NickFreakyrgios
Elita
- Poruka
- 24.262
Ту није реч о Мојсији из Хорене, већ Ананији Ширакацију. Извор је млађи него што мислиш.
Ја сам ти поставио на оном "Зиду" речи Суровјетског и Шафарика где су превели документ.
Dokumentacija kojom se raspolaže u ovom pravcu jeste i ona koja potiče od Jermenina Mojseja Horenskog (370-487/492.), čiji su tekst Šafarik i Surovjecki preveli na nemački jezik dajući i latinični transkript originala, ovako: "Das Land der Thraken liegt cstlich von Dalmatien bei Sarmatien; und es hat Thrakien f'nf kleinere Provinzen und eine Grosse, in welcher f'nf slawische Geschlechter sind, in deren Sitze die Gothen einwanderten; auch hat es Berge, Füsse, Seen, und Inseln, und zur Hauptstadt das glüchliche Constantinopel." (Zemlja Tračana leži istočno od Dalmacije kod Sarmatije, i Trakija ima pet malih i jednu veliku provinciju u kojoj živi pet slovenskih plemena, gde su se skrasili i Goti, imajući gradove, reke, more i ostrva, prema glavnom gradu srećnom Konstantinopolju). Na str. 143. istog spisa iz koga navodimo citat, O poreklu Slovena, Šafarik daje imena tih provincija - Evropa, Trakija, Hemimont, Rodopi, Mezija i Skitija, kao i - Sarmatija.
Ово ми ниси објаснио чак си рекао да чврстих доказа да је дело из 7. века нема осим одсуства Арабљана!
Опет нелогично да се одбацује документ из 7. века а преузима документ из 10. као без премца тачан!
Чека се превод ове друге верзије која очигледно НИЈЕ Лондонска коју зову "Јерменска географија" сасвим је јасно зашто је дело одбачено а ако је из мрачног 7. века па драгуљ је сам за себе као и Псеудофедерегарова хроника.
Pred nama se nalazi barem jedno jasno svedočanstvo Mojseja od Horene, koji ovome protivureči. Među svim Slovenima, koliko mi je poznato, F. Durich je jedini koji je spomenuo i odmerio ovaj čudan zapis armenskog istoričara; jer oni pisci koji na njega gledaju katkad, samo kao na jedan citat, a da ga nisu ni pročitali, već na njega bacili samo iskosa jedan pogled, ne mogu biti ovde uzeti u obzir. Ali Durich je koristio samo krajnje pogrešno Londonsko izdanje 1736. Mosesa Horene na čijem se izopačenom tumačenju ne mogu graditi čvrsta mišljenja. Zahvaljujem ljubaznoj dobroti P. Arsenius-u Anthimosian-u, članu Mehitarijskog reda u Veneciji, zaslužnog za širenje religiozne i literarne kulture Armena i navodim prepis u izvornom jeziku, pribavljen nakon brižljivog poređenja sa najboljim i najstarijim rukopisima navedenog istoričara, ali nažalost ne na osnovu rukopisa. On glasi: (str. 140 originala) latinični navod " Tragatzotz aschcharhn harewelitz galow Dahmadioh, ar jeri Sarmadioh. Jew uni Tragia pokr aschcharhs hing, jew mi mjetz, horum jen Sglawajin askk jota. Orotz pochanag mdin Kutk. Uni qerins jew kjeds jew kahaks jew lidschs ghzis jew zertschanig mairakahaku Gonsdandinubaulis," i doslovno prevedeno: Zemalja Tračana leži istočno od Dalmacije kod Sarmacije; i Trakija ima pet manjih provincija i jednu veliku u kojoj je pet slovenskih rodova, u čija sedišta su se doselili Goti; ima i brda, reke, gradove, mora i ostrva, a kao glavni grad srećan Konstantinopolj." Ako se ovaj navod uporedi sa Vistonskim izdanjem (Whistonsche Ausgabe), proizilazi, da je sasvim ispuštena Sarmatija navedena u ovom navodu iz svih rukopisa i da je broj sedam rodova, konstatovan u najboljim rukopisima, pretvoren na nesrećan način u 25, što se može objasniti s time, što su u armenskom pismu veoma slini znakovi za brojke 7 i 5. Još postoji razlika što se reč S g l a w a j i n, adjektiv singulara, koja stoji u rukopisima, pojavljuje u oba dotadašnja izdanja kao Sglawatzotz, substantiv plurala. Poznato je da literarna delatnost Mojseja od Horene, istoričara i pesnika, kao hvaljenog prethodnika armenske literature, pada u prvoj polovini V veka, a da je on prema dokumentima od Arzerun-a, rođen u drugoj polovini V veka i da je umro u starosti od 120 godina, da je obrazovan u Aleksandriji, Rimu i Grčkoj, da je punovažni očevidac velikih događaja, koji su se odigrali u njegovoj blizini, na istoku Evrope i na zapadu Azije. O istinitosti i velikoj upotrebljivosti njegove, doduše, kratke ali zato ne manje veoma dragocene armenske hronike koju je delimično crpeo iz zapadnih spisa, postoji samo jedna saglasnost među svim poznavaocima; ali podeljena su mišljenja o kratkom izvodu o poznavanju sveta koji je on pridodao u svim rukopisima njegove hronike, koju su Armeni kroz sve vekove priznavali za njegovo delo, u kojem se upravo nalazi spomenuto mesto o Slovenima."/Šafarik, isto, str. 143/
Дакле постоји Лондонско издање члана Мехитаријског реда у Венецији!