Britannica samo potvrđuje ono što mitomani ne mogu pojmiti.
U staro doba, 7- 12. st., među Slavenima su istakli Hrvati na području današnje RH i većine BH, a Srbi na području dijela Srbije, Kosova, istoka BH uz Drinu i istok Huma, te dio CG.
Jača individualizacija počinje od 12. st i traje do 15. st, kad osmanska invazija dovodi do prijeloma.
Hrvati su se bili integrirali ovako-onako u okviru katoličanstva; stara Bosna i Hum su bili povijesni krajolik s nekim hrvatskim i nekim srpskim značajkama, no većina je stanovništva bila regionalno hrvatska po značajkama koje su i onda i kasnije bile razvodnice- no Bošnjani su se mogli možda stopiti u zaseban narod, ali do toga nije došlo zbog islamizacije i vjerske diferencijacije; Srbi su jasno postali zaseban narod u periodu Nemanjića i razvili jasno osebujnu kulturu u okviru bizantske civilizacije.
Sve ostalo je zabavno, ali ostaje:
* Hrvati imaju dosta materijalnih i drugih ostataka za razdoblje do 12. st., a Srbi i nestali Bošnjani malo, skoro ništa
* prava kristalizacija u nešto modernije narode počinje od 15. i 16. st. za sve, a ovdje bi to značili Hrvate, BH Muslimane i Srbe, s vrlo različitim tempom i još različitijom fizionomijom samobiti