smrt bez iznenadjenja

ljudi bi umrli od stra' iscekujuci smrt.
dal bi uzivali u zivotu iscekujuci smrt u tacno odredjeno vreme, to znaju oni koji je iscekuju. a ni oni ne znaju tacno, i teze da zive sto duze, nadaju se. mozda bi ljudi ziveli ispunjenije, ali dal bi uzivali u toj ispunjenosti ili bi ispunjavali zivot po duznosti. ovako smrt je tamo negde...jos daleko, a tako blizu.
 
Poslednja izmena:
pa zamisli da znas dan i tacno vreme smrti i kao pripremis se. zdrav, prav i psihicki normalan organizam tezi da zivi i nema tu nikakve pripreme i prihvatanja kraja. mada, sta znam nemam iskustvo kasnijih godina. ali, ljudi se bore da zive i kada su bolesni od neizlecivih bolesti.

cisto iskcekivanje i zivot proveden u iscekivanju.
 
baš sam gledao jednu seriju od 4 filma, out of egypt.
ta serija prikazuje kako su razne kulture diljem svijeta baratale i barataju sa svojim mrtvima, šta im rade, kako im pristupaju itd.
to čine, jer ne mogu prihvatiti očigledno: rođenje, život i smrt, ono što vide na psu i mački i svakom drugom biću.

uostalom, postoji jedna korisna priprema, što sam doživljavam: polako se rastajem od kuće, vrta, mačaka, bicikla itd. sve su to samo ugodne epizode u velikom sranju, kao ono što možda doživiš na neuspjelom dopustu ili u pijanstvu. već se plašim bilo šta zavoljeti i sve vrijednosti koje nadilaze trenutni neposredni servis tijela doimaju mi se trivijalne i glupe ili samo kao trenutna zabava, jer nemam pametnijeg, jer se u trenutku sve posložilo kako je.

i iskreno, ne bi još jednom, da mogu izabrati. to je kao i s jelom. užitak je u jelu, ali kad si pojeo i drugima možda još u prolazu maznuo koktel trešnju s deserta, gubiš volju nastaviti u nedogled, izmišljati što bi još moglo prijati ili ne daj bože, cijelu stvar ponavljati u nedogled. to je kao piti, a ne moći utažiti žeđ, kao jesti i ostati gladan.
ali, razumijem gladne - i žalim ih jer njihova hrana, koju toliko hvale, postaje sve lošija. svejedno, oni ne znaju za onu dobru, koja je već pojedena, bol je samo moja. švedski stol postaje sve oskudniji – a ne bi trebao.
angry.gif
 
Ovde je ostalo samo još jedno pitanje:opstaje li duša nakon smrti tela?
Uvažavajući napor i spiritualnu imaginaciju Kastenede naročito,mogli bismo
kako-tako prihvatiti da je duša u ekstremnim situacijama u stanju napustiti
telo...OK...I šta tada? Smažu je Variorsi ili ide bogu na istinu?
Moje vizije (imam ih za sebe-drugima-od volje:cool:)nisu nešto ohrabrujuće:
ubeđen sam da van tela ima ,takođe,veoma,ograničen vek...
U ovom shvatanju je važno razlučiti nadu od realnih vizija...Nada vodi na
krivoputicu,a realne vizije su moguće oslobođenima od straha,onima koji su
svoju podsvest osvetlili-doveli svesti i time se rešili strahova i nade...
Valja u tome poslušati Don Huana...Ili Frojda...:roll::mrgreen:
 
ljudi bi umrli od stra' iscekujuci smrt.
dal bi uzivali u zivotu iscekujuci smrt u tacno odredjeno vreme, to znaju oni koji je iscekuju. a ni oni ne znaju tacno, i teze da zive sto duze, nadaju se. mozda bi ljudi ziveli ispunjenije, ali dal bi uzivali u toj ispunjenosti ili bi ispunjavali zivot po duznosti. ovako smrt je tamo negde...jos daleko, a tako blizu.
Toliko zlocko kolika je razdaljina između zmije i misha. :(
 
Ovde je ostalo samo još jedno pitanje:opstaje li duša nakon smrti tela?
Uvažavajući napor i spiritualnu imaginaciju Kastenede naročito,mogli bismo
kako-tako prihvatiti da je duša u ekstremnim situacijama u stanju napustiti
telo...OK...I šta tada? Smažu je Variorsi ili ide bogu na istinu?
Moje vizije (imam ih za sebe-drugima-od volje:cool:)nisu nešto ohrabrujuće:
ubeđen sam da van tela ima ,takođe,veoma,ograničen vek...
U ovom shvatanju je važno razlučiti nadu od realnih vizija...Nada vodi na
krivoputicu,a realne vizije su moguće oslobođenima od straha,onima koji su
svoju podsvest osvetlili
-doveli svesti i time se rešili strahova i nade...
Valja u tome poslušati Don Huana...Ili Frojda...:roll::mrgreen:
Pričaš li ti to o svecima? :mrgreen:
 
Ja bio tamo ...pre rođenja...
Ali hajde-nadajte se,bar ćemo mi koji znamo biti mirniji od vašeg kukanja...:hahaha::mrgreen:
a, ko tacno kuka? mislim, citiraj gde si to procitao?

опет си промашио тему...
мучи те како је у оваквом свету...
а генијалну профешорку занима како да се све сем ње промени.

budi, molim te, ljubazan, pa mi reci kako si dosao do ovog zakljucka, a na osnovu ove teme
hvala unapred
 

Back
Top