Mstislav
Legenda
- Poruka
- 74.623
A inace su upravo DPS i njen predsednik preimenovali Titograd u Podgoricu. Peckanje svojih dojucerasnjih kolega sa suprotne strane, nista vise.
Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
A inace su upravo DPS i njen predsednik preimenovali Titograd u Podgoricu. Peckanje svojih dojucerasnjih kolega sa suprotne strane, nista vise.
У реду, слажем се, уз малу дигресију како пишемо о 1839.години, прикладнији термин је поданство, но то је то.
То није спорно, и у посту сам образложио
да успостављање црногорске нације није у старту утемељено на негацији српства. Као што није спорно да је отклон од српства бивао све присутнији од 1980их, да би задњих деценија барем онај део српског корпуса у Црној Гори на том путу ка монтенегринству "прешао Рубикон" и ту вјерватно повратка више нема.
Могуће јесте на томе утемељено, могуће бјеше тежња дружине која је добила огромну моћ, да моделира нову садашњост и креира будућност, према свом нахођењу, да раситњава постојеће нације и измишља нове, а могуће бјеше директива Коминтерна која је опет вођена неким својим разлозима и гдје је остао тај наратив да је главна препрека у реализацији замишљених процеса у Југославији великосрпски хегемонизам.
Како год, и црногорска нација у свом старту и касније југословенска нација бејаху утемељни на ономе што би могли назвати политичким концептом нације.
Dakle savezništvo u borbi za oslobođenje Turaka je sada standard za narodnu svest? Da li su onda Crnojevići kao članovi Lješke lige imali albansku svest s obzirom da su svi ostali članovi bili albanski gospodari?
Brđani su samo slušali i radili šta su im njihovi lideri govorili da čine, kao na pirmer Mojsije Zečević.
Zašto bi morali da imaju bilo kakvu narodnu svest u današnjem smislu? Možda su se poistovećivali najčešće samo kroz plemensko ime? Govorimo o ljudima koji su imali svega nekoliko obrazovanih i pismenih individualaca među sobom, kod kojih se prosveta dosta kasno razvila, koji su vekovima (većina barem) živeli izolovano u svojim brdima. Sigurno da narodna svest nekog Brđanina ili Crnogorca nije bila na istom nivou kao kod nekog Srbina koji je živeo pod Austrijom (i Ugarskom), a koji je tamo imao pristup razvijenom obrazovanju, srpskim novinama, knjigama o srpskoj istoriji, koji se sa ostalim tamošnjim Srbima okupljao pod institucijama sa nacionalnim imenom (pre svih Matica srpska)...Коју су етничку свијест имали Брђани прије припајања Црној Гори?
Од срца те молим да ми даш директан одговор на ово питање. Дакле, јесу ли они по теби били Срби или су били анационална маса? Сложићеш се да треће нису могли бити, ако си имало објективан.
Нисам писао о 1974-ој него очигледно о 1945-ој када је онај Милован Ђилас у листу "Борба" издао прокламацију кроз коју је рођена црногорска нација, и то сам поменуо као једну од неколико могућности коју по мени не треба одбацити.Godine 1974. nije bilo nikakve direktive Kominterne,....
Да, то јесу политички процеси гдје је наручена интерпретација историје у служби тих процеса и гдје треба "доказти" да Црногорци никад и нису били Срби.Mnogi kao što i danas smatraju tada su mislili da crnogorska nacija nikada neće biti stabilna dok ne bude u potpunosti zaokružena, kao što je nedavno Milo bio kazao i sa svojom Crkvom. I da će uvek kad naiđu podele dolaziti do srpske struje koja će biti u mogućnosti i da nadvlada i tako podele u Crnoj Gori da se i nastave. Pa je tako koncept kod pojedinih bio da se mora poći modelitetima iz XIX st. jerbo crnogorska nacija je jednostavno mnogo kasnila sa drugima i da kroz tu fazu provuku Crnogorce, iako sto-dvesta godina prekasno; pa ako se pokuša naučnim obrazloženjem pružiti potpora da Crnogorci uopšte nikad nisu ni bili Srbi, onda bi se na tim temeljima mogao učvrstiti crnogorski identitet.
Slažem se, a evo i primera iz susjedstva...Да, то јесу политички процеси гдје је наручена интерпретација историје у служби тих процеса и гдје треба "доказти" да ....
Ne samo da nije negiralo, nego je tako i zvanično bilo. Milovan Đilas, koji je izdao proklamaciju, govorio je o srpskom etničkom poreklu Crnogoraca, u samoj toj deklaraciji — koju niko nije osporavao sve do 1970-ih godina (tj. kada je Savo Brković objavio 1974. godine publicističku knjigu O postanku i razvoju crnogorske nacije), odnosno konkretnije 1980-ih godina (kada su se počele polemike otvarati). I kako je Dimitrije Vujović (i sam Cetinjanin) i lično svedočio, i 1948. godine mogao je bilo doći na Cetinje i ponosno pevati srpske pesme i reći svakom Cetinjaninu reći da je Srbin, najnormalnije — a da ne dobije praktično ni trunku kritike.
Formiranje crnogorske nacije 1945. godine bilo je na temeljima crnogorske državnosti, od pre 1918. i utemeljene Berlinskim kongresom iz 1878. godine, kao i borbom od Martinića i Krusa 1796. godine. U okvirima crnogorskog dela Saveza komunista Jugoslavije pre Brionskog plenuma i pre programa Edvarda Kardelja i Dalibora Brozovića, ideje o etničkom Crnogorstvu (tj. ideje Savića Markovića Štedimlije i kasnoga, zrelog Sekule Drljevića) neće se razvijati; iliti presudno pre definitivne konstrukcije takvog uređenja SFRJ, zbog čega nije ni slučajno što baš tada ('74) izlazi Brkovićevo delo u kojem iznosi radikalno drugačije teze. Pa opet, čak i nakon slične i ozbiljnije (i barem naizgled, donekle, naučne) knjige Špire Kulišića 1980. godine, i bez obzira na podršku koja je postojala u određenim višim strukturama u okviru komunističke partije, taj diskurs ostaće marginalan sve do 1989. godine (kada se i pokazalo da nema nikakvog uporišta u širem partijskom članstvu, između ostalog, a da su zapravo neki skoriji politički zaokreti rukovodstva u Titogradu tom padu u žutoj gredi i uvelike doprineli), da bi se posle prebacio na jednu minornu opozicionu stranku 1990-ih godina.
Ne znam da li si video Slavene, ali postavio sam zapise i Skerlića i Ivića koji govore da se u Crnoj Gori (a i šire) srpsko ime poistovećivalo sa verom i da nije bilo primarno već sporedno, jedno od mnogih. Za holečeka znamo, a Rovinski je pisao da su u Crnoj Gori obični ljudi brkali srpsku nacionalnost sa verom i da je prosveta ulagala veliki trud da to promeni. Pogledaj recimo ovaj odlomak iz čitanke. Zar ovo ne deluje kao pokušaj (pomalo agresivan) usađivanja srpske svesti kod crnogorske dece? ''Vi ste deco Srbi i ima da nastavite da budete i ima da umirete ako treba da bi ostali Srbi''.
Ne pratiš prijatelju raspravu. Ja ako do sada nisam 20 puta napomenuo (čak sam u par navrata napisao i ''ponavljam'') da se jasno pravi razlika između svesti pismenih i obrazovanih Crnogoraca i onih običnih onda nisam ni jednom.https://www.njegos.org/petrovics/sava1776.htm
Погледајте што пише ова одвратна посрбица. Отпутовао Сима Милутиновић у средину 18. вијека, дао овом подмуклом попу Сави мало србијанске рибље чорбе с Теразија и навео га да изда хиљадугодишњу дукљанско-црногорску традицију која је старија и од грчке цивилизације.
Новаче Аџићу, спашавај нас, мијењај историју, дај изуми неки времеплов, скокни до 1700-их и објасни овом аветном попу да је дукљанин који нема везе са Србима.
Молим те, Новаче, само си нам ти још остао да нас спасиш, мораш да изумиш времеплов и да промијениш ток историје.
Ово посрбљавање Црногораца траје хиљадама година, о томе су писали највећи дукљански научници - С. Зековић, Б. Цимеша, Радослав Ротковић, Војо Никчевић и остали.
Срби и посрбице су поготово љубоморни на нашу вишемиленијумску дукљанску књижевну традицију која траје већ хиљадама година, почевши од ере Јеврема Брковића па до ере Андреја Николаидиса.
Е вива Монтенегро! Посрбице, мрш у Србију!
S druge strane crnogorska crkvena i politička elita je usvojila ono što je u svetu bilo prihvaćeno kao naučna činjenica, o čemu si pisali i srpski i strani istoričari - da su Crnogorci Srbi, da je Duklja stara srpska država i slično.
Kao da je njima u Crnu Goru trebala naucna elita cijeloga svijeta da shvate da su Srbi.Ali i pored toga u svojim obraćanjima vidi se da im je crnogorsko ime primarno, a srpsko sekundarno. Da su srpsko ime dosta ređe koristili. Uglavnom kada bi spominjali slavnu prošlost, srpsko carstvo ili želju za obnovom srpskog carstva, ali su se uvek obraćali u svojim pismima prvenstveno kao Crnogorci.