Šta trenutno čitate - utisci i preporuke

  • Začetnik teme Začetnik teme ms
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Preporučujem od Harper Li "Ubiti pticu rugalicu". Bitan je podatak da nisam pročitao još ni pola knjige, a smatram je malim remek-delom.
Kad završim knjigu odgledaću i istoimeni film, ali znam da neće biti ni 10% onoga što nudi knjiga.

Pročitah konačno do kraja i primetio sam dosta sličnosti sa Dikensovim stilom, kao i vrstom naratora, te fabulom.
 
Meni Kastaneda jednostavno nije književnost. U pitanju antropologija, ili paraantropologija.

Ovde sad sledi moj komentar o hipicima (neću ga napisati, naravno) :zcepanje:
Naravno da nije književnost.

@ tema

Čitam Albaharijev Mamac. Nešto mi je unjkav, ali se možda promeni do kraja. :aha:

@ Rada

Taj Amaniti je, izgleda, neki kontroverzni lik. Čitala sam samo Poslednju novu godinu i dopala mi se, iako naginje ka sablasti i bizarnosti, da bi na kraju sve oterao u majčinu (sve sa eksplozijom). Mogao bi mi biti Italijan za Put oko Sveta. :think:
 
Poslednja izmena:
Čitam Albaharijev Mamac. Nešto mi je unjkav, ali se možda promeni do kraja. :aha:

@ Rada

Taj Amaniti je, izgleda, neki kontroverzni lik. Čitala sam samo Poslednju novu godinu i dopala mi se, iako naginje ka sablasti i bizarnosti, da bi na kraju sve oterao u majčinu (sve sa eksplozijom). Mogao bi mi biti Italijan za Put oko Sveta. :think:

E baš mi drago što si to napisala za Albaharija. On je meni sav takav, ali nikad nisam smela da priznam.

Ja sam čitala to od Amanitija i nije mi se dopalo, kraj je zaista previše neočekivan i bizaran. Čitala sam i Kako bog zapoveda, to mi bilo malo bolje, malo manje bizarno..... i u planu mi je da pročitam Dolazim po tebe i vodim te sa sobom.
 
E baš mi drago što si to napisala za Albaharija. On je meni sav takav, ali nikad nisam smela da priznam.

Ja sam čitala to od Amanitija i nije mi se dopalo, kraj je zaista previše neočekivan i bizaran. Čitala sam i Kako bog zapoveda, to mi bilo malo bolje, malo manje bizarno..... i u planu mi je da pročitam Dolazim po tebe i vodim te sa sobom.

Ja sam brutalna jezičara i na mnogo ozbiljnije teme, kao što znate. :zcepanje:
Pre ovoga sam čitala dosta njegovih priča, pratila sam mu kolumne i bio mi je korektan. Za Mamac je, mislim, NIN-a dobio. Stvarno mi je to utisak - unjkavost - k'o da je neko uhvatio knjigu batlerskim rukavicama i iz nje čita nagrađeni rad školske literarlne sekcije tendenciozno nazalnim glasom: muči se sa stilskim figurama (retko koja mu je uspešna), kenjkav je (a upire se da bude oštar momak), deluje nesigurno u želji da bude tačan...sve je to meni mršavo.
Mada, možda se promeni do kraja, pa da ne prejudiciram.
 
To unjkav je definitivno najbolji način da se opiše Albaharijevo pisanje. Jedan iz superdosadne frakcije srpskih postmodernista (koga opet svi čitamo, valjda zato što nema ništa bolje, a on je bar pismen i načitan).

Jeste. I ne opisuje "urbane realije" i slične vidojkovićevske nebuloze.
Prošle subote je imao baš fin tekst u Politici, ali je on line dostupan samo odlomčić.
 
započela sam Mirni dani u Miksing Partu od E. Lua i za sada, nažalost moram reći da nisam oduševljena.Nije da je katastrofa ali nije ni da je iznad proseka..
Trudim se doduše da budem entuzijasta samo na konto činjenice da Lu iza sebe ima par genijalnih romana i da mi je jedan od omiljenih autora...
Ali videćemo do kraja šta će biti
 
Danas završio Orkanske visove.

Odlična knjiga! Pripovjedački stil je za svaku pohvalu, opisi likova i atmosfere fenomenalni. Radnja itekako zanimljiva! Drži pažnju, pa je teško možete ostaviti. Ja sam juče i danas pročitao 160 strana, što se meni vrlo rijetko dešava, jer obično čitam 15-20 strana dnevno. To dovoljno govori koliko me knjiga obuzela. Sve u svemu, pravo remek-djelo. Preporuke svima!
 
Danas završio Orkanske visove.

Odlična knjiga! Pripovjedački stil je za svaku pohvalu, opisi likova i atmosfere fenomenalni. Radnja itekako zanimljiva! Drži pažnju, pa je teško možete ostaviti. Ja sam juče i danas pročitao 160 strana, što se meni vrlo rijetko dešava, jer obično čitam 15-20 strana dnevno. To dovoljno govori koliko me knjiga obuzela. Sve u svemu, pravo remek-djelo. Preporuke svima!

Zar te nije ni malo smorio onoliki sentimentalizam? Sjećam se neke fake gothic scene s nekim prozorom koja me nervirala.
Mislim, cijenim knjigu u nekom užem književno-istorijskom smislu, ali nisam uživao dok sam je čitao.
 
započela sam Mirni dani u Miksing Partu od E. Lua i za sada, nažalost moram reći da nisam oduševljena.Nije da je katastrofa ali nije ni da je iznad proseka..
Trudim se doduše da budem entuzijasta samo na konto činjenice da Lu iza sebe ima par genijalnih romana i da mi je jedan od omiljenih autora...
Ali videćemo do kraja šta će biti

3 zvezdice na goodreadsu, da sad ne prepisujem recenzijicu.
Sve u svemu ispod proseka za Lua...
 
Zar te nije ni malo smorio onoliki sentimentalizam? Sjećam se neke fake gothic scene s nekim prozorom koja me nervirala.
Mislim, cijenim knjigu u nekom užem književno-istorijskom smislu, ali nisam uživao dok sam je čitao.

Vidi, prvi put sam je čitao 2006. godine na fakultetu i nije mi se nešto dopala. Nekako mi je bila previše mračna, depresivna, neobuzdana...Što se tiče te gotik scene sa prozorom, i meni je to bilo najpoznatije iz prvog čitanja, baš sam o tome razmišljao prije neki dan. Ja mislio da se ta scena često ponavlja i da se duh stvarno pojavljuje, međutim, sad sam primjetio da se ta scena desila samo jednom i da je bila najvjerovatnije san onog Lokvuda. Pred kraj, Hitklif je nešto buncao pored prozora, ali je bilo očito da je poludio.

Danas imam potpuno drugi utisak o ovoj knjizi. Valjda sam drugačiji čitalac.
 
Vidi, prvi put sam je čitao 2006. godine na fakultetu i nije mi se nešto dopala. Nekako mi je bila previše mračna, depresivna, neobuzdana...Što se tiče te gotik scene sa prozorom, i meni je to bilo najpoznatije iz prvog čitanja, baš sam o tome razmišljao prije neki dan. Ja mislio da se ta scena često ponavlja i da se duh stvarno pojavljuje, međutim, sad sam primjetio da se ta scena desila samo jednom i da je bila najvjerovatnije san onog Lokvuda. Pred kraj, Hitklif je nešto buncao pored prozora, ali je bilo očito da je poludio.

Danas imam potpuno drugi utisak o ovoj knjizi. Valjda sam drugačiji čitalac.

Sjećam se da mi je ta scena s prozorom djelovala naivno, neubjedljivo i neumjereno romantičarski, kao i veći dio knjige uostalom. Istina, čitao sam je prije nekih 15 godina. Vjerovatno bih trebao obnoviti gradivo.
 
Hajd dok vas vidim ima, moze li mi neko reci da li je Lena crnkinja ili belkinja?
Citam naravno Svetlost u avgustu.
Na polovini sam, sad da li sam propustila taj podatak ili se nije ni spominajo ne znam.
Ali ne bih da se vracam, a ne bih ni unapred "virila" ako ipak do sada nije spomenuto.
Ako neko zna, pliz nek mi kaze :)
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top