Црногорци - Срби или посебан народ

Sto su crnogorci

  • Zaseban narod

    glasova: 1 20,0%
  • Srpska regija

    glasova: 2 40,0%
  • Crvena Hrvatska

    glasova: 2 40,0%
  • Ostalo

    glasova: 0 0,0%

  • Ukupno glasova
    5
Slavene da li imaš pristup različitim verzijama Danilovog zakonika? Čitam neki crnogorski istoričari tvrde da je Medaković ''prepravljao'' original i da je uneo 173 promene. Između ostalog je promenio i član 92. gde je navodno dodao da u Crnoj Gori živi srpski narod.

Ne mogu da pronađem na internetu nikako taj original.

Дукљанска "логика" је тако накарадна да то прелази границе хумора. Медаковић покушао да посрби Црногорце тако што је "преправио" Данилов Законик (е јадна му мајка да је то само покушао, на коњима би га Зеко растргнуо, јер је тај тиранин некад знао убити човјека из чиста мира, само зато што му та особа не прија) и онда Србијанцима рекао: "Ево, ово је доказ да су Црногорци Срби, тако им пише у Законику". То је као да ја сад одем у Дубровник и вратим се тврдећи како се и дан данас 90% католика дубровачких сматра Србима. Какву бих корист имао од тога, ако се у Дубровнику данас каменују кола са српским регистрацијама? Би ли их моја лаж превела у српски национални корпус? Наравно да не би, о томе је глупо и причати.
У Зековом периоду, је Црна Гора национално већ у потпуности еманципована. Чак и кад би била тачна дукљанска лажибајка (Ћосовићев термин) да је Његош увео српски идентитет у Црну Гору, Закова владавина спада у постњегошевски период, за који ни најтврђи дукљани не тврде да се током њега нису апсолутно сви православци унутар граница Књажевине Црне Горе сматрали Србима (осим неких умних болесника који сматрају да је српство у ЦГ "увезено" тек 1918. доласком "српског окупатора", а да су се до тад сви православци у Брозовим авнојевским границама сматрали Црногорцима и несрбима).

Па све и да је Данилов Законик фалсификован (што нема смисла, јер Медаковић не само да тиме не би ништа добио, већ би само могао изгубити главу), сва историјска свједочанства из тог периода потврђују да су се и Црногорци у том периоду сматрали Србима и били поносни на српски идентитет, укључујући и самог књаза Данила.
 
Slavene da li imaš pristup različitim verzijama Danilovog zakonika? Čitam neki crnogorski istoričari tvrde da je Medaković ''prepravljao'' original i da je uneo 173 promene. Između ostalog je promenio i član 92. gde je navodno dodao da u Crnoj Gori živi srpski narod.

Ne mogu da pronađem na internetu nikako taj original.

Danilov zakonik je prošao kroz više rukopisa, kao i svaki dokument prilikom izrade. U rukopisima prolaze i svakojake greške. U npr. u jednom, koji je brojnim crnogorskim teoretičarima zavere izuzetno omiljen, stoji (u originalnom zapisu) kako je jedina narodnost u Crnoj Gori istočno-pravoslavna. Ljudi koji pokušavaju Medakoviću nabiti da je navodno da je podmetnuo taj čin, ne polaze od osnovnog pitanje faktičke nelogičnosti same rečenične konstrukcije. Kako bilo, tačno je da postoje između pronađenog rukopisa i samog zakonika brojne izmene, što je Jovan R. Bojović dobro i ustanovio, kako je objavio u knjizi iz 1982. godine (u kojoj je, čisto da napomenem, udela imao i već pominjani Šekularac) odakle oni to koriste:

JOVAN-R-BOZOVIC-ZAKONIK-KNJAZA-DANILA_slika_O_44247301.jpg


ravoslavne.PNG


Čl. 92 DZ u rukopisu:
И ако у овој земљи нема никакве друге народности и никакве друге вјере до једине православне источне

Samo što, naravno, oni mudro preskaču nešto što je i Bojović sam napomenuo, a to je da je konačkna („Medakovićeva“) recenzija Zakonika javno pročitana na zboru na kojem ju je čuo i knjaz Danilo kao i kompletan crnogorski zbor sa sve jednim glavarom. :zblesav: Kada se samo to ima na umu; činjenica da je sve jedan to čuo i potrvrdio, kao i da niko živ prigovor nije imao sve do mračnih 1990-ih godina, postavlja se pravo pitanje da li se funkcioniše upotreba mozga, jer se radi o možda doslovno najglupljem argumentu mitomanije dukljanomontenegrinističke škole. :zroll: I u rukopisnoj verziji piše po našem srpskom običaju. mada pretpostavljam da u tim situacijama nekima pada na pamet da to u drugoj polovini XIX stoleća, skoro dve decenije od kada su u crnogorsku državu bile uvedene narodne škole, navodno treba da znači nešto striktno pravoslavno, hrišćanski. Ali da ne dužim, valjda je sve jasno. z:)
 
Poslednja izmena:
Da to sam i ja primetio - i izdanja štampana u Zemunu i izdanja štampana u Novom Sadu su štampana za života knjaza Danila, a opet nema ništa što bi ukazalo da se Danilo bunio i odbijao da prihvati taj dokument.

Ali opet gde baš da ju tu neslaganje, kod definisanja naroda u Crnoj Gori.

Nije prosto neslaganje već progutani deo rečenice, a nije ni jedini u celom rukopisu. Posmatraj to malo i sa druge strane, da danas nikome nije sporno da su Crnogorci Srbi, da li bu se postavljalo ovo pitanje? Statistika. I ćorava koka nekad ubode. I nije jedini primer da se neka greška, ili kako li je ono nekada nazivao DUKLJANIN 'brabonjak' koristi radi potvrde unapred zacrtane premise.

Sad ću malo hipotetisati, sasvim je moguće da je bilo izostavljeno jer se razmišljalo da li da se stavi crnogorski ili srpski narod, kada je ruka to sastavljala, ostavljajući docnije pitanje da bude rešeno. I to ne u kontekstu nacionalnog spora, jer jedno nije tada isključivalo ono drugo. Možda su neki želeli da piše crnogorski, ali postojala objektivna briga da ne dođe do zabune da neko pomisli da su Crnogorci zasebni narod od Srba. I onda srpsko presudilo zbog različitih pritisaka (Zeko maniti je bio dosta na udaru zbog transformacije u svetovnu titulu; godina crnogorska 1852. ni u Srbiji nije bila primljena nešto idealno, zbog čega je u besedi svojoj morao obećavati da će se ništa manje boriti za svesrpske nacionalne interese pored crnogorskih, da smiri strasti).
 
Остаје питање да ли је Петар Гојниковић (рашки) који је био савременик Петра Дукљанског био убило какавом роду , односно владарске куће.
Археологија са друге стране говори да нема Дукље као Склавиније пре 10.века.Тако даби овај Петар или мало пре њега биородоначелник своје врсте.
 
Остаје питање да ли је Петар Гојниковић (рашки) који је био савременик Петра Дукљанског био убило какавом роду , односно владарске куће.
Археологија са друге стране говори да нема Дукље као Склавиније пре 10.века.Тако даби овај Петар или мало пре њега биородоначелник своје врсте.

То је тврдио Ђорђе Јанковић, али нисам сигуран баш колико је то тачно. Какви су нам археолошки остаци о постојању других јужнословенских државица пре X столећа?
 
Poslednja izmena:
То је тврдио Ђорђе Јанковић, али нисам сигуран баш колико је то тачно. Какви су нам археолошки остаци о постојању других јужнословенских државица пре X столећа?

Па башје радио интензивно на томе чуднода ниси прочитао линк који сам поставио али осим тогса истог мишљења је и Тибор Живковић да ли пд утицајем тога не знам. Али онај линк све то оибјашњавасем оногпитања које сампоставио теби којаје линија сродности између Властимировижћа ипротовојиславњевића ко је архонт Петар?

Што се тиче Дукље археологија је једногласнанепостоји пре10.века. Док са Србијом је тотално различитслучај , има српске и осталословенске културе као и у Хрватској Срби иду као власи сточари са особеномкерамиком ,славенофони су алипо начину живота су ближи Германима или Сарматима о којимништа не знанмо.
 
Da to sam i ja primetio - i izdanja štampana u Zemunu i izdanja štampana u Novom Sadu su štampana za života knjaza Danila, a opet nema ništa što bi ukazalo da se Danilo bunio i odbijao da prihvati taj dokument.

Ali opet gde baš da ju tu neslaganje, kod definisanja naroda u Crnoj Gori.

Shvati da je proces formiranja nacije bio jos u toku. Crnogorci su imali jako izrazen regionalni i politicki identitet. Toliko je bio jak da su sa njim istupali u medjunarodne odnose. Taj identitet tada nije iskljucivao i sire identitete srpski, pravoslavni, hristijanski, jugoslovenski, slovenski. Najjaci su bili srpski i crnogorski.Oni su se vekovima razvijali jedan pored drugog, dopunjavali bez konflikta. Statisticki niko nije pratio u kakvom su odnosu bili da bi mogli pouzdano da govorimo kako se ceo narod osecao. Medjutim u 19. veku pocinju identiteti da se definisu na iskljucive nacine, manji se strogo podvode pod vece. Tu je zacetak problema odnosa crnogorskog i srpskog identiteta. Problem se narocito istakao teritorijalnim sirenjem Crne Gore na susedne krajeve i sirenjem crnogorstva u vreme najveceg srpskog nacionalnog preporoda. Socioloski je fakat da srpski romantizam i najveca euforija srpstva u Crnoj Gori nije pojela crnogorski identitet. On je nastavio da se siri i dalje. Kralj Nikola je ta dva identiteta probao da artikulise kroz razgranicenja pojma naroda (nacije) i narodnosti (etnicko poreklo). Tako su Crnogorci postojali kao narod (nacija), a po narodnosti nisu postojali Crnogorci, vec samo Srbi.Nisu se svi slagali sa tim ni u to vreme, ni posle narocito oni koji su primarno bili Srbi. Ujedinjenjem 1918. doci ce prvi put u istoriji tako ostar i otvoren sukob ove dve koncepcije oko odnosa prema crnogorskoj drzavi na osnovu koje se temeljio i pojam crnogorskog naroda (nacije). U Drugom svetskom ratu pobedice opcija koja je reafirmisala koncept crnogorskog naroda (nacije), polazeci od koncepta njene etnicke srpske narodnosti. Budjenjem nacionalne svesti u Jugoslaviji 60/70ih godina, javice se tri struje u redovima crnogorskih komunista i intelektualaca. Jedna ce izvor crnogorske nacije videti samo u Drugom svetskom ratu, a da su Crnogorci oduvek bili samo Srbi, druga ce crnogorsku nacionalnu posebnost vezati za dug razvoj crnogorske posebnosti iz srpskog srednjevekovnog naroda kroz razvoj crnogorske drzave i to ce biti vladajuca opcija, i treca opcija bice ona koja ce negirati bilo kakve veze sa srpskim narodom. Ne treba biti previse mudar da bi se zakljucilo da su danas prezivele samo prva i treca opcija prema crnogorskoj naciji i poreklu. To ti je citava filosofija o Crnogorcima izrecena na najkraci moguci nacin.
 
Да али мисли да се хрватска нација издвојила по истом принципу иако видимо да су Хрвате сматрали од Загреба горе, доле никако идентитет Далмације није везиван за Хравате иако би тако требало бити.Онда имамо проблем Србије Дукље где би срж државе инарода требало тражити у Дукљи а нема га.

Испада на крају да ћемо доћи до закључка да су у Дукљи првобитни Хрвати а у Србији , Босни ,деловима Паноније Срби. "окупирањем" Дукље од Стране Срба и све остале Далмације долазимо до основа српско'-хрватског сукоба под Дукљом за коју археолошкине можемо доказати да јесловенска пре 10. века на супрот докумената и краљевине од вајкада без венца. Овај проблем је настао норманским запоседањем Драча долази до фабриковања најстарије државекао пориште сукоба између новоекспанзивног Римаи последњих упоришта Византије на Јадрану.

Баш овај периодкоји је тотално недоказив у смислу присуства Рима на тим територијама долази до фабриковања 100 инешто католичких краљева Дукље за 100 година.Ово озбиљно одвраћа све истраживаче и ББ школе као Јеречека и других да је ГРС на овом месту фалсификован.
 
Poslednja izmena:
Jedan od ''argumenata'' zašto Srbi i Crnogorci nisu isti narod, a na koji sam naišao čak tri puta u poslednjih nedelju dana je - narodna nošnja nam nije ista.

I to se uzima za ozbiljan dokaz da smo dva različita naroda, a zaboravlja se da u Srbiji ima nekoliko različitih narodnih nošnja, u Hrvatskoj isto...

Pa čak i u samoj Crnoj Gori. Recimo bokeljska narodna nošnja je potpuno drugačija od crnogorske, ali to se prećutkuje!

Crnogorci
IMG_1597.jpg


Bokelji
bokelji.jpg
 
Ношње су варирале на простору авнојевске ЦГ, тј. није постојала једна стандардна ношња која би се поклапала са авнојевским границама.
Како год окренеш, црногорски идентитет у модерном облику теоретски постоји тек од 1945, јер се висока процентуална заступљеност декларисаних Црногораца скоро савршено поклапа с границама успостављеним 1945. Упоредите Пљевља с Пријепољем, црногорски дио Санџака са србијанским, Никшић с херцеговачким општинама итд. У Пљевљима, која су тек 1913. формално припала Црној Гори, и то први пут у историји, данас се трећина православног становништва изјашњава Црногорцима, што је огроман успјех за црногорски асимилаторски пројекат, док их у Пријепољу нема више од 2%.
 
Ношње су варирале на простору авнојевске ЦГ, тј. није постојала једна стандардна ношња која би се поклапала са авнојевским границама.
Како год окренеш, црногорски идентитет у модерном облику теоретски постоји тек од 1945, јер се висока процентуална заступљеност декларисаних Црногораца скоро савршено поклапа с границама успостављеним 1945. Упоредите Пљевља с Пријепољем, црногорски дио Санџака са србијанским, Никшић с херцеговачким општинама итд. У Пљевљима, која су тек 1913. формално припала Црној Гори, и то први пут у историји, данас се трећина православног становништва изјашњава Црногорцима, што је огроман успјех за црногорски асимилаторски пројекат, док их у Пријепољу нема више од 2%.

Ne slazem se. Crnogorski nacionalni identitet se najvise poklapa sa "berlinskom" Crnom Gorom iz 1878. Danas 80% nacionalnih Crnogoraca zivi na podrucju koje se podudara sa granicama Crne Gore do 1912, a 50% nacionalnih Srba zivi u krajevima koji su poslednji pripojeni Crnoj Gori 1912 i 1945. Jasno je da su koreni dublji jedno 70 godina pre 1945.
Komunisti su samo dovrsili proces koji je zapocet posle Berlinskog kongresa 1878. godine i uklopili ga teorijski u svoj marksisticki kalup.
 
Shvati da je proces formiranja nacije bio jos u toku. Crnogorci su imali jako izrazen regionalni i politicki identitet. Toliko je bio jak da su sa njim istupali u medjunarodne odnose. Taj identitet tada nije iskljucivao i sire identitete srpski, pravoslavni, hristijanski, jugoslovenski, slovenski. Najjaci su bili srpski i crnogorski.Oni su se vekovima razvijali jedan pored drugog, dopunjavali bez konflikta. Statisticki niko nije pratio u kakvom su odnosu bili da bi mogli pouzdano da govorimo kako se ceo narod osecao. Medjutim u 19. veku pocinju identiteti da se definisu na iskljucive nacine, manji se strogo podvode pod vece. Tu je zacetak problema odnosa crnogorskog i srpskog identiteta. Problem se narocito istakao teritorijalnim sirenjem Crne Gore na susedne krajeve i sirenjem crnogorstva u vreme najveceg srpskog nacionalnog preporoda. Socioloski je fakat da srpski romantizam i najveca euforija srpstva u Crnoj Gori nije pojela crnogorski identitet. On je nastavio da se siri i dalje. Kralj Nikola je ta dva identiteta probao da artikulise kroz razgranicenja pojma naroda (nacije) i narodnosti (etnicko poreklo). Tako su Crnogorci postojali kao narod (nacija), a po narodnosti nisu postojali Crnogorci, vec samo Srbi.Nisu se svi slagali sa tim ni u to vreme, ni posle narocito oni koji su primarno bili Srbi. Ujedinjenjem 1918. doci ce prvi put u istoriji tako ostar i otvoren sukob ove dve koncepcije oko odnosa prema crnogorskoj drzavi na osnovu koje se temeljio i pojam crnogorskog naroda (nacije). U Drugom svetskom ratu pobedice opcija koja je reafirmisala koncept crnogorskog naroda (nacije), polazeci od koncepta njene etnicke srpske narodnosti. Budjenjem nacionalne svesti u Jugoslaviji 60/70ih godina, javice se tri struje u redovima crnogorskih komunista i intelektualaca. Jedna ce izvor crnogorske nacije videti samo u Drugom svetskom ratu, a da su Crnogorci oduvek bili samo Srbi, druga ce crnogorsku nacionalnu posebnost vezati za dug razvoj crnogorske posebnosti iz srpskog srednjevekovnog naroda kroz razvoj crnogorske drzave i to ce biti vladajuca opcija, i treca opcija bice ona koja ce negirati bilo kakve veze sa srpskim narodom. Ne treba biti previse mudar da bi se zakljucilo da su danas prezivele samo prva i treca opcija prema crnogorskoj naciji i poreklu. To ti je citava filosofija o Crnogorcima izrecena na najkraci moguci nacin.

Da, dobro si to rekao, ali vrlo je bitno naglasiti da je treća opcija tokom 1960-ih i 1970-ih godina potpuno beznačajna nešto glasnija postaje tek 1980-ih godina, a i cele 1990-e provodi na margini. Čisto, da podvučemo.

Skoro si sve dobro rekao. Crnoj Gori je uvek kompromis pružao stabilnost. On je postojao u XIX stoleću, kao što je određeni pod komunističkim diktatom bio uveden i posle 1945. godine. Van tog kompromisa, nastaju haos...Božićna pobuna, međubratska ubistva i gore stvari. I Crna Gora se i danas nalazi utom raskoraku, van kompromisa, dopuštajući trećoj struj da se ponaša maltene kao potpuno dominantna. Mislim da je Crna Gora, kroz svoju borbu za samostalnost i izdvajanje iz državne zajednice sa Srbijom, još oko 2000. godine propustila određenu priliku da uđe u nacionalni kompromis, iz prostog razloga što to nije bilo politički podobno u kampanji kojim su krenuli, ali i jer je to previše podsećalo na ancien regime, a narod je ipak želeo neke promene. I zato smo tu gde jesmo; Crna Gora je, u nacionalnom smislu, jedan košmar cele bivše Jugoslavije. Sa tom kakofonijom suprotstavljenih identiteta, svakodnevnih prepirki oko njega i društveno sveobuhvatnog konteksta, ne mogu se meriti ni po kom parametru ni u svojim najluđim ekcesima kod pojedinaca, ni Bošnjaci niti Makedonci.
 
To sam skinuo sa njihovog foruma z:mrgreen:

Zanimljivo je da je pismo na tri strane, a uopšte se ne vezuje ni jednom srpsko ime za Crnu Goru.

- - - - - - - - - -

Druge dve stranice:

tn_MONTENEGRO_-_The_Times_II_30.09.1856.JPG


tn_MONTENEGRO_-_The_Times_III_30.09.1856.JPG


- - - - - - - - - -

Prelistavao sam ''Cetinjski letopis'' i moram da priznam da ni tamo nema baš nekog srbovanja.

Jedino što sam primetio je da se spominju nekoliko puta srpski patrijarsi koji su dolazili i bili veoma cenjeni u Crnoj Gori.

Ali kada se govori o Crnoj Gori onda nema nikakvog srpskog dodatka.

Srbi se spominju samo kada se govori o vladarskim dinastijama sa teritorije Srbije.
 
Najapsurdniji mi je taj, argument koji kaže zašto u svakom najmanjem listu ne piše da smo Srbi. :D Nije to što si napisao uopšte zanimljivo, nego je i normalno. Naći ćeš još mali milion sličnih, ne samo crnogorskih, već i srbijanskih, itd....pa nisu ti ljudi bili manijaci opsednuti Srpstvom; da ti neko trubi kao bolesnik svaki dan nešto ti ćeš ga verovatno i zbaciti ili proterati. :lol: Uzmeš pismo kralja Aleksandra Obrenovića recimo neko ili šta god drugo i šta to treba da znači? Možda ipak nisu građani Kneževine i Kraljevine Srbije bili takvi Srbi kako ih danas mitologizujemo? E pa nije problem u tome, već o ljudima koji tako nešto očekuju. Neinformisani ljudi prave od Srba koji su živeli tokom XIX stoleća nekakve mašine koje nisu morale ni jesti ni piti jer je srbovanje bilo dovoljno ne rade ništa nego...lupetaju gluposti. Čovek mora da preživi, jede, ima seks, spava i dr. fizioške potrebe, itd...reći bilo kom ozbiljnm i obrazovanom istoričaru e, a da nisu možda Srbi zato što ne insistiraju da jesu u ovom jednom pismu je argument koji je apsurd sam po sebi; u suprotnosti sa zdravom logikom. Koji je kontekst? Šta bi knjaz Danilo dobio da je tako nešto istakao? Je li morao to učiniti? Dokumenata srbovanja ima daleko manje nego što neki misle...kao što je i prirodno, jer to možda jeste bila epoha nacionalizma i romantizma, pa i eksplozije šovinizma i mitomanije u nekim ekcesima, ali nije bila epoha preopsednutih ludaka.
 
Što se tiče Stefana Nemanje i njegovog osvajanja Duklje ne znam šta bih rekao, jer iskreno ne poznajem bap najbolje sva dešavanja u vezi te teme.
Znam samo da jedni tvrdi kako su Nemanjići pokorili Duklju, kako su oni njeni krvnici, okupatori, agresori, da su nasilno asimilovali i poporavoslavili... Baš je Kilibarda rekao jednom da su Nemanjići jedini koji su u istoriji uspeli da pokore Crnu Goru.
Druga strana tvrdi da su Nemanjići oslobodioci Duklje, ujedinitelji, da su oni samo istrebljivali neke latine...
Gotovo identična priča kao za 1918. godinu.

Meni je u celoj ovoj priči smešna i zanimljiva jedna tvar - Nemanjići su nasilno popravoslavili stanovništvo Duklje, a CPC je izbacila Nemanjiće iz crkvenog kalendara upravo zato što su oni agresori i okupatori Crne Gore.
Pa da li taj nesrećni Miraš i njegova vesela družina raspopova shvataju da Nemanjići nisu uradili to za šta ih optužuju da oni danas ne bi bili to što jesu i da ni bi uopšte imali tu svoju crkvu u pokušaju?
 

Back
Top