Toliko o vama, a sad da vidimo šta ruski pravoslavac govori za Htvate katolike:
Konstantin Porfirogenet nam govori da je car pozvao Hrvate protiv Avara. Hrvati, koji su došli iz 'Bijele Hrvatske' sjeverno od Karpata, porazili su Avare, protjerali ih iz Ilirika i, zajedno sa Srbima iz 'Bijele Srbije', Heraklije ih je potom naselio kao podanike Carstva u njihovim sadašnjim domovima na Balkanu.
Srbe i Hrvate su potom preobratili na kršćanstvo misionari poslani iz Rima po Heraklijevoj naredbi; i ovi novi podanici Bizanta morali su pružiti određenu mjeru stabilnosti u kaosu koji su avaroslavenske invazije donijele na Balkan.
Zahvaljujući sv. Klementu i sv. Naumu Makedonija je postala poznato središte slavensko-bizantske kulture, a njezin glavni grad Ohrida postala je metropola slavenskog kršćanstva. U Ohridi i Preslavu, tijekom sljedećih nekoliko desetljeća, velik dio bizantske književnosti preveden je na slavenski: liturgijske himne, grčka patristička djela, bizantske kronike i enciklopedije, priče o Troji i Aleksandru Velikom, postale su dostupne Slavenima na ćiriličnom pismu.
1
1 Ćirilica, koja je, osim u Hrvatskoj i Dalmaciji, brzo istisnula glagoljicu, većina današnjih autoriteta smatra rezultatom pokušaja Metodijevih učenika u Bugarskoj da prilagode grčko uncijalno pismo slavenskom jeziku. Pitanje relativnog prioriteta glagoljice i ćirilice, međutim, još uvijek se može smatrati otvorenim.
Može se pretpostaviti da je Metodovo djelo u Moravskoj i Panoniji uživalo barem moralnu podršku njegovog suverena Bazilija I. Vrijednost slavenske liturgije kao sredstva evangelizacije Slavena i njihovog privlačenja u političku orbitu Bizanta svakako je cijenio ovaj car čija je politika prema balkanskim Slavenima bila obilježena visokom državnošću i okrunjena izvanrednim uspjehom.
Tako su srpska plemena u dolinama Tare, Lima i Ibra, zajedno s gusarskim Neretljanima na jadranskoj obali, bila prisiljena priznati carev suverenitet i prihvatiti kršćanstvo, ali im je ostavljena određena politička autonomija.
Godine 878., preko svog agenta, hrvatskog kneza Zdeslava, Carstvo je ojačalo svoj utjecaj nad Dalmacijom. I premda su sljedeće godine Hrvati prihvatili crkveni suverenitet Rimske stolice, politički i kulturni utjecaj Istočnog Rima, koji je vješto unaprijedio Bazilije I. i odjeven u privlačno ruho ćirilo-metodske narodne tradicije, ostao je najvažniji na Balkanu.
Ali ove ustavno prazne geste nisu mogle prikriti činjenicu da se Simeonov pokušaj svjetske hegemonije razbio o neosvojive zidine Carigrada, strpljivu obrambenu politiku Romana i vještinu bizantske diplomacije.
Njegove su vojske još uvijek bile u stanju pokoriti i opustošiti Srbiju, gdje je Carstvo djelovalo protiv njega; ali 926. godine bugarska vojska koja je napala Hrvatsku potpuno je uništena od strane carevog saveznika, hrvatskog kralja Tomislava.
U svakom od tri sektora sjevernog fronta Carstva postignuti su solidni rezultati. Na Balkanu, uz sve više bizantiziranu Bugarsku
, Carstvo je obnovilo svoj suverenitet nad Srbima (oko 927.); zadržalo je donekle nominalnu kontrolu nad obalnim gradovima Dalmacije, koji su od sedamdesetih godina devetog stoljeća činili carsku temu pod strategom sa sjedištem u Zari(Zadru), i zadržalo određenu političku vlast u Hrvatskoj. Jedina ozbiljna opasnost za njegove balkanske provincije u tom razdoblju dolazila je od Mađara koji su opustošili Trakiju 934. i 943. godine.
Tako je završilo životno djelo sv. Ćirila i sv. Metoda, apostola Slavena i osnivača slavenskog kršćanstva. U to vrijeme to se doista moralo činiti tragičnim neuspjehom. Slavenska liturgija i nova slavensko-bizantska kultura činile su se na rubu izumiranja. Pa ipak, trebalo je više od dva stoljeća da se u srednjoj Europi unište posljednji ostaci djela Ćirila i Metoda - siguran znak njegove vitalnosti i privlačnosti.
Staroslavenska književnost i slavenska liturgija cvjetale su u Češkoj do kraja jedanaestog stoljeća, a Hrvatska je u desetom i jedanaestom stoljeću imala snažnu slavensku liturgijsku tradiciju koja seže u vrijeme Ćirila i Metoda. Na obali i otocima Dalmacije slavenski glagoljski misali još su uvijek u upotrebi. Ali u srednjoj Europi rimska politika centralizacije i jezične uniformnosti uništila je slavensko narodno kršćanstvo krajem jedanaestog stoljeća.
Toliko o nama i vama pa nek svak prosudi kako ruski pravoslavac piše o pravoslavnim Srbima, a kako o Hrvatima katolicima
.svg){kind=small}
