smrt bez iznenadjenja

radim ono sto zelim a to znaci rizik a prihvatiti rizik znaci prihvatiti smrt. inace, zasto bih ja isao po sred autoputa? cemu to? mislim, jesam isao jednom lol, ali to nema veze s ovim.

ne znači to rizik.
Rizik znači dovesti sebe u (nekakvu, bilo kakvu) opasnost. Opasnost je stanje u kojem postoji potencijal da se nađeš u (nekakvom, bilo kakvom) gorem položaju nego što si bio u stanju pre opasnosti.
Ako radiš ono što želiš, to ne znači rizik, osim ako sve što želiš nema za svoj glavni motiv dolaženje do rizične situacije. Ali u tom slučaju bi bio budala.
U ostalim slučajevima, rizik zavisi od pojedinačnog slučaja.
Nije svaki rizik prihvatanje smrti. Prihvatanje smrti je onda kada rizik dovodi do neposredne egzistencijalne opasnosti. I to samo onda kada čovek svojom željom (ne voljom) dovede sebe do takve opasnosti.
Naravno da nema smisla ići posred autoputa, to je bio samo komentar na tvoj još besmisleniji
ja preferiram da zivim na IVICI SMRTI

osim ako si adrenalin džanki, naravno :)
 
radim ono sto zelim a to znaci rizik a prihvatiti rizik znaci prihvatiti smrt. inace, zasto bih ja isao po sred autoputa? cemu to? mislim, jesam isao jednom lol, ali to nema veze s ovim.

Крептоман ти је лепо објаснио у претходном посту шта је ризик и да ризик није радити оно што желиш, већ да то што желиш да радиш носи у себи ризик по твоје здравље или живот.

Рецимо ова активност је ризична .

А то што ти из фотеље замишљаш себе као неустаршивог није .
 
Ako radiš ono što želiš, to ne znači rizik

ma sta kazes? znaci zelje su nesto sto moze svako da ostvari bez mnogo truda?

naravno da znaci, narocito ako radis bukvalno sve sto zelis tj. ako ne dozvoljavas da ti okolina gusi/potiskuje zelje kao sto je slucaj kod ljudi.

osim ako sve što želiš nema za svoj glavni motiv dolaženje do rizične situacije. Ali u tom slučaju bi bio budala.

glavni motiv nikad nije "rizicna situacija" vec ono sto se savladavanjem rizicne situacije postize.

Nije svaki rizik prihvatanje smrti. Prihvatanje smrti je onda kada rizik dovodi do neposredne egzistencijalne opasnosti. I to samo onda kada čovek svojom željom (ne voljom) dovede sebe do takve opasnosti.

svaki rizik je prihvatanje smrti jer svaki rizik te pribliziva njoj. neki priblizavaju manje neki vise, naravno. poenta je da hrabar covek zamislja sebe kako umire narednog trenutka.

osim ako si adrenalin džanki, naravno

"adrenalin dzanki" je naziv koji su izmislili fegeti da bi protumacili one koji su snazniji od njih a da pritom izbegnu da im odaju nuzno priznanje.
 
Odgovoriću ti bez cepkanja, a skrećem ti pažnju da ako budeš cepkao ovaj post, nećeš uhvatiti njegovu suštinu jer mu na taj način menjaš kontekst. To inače važi za većinu postova, osim kad su oni namerno pisani u tezama.

Želje su projekcija potrebe da se olakša egzistencija (i njeni porivi) u određenom momentu.
Bazira se isključivo na tome, želiš mnogo para, mnogo žena, želiš da pukneš nekog bolida po ustima jer lupa gluposti, želiš da pojedeš snikers...Sve u službi iste stvari.
Kad želiš da dominiraš (da pukneš bolida), to je zapravo obezbeđivanje egzistencije na taj način da se aktivno odstrani opasnost iz okoline, međutim ovako funkcioniše samo ako postoji realna mogućnost - ako je u očiglednoj nadmoći nad tobom, nećeš moći da izdominiraš nad njim jer iako ćeš ostvariti želju možda da ga pukneš po ustima, tebi će ostati uskraćen taj bitniji momenat gde ćeš ti biti nadmoćan nad njim i obezbediti egzistenciju, odstraniti strah. Tad rezon ide sistemom uzdržavanja. Nećeš ga pući po ustima jer ti svakako osnovna želja neće biti ispunjena. Dakle nema smisla da ga pukneš po ustima, dakle pući ćeš ga samo ako si budala. Budala u smislu negiraš samog sebe i svoje interese koji bi ti trebali biti na prvom mestu.
Tako i životinje funkcionišu, nikad, ama baš nikad, životinja neće preduzeti rizik ako ne predoseti da bi joj se mogao ostvariti. U slučaju kad povoljan ishod nije verovatan, ona odbija da dela, i to je suština bića. Rizik ima smisla samo ako postoji intiutivno realna verovatnoća da se on isplati. Nema smisla uleteti u 10 skinhedsa koliko god ti ŽELEO da ih premlatiš.
A adrenalin džaniji su ljudi koji se namerno izlažu opasnim situacijama jer u opasnim situacijama se luči adrenalin i taj osećaj euforije njih "radi", ne želja da budu blizu smrti. Zato se i zovu adrenalin džankiji.
 
Sve to tebi brale sad izgleda olako ali zamisli da imas 79 godina ili jos bolje da veceras slavis 80-ti rodjendan zamisli kako bi bio sjeban kad svaki cas ocekujes da odes Bogu na istinu :hahaha:

a, koliko puta u toku svog realnog zivota pomislis da ides bogu na istinu? i, zar nisi onda vise puta sj.eban zbog toga? ovde bi to bilo samo jednom
i garantujem da ne bi bio sje.ban, prosto bi se vremenom to prihvatilo kao realnost i kvit
 
1. Smrtnost je, generalno rečeno, „sirovina“ svih religija. Što je život duži, i naročito ako mu je dužina unapred determinisana, čovek je skloniji bahatosti. Zna da će sigurno umreti za 80. rođendan (70, 60, uslovno rečeno - svejedno) – nema šta da izgubi. Može da izgubi samo nadu, i to u samom startu, onog trenutka kada postane svestan svog ograničenog trajanja. A ćovek bez nade je tek pola čoveka.
2. U Africi je životni vek kraći zbog uslova života (glad, bolesti), a ukoliko bi smrtnost bila kontrolisana, životni vek SVIH ljudi bio bi podjednak ... i eto prenaseljenosti.
3. Ne samo na samoubice. Šta je sa ljudima koji nisu smrtno bolesni ali su ipak bolesni, i ne živi im se toliko? Zašto bi oni bili zadovoljni zbog nametnutog životnog veka?
4. Ali ako, npr, žitelji neke države znaju da će njihov vladar-tiranin živeti do 80, bez mogućnosti da bude svrgnut, onda trpe.
5. Individualno. Osećaju se uskraćeno jer smatraju da su, zbog godina, odbačeni iz hijerarhije društveno korisnih. Neki se ipak tako ne osećaju. Međutim, ako znaš da ćeš svakako umreti sa 80, a svestan si da još uvek imaš kapaciteta i hoćeš da živiš (jer možeš i dalje da se ostvaruješ, jer želiš da budeš prisutan u životima svojih najbližih, jer si radoznao ... jer, jednostavno, imaš potencijala da živiš još 20 godina), onda je granica = prisila.
6. Ispunjenje jednog cilja nije neminovno i odistajanje od sledećeg, novog. Neki ljudi ostvare ciljeve koje su zacrtali sa 20, pa se sa 40 upuste u realizaciju novih ciljeva. Poznavala sam baku, vrsnog filologa, koja je u 77. godini upisala Pravni. Iz ćefa. Ali ga je završila i, što je najvažnije, zbog toga bila srećna.
7. Svi imamo ograničen rok trajanja, ali nismo svi veliki umovi. Nisam sklona da generalizujem i tvrdim da je svaki čovek, iznad 80, podložan demenciji i mentalnom propadanju.
8. Zašto se, onda, osuđenici na smrt bore za preinačenje kazne u doživotnu? Zato što postoji svrha života čak i u uslovima zarobljeništva.

A ova opaska je, mislim, vrlo istinita:


Odmah se setim starog, dobrog filma "Loganovo bekstvo". Jes da je tamo granica života pomerena na znato manje, i jes da možda i nema veze sa temom ... ali me je asociralo.

ovde se ne govori o nepostojanju smrtnosti, vec o njegovoj vremenskoj determinisanosti
ne vidim sto je religija jaca danas, kada je skoro sigurno da ce vecina nas doziveti 75, nego sto bi bila sutra, kada bi svi bili 100% sigurni da ce ziveti 75
ko veruje-veruje, nije mu bitna duzina zivota kao kriterijum, bar ja ne znam nikoga ko razmislja na taj nacin
to sto su u boga verovali skoro svi u vremena kad je prosecni zivotni vek bio 30 godina, je posledica kolektivnog neznanja, a ne kratkog zivota
takodje, ne mislim da bi prosecni zivotni vek od 80 god doveo do prenaseljenosti, pogotovu sa danasnjom raznolikom stopom reprodukcije...ona je negde tek prosto egzistiranje postojeceg broja ljudi (prosta reprodukcija, od dvoje ljudi dvoje dece), negde je ispod toga, negde iznad, na prenaseljenost utice broj ljudi, ne njihov zivotni vek, zivotni vek bi uticao samo ako bi se sa istim povecao i reproduktivni vek, a to ovde nije slucaj, nisam rekla da bi se nesto bitni izmenilo u biologiji coveka
ljudi koji su bolesni bi bili samo "obicno" bolesni, zasto bi to uticalo na njihovu zelju za zivotom? zar kad imas grip zelis da si mrtva?mislim, ok, pozelis u onoj najgoroj fazi gripa, ali ta zelja nije realna i svi to znamo :lol:
zasto bi vladar tiranin vladao do kraja zivota??pa, neka ga svrgnu sa 30, ko im brani? zar ljudi u zemljama tiranije sede i cekaju da tiranin umre, kad-tad???
ne verujem u "kapacitet" za mnogo sta nakon 80te..ima i sretala sma takve ljude, ali to je izuzetak, ne pravilo..i cesto se cuje "steta sto je umro, tako je mlad", a retko 'steta sto je umro, bio je tako kreativan, stvorio je svasta, a imao je tek 80..."...realno, svi mi znamo da je neko, ma sta stvorio, sa 80 skoro pa zavrsio za svagda...
ostvarivanje ciljeva ima veze samo sa nasim individualnim zeljama i osecajem koji imamo nakon ispunjenja, sa licnim optimizmom i pesimizmom, nema veze sa zivotnim vekom, prosecnim, ili fiksnim...
oseudjenicima niko ne brani da u zatvoru zive do 80te..ne vidim iskreno smisao koji bi "moja" razlika napravila...
 
Крептоман ти је лепо објаснио у претходном посту шта је ризик и да ризик није радити оно што желиш, већ да то што желиш да радиш носи у себи ризик по твоје здравље или живот.

Naravno, s tim sto zelje jesu rizicne POD USLOVOM DA IH NE GASIS CIM SE POJAVI PREPREKA. Jesam li ja jedina osoba ovde koja kapira ove stvari? Jesam li ja jedina normalna osoba a ne feget koji ne moze a da ne projektuje svoje shebano stanje na sve oko sebe? Oziman nema sanse da skapira nista od ovoga jer je on pobegao od svoje volje -- on je negira -- upravo zato sto su zelje, ISKRENE ZELJE, rizicne.

Želje su projekcija potrebe da se olakša egzistencija (i njeni porivi) u određenom momentu.
Bazira se isključivo na tome, želiš mnogo para, mnogo žena, želiš da pukneš nekog bolida po ustima jer lupa gluposti, želiš da pojedeš snikers...Sve u službi iste stvari.

Dobro.

Kad želiš da dominiraš (da pukneš bolida), to je zapravo obezbeđivanje egzistencije na taj način da se aktivno odstrani opasnost iz okoline, međutim ovako funkcioniše samo ako postoji realna mogućnost - ako je u očiglednoj nadmoći nad tobom, nećeš moći da izdominiraš nad njim jer iako ćeš ostvariti želju možda da ga pukneš po ustima, tebi će ostati uskraćen taj bitniji momenat gde ćeš ti biti nadmoćan nad njim i obezbediti egzistenciju, odstraniti strah. Tad rezon ide sistemom uzdržavanja. Nećeš ga pući po ustima jer ti svakako osnovna želja neće biti ispunjena. Dakle nema smisla da ga pukneš po ustima, dakle pući ćeš ga samo ako si budala. Budala u smislu negiraš samog sebe i svoje interese koji bi ti trebali biti na prvom mestu.

Sve sto si rekao je da covek nece da uradi nesto ako smatra da mu to nece doneti zeljenu promenu odn. da covek koji ne gori od strasti da napravi promenu sigurno nece napraviti promenu. Ali covek koji gori od strasti da napravi promenu se izlaze riziku. Razumes? Uopste, da bi doslo do bilo kakve promene covek mora da se izlaze riziku odn. da se zrtvuje sto bi se reklo. Ali naravno, ti sad razmisljas "ako ja zelim da popijem vodu onda se ja ne izlazem nikakvom riziku jer mi je cesma na dohvatu ruke" ALI TA ZELJA JE TRIVIJALNA ZELJA, SKORO DA UOPSTE I NIJE ZELJA JER NE SADRZI NI TRUNKU RADOSTI. Covek se raduje samo novim, nepoznatim, misterioznim, riskantnim stvarima. I sto su ti zelje ekstremnije, sto je promena koju zelis da napravis veca/radikalnija, to se vise izlazes riziku MAKOLIKO BIO SIGURAN U SEBE.

Tako i životinje funkcionišu, nikad, ama baš nikad, životinja neće preduzeti rizik ako ne predoseti da bi joj se mogao ostvariti.

To je tacno. Ali predosecaj (vera u sebe) ne uklanja rizik.

Nema smisla uleteti u 10 skinhedsa koliko god ti ŽELEO da ih premlatiš.

Ali ako stvarno zelis to da uradis onda ces se SPREMITI za uletanje i eventualno ces uleteti.
LOL.

A adrenalin džaniji su ljudi koji se namerno izlažu opasnim situacijama jer u opasnim situacijama se luči adrenalin i taj osećaj euforije njih "radi", ne želja da budu blizu smrti. Zato se i zovu adrenalin džankiji.

"namerno se izlazu opasnim situacijama" sta znaci namerno? kako se covek nenamerno izlaze opasnim situacijama? kad se saplete i padne sa vrha zgrade?
 
такав живот у оваквој средини није могућ.
живот је много више од онога што сматраш човеком.
смисао и сврха су даље...

nisam ni rekla da je moguc, niti je to poenta
zasto kad neko kaze "zamislite ovo", uvek, ali uvek se pojavi neko ko "ne zamisli" (ne moze, nece?), vec kaze "to nije moguce" ?
poenta teme nije u tome
i, da..znam da je smisao i svrha mnogo dalje od toga..

- - - - - - - - - -

Bio bi to samo jedan dan osuđenika na smrt koji čeka
izvršenje kazne, a taj dan trajao bi 8o godina!
A sve olakšice i pogodnosti bile bi samo poslednji obrok
po želji - pred izvršenje.

Pa onda - prijatno!

ne razumem...
nekoliko vas bi takav zivot smatralo nekom vrstom smtne kazne...
zasto se to razlikuje od reala, zar nismo svakako osudjenici na smrt?
ovde je to cak mnogo duzi zivotni vek za mnoge od nas....
 
  • Podržavam
Reactions: Nez
Ali to nije tačno što ti govoriš, želja je želja i ona može nositi faktor rizika u sebi, nije nužno rizična.
Čovek može i treba da se izloži riziku onda kada predoseća da to izlaganje može doneti za njega povoljniju situaciju, realno gledano. To opet nema veze sa smrću osim kad je u pitanju egzistencijalna opasnost, jel razumeš to? Smrti se ti približavaš i sa i bez rizika. Naravno, bićeš joj bliži ako hodaš po ivici litice, ali to nije poenta, poenta je samo ako to hodanje po ivici donosi nešto tebi što smatraš vrednim hodanja po litici. Ako hodaš po ivici samo jer želiš da si bliži smrti, onda si ili adrenalin džanki ili puko s mozgom :)
Namerno izlaganje opasnim situacijama, skakanje padobranom, plivanje sa ajkulama, parkur, takve stvari, otkud znam.
 
Ta stara deduktivna logika je šuplja ko crkveno zvono...
Njom ,što reče Ozi,možeš pitati "kako",a nikako "šta"...
Malo algoritama,niski,verovatnoće,tenzora,prostornih vektora...
I Aristotel je pisao Organon tek naučivši geometriju i matematiku...
Nepostojanje u oktantu je središte postojanja ostalog!Smrt i nepostojanje
su u središtu postojanja-života...Lakše studentima u d nego u g kaže moj
komšija profa...:mrgreen:



Većina stvari koje nabrajaš uopšte nije daleko od te Aristotelovske logike. To je ta ista najelementarnija logika od pre čitavog niza stoleća, samo što se sada barata sa kompleksnijim materijalom. Između ostalog, onim što si nabrojao. Ima i nekih novih logičkih koncepata, gde recimo ne postoji strogo tačni i netačni sudovi, već nijanse, ali ni to ti neće odgovoriti na pitanje "šta". To pitanje je rezervisano za filozofiju, mada ni ona nema odgovor. Tačnije, ima ih previše.
 
Ali to nije tačno što ti govoriš, želja je želja i ona može nositi faktor rizika u sebi, nije nužno rizična.

sta nije tacno? da su najvece zelje najrizicnije? kako nije tacno? problem je to sto ljudi pod pritiskom rizika potiskuju velike zelje i prilagodjavaju se sitnim zeljama cime oni efektivno ZABORAVLJAJU da su najvece zelje najrizicnije. naravno, sa tacke glediste gospodara, to je sve nuzno jer da bi neko zadovoljio najvece zelje (gospodar) neko drugi (rob) mora da ih se odrekne i da se zatvori u Platonovu pecinu odnosno u nizi simulakrum (naprimer Epikurov simulakrum.) moderni psiholozi to nazivaju "kiselim grozdjem".

Smrti se ti približavaš i sa i bez rizika.

ali sa vecim rizikom dolazis blize njoj.

Naravno, bićeš joj bliži ako hodaš po ivici litice, ali to nije poenta, poenta je samo ako to hodanje po ivici donosi nešto tebi što smatraš vrednim hodanja po litici.

naravno.

Ako hodaš po ivici samo jer želiš da si bliži smrti

u realnosti ne postoji neko ko SAMO zeli da bude blize smrti vec neko cije su zelje toliko jake da se rizik isplati odnosno neko ko je racionalizovao vrednost rizika ili cak sopstvene smrti.

Ako hodaš po ivici samo jer želiš da si bliži smrti, onda si ili adrenalin džanki ili puko s mozgom

"adrenalin dzanki" je fiktivna kategorija koju su izmislili retardi (:

Namerno izlaganje opasnim situacijama, skakanje padobranom, plivanje sa ajkulama, parkur, takve stvari, otkud znam.

ta izlaganja su kao i sva druga izlaganja. covek skace iz aviona, pliva sa ajkulama i pentra se po zgradurinama jer ne moze da obuzda svoje strasti.
 
Većina stvari koje nabrajaš uopšte nije daleko od te Aristotelovske logike. To je ta ista najelementarnija logika od pre čitavog niza stoleća, samo što se sada barata sa kompleksnijim materijalom. Između ostalog, onim što si nabrojao. Ima i nekih novih logičkih koncepata, gde recimo ne postoji strogo tačni i netačni sudovi, već nijanse, ali ni to ti neće odgovoriti na pitanje "šta". To pitanje je rezervisano za filozofiju, mada ni ona nema odgovor. Tačnije, ima ih previše.
Postoji i obrnuti sled misli koji teče uzvodno od ušća do izvora...Koriste ga provajderi (psihoanalitički i poistovećenjem) ,kriminalisti,
ali i naučnici egzaktnih nauka u istraživanju geneze neke pojave...
Istraživanje smrti treba da sledi takav postupak (upućivao sam na taj postupak u sličnim temama) i sasvim sigurno se može mnogo toga
saznati!
Može se shvatiti,na primer,da se delić našeg života produžava ,nakon našeg nestanka,genetski,ne samo u potomcima-ta je stablo s mnogo grana
mrežom nasleđivanja povezano...
!Ovo indicira povećana sličnost s istorodnim pok roditeljem!)
Sad...Tvrditi da živimo kroz potomke je preterano,(posebno je jadno izmišljanje "duhovnog" nasleđivanja:mrgreen:),ali jedan genetski delić
svakako ,poput informacije produžava...
Prilična svest o pogubnosti i totalnom genetskom uništenju je i dovela do detanta-ozbiljna nauka je ozbiljno delovala na državnike...
Tako da-ko misli da smo u ćorsokaku-nije dovoljno informisan...Ozbiljna nauka se bavi ovim pitanjima,daleko ozbiljnija od klasične
filozofije koja ,recimo,nema reči da da teoriju haosa i princip neodređenosti izriče kao logički sistem...Jednostavno,filozofija
je posustala starica-matematika i nauke grabe dalje đinovskim koracima...
(Samo molim idealiste da ne lupetaju o materijalizmu ovog šta sam napisao jer o materiji znaju čak manje nego o svojim idejama!
Trenutno se o materiji "zna" da je pre poput ideje ili misli,nego nešto "čvrsto"...Čvrsto je nešto drugo...:mrgreen:)
 
Poslednja izmena:
nisam ni rekla da je moguc, niti je to poenta
zasto kad neko kaze "zamislite ovo", uvek, ali uvek se pojavi neko ko "ne zamisli" (ne moze, nece?), vec kaze "to nije moguce" ?
poenta teme nije u tome
i, da..znam da je smisao i svrha mnogo dalje od toga..

- - - - - - - - - -



ne razumem...
nekoliko vas bi takav zivot smatralo nekom vrstom smtne kazne...
zasto se to razlikuje od reala, zar nismo svakako osudjenici na smrt?
ovde je to cak mnogo duzi zivotni vek za mnoge od nas....
Možda bi i razumela kada bi bila u stanju da uđeš u glavu i kožu
osuđenog na smrt, a koji zna datum kada će se to desiti . Šta može da
radi i čemu da se nada takav osuđenik? Možda bi tada tvoj polet i
oduševljenje smrću malo splasnuli.Mislim na ovo tvoje "Smrt je
najfascinantnija pojava u životu" , pa čak iako je šegačenje u pitanju.
Takav stav mogla bi da poštujem jedino ako je neko i sam bio suočen sa
zlokobnom sudbinom, pa je iz tog dvoboja izašao kao pobednik, iako samo
privremeni.
Postoji bitna razlika između osuđenog na smrt koji zna datum kada će
se pogubljenje desiti i nas običnih smrtnika koji znamo da smrt postoji, ali
se ona dešava drugima! A naročito mladi ljudi na smrt i ne pomišljaju, prosto
veruju da su besmrtni, pa su od "života na ivici" napravili sportsku disciplinu.
Kažeš spustila bi granicu na 5o godina, jer oni matorci ionako nisu ni za šta.
A možda treba počistiti i one mlađe nedovoljno sposobne, oštećene,
nepodobne po raznim merilima, priglupe... Spisak bi bio sve duži i ne znam ko
bi preživeo veliku čistku i ostao da uživa u životu ( Ovaj postupak mi od nekud
izgleda poznato).
. Kažaš nije ni to bitno, no treba staviti na znanje svakom kad mu ističe boravak
na ovom svetu,odrediti tačan datum.
Baš lepo! Hajde da u svaku krštenicu upišemo pored datuma rođenja i datum
preseljenja u Večna Lovišta, bez obzira da li je to 8o, 6o, 5o ili loo godina,
Pa o datumu je reč!
Da li je sad malo jasnije?
Kada bi mogla da biram, izabrala bi iznenadnu i trenutnu smrt,
može i odmah, ali je još bolje malo posle.
 
nisam ni rekla da je moguc, niti je to poenta
zasto kad neko kaze "zamislite ovo", uvek, ali uvek se pojavi neko ko "ne zamisli" (ne moze, nece?), vec kaze "to nije moguce" ?
poenta teme nije u tome
i, da..znam da je smisao i svrha mnogo dalje od toga..

а што ти не помислиш да је неко замислио то што би ти да замислиш?
ти би да се мења све а ти останеш иста.
и не, не знаш дал је ил није...
 
А то је нешто као лоше? Теологија, религија уопште, и треба да нестане! Сва та идеја о неком пројектованом ауторитету који кажњава и награђује..све те апсурдности и дечје пројекције због којих је проливено више крви него због свих осталих разлога заједно...треба да нестану, и надам се да ће нестати на ђубриште људске историје кад тад.

Што се тиче теме, тако нешто би свакако било много повољније и заправо тај сценаријо, бар у неким елементима, и није без основа. Постоје организми који не старе, нити умиру природном смрћу а човечанство ће кад тад доћи до те формуле за себе и "победити и саму смрт". Ипак, то ће бити само релативна бесмртност у смислу да људи неће старити и умирати од старости. Што је свакако предност. Све остало би било исто.

Међутим, ако би нам неко баш гарантовао апослутну бесмртност тих 80 година, то би било застрашујуће. Као да војнику одузмеш онај метак који је оставио за себе да не би жив пао у заробљеништво и како би тако избегао мучења.

Јер, живот је веома сличан бојном пољу где сви ми јуришамо напред, а око нас звиждућу меци и падају бомбе у виду безброј недаћа које нам прете и које могу да нас закаче сваког часа. Аналогија је веома упадљива.

Могућност самоубиства у свему томе је баш попут тог метка. То је заправо ДАР који нам је дат приликом доласка у пакао звани "живот". То је нека врста оне ручице у возу "повући у случају опасности" тј ако ужаси пакла у коме смо, постану исувише несносни , тј. када нас спрече у остварењу циља који животу даје смисао.
Као што каже Сенека:

"Болест нећу избегавати смрћу само ако је излечива и ако не шкоди мом духу. Нећу дићи руку на себе због бола; умрети тако значи бити побеђен! Али, ако будем знао да ћу морати без престанка да га подносим ' е, онда ћу отићи из овога света, али не због бола самога, већ зато што би ми он сметао у свему ономе ради чега живим."

Сенека "Писма пријатељу"

Ako ne bi bilo umiranja od bolesti, gladi, smrzavanja, klošarenja... onda ni samoubistva ne bi bila ptrebna ili bar velika većina njih.
Ako nekome i pored toga baš nije do života, to bi verovatno bilo zbog nekih problema u odnosu sa ljudima pa bi mogao da se izoluje od njih, na primer da ode u šumu da živi i tamo čeka smrt (možda i nađe neku lepotu života tamo).
U svakom slučaju za veliku većinu ljudi bi bilo bolje.
 
Zamislite zivot u kome se radjamo, zivimo npr. 80 godina i zatim umiremo. Nema bolesti od kojih se umire, iznenada, ili dugo i sporo, nema gubitka zivota u nesrecama, nemoguce je izvrsiti samoubistvo. Zivot se jednostavno okoncava sa navrsenih 80 godina. Da li bi voleli da zivite u takvom svetu i zasto? Da li bi i koliko nas nacin zivljenja bio promenjen? Na bolje, ili na gore?

:hahaha: Svakakve teme vjerovanto postoje, ali ovoliko besmislena tesko, ovo je trebalo izmisliti :hahaha:
 
Zamislite zivot u kome se radjamo, zivimo npr. 80 godina i zatim umiremo. Nema bolesti od kojih se umire, iznenada, ili dugo i sporo, nema gubitka zivota u nesrecama, nemoguce je izvrsiti samoubistvo. Zivot se jednostavno okoncava sa navrsenih 80 godina. Da li bi voleli da zivite u takvom svetu i zasto? Da li bi i koliko nas nacin zivljenja bio promenjen? Na bolje, ili na gore?


zivot koji je predvidljiv i bez iznenadjenja umrtvljuje duh...nema borbe, nema proticanja i sukoba energije, monotonija samo..
ne bih volela da zivim u takvom svetu, nekako robotizovano zvuchi...
 
Sve to tebi brale sad izgleda olako ali zamisli da imas 79 godina ili jos bolje da veceras slavis 80-ti rodjendan zamisli kako bi bio sjeban kad svaki cas ocekujes da odes Bogu na istinu :hahaha:

Mozda bi se na smrt drugacije gledalo kada bi se zivelo ovakvim zivotom ( bilo bi lepo kada bi tako moglo da se zivi). Ulazis u osamdesetu sa ocuvanim zivcima, bez stresova, trzavica, trauma, pa ti ni smrt ne pada tesko :D
 
Poslednja izmena od moderatora:
zivot koji je predvidljiv i bez iznenadjenja umrtvljuje duh...nema borbe, nema proticanja i sukoba energije, monotonija samo..
ne bih volela da zivim u takvom svetu, nekako robotizovano zvuchi...

u ovom konceptu nije predvidljiv zivot, vec smrt, zar ne?
zasto vecina vas smatrada je sve predvidivo, ako bi se znalo vreme smrti? zar je sve izmedju trenutka rodjenja i trenutka smrti nistavno u poredjenju sa onim trenom kad odlazimo sa ovog sveta??
 

Back
Top