogi vole, ali, po meni, Valjarević je primjer pisca skromnog talenta čija popularnost je izgurana pomoću medijskog aparata koji stoje iza jedne izdavačke kuće.
Još jedan slab pisac promovisan od strane istog izdavača je Marko Vidojković.
 
Znam da ga mnogi vole, ali, po meni, Valjarević je primjer pisca skromnog talenta čija popularnost je izgurana pomoću medijskog aparata koji stoje iza jedne izdavačke kuće.
Još jedan slab pisac promovisan od strane istog izdavača je Marko Vidojković.

To se međusobno ne isključuje, bar kod mene. Mogu da volim 'pisca skromnog talenta' ako mi je simpatično to što piše, a Valjarevićeve stvari mi mahom jesu simpatične, jer piše o gradu koji znam i volim. To radi i Vidojković, a recimo njega ne volim (iako mi je bio zabavan, do neke mere).
 
Znam da ga mnogi vole, ali, po meni, Valjarević je primjer pisca skromnog talenta čija popularnost je izgurana pomoću medijskog aparata koji stoje iza jedne izdavačke kuće.
Još jedan slab pisac promovisan od strane istog izdavača je Marko Vidojković.

To se međusobno ne isključuje, bar kod mene. Mogu da volim 'pisca skromnog talenta' ako mi je simpatično to što piše, a Valjarevićeve stvari mi mahom jesu simpatične, jer piše o gradu koji znam i volim. To radi i Vidojković, a recimo njega ne volim (iako mi je bio zabavan, do neke mere).

Ha, baš sam na onoj drugoj temi pravila neku sličnu paralelu.
Imala sam odbojnost prema Valjareviću baš zato što su ga toliko agresivno reklamirali. Onda sam nedavno pročitala Komo i svideo mi se. Možda zato što opisuje situaciju u kojoj se našao, kad je iz svog neizvesnog života u siromašnoj, nesigurnoj zemlji (da ne kažem nešto gore) iskoračio na trenutak u sasvim drugi svet - bogatstva, bezbrižnosti.... Bila sam u sličnoj situaciji i zato sam mogla da se identifikujem sa situacijom. Nisam čitala ništa drugo, pa ne bih govorila nešto uopštenije o Valjareviću.
A Vidojkovića nisam mogla da čitam. Ali zato ga moja deca gutaju. Sve u svoje vreme.
 
Da me neko krivo ne shvati - ne mislim da su Valjarević i Vidojković slični pisci. Po mnogo čemu su čak i radikalno različiti, pa nije čudno da se ljudima jedan sviđa, a drugi im je nečitak. Sličan je jedino tretman koji su imali od izdavača, ali to je, zapravo, normalno. Za domaće pisce uvijek postoji tržište i tu kvalitet knjige i talenat pisca nisu presudni. Ljudi uglavnom više vole da pročitaju nekog nevještog entuzijastu koji piše o gradu i ulicama kojima oni hodaju, nego vrhunsku literaturu iz Australije ili sa dalekog istoka Rusije. I sam sam neke knjige čitao gotovo isključivo iz sličnih lokal-patriotskih razloga.
 
Da me neko krivo ne shvati - ne mislim da su Valjarević i Vidojković slični pisci. Po mnogo čemu su čak i radikalno različiti, pa nije čudno da se ljudima jedan sviđa, a drugi im je nečitak. Sličan je jedino tretman koji su imali od izdavača, ali to je, zapravo, normalno. Za domaće pisce uvijek postoji tržište i tu kvalitet knjige i talenat pisca nisu presudni. Ljudi uglavnom više vole da pročitaju nekog nevještog entuzijastu koji piše o gradu i ulicama kojima oni hodaju, nego vrhunsku literaturu iz Australije ili sa dalekog istoka Rusije. I sam sam neke knjige čitao gotovo isključivo iz sličnih lokal-patriotskih razloga.

Nisam te krivo shvatila, samo pričamo :) Ja više ne živim u Beogradu pa sasvim prirodno volim da čitam sve što se tiče Beograda, a kada pisac još pogodi i komšiluk- divno! Iz istog razloga sam oslobođena i raznih averzija koje bih inače sigurno osećala - ne pratim vesti, ne znam koga guraju, ko je moderan i slično, samo uđem u knjižaru i svaki put izaberem i nekog vršnjaka ili pripadnika slične generacije.
 
Poslednja izmena:
Ubiti pticu rugalicu

Odlična knjiga, i Atikus koga moraš voljeti jer je predstavnik pravog pozitivca, mudrog i staloženog čovjeka.
Takođe se lijepo vidi dječja perspektiva i posmatranje problema odraslih, kao i neminovnost gubitka dječje naivnosti i nevinosti odrastanjem.

Slažem se s tobom. Obožavam ovaj roman.:ok:

Što se Valjarevića tiče, možda je malo površan, jer ovo mu je prvenac, videću da li je sazreo s Komo. U principu nije loš, samo mi se čini da sam ja malo matora za to. Možda su mu ciljna grupa upravo Vidojkovićevi obožavaoci, pošto sam i njega upoznala s Pikavcima na plaži. Dakle, za adolescente do 25 godina.:)
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top