Црногорци - Срби или посебан народ

Sto su crnogorci

  • Zaseban narod

    glasova: 1 16,7%
  • Srpska regija

    glasova: 3 50,0%
  • Crvena Hrvatska

    glasova: 2 33,3%
  • Ostalo

    glasova: 0 0,0%

  • Ukupno glasova
    6
Zar to onda nije priznanje da Crnogorci danas govore srpskim jezikom?

Srpski i crnogorski književni jezici imaju dva književna standarda; jedan od kojih je potpuno identičan za oba jezika. Tako da i jeste tačno da je to isti jezik, samo što ga neki zovu crnogorski, a neki srpski.

Svi ili gotovo svi turbodukljani upravo i forsiraju hiperijekavizovani dijalekat (sa novim slovima, je li) upravo zato što ovaj glavni crnogorski standard i smatraju „previše srpskim“. Mada najčešće to otvoreno ne bi priznali, naravno. :per:
 
Srpski i crnogorski književni jezici imaju dva književna standarda; jedan od kojih je potpuno identičan za oba jezika. Tako da i jeste tačno da je to isti jezik, samo što ga neki zovu crnogorski, a neki srpski.

Svi ili gotovo svi turbodukljani upravo i forsiraju hiperijekavizovani dijalekat (sa novim slovima, je li) upravo zato što ovaj glavni crnogorski standard i smatraju previše "srpskim". Mada najčešće to otvoreno ne bi priznali.
Na Cetinju su počeli da pričaju ,, bolijest".
IMG_20220617_203520.jpg
 
Zar to onda nije priznanje da Crnogorci danas govore srpskim jezikom?

I Nikčević i Rotković su tipični primeri 19-vekovnih „nacionalnih radnika“, ovejani mitomani, novoromantičari i pseudonaučnici. Nisu vredni ni ozbiljnijeg razmatranja.

Da podsetimo šta je Nikčević učinio: https://forum.krstarica.com/threads/crnogorci-srbi-ili-poseban-narod.782262/post-38313380

Crkvu u Sirbiju kod Linkolnšajra, preveo je kao crkvu Srba i zamišljao od toga nekakvu srpsku nacionalnu zajednicu u Britaniji u XII stoleću. Ovo je skoro kao da se čita Srboljub Živanović.

Gotovo sve što su njih dvojica napisali u vezi istorije ne vredi ni pišljiva boba.
 
Srpski i crnogorski književni jezici imaju dva književna standarda; jedan od kojih je potpuno identičan za oba jezika. Tako da i jeste tačno da je to isti jezik, samo što ga neki zovu crnogorski, a neki srpski.

Svi ili gotovo svi turbodukljani upravo i forsiraju hiperijekavizovani dijalekat (sa novim slovima, je li) upravo zato što ovaj glavni crnogorski standard i smatraju „previše srpskim“. Mada najčešće to otvoreno ne bi priznali, naravno. :per:
Nikada mi nije bila jasna ona njihova: Kako vi Srbi svojatate Njegoša, a ne razumete ga bez prevoda?
Samo kako onda se mi međusobno sporazumevamo sa njima bez prevoda? Zar to ne implicira da ni oni ne razumeju Njegoša bez prevoda?
 
Nikada mi nije bila jasna ona njihova: Kako vi Srbi svojatate Njegoša, a ne razumete ga bez prevoda?
Samo kako onda se mi međusobno sporazumevamo sa njima bez prevoda? Zar to ne implicira da ni oni ne razumeju Njegoša bez prevoda?

Ma bre to nema ni nikakve veze sa jezikom, već sa onom romanizacijom Gorskog vijenca. Neko je pustio bubu da je to prevod na srpski jezik, a zapravo je reč o književnoj adaptaciji; o prilagođavanju jednog dela prevođenjem u drugi žanr.

I onda tako budale se uhvatile toga kao pijani plota i ponavljaju do besvesti.
 
Ovo je pjesma čiji je autor Ivan Bulatović, vođa Božićne pobune:
Pogledajte prilog 1172094
U pjesmi se veliča srpstvo.
Ivan Bulatović je inače bio oficir crnogorske vojske. Na Bregalnici ubija sa leđa komandanta Rovačkog bataljona, Miletu Bećkovića. Zbog toga biva uhapšen. Nakon početka Prvog svjetskog rata, postaje komandant jedne zatvorske čete ( nije rehabilitovan). 1918., postaje vođa bune u Rovcima. Nakon sloma pobune, sastaje se sa pripadnicima VMRO i 1924. u Skadru, gdje se dogovoraju o daljoj borbi protiv režima. Tom sastanku je prisustvovala i grupa Pera Vukotića. Kada je sve propalo, on odlazi u Rusiju. Dalji njegov život je kontroverzan. Neki navode da je učesnik Španskog Građanskog rata, neki čak i da je bio general Crvene armije ( ja nisam saglasan sa ovim). 1940. biva na Staljinovoj listi za odstrel, ali bježi u Francusku. 1941. odlazi u okupirani Crnu Goru, gdje sarađuje sa Krstom Popovićem, pomaže mu da osnuje Lovćensku brigadu. Umro je sa italijanskom penzijom 1943.
slikaaa-554x420.png

Evo fotografije Ivana Bulatovića, vođe ,, Rovačke republike ".

Inače, termin ,, Rovačka republika" je prvi put iskoristio komunista Petko Miletić u svojim izlaganjima.

Prva ideja je da kao pleme mirno ne priznaju novu vlast. Pregovarali su sa upraviteljom tadašnjim Viktorom Krstićem o tome. Onda se umiješao Nikola Đilas ( načelnik žandarmerije), inače otac Đida i tada je pukla pogibija.

https://www.novosti.rs/vesti/planeta.300.html:824070-Rovacka-republika-stav-vladajuce-elite
Aleksandar Stamatovic je ovdje ukratko izanalizirao pobunu u Rovcima.
 
Pogledajte prilog 1172523
Evo fotografije Ivana Bulatovića, vođe ,, Rovačke republike ".

Inače, termin ,, Rovačka republika" je prvi put iskoristio komunista Petko Miletić u svojim izlaganjima.

Prva ideja je da kao pleme mirno ne priznaju novu vlast. Pregovarali su sa upraviteljom tadašnjim Viktorom Krstićem o tome. Onda se umiješao Nikola Đilas ( načelnik žandarmerije), inače otac Đida i tada je pukla pogibija.

https://www.novosti.rs/vesti/planeta.300.html:824070-Rovacka-republika-stav-vladajuce-elite
Aleksandar Stamatovic je ovdje ukratko izanalizirao pobunu u Rovcima.
Inače su Rovčani 1934., na plemenskom skupu, jednoglasno odlucili da ne slave slavu te godine nego da sredstva uplate u fond Kralja Aleksandra.
 
Kako je došlo do nadimka Srpska Sparta? Da li je tačno da on nikada nije korišćen, već samo Slovenska Sparta?
To je izmišljotina novocrnogorskih propagandista koji tvrde da je neki ruski autor 1903. koristio pojam ''Slovenska Sparta'' (što je i istina), pa da su tek nakon toga vremenom ''velikosrpski nacionalisti i asimilatori'' promenili naziv u ''Srpska Sparta'' zarad svojih potreba.

Svima je danas manje više poznat termin “Srpska Sparta” kojom srpski ultranacionalisti opisuju Crnu Goru. Istina o ovom terminu je posve drugačija, a termin Crna Gora – Srpska Sparta je nametnut narodu u Crnoj Gori kao i mnogo što drugo. Ruski pisac Evgenij Ljvovič Markov objavio je 1903.godine knjigu pod nazivom “Putovanje po Srbiji i Crnoj Gori” (Путешествие по Сербии и Черногории). U toj knjizi opisujuću junaštvo, hrabrost i podvige Crnogoraca on kaže “Crna Gora – slovenska Sparta!“ Kako i za čije potrebe su riječi ovog čuvenog ruskog pisca i etnografa izvrnute zaključite sami.
http://glascg.me/crna-gora-srpska-sparta-jos-jedna-velikosrpska-izmisljotina/

Neznalice međutim ne znaju (ili ignorišu) činjenicu da je u listu ''Crnogorka'' 32 godine pre toga korišten termin ''srpska Šparta''
šparta.png


Stranica 71. - https://www.dlib.me/fajlovi/p1emu1ml789tm1rignhuslv2lt5.pdf

Dakle ne samo da su debelo omašili period nego su i optužili srpske ''ultranacionaliste'' da su tim pojmom isprali mozak Crnogorcima, a ovde vidimo da je sam naziv nastao u Crnoj Gori. Barem je to za mene najstariji poznati pomen Crne Gore kao ''srpske Sparte''.

Ruski autor Markov je samo bio zadivljen istorijom i junaštvom Crnogoraca, te je smatrao da svi Sloveni treba da budu ponosni na Crnogorce, pa ih je zato proglasio slovenskom Spartom, očigledno nakon što je čuo za pojam ''srpska Sparta''.
 
Kako je došlo do nadimka Srpska Sparta? Da li je tačno da on nikada nije korišćen, već samo Slovenska Sparta?
Našao sam neki dokumentarac na Čegović TV-u, ali sumnjam u vjerodostojnost istog.
To je izmišljotina novocrnogorskih propagandista koji tvrde da je neki ruski autor 1903. koristio pojam ''Slovenska Sparta'' (što je i istina), pa da su tek nakon toga vremenom ''velikosrpski nacionalisti i asimilatori'' promenili naziv u ''Srpska Sparta'' zarad svojih potreba.

Svima je danas manje više poznat termin “Srpska Sparta” kojom srpski ultranacionalisti opisuju Crnu Goru. Istina o ovom terminu je posve drugačija, a termin Crna Gora – Srpska Sparta je nametnut narodu u Crnoj Gori kao i mnogo što drugo. Ruski pisac Evgenij Ljvovič Markov objavio je 1903.godine knjigu pod nazivom “Putovanje po Srbiji i Crnoj Gori” (Путешествие по Сербии и Черногории). U toj knjizi opisujuću junaštvo, hrabrost i podvige Crnogoraca on kaže “Crna Gora – slovenska Sparta!“ Kako i za čije potrebe su riječi ovog čuvenog ruskog pisca i etnografa izvrnute zaključite sami.
http://glascg.me/crna-gora-srpska-sparta-jos-jedna-velikosrpska-izmisljotina/

Neznalice međutim ne znaju (ili ignorišu) činjenicu da je u listu ''Crnogorka'' 32 godine pre toga korišten termin ''srpska Šparta''
Pogledajte prilog 1172686

Stranica 71. - https://www.dlib.me/fajlovi/p1emu1ml789tm1rignhuslv2lt5.pdf

Dakle ne samo da su debelo omašili period nego su i optužili srpske ''ultranacionaliste'' da su tim pojmom isprali mozak Crnogorcima, a ovde vidimo da je sam naziv nastao u Crnoj Gori. Barem je to za mene najstariji poznati pomen Crne Gore kao ''srpske Sparte''.

Ruski autor Markov je samo bio zadivljen istorijom i junaštvom Crnogoraca, te je smatrao da svi Sloveni treba da budu ponosni na Crnogorce, pa ih je zato proglasio slovenskom Spartom, očigledno nakon što je čuo za pojam ''srpska Sparta''.

Što se tiče porekla toga, čini mi se, trebalo bi da je počelo kadu Antun Mažuranić i Ljudevit Gaj posetili 1841. godine Crnu Goru. Gaj je je toplo zagrlio Njegoša i Cetinje nazvao Ilirskom Špartom. Crnogorci su svi bili zbunjenji sem jeduno Njegoša (koji je bio načitan), koji se toplo nasmejao i zagrlio Gaja, smatrajući da je Crna Gora i prevazišla Spartu, ali da neće ostati upamćena kao Sparta.

Tako bi trebalo da je počela ta asocijacija sa Spartom. Pošto, kako je mislio Njegoš, neće biti upamćena kao drevna Sparta, počeli su da malčice i da forsiraju dotičnu asocijaciju.
 
Što se tiče porekla toga, čini mi se, trebalo bi da je počelo kadu Antun Mažuranić i Ljudevit Gaj posetili 1841. godine Crnu Goru. Gaj je je toplo zagrlio Njegoša i Cetinje nazvao Ilirskom Špartom. Crnogorci su svi bili zbunjenji sem jeduno Njegoša (koji je bio načitan), koji se toplo nasmejao i zagrlio Gaja, smatrajući da je Crna Gora i prevazišla Spartu, ali da neće ostati upamćena kao Sparta.

Tako bi trebalo da je počela ta asocijacija sa Spartom. Pošto, kako je mislio Njegoš, neće biti upamćena kao drevna Sparta, počeli su da malčice i da forsiraju dotičnu asocijaciju.

Ko je tačno prozvao srpskom, mislim da je manje bitno; tada je posebno za Njegoša bilo vrlo jasno šta su Cetinje i Crnogorci. Nazovi kako hoćeš, srpskom, slovenskom ili ilirskom, ali to je počelo, mislim, sa Ljudevitom Gajem koji je u svom dobrom starom romantičarskom zanosu tražio paralele sa antikom.
 

Back
Top